Brijest (lat. Ulmus) je rod bjelogoričnog listopadnog drveća iz porodice brijestovki (Ulmaceae). Rod obuhvaća oko 40 vrsta drveća od kojeg većina ima jednostavno, dvostruko napiljeno lišće koje raste na kratkim peteljkama. Cvjetovi su uglavnom dvospolni, crvenkaste boje i cvjetaju prije listanja, skupljeni u paštitaste cvatove. Plod brijesta je jednosjemena plosnata peruška ovalnog ili okruglog oblika. Dozrijeva krajem svibnja.
Brijest prirodno raste na području srednje i južne Europe, a ima ga i u umjerenom pojasu Azije te u Africi. U Hrvatskoj je važan član nizinskih šuma u kojima raste uz stabla jasena i hrasta. Unutarnji dio brijestove kore se upotrebljava u ljekovite svrhe, a brijestovo drvo ima primjenu u brodogradnji.
Vrste brijesta
Većina vrsta je rasprostranjena u umjerenom pojasu sjeverne polutke, a u Hrvatskoj rastu sljedeće vrste brijesta.
Sibirski brijest
Sibirski brijest (lat. Ulmus pumila L.) je listopadno stablo koje može doseći visinu od tri do 20 metara. Tvori okruglastu gustu krošnju, a deblo u promjeru može biti široko do 80 centimetara. Kora je u početku glatka i tamnosiva, a kasnije postane uzdužno popuca. Sibirski brijest ima tanke, dlakave ili gole grane. Njegovi listovi su naizmjenično poredani i imaju ovalno eliptičan oblik. Mogu biti dugi od 3 do 7, a široki od 2 do 3 centimetra. Kožasti su i imaju nazubljene rubove te rastu na peteljkama dugim 4 do 6 milimetara. Cvjeta tijekom veljače i ožujka. Plod je perutka ovalnog oblika u čijem se središtu nalazi sjemenka okružena krilcem, a dozrijeva u travnju i svibnju.
Prirodno stanište sibirskog brijesta je područje središnje i istočne Azije, a kao ukrasna biljka se uzgaja svuda po svijetu. U pojedinim dijelovima Srednje i Sjeverne Amerike se toliko raširio da ga ponegdje smatraju invazivnom vrstom.
Sibirski brijest se razmnožava sjemenom, brzo raste i može živjeti do 150 godina. Moguće ga je orezivati i otporan je na sušu, niske temperature te na gradska onečišćenja. Za njegov uzgoj su pogodna sunčana ili polusjenovita mjesta, a što se tiče vrste i kvalitete tla nema nikakve posebne zahtjeve.
Gorski brijest
Gorski ili glatki brijest (lat. Ulmus glabra) može narasti do 30 metara, tvoreći pritom gustu krošnju. Ima plitak, ali dobro razvijen korijenski sustav. Kora ovog stabla je svijetlo do tamnosmeđe boje, kod mladih stabala je glatka, a kod starijih izbrazdana uzdužno i poprijeko. Mladi smeđi ili crvenosmeđi izboji su prekriveni lenticelama svijetlosmeđe boje i gustim dlakama.
Jednostavni listovi gorskog brijesta su naizmjenično poredani, imaju asimetričnu osnovu i obrnuto jajasti oblik. Mogu biti dugi do 15, a široki do 10 centimetara. Hrapavi su i nazubljeni, a pri vrhu se lagano sužavaju. Rastu na kratkim peteljkama, a prije opadanja u jesen poprime žutu boju.
Cvjetovi su dvospolni i rastu na prošlogodišnjim granama, skupljeni u guste kuglaste cvatove. Ocvijeće se sastoji od listova koji mogu biti zelenih do crvenkastih nijansi. Cvjetovi se pojavljuju prije listanja, odnosno u ožujku i travnju. Plod gorskog brijesta je okriljena perutka koja se nalazi na kratkoj stapki, a može biti velika do 2,5 centimetra. Dozrijeva tijekom travnja i svibnja.
Gorski brijest je dobra medonosna biljka. Prirodno je rasprostranjen u zapadnoj i južnoj Europi te u jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu. Raste u mješovitim listopadnim šumama u brdskom i planinskom pojasu do 1500 mnv, te uz rubove šuma, u blizini bukve, graba ili gorskog javora.
Postoji nekoliko kultivara gorskog brijesta, a posebno se izdvajaju sljedeći:
- Camperdownii - kultivar okruglaste krošnje te povijenih grana i grančica;
- Cornuta - kultivar sa široko jajastim listovima koji na gornjem dijelu imaju zanimljiva ispupčenja;
- Crispa - kultivar niskog rasta, s nazubljenim listovima;
- Exoniensis - kultivar s usko kupastom i zbijenom krošnjom;
- Pendula - kultivar s horizontalno postavljenim osnovnim granama, dok su druge grane povijene i duge.
Gorski brijest se razmnožava sjemenom, brzo raste i može živjeti do 400 godina. Često se uzgaja kao ukrasno stablo, u manjim grupama ili zasebno, a za uzgoj su pogodna duboka, plodna i svježa tla. Otporan je na gradska onečišćenja i dobro podnosi orezivanje.
Nizinski ili poljski brijest
Nizinski ili obični brijest (lat. Ulmus minor Mill) može narasti do 30 m u visinu, ima jak i dobro razvijen korijenov sustav te široku i gustu krošnju, a deblo u promjeru može biti široko do dva metra. Kora stabla je debela i crvenkastosmeđe boje, kod mladih stabala je glatka, a kod starijih duboko izbrazdana.
Listovi nizinskog ili poljskog brijesta su raspoređeni u dva reda, imaju eliptičan ili ovalan oblik i asimetričnu osnovu. Na licu su goli, sjajni i tamnozelene boje, dok im je naličje nešto svjetlije i dlakavo. Cvjetovi su dvospolni i rastu gusto skupljeni u skupinama od po 15 do 20 cvjetova. Javljaju se prije listanja, odnosno u ožujku i travnju. Plod je okriljeni oraščić koji visi na kratkoj stapci, a dozrijeva u svibnju i lipnju.
Poljski brijest raste na području srednje, južne i zapadne Europe, sjeverne Afrike i Male Azije. Preferira sunčana mjesta te plodna, duboka i kisela, suha ili svježa humusna zemljišta. Najčešće raste u nizinama, a može se pronaći i u brdskim područjima, uz stabla bukve, graba, gorskog javora, klena i hrasta lužnjaka. Može živjeti do 500 godina, a razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Turkestanski brijest
Turkestanski brijest može biti visok do 20 metara, a njegovo deblo u promjeru može biti široko do 60 centimetara. Ima okruglastu krošnju koju čine tanke i viseće grane. Pupovi su kod turkestanskog brijesta okruglasti i tamnosmeđe boje. Listovi su ovalno lancetasti i imaju krupno nazubljene rubove te ušiljene vrhove. Smješteni su u dva reda, a rastu na peteljkama koje mogu biti duge od 3 do 10 milimetara. Turkestanski brijest cvjeta u veljači i ožujku, a njegov plod je okrugla perutka unutar koje se nalazi sjemenka okružena urezanim, glatkim krilom.
Turkestanski brijest ne raste samoniklo u prirodi već se isključivo uzgaja kao dekorativna biljka. U Hrvatsku je stigao u prvoj polovici 20. stoljeća, preko Italije, a najviše ga ima oko Šibenika, Zadra, Splita i još južnije. Otporan je na mraz i gradska onečišćenja, brzo raste i podnosi orezivanje te nema nikakve posebne uvjete kada je u pitanju tlo.
Vez ili treperavi brijest
Treperavi brijest (lat. Ulmus laevis Pall.) može biti visok do 30 metara, ima dubok i dobro razvijen korijen, a tvori nepravilnu, razgranatu, široku i prozračnu krošnju. Deblo vez brijesta u promjeru može biti široko do metar i pol. Kora stabla je debela oko 2 centimetra i sivosmeđe je boje. S vremenom se krene ljuštiti u tanke i uske plosnate ljuske.
Ušiljeni pupovi su prekriveni tamnosmeđim ljuskama, a postrani su gotovo jednake veličine kao i vršni pupovi. Okruglasto do usko jajasti listovi su naizmjenično poredani i imaju asimetričnu osnovu te ušiljene vrhove. Mogu biti dugi do 15, a široki do 9 centimetara. Sjajni su i tamnozelene boje, na licu glatki, a na naličju prekriveni manjim brojem dlačica. Rastu na peteljkama dugim od 5 do 10 milimetara. Cvjetovi vez brijesta su dvospolni i viseći, a rastu skupljeni u kuglaste cvatove. Vez brijest cvjeta prije listanja, u ožujku i travnju. Njegovi plodovi su jednosjemeni, dlakavi oraščići koji dozrijevaju tijekom svibnja.
Prirodna staništa vez brijesta su brdske i nizinske šume i rubovi šuma. Raste na bazičnim, hranjivim i jako vlažnim pješčanim i glinenastim tlima, a ponekad i na poplavljenim zemljištima. Razmnožava se sjemenom i vegetativno, a u alejama i parkovima se sadi kao ukrasno stablo. Otporan je na mraz i životni vijek mu je do 400 godina, a za uzgoj su pogodna plodna i svježa tla.
Sadnja brijesta
Za sadnju brijesta treba birati plodno i dobro drenirano tlo te pozicije do kojih dopire puno sunčeve svjetlosti. Sadnju brijesta pored pločnika, terasa, parkinga ili u blizini stambenih objekata te bilo kakvih cijevi treba izbjegavati zbog njegovog korijenja.
Sadnice je najbolje saditi tijekom proljeća ili kasne jeseni. Nije potrebno poboljšavati kvalitetu tla prije sadnje, osim ako je riječ o jako siromašnom tlu. U tom se slučaju može dodati manja količina komposta. Sadnice se sade u plitke rupe koje bi trebale biti 7 do 10 centimetara šire od posuda u kojima su sadnice uzgajane. Rupe se nakon toga ispune zemljom, bez pretjeranog utiskivanja i sadnice se obilno zaliju vodom.
Uzgoj brijesta
Odmah nakon sadnje treba malčirati tlo oko sadnica. Malč će pomoći u održavanju vlage u tlu i spriječiti razvoj korova. Oko sadnica možete postaviti 5 cm debeo sloj lišća, borovih iglica ili kore od drveća. Mlada stabla treba zalijevati jednom tjedno, ako nema dovoljne količine padalina. Brijest je najbolje zalijevati tako da vodeno crijevo postavite nekoliko centimetara ispod površine tla i pustite vodu da što sporije teče oko sat vremena. Kada stabla ojačaju, treba ih zalijevati jedino za vrijeme dužih sušnih razdoblja.
Jednom ili dva puta godišnje možete pognojiti mlada stabla, ali nemojte pretjerivati s količinom gnojiva jer bi to moglo naštetiti stablima. Ako brijest uzgajate na travnjaku, budite oprezni prilikom košnje i ne približavajte se previše stablu kako ne biste oštetili korijen.
Stabla brijesta povremeno treba orezati, ali važno je da se to obavi u pravo vrijeme, inače će biti podložnija bolestima i napadima štetnika. Najbolje vrijeme za orezivanje je rano proljeće, dok to nikako ne biste trebali obavljati tijekom jeseni ili između travnja i srpnja. Osušene i bolesne grane možete ukloniti bilo kada.
Bolesti i štetnici
Jedna od najznačajnijih bolesti koja se može pojaviti na ovom drveću je nizozemska bolest brijesta. Ova razorna bolest je dovela do propadanja milijuna stabala u Europi i SAD-u 1900-ih godina, a uzrokuju je tri vrste gljivica iz roda Ophiostoma. Bolest šire potkornjaci, a prvi simptomi bolesti su sušenje i žućenje gornjih grana na stablu te kovrčanje listova u ljetnim mjesecima. Infekcija se polako širi na ostatak stabla pa s vremenom dolazi do propadanja grana. Kako bi se spriječio ovaj problem, preporučuje se uzgoj otpornijih kultivara.
Upotreba brijesta
Drvo brijesta se upotrebljava u stolarstvu, rezbarstvu i brodogradnji. Nešto je teže obrađivati ga strojno, ali je odlično za obradu tokarenjem. Brijest nakon sušenja poprima nešto tamniju boju, a trajnost mu je otprilike oko 12 godina. Također se koristi za proizvodnju parketa i masivnog namještaja. U narodnoj medicini se koristi kora brijesta od koje se rade pripravci za zaustavljanje krvarenja te poticanje mokrenja i znojenja.
Bjelogorično drveće
Brijest je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim brijesta, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: WikimediaImages/Pixabay
Odgovori