Paulovnija (lat. Paulownia) ili carsko drvo je biljka podrijetlom s prostora Kine i Vijetnama. Listopadno je stablo koje je popularno diljem svijeta dok se posebice uzgaja u Japanu, Koreji i istočnoj Aziji. U Europu je iz Amerike uvezena u 19. stoljeću. Nekada je pripadala porodici strupnikovki (Scrophulariaceae) dok sada pripada porodici paulovnijevki (Paulowniaceae) u kojoj je poznata samo paulovnija.
Izuzetno je korisna biljka koja se sadi zbog stabilizacije tla kojeg ujedno i pročišćava od štetnih plinova koji mogu biti zastupljeni u velikim količinama. Vrsta je stabla koja jako brzo raste, u prosjeku oko 4,5 m godišnje dok joj je konačna visina 9 - 22 m. Nije otrovna biljka, a drvo ima široku primjenu zbog svoje velike otpornosti na savijanje pa se nerijetko koristi u izdadi škrinja i kutija. Raste na visinama nižim od 2.000 m. n. v. dok najbolje raste na punom suncu u relativno vlažnom tlu, a brzina rasta ovisi o količini i kvaliteti zemlje, komposta i gnojiva.
Jako je prilagodljiva vrsta pa tako podnosi temperature i do 45°C dok zimi može izdržati i na -24°C. Iako zahtijeva redovno zalijevanje, previše vode može uništiti biljku, a optimalna godišnja količina padalina je oko 800 mm. Ako mjesečne padaline ne prelaze 100 mm potrebno je dodatno ju zaliti. Sadi se na mjestu gdje nema opasnosti od direktnih udara vjetra i gdje je brzina manja od 45 km/h, na dobro dreniranom pjeskovitom ili ilovastom tlu s pH vrijednosti 5,0 - 8,9. Zbog neobično velikih listova koji crpe velike količine kalija i dušika potrebno je povremeno prihranjivanje, uglavnom jednom godišnje i to u proljeće, a koristi se organsko gnojivo ili kompleksno mineralno gnojivo.
Listovi biljke su srcoliki, veličine 5 - 40 cm, zelene boje čija je donja strana nešto svjetlija, a na vrhu su zašiljeni i prekriveni sitnim i rijetkim dlačicama. Opadaju u jesen bez prethodne promjene boje. Cvjetovi se formiraju prema vrhu stabla, a pojavljuju se u grozdovima obično svjetlije ljubičaste boje i počinju se otvarati u svibnju. Imaju miris vanilije i dugi su oko 6 cm dok cvjetni grozdovi mogu biti dugi 20 - 30 cm. U jako kratkom periodu biljka može postati invazivna jer prilikom opadanja sjemena sa stabla dolazi do nekontroliranog širenja biljke.
Srodnici
Vrste paulovnije
U Japanu je paulovnija poznata i kao kiri drvo dok se u Kini naziva i zmaj drvo, a uz desetak vrsta postoji i veliki broj hibrida. Prilikom sadnje sve vrste zahtijevaju otprilike iste uvjete tla i temperature, a kod svake vrste krošnja je kupolastog oblika, dok boja grana varira od crvene do sive što ovisi o starosti same biljke. Najpoznatije vrste paulovnije su smaragdno drvo, pustenasta paulovnija, korejska paulovnija, zmajevo drvo i drvo safirnog zmaja.
Smaragdno drvo
Smaragdno drvo (lat. Paulownia elongata) je vrsta podrijetlom s prostora Azije, a čine je veliki i dlakavi listovi. Brzorastuća je vrsta koja uspijeva na manjim nadmorski visinama, a može narasti do 12 m. Listovi su dugi 18 - 38 cm sa širinom koja može biti do 22 cm. Cvjeta kao i ostale vrste početkom svibnja svjetlo ljubičastom bojom dok duljina grozdova može biti do 35 cm. Otporna je na niske temperature i podnosi do -20°C. Najbolje vrijeme za sadnju je od studenog do travnja. Da bi postigla punu visinu potrebno joj je 4 - 5 godina, a korijen se razvija izuzetno duboko, čak i do 4 m.
Pustenasta paulovnija
Pustenasta paulovnija (lat. Paulownia tomentosa) je vrsta koja najčešće raste u Hrvatskoj, a podrijetlom je s prostora zapadne Kine dok se na prostoru Amerike i Japana smatra invazivnom vrstom. Može narasti do 20 m, a listovi su dugi oko 40 cm dok su cvjetovi iste boje kao i u većine vrsta. U jednoj sezoni može narasti do 2 m. Prilikom sadnje najčešće se koristi ova vrsta jer je daleko najrasprostranjenija pa tako raste u vrtovima ili kao rubna biljka uz ceste. Krošnja stvara dobru hladovinu, a za razliku od ostalih vrsta, cvjetovi se formiraju od dna stabla pa sve do vrha jednakim intenzitetom. Grozdovi u nekim slučajevima mogu rasti prema gore.
Korejska paulovnija
Korejska paulovnija (lat. Paulownia glabrata) je podrijetlom s prostora Južne Koreje slične visine kao i kod ostalih vrsta, u rasponu 15 - 20 m. Čini je široko srcoliko lišće koje je obično dugo do oko 23 cm i širine oko 28 cm. Peteljku dugu do 20 cm krase cvjetovi svjetloljubičaste boje koji cvjetaju od svibnja do lipnja, a svaki cvijet je dug otprilike 5 - 7 cm dug i pojavljuju se u grozdovima. Drvo korejske paulovnije koristi se za proizvodnju instrumenata dok kora ima široku primjenu u tradicionalnoj medicini.
Zmajevo drvo
Zmajevo drvo (lat. Paulownia fortunei) je vrsta podrijetlom iz istočne Azije i Kine, a raste na planinskim padinama odnosno na visinama do 2000 m. n. v. Ima stožastu krošnju i iako može narasti do 30 m, uglavnom ne prelazi 20 m. Raste u umjerenoj klimi, a podnosi dosta niske temperature do otprilike -20°C. Sadi se na dobro dreniranom i vlažnom tlu, na mjestu gdje će imati veliku količinu sunca. Grane su jako osjetljive i krhke pa se mogu relativno lako slomiti dok lišće može nastradati i dobiti opekline od prevelike količine vjetra. Može se razmnožavati sjetvom sjemena na temperaturama 15 - 20°C.
Drvo safirnog zmaja
Drvo safirnog zmaja (lat. Paulownia fortunei) potječe s prostora Tajvana, a cvjeta prije formiranja listova u rano proljeće. Može narasti otprilike 10 m uključujući krošnju do 8 m. Raste u dobro dreniranom tlu, a zalijeva se samo kada se tlo osuši. Dugovječna je vrsta i može doživjeti i do 100 godina. Ugrožena je vrsta čiji se cvjetovi formiraju samo na krajevima grana i pojavljuju se u grozdovima sa zvonastim cvjetovima koji padaju prema dolje.
Uzgoj paulovnije
Idealna je biljka za sadnju u vrtovima, parkovima, uz rubove cesta ili kao pojedinačna biljka. Živi više od 70 godina, a cvjeta tek nakon 7 - 8 godina, u periodu od svibnja do lipnja. Ako se sadi više sadnica preporučuje se međusobna udaljenost 4 - 5 m jer sadnja na manjoj udaljenosti dovodi do usporavanja rasta nakon 3 - 4 godine.
Tlo
Ne preporučuje se sadnja u čistom glinenom tlu i tlima gdje je zastupljenost gline veća od 25%. Sadnja u pjeskovitom tlu ima prednosti zbog visoke propusnosti zraka i bržeg zagrijavanja. Suprotno tome ilovasta tla sporije propuštaju zrak i vodu dok se voda u takvim tlima sporije apsorbira, ali je puno više bogatija hranjivim tvarima. Za pravilan razvoj korijenskog sustava dubina tla mora biti 1,5 - 2 m dok se neke vrste poput Paulownia catalpifolia sadi u plićim tlima, a pH vrijednost tla se kreće u granicama između 5,0 - 8,9.
Klima
Maksimalna temperatura pri kojoj paulovnija može preživjeti je 45°C dok je minimalna temperatura koju može podnijeti -20°C, a najbolje uspijeva pri temperaturama do 30°C što se očituje u zdravim zelenim listovima i velikim cvjetnim grozdovima. Tolerancija na niske temperature je različita i ovisi isključivo o vrsti pa tako pustenasta paulovnija podnosi temperaturu do -20°C, smaragdno drvo do -18°C, a drvo safirnog zmaja do -10°C. Vjetar može uzrokovati velike probleme, posebice ako je tek posađeno drvo izloženo njegovim velikim utjecajima. Najbolje uspijeva u toplim umjerenim zonama dok se ponekad može saditi i u tropskim krajevima.
Vrijeme sadnje
Drvo paulovnije poželjno je saditi u proljeće i u jesen (u ožujku i listopadu). Preferira se sadnja na punom suncu i na mjestu gdje će biti zaštićena od direktnog udara vjetra. Sadi se u pjeskovitu ilovaču dok je područje gdje će se paulovnija saditi potrebno prethodno pripremiti odnosno očistiti od korova tretiranjem herbicida posebice u rano proljeće kada je korov dosta jak.
Prije sadnje, tlo je potrebno preorati 40 - 60 cm dubine dok se tlo treba obraditi do 80 cm dubine ako se radi o glinenom tlu. Nakon sadnje potrebno je čak 8 - 10 godina da se pojave prvi cvjetovi koji će krasiti biljku. Sadnja na većoj udaljenosti od 4 m omogućuje pravilan razvoj grana bez straha od dodirivanja. Veliko i zrelo drvo može proizvesti oko 20 milijuna sjemenki u jednoj godini, a najbolji period za skupljanje sjemena je početkom rujna.
Slaganje kultura
Paulovnija je vrsta biljka koja se jako često kombinira s drugim vrstama prilikom sadnje. Iako može rasti visoko njeno korijenje se širi dubinski pa je sadnja drugih kultura u podnožju biljke moguća jer neće utjecati na raspored i količinu sadnica. Poželjna je sadnja sadnica koje dobro podnose sjenovito mjesto jer veliko lišće karakteristično za paulovniju sprječava veliki dotok sunca na tlo, primjerice paprati, zamija, sanseverija, filodendron, dracena i bambus.
U Kini se paulovnija često kombinira s čajevcem što pomaže navedenoj biljci na povećanju kvalitete i povećanju vrijednosti biljke za oko 15%. Također se može kombinirati uz vrste kao što su kakaovac, kava, kukuruz i trputac.
Kadulja, ružmarin i lavanda su odlične za sadnju ispod stabla paulovnije jer privlače pčele i druge oprašivače te imaju sposobnost odbijanja insekata i štetnika. Borovnica može uspješno rasti u blizini paulovnije i privlači ptice, dok kesten pruža hlad i zaštitu od sunca.
Faza mirovanja
Faza mirovanja nastupa kada biljka uđe u fazu mirovanja, početkom studenog kada stablo potpuno ostane bez listova i cvjetova. Faza mirovanja služi za presađivanje, što uveliko ovisi i o području u kojem je posađeno pa tako ako raste na mjestima gdje su zime blage sadnja je moguća tijekom cijelog razdoblja faze mirovanja dok se u područjima s oštrijim zimama sadnja odgađa do proljeća.
Prije nego uđe u fazu mirovanja biljka se prihranjuje stajskim gnojivom koje će imati vremena za razgrađivanje tijekom faze mirovanja, a dolaskom proljeća potrebno ga je raširiti oko biljke kako bi se tlo opskrbilo hranjivim tvarima.
Sadnja paulovnije
Paulovnija se sadi na osunčanom mjestu ili djelomičnoj sjeni dok se sadnja u potpunoj sjeni izbjegava. Prije sadnje tlo je potrebno prethodno pripremiti oranjem na dubljoj ili plićoj razini, ovisno o vrsti tla. Sadi se na međusobnoj udaljenosti 4 - 5 m i to u proljeće kada je temperatura do 20°C. Neposredno nakon sadnje, tlo je potrebno zaliti i konstantno održavati vlažnim posebice prvih nekoliko mjeseci nakon sadnje.
Zbog korijenskog sustava koji ima tendenciju širenja u dubinu potrebno je prethodno iskopati dovoljno duboku rupu u koju će se moći položiti cijeli korijenski sustav. Korijenski sustav čini jedan glavni korijen iz kojeg izlaze ostali, a prethodno iskopana rupa trebala bi biti duboka najmanje 1,5 - 2 m, a sam korijen može sezati i do 5 m dubine. Prilikom sadnje primjenjuju se organska gnojiva.
Sadnja sjemena
Sjeme se može sijati direktno u zemlju na otvoreno ili u posude bez pokrivanja slojem zemlje jer za klijanje zahtijeva dovoljnu količinu sunca. Idealno se izabire mješavina treseta i pijeska u omjeru 1 : 1. Sije se sredinom ljeta pri temperaturama 18 - 20°C u dobro drenirani kompost, a očekivani period klijanja je 21 - 60 dana. Sjeme je dugo oko 4,5 cm, a da bi se biljka kompletno formirala iz sjemena potrebno joj je 8 - 10 godina.
Sadnicu je potrebno držati na suncu dok ne postanu dovoljno velike, a presađivanje je moguće za 8 - 12 tjedana nakon sadnje. Prvu godinu rast će sporije jer će se sve hranjive tvari usmjeriti za formiranje korijenskog sustava dok se potpuno uspostavljanje visine očekuje za 8 - 10 godina.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi na predviđeno mjesto koje se mora prethodno pripremiti bez obzira na to radi li se o planiranoj sadnji na plantažama ili o sadnji u vrtu gdje ima svrhu ukrasne biljke. Sadi se na dovoljno velikim međusobnim udaljenostima kako ne bi smetale jedna drugoj jer pri formiranju svoje krošnje rastom zauzima sve veću površinu.
Prilikom sadnje treba birati tla koja nisu kisela jer u takvim uvjetima ne može rasti. Optimalna pH vrijednost bi trebala biti između 5,0 - 8,9. Nakon sadnje biljku je potrebno prvih 2 - 3 mjeseca zalijevati više, dok se kasnije zalijevanje zadržava na 1.000 - 2.000 l po sadnici i to u prvoj vegetacijskoj godini. Također neposredno nakon sadnje sadnice preporučuje se prihranjivanje biljke stajnjakom.
Uzgoj u vrtu
Paulovnija je vrsta koja se sadnjom u vrtu može kombinirati s drugim vrstama jednogodišnjih biljaka. Ne preporučuje se sadnja u blizini kuća ili instalacijskih vodova kao ni bilo koja druga višegodišnja biljka koja može postići određenu visinu. Također se ne preporučuje sadnja na manjim površinama posebice ako se radi o sadnji više sadnica.
Održavanje i njega
Za vrijeme perioda formiranja korijenskog sustava zanemaruje se razvoj glavnog pupa pa se zato preporučuje njegovo uklanjanje ako se želi postići kvalitetan i zdrav razvoj biljke. Tako će se postići da je stablo što ravnije bez nepotrebnih izbočina, a podrezuje se do razine tla prije početka druge godine. Pravilnim orezivanjem sačuvat će se biljka i time postići stabilnost jer loše formiranje grana može ih učiniti osjetljivima, posebice u međunožju grana. Za pravilan rast potrebno je imati jednu stabljiku koja će se formirati u krošnju bez pratećih malih stabljika koje niču iz istog mjesta jer nepotrebno crpe hranjive tvari iz tla i tako sprječavaju razvoj korijenskog sustava i na koncu same stabljike.
Svake jeseni, prije početka faze mirovanja tlo oko biljke poželjno je malčirati kako bi se spriječilo prodiranje nepotrebne količine vode tijekom zimskog perioda.
Zalijevanje
Iako se paulovnija zahtijeva redovito zalijevanje, posebice u prvim mjesecima nakon sadnje, pretjerana količina vode može dovesti do neželjenog efekta formiranja velikog broja izdanaka koji su prekriveni velikim srcolikim listovima. Za intenzivan rast potrebno je 1.000 - 2.000 l vode godišnje po sadnici ili 20 l vode tjedno po biljci. Ako je mjesečna količina vode manja od 100 mm potrebno je dodatno zalijevanje dok se rastom biljke ta potreba mijenja pa će za razliku od prethodne sljedeća referentna vrijednost mjesečne količine padalina biti 50 mm nakon čega će biti potrebno zalijevanje. Zalijevanje koje nije redovno neće ubiti biljku nego će za posljedicu imati sporiji rast.
Gnojidba
Gnojenje paulovnije je moguće, ali nije nužno. Ustaljena je praksa da se prvo prihranjivanje vrši prilikom sadnje dok je svako sljedeće jednom godišnje i to u periodu proljeća. Prilikom sadnje koristi se organsko gnojivo koje se nanosi u količini 1 - 2 kg po biljci, a obično se radi o gnojivu bogato dušikom koje se nanosi u omjerima 14-10-20 ili 12-10-18. Sljedećih godina gnojivo se nanosi 500 g - 1 kg po biljci ili 30 - 50 g po biljci ako je u pitanju kompleksno gnojivo, a kada se prihranjuje sjeme koje je sijano tada se koristi složeno gnojivo i to 15 g po sadnici.
Razmnožavanje
Paulovnija se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Iako se češće koristi metoda razmnožavanja reznicama, kada se vrši sjetvom sjemena postoji manja opasnost od bolesti truleži korijena. Sjeme paulovnije najbolje je sijati na pladanj za kompost i ne prekrivati ga kako bi mu se osiguralo dovoljno sunčeve svjetlosti koje je ključno za klijanje. Brzorastuća je biljka koja u prvoj godini može narasti do 4,5 m.
Razmnožavanje reznicama vrši se u prosincu uzimanjem reznice korijena ravnim rezom i to ono koje je najbliže stablu, 15 cm duljine, promjera 1 - 4 cm. Reznica se stavlja izravno u posudu ili direktno u tlo na otvoreno tijekom faze mirovanja. Zemlja se oko reznice nabija kako se ne bi stvorili zračni džepovi. Ako se stablo paulovnije na proljeće posiječe do razine tla tada postoji velika vjerojatnost da će sljedeće sezone biljka narasti 3 m i formirati veliko lišće.
Presađivanje
Sadnja i presađivanje paulovnije odvija se za vrijeme faze mirovanja, od listopada do ožujka, a točno vrijeme presađivanja ovisi od područja u kojem se sadi pa tako na mjestu gdje su zime blage presađivanje se odvija u listopadu dok na područjima s oštrom zimom presađivanje se odgađa do ožujka.
Rupa gdje se presađuje treba biti dvostruko šira, a neposredno nakon presađivanja rupa se popunjava ostatkom zemlje. Važno je napomenuti da je potrebno pravilo izabrati mjesto presađene biljke jer ne podnosi direktne udare vjetra pa se često savjetuje da to bude na južnoj strani gdje će biti donekle zaklonjena. Prilikom presađivanja više sadnica potrebno je paziti na međusobni razmak 1,5 x 3 m ili 2 x 2 m.
Rezidba
Iako je praksa da se stablo paulovnije ne orezuje ono je moguće i to u jesen rezanjem stabla na visinu do 1 m s tim da se ostavi nekoliko grana na glavnom stablu gdje će dolaskom proljeća te grane biti prekrivene listovima. Zbog jako brzog rasta biljke ovom metodom usporava se njen rast. Osim toga ovako se potiče stvaranje većeg broja pupova.
Stabla koja u prvoj sezoni nakon sadnje ne narastu do 5 m savjetuje se rezidba do razine zemlje i to isključivo 2 - 3 tjedna prije proljeća jer će samo pomoću takve vrste rezidbe paulovnija u sljedećoj sezoni narasti veće do 5 m. Ako je posađena i raste iz sjemena rezidba se savjetuje svakih 6 - 8 tjedana prilikom rasta kako bi se mogla formirati jedna glavna grana, a uklanjaju se sve one izrasline prije nego budu dulje 7,5 - 10 cm.
Prorjeđivanje
Kao i pomlađivanje, prorjeđivanje biljke nije potrebno. Prilikom rasta i formiranja stabla uklanjaju se sve ove grane koje smetaju pri formiraju drveta. Nakon toga grane će se pravilno širiti s glavnog debla i neće biti gusto raspoređene što znači da će imati odgovarajuću cirkulaciju zraka. Krošnja se formira relativno visoko pa bi i samo prorjeđivanje bio problem. Nakon perioda cvjetanja biljka sama bez ikakve potrebe vanjskog utjecaja odbacuje uvele cvjetove i listove na kraju svoje vegetacijske sezone.
Zaštita od vjetra
Paulovnija je stablo koje je otporno na vjetar, ali mladice nisu, barem dok ne steknu dovoljnu snagu i stabilnost. Postoje različiti načini za zaštitu mladih biljaka paulovnije od vjetra, uključujući postavljanje zaštitnih ograda, sadnju u grupama, korištenje zaštitnih mreža te redovito održavanje uklanjanjem oštećenih ili slomljenih grana. Nakon što biljke ojačaju, postaju otpornije na vjetar i mogu se nositi s jačim vjetrovima.
Zaštita preko zime
Paulovnija nije vrsta biljke koja zahtijeva prilično veliku njegu tijekom zime. Dovoljno ju je redovno zalijevati s tim da se tlo mora održavati vlažnim, ali ne i mokrim kako ne bi došlo do nepotrebnog zadržavanja vode koje uzrokuje truljenje korijena i na koncu pojavu žutih listova što rezultira propadanjem cijele biljke. Iako može podnijeti velike temperaturne oscilacije jednako uspješno opstaje pri temperaturama od 45°C kao i na -20°C. Tlo oko biljke je poželjno malčirati neposredno prije početka faze mirovanja na malo većoj udaljenosti od baze drveta dok se ta masa kasnije dolaskom proljeća ravnomjerno raširi po zemlji.
Bolesti
Iako je paulovnija relativno otporna, ipak postoje neke bolesti koje redovno napadaju paulovniju bez obzira nalazi li se ona u hladnim ili toplim područjima poput primjerice raka, pjegavosti lišća i plijesni.
Rak
Rak je vrsta bolesti koju izaziva niz gljivica poput Leucostoma kunzei, a napada veliki broj stabala uključujući i paulovniju. Rak se očituje pojavom mrtvog tkiva, a zaražena kora ispušta smolu uslijed čega drvo gubi boju. Lišće mijenja boju u smeđu i opada prije očekivane sezone opadanja. Bilo kakva vrta liječenja nije moguća, a jedini način da se spriječi pojava ove bolesti je orezivanjem bolesnih grana sa stabala. Kada rak zahvati cijelo stablo jedino je rješenje uklanjanje istoga u potpunosti.
Pjegavost lišća
Pjegavost lišća na paulovniji uzrokuje gljivica Corynespora cassiicola, a posebno je vezana za korejsku paulovniju i očituje se pojavom kružnih mrlja smećkaste boje koje mogu varirati od 5 - 10 mm u promjeru. Lišće također mijenja boju u smeđu krenuvši od kružne mrlje dok u potpunosti ne prekrije list. Bolest rijetko ima negativan ishod i ne uzrokuje ozbiljne štete na stablu osim opadanja zaraženih listova. Tretiranje pesticidima nije potrebno nego je jedino rješenje pravilno njegovanje stabla zalijevanjem isključivo u podnožju biljke i prorjeđivanjem gusto formiranih grana ako ih ima u cilju bolje cirkulacije zraka.
Plijesan
Plijesan stvara gljivica Cladosporium tenuissimum, a očituje se pojavom bijelih mrlja koje prekrivaju cijelu površinu lišća podsjećajući na prah koji prekriva listove, stabljike i pupoljke. Uslijed velikih naslaga na listovima dolazi do defolijacije i opadanja. Pravilnim zalijevanjem i održavanjem odgovarajuće međusobne udaljenosti radi cirkulacije zraka sprječit će se pojava ove bolesti. Da bi se spriječilo daljnje širenje bolesti može se djelovati pesticidima na bazi ulja nima ili hortikulturnog ulja.
Štetnici
Za razliku od bolesti od kojih često obolijeva spisak štetnika koji napadaju paulovniju je jako malen, pa tako jedina poznata vrsta životinje koja može uzrokovati manju štetu je zlatica.
Zlatica
Zlatica (lat. Chrysomeloidea) je kornjaš veličine oko 2 cm i napada lišće različitih vrsta biljaka. Najaktivniji su u proljeće i ljeto, a napadaju sve dijelove biljke. S obzirom na to da lete, mogu vrlo jednostavno preći s jedne biljke na drugu, jedući tkivo unutra lista ostavljaju zeleni vijugavi trag. Osim ukrasnih biljaka napadaju i vrste poput kukuruza, špinata, krumpira i patlidžana. Zlatica neće u potpunosti uništiti biljku nego će propasti samo zaraženi i napadnuti dijelovi. Suzbijanje napada može se donekle kontrolirati kontaktnim pesticidima poput insekticidnog sapuna ili organskog pesticida koji je izdvojen iz gljivice Saccharopolyspora.
Upotreba paulovnije
Prvenstveno ima ulogu ukrasne biljke, a zbog svoje visoke kvalitete i mehaničkih svojstava koja su slična vrbama i topolama često se koristi za proizvodnju papira, namještaja, šperploči, furnira i kuhinjskih predmeta poput posuda za vodu, štapića, žlica i zdjela. Hidrotermalno tretirana paulovnija za ploče koristi se za apsorpciju zvuka u stambenim zgradama. Trenutno je jako popularno drvo za proizvodnju drvene plastike i kompozita, a listovi i cvjetovi se mogu koristiti kao hrana za životinje. Poznata je primjena paulovnije u medicini i u kozmetičkoj industriji.
Berba
Paulovnija nije jedna od ugroženih vrsta biljaka pa je njeno drvo moguće saditi radi daljnje obrade i uporabe. Prva berba se može odviti tek nakon 10 godina od sadnje, za vrijeme faze mirovanja koja traje od kasne jeseni do ranog proljeća. Berbu je potrebno obaviti prije nego se cvijet otvori odnosno prije nego dođe do curenja soka. Postoji nekoliko načina berbe, a radi se o direktno berbi cvjetova i berbi stabljika.
Kozmetika
Ekstrakt paulovnije ima pozitivan učinak na kožu lica, djeluje protuupalno i u prevenciji starenja. Pomaže u uklanjanju mrlja na koži poput pigmentacijskih, staračkih pjega, ali i ožiljaka od akni. Poznati je dodatak šamponima koji ima svrhu poticanja rasta kose i njene obnove.
Medicina
Kineska tradicionalna medicina poznata je po korištenju paulovnije u liječenju kašlja, konjuktivitisa, krvarenja, enteritisa i slično. Popularna je i njena primjena u liječenju bradavica i za ispiranje čireva, a listovi paulovnije stavljaju se na modrice. Sjemenke paulovnije sadrže veliku koncentraciju masnih kiselina, flavonoida s antioksidativnim djelovanjem kao i masnih ulja.
Pošumljavanje
S obzirom na učestale požare u Europi zadnjih par desetljeća, paulovnija je jedno od stabala koje se koristi za pošumljavanje opožarenih područja.
Brzorastuća stabla koja dobro uspijevaju u našoj regiji: bor, duglazija, jela, smreka, bagrem, breza, divlji kesten, javor, jasika, jorgovan, platana, topola, vrba.
Za različita područja, potrebno je odabrati različite vrste navedenih stabala, jer drugačije uspijevaju u različitim klimatskim pojasevima.
Zanimljivosti
Paulovnija je drvo koje simbolizira usamljenost i podsjeća na prošlost, a biljka je dobila naziv u čast nizozemske kraljice Anne Paulowne dok se upravo zbog toga često zna nazivati i princezino ili caričino drvo. Osim ovog naziva često se nazivaju i Phoenix stabla jer se mogu u potpunosti obnoviti iz korijenskog sustava.
Najveće živuće drvo paulovnije nalazi se u Kini, a riječ je o vrsti zmajevo drvo (lat. Paulownia fortunei) čija je trenutka visina 49,5 m. U Kini se za paulovniju kaže da "izgleda kao stup za godinu dana, kao kišobran za 3 godine i da se može izrezati na daske za 5 godina."
U 19. stoljeću uvrštena je kao ukrasno drvo dok se u Japanu nalazi na pečatu vlade koji koriste vlada i kabinet Japana.
Iako se u Japanu i Kini koristi više od 2500 godina, svoju popularnost stekla je kao prirodni pročistač zraka jer svaki dan apsorbira oko 22 kg ugljičnog dioksida uslijed čega oslobađa čisti zrak.
Foto: WikimediaImages/Pixabay
Odgovori