Sljez (lat. Malva) rod je jednogodišnjih ili dvogodišnjih biljaka poznatih po svojoj otpornosti. Dio je porodice sljezovki (Malvaceae), po čemu je dobila ime. Dio porodice su i sljezovi iz roda Althaea u koje pripadaju bijeli sljez i pitomi sljez, ljekovite vrste koje su na našem području česte kao samonikle biljke.
Osim njih, poznatije biljke iz porodice sljezovki su pamuk, kakao, hibiskus i bamija. Raširene su po cijelom svijetu. Sljez se na našim prostorima još naziva i gusja trava ili divlji papel. Latinsko ime potječe od riječi "malasso" što znači "omekšavati" jer biljka ima omekšavajući učinak.
Sljez je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka koja može narasti i do 1 m u visinu. Stabljika je razgranata i dlakava, uspravna ili polegnuta. Korijen je dosta razgranat, a donji dio iznad zemlje je drvenast. Listovi su tamnozeleni, okruglasti i bubrežasti s urezanih od 5 do 7 režanja. Nalaze se na dugim peteljkama, a naličje im je dlakavo.
Cvjetovi u skupinama 2 - 4 rastu u pazušcima listova. Najčešće su blijedoružičaste ili blijedoljubičaste do bijele bojei. Latice su jajaste i prošarane tamnim prugama u jednoj boji te udubljene na vrhu. Prašnici su mnogobrojni i srasli u cijev. Plod je u obliku kalavca raspodijeljen na 9 - 11 dijelova s po jednom sjemenkom. U punoj zrelosti je suh. Cvate od svibnja do rujna, a dozrijeva od srpnja do listopada.
Iako sljez potječe s područja Europe i dijelova Azije danas je rasprostranjen gotovo posvuda. Raste kao samonikla biljka, ali se i uzgaja. U prirodi ga je najlakše pronaći po njivama i poljima, na ravnicama uz šume te uz puteve. U umjerenim klimama moguće ga je pronaći do 1.200 m nadmorske visine.
Srodnici
Vrste sljeza
Red sljezova Malva sastoji se od 62 vrste koje su rasprostranjene po cijelom svijetu. Iako su neke korisne i uzgajaju se kao ljekovite biljke, većina ih se smatra livadnim biljkama ili čak korovom. U Hrvatskoj raste 8 vrsta, a donosimo njihove značajke.
Bezmirisni sljez
Bezmirisni sljez je trajnica koja se često nalazi na livadama i mješovitim ravnicama. Poznata je po blijedo ljubičastom cvijetu. Može se uzgajati kao ukrasna biljka, a karakterističan je za područje istočne Europe i zapadne Azije. Cvijet nema mirisa, a mladi izdanci su jestivi.
Korovni sljez
Korovni sljez je dvogodišnja zeljasta biljka karakteristična po rastu uz tlo. Listovi se pružaju na dugim peteljkama i bubrežastog su oblika. Najčešće raste na obrađenim površinama kao korov, a može ga se pronaći u cijeloj Europi te dijelovima Azije i sjeverne Afrike.
Mošusni sljez
Mošusni sljez je izgledom veoma sličan bezmirisnom i karakterizira ga dlakava stabljika te blijedo ružičasti cvijet. Također je zeljasta trajnica koju je moguće pronaći na livadama i poljima. Međutim, cvijet ima intenzivan mošusni miris koji privlači kukce. Podnosi suha mjesta, a ima i nekoliko kultivara te se uzgaja kao ukrasna biljka.
Crni sljez
Crni sljez je karakteristična biljka za ovaj rod i u velikoj je mjeri rasprostranjen diljem Europe. Karakteriziraju ga tamnozeleni listovi razgranati u 5 bubrežastih dijelova i blijedo ljubičasti cvjetovi. Iako ga je lako pronaći u divljini, uzgaja se zbog ljekovitosti cvjetova i korijena. Miris cvijeta privlači kukce i dobra je medonosna biljka.
Gorski sljez
Ime je dobio zbog česte prisutnosti na većim nadmorskim visinama. Stabljika može biti uspravna ili puzati, često je zvjezdasto dlakava, a u pazušcima listova rastu mali blijedo ljubičasti cvjetovi prošarani tamnijim trakama iste boje. Listovi su bubrežnog oblika. Često se može pronaći uz puteve i rubove šume.
Sitnocvjetni sljez
Sitnocvjetni sljez je biljka koju se može pronaći na otocima i uz obalu diljem Dalmacije, a zbog malog broja staništa smatra se ugroženom biljkom i zaštićena je zakonom. Raste kao trajna zeljanica uz tlo i prepoznatljiva je po tamnozelenim bubrežastim listovima. Cvjetovi su mali, čašku tvore 5 latica udubljenih na vrhu i najčešće su bijele boje.
Sićušni sljez
Sićušni sljez je moguće pronaći diljem Slavonije, a karakterističan je i za ostatak Europe. Jednogodišnja je biljka prepoznatljiva po debeloj i dlakavoj stabljici koja je najčešće polegnuta. Cvijet je najčešće bijele boje, a cvjeta u pazušcima lista i prilično je neugledan. Samonikla je biljka jer sjemenke prenose životinje, a kako je otporna na herbicide, smatra se tvrdoglavim korovom.
Šumski sljez
Kao što mu samo ime kaže, ova vrsta sljeza se najčešće može pronaći u šumi i voli sjenovita područja i humusna tla za rast. Jednogodišnja je zeljasta biljka, poznata po dlakavoj i uspravnoj stabljici te cvjetovima plavkaste ili ljubičaste boje.
Čarobni sljez
Čarobni sljez se naziva i kineski ili azijski sljez. Vrsta je uvoznog sljeza, pa se rjeđe može pronaći u divljini. Zbog jestivih listova, najčešće se uzgaja u teglama ili vrtovima. U dijelovima gdje je posađena može se samostalno razmnožavati, pa se smatra invazivnim korovom. Stabljika je uspravna i može narasti do 1 m u visinu te cvjeta bijelim cvjetovima.
Uzgoj sljeza
Sljez se najčešće uzgaja zbog svog ljekovitog cvijeća za upotrebu u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Iako ga je moguće uzgajati i na većim površinama, najčešće se radi o usputnom ili privatnom uzgoju.
Tlo
Iako ju kao samoniklu biljku pronalazimo na raznim terenima i lako klija na mnogim tipovima tla, sljez preferira plodno tlo s dobrom strukturom i drenažom. Podnosi i ilovasta i glinasta tla pomiješana s pijeskom. Za uzgoj voli rastresita i dobro obrađena tla. Osnovnu obradu tla potrebno je izvršiti u jesen uklanjanjem prethodne kulture i dubokim oranjem. U proljeće je zemlju potrebno razrahliti i površinski ju pripremiti za sjetvu. Poželjno je dodati sloj humusa za poticanje klijanja.
Klima
Sljez je biljka umjerene klime i voli toplija doba za rast i razvoj te bogat cvat. Najviše mu odgovaraju kontinentalna područja, iako neke vrste obitavaju i uz obalu. U divljini ga se najčešće može naći na neobrađenim područjima, dok se u vrtovima smatra korovom. Za uzgoj mu je važno osigurati dovoljno topline za vrijeme razvoja lišća i zaštititi mlade biljke od mraza jutenom vrećom ili agrofolijom. Cvjeta tijekom ljeta do jeseni i voli toplije temperature za cvat.
Vrijeme sadnje
Kod prve sjetve sljez je potrebno posijati sredinom travnja. S obzirom na to da voli više temperature, potrebno je pričekati da prođu proljetni mrazovi, pa se najčešće sadi oko 15. travnja.
Slaganje kultura
Sljez se zbog svog invazivnog širenja može smatrati i korovom na obradivim površinama, ali se kod uzgoja cijeni kao izdržljiva i prilagodljiva biljka. Nema posebnih kultura za plodored, a može se uzgajati i kao monokultura. Ipak, dobre pretkulture su usjevi za zelenu gnojidbu, žitarice i korjenasto povrće, kao što su krumpir i mrkva. Poželjno je izbjegavati biljke iz iste porodice, kao što je bamija. Dobro je svake 3 godine ostaviti zemlju da miruje kako bi nastavio imati dobar urod.
Sadnja sljeza
Iako se sljez lako može pronaći u prirodi kao samonikla biljka, zbog jestivih listova i ljekovitih svojstava se uzgaja u vrtovima ili lončanicama. U nastavku donosimo sve savjete koji će olakšati dobivanje zdrave i bogate biljke.
Sadnja sjemena
Najčešći način sjetve sljeza je sjemenom. U prirodi je samonikla biljka i lako se širi zahvaljujući životinjama koje prenose sjeme. Direktna sjetva se obavlja tijekom travnja, može biti ručna ili mehanička sijačicama za sitno sjeme. Zemlju je potrebno prethodno usitniti i nakon sjetve prekriti s 2 cm rahle zemlje.
Tijekom najpovoljnijih uvjeta potrebno je minimalno 10 dana da nikne. Između svakog reda potrebno je ostaviti 1 m razmaka, pa se na 1 h zemlje potroši 20 g sjemenja. Sjeme zadržava visoku klijavost i nakon dvije godine, ali ga se prije sjetve preporučuje namočiti u vodi minimalno 2 sata.
Sadnja sadnice
Na manjim površinama, kao što su mali vrtovi ili okućnice, sljez se može saditi kao presadnice. Za potrebe proizvodnje presadnica, potrebno je već tijekom veljače posijati sjeme i držati ga u zatvorenom i grijanom prostoru. U dobrim uvjetima niknut će za 10 dana nakon čega je nakon nekoliko tjedana potrebno presaditi svaku biljku u zasebnu teglu za rast.
Presadnice su spremne za krajnje presađivanje za minimalno 50 dana ili kad razviju barem 4 lista. Sade se u rupe u zemlji te se zakapaju do dotadašnjeg mjesta rasta. Ovakav je način sigurniji jer biljka razvija korijen u kontroliranim uvjetima. Važno je ostaviti 50 cm prostora između svake biljke i 100 cm između redova.
Uzgoj u vrtu
Sljez je biljka koju je najbolje uzgajati na otvorenom, a zahtjeva osunčane površine zaštićene od jakog vjetra. Često se sadi uz druge visoke biljke, kao što je suncokret, koji nasad štiti od izravnog vjetra. Veoma je pogodan za pčelare jer miris cvijeća privlači pčele, pa se kod otvorenog uzgoja koristi i za ispašu pčela.
Tijekom rasta je potrebno ostaviti dovoljno prostora za razvoj biljke, a ako je sijana direktno u zemlju, potrebno ih je prorijediti na željenu udaljenost. Zbog intenziteta posla, preporučuje se se uzgoj na manjim površinama, do 100 m2.
Uzgoj u stakleniku
Za raniji urod, sljez je moguće uzgojiti u stakleniku. Međutim, zatvoreni se uzgoj najčešće preferira za dobivanje presadnica za daljnju distribuciju. Tijekom zatvorenog uzgoja važno je da su biljke smještene na osunčanoj strani i dobivaju dovoljno svjetla, što se može zamijeniti industrijskim svjetlom.
Također, važno je ostaviti dovoljno prostora kako bi se svaka biljka pravilno razvijala. Tijekom hladnih je dana potrebno držati toplinu na 20°C kako bi se biljka optimalno razvila.
Uzgoj u posudama
Na manjim površinama i za osobne potrebe sljez je moguće uzgojiti kao lončanicu. U takvim se situacijama najčešće uzgaja kao ukrasna biljka, pogotovo vrste koje imaju velike modre cvjetove. Važno je da ima dovoljno mjesta za razvoj korijena kako bi bogato cvjetao. Prilikom sadnje u lončanicu potrebno je koristiti kvalitetnu humusnu zemlju pomiješanu s pijeskom.
Kako bi se ograničio njegov rast, moguće ga je obrezivati ili smanjivati. Također, važno ga je smjestiti na osunčanu stranu s dovoljno svjetlosti, ali ne direktnih sunčevih zraka zbog kojih će se brzo osušiti.
Održavanje nasada
Kod mladih je biljaka važno prorjeđivanje nakon sjetve kako bi svaka dobila dovoljno zraka i prostora za razvoj. Također, potrebno je ručno uklanjati korov kada se počne prepoznavati od mladih biljaka sljeza. Okopavanje je važno u ranoj fazi te barem jednom tijekom cvjetanja biljke. Ono omogućava dotok kisika u zemlju te se obavlja kada biljke razviju prva 4 lista. Osim toga, moguće je provesti i mehaničko kultiviranje između redova ako se radi o većem nasadu. Kod manjih nasada je dovoljno koristiti ručni alat kako bi se razbila pokorica za vrijeme sušnog razdoblja.
Održavanje i njega
Održavanje usjeva sljeza uključuje međuredno kultiviranje i okopavanje koji olakšavaju da biljka doživi punu veličinu i bogatiji cvat nego u prirodi.
Zalijevanje
Sljez zahtjeva povećanu količinu vlage tijekom početne faze razvoja, pa je u optimalno da se sadi tijekom travnja zbog povećane vlažnosti u tom razdoblju godine. Sušni mjeseci mogu uzrokovati smanjeni prihod, pa se po velikim vrućinama navodnjavanjem produljuje vijek cvjetanja i broj cvjetova. Navodnjavanje može biti i kap po kap ili direktnim prskanjem biljaka nakon zalaska sunca ili rano ujutro. Važno je osigurati dobru drenažu jer prevelika količina vode uzrokuje razvoj bolesti i propadanje biljke.
Gnojidba
Sljez se prihranjuje ovisno o razlogu uzgoja. Prije sadnje je dobro zemlju obogatiti glisnjakom ili humusom. Kod prvog uzgoja preporučuje se dodavanje stajnjaka ili organskog gnojiva. Za vrijeme prvog ili drugog međurednog kultiviranja dodaje se gnojivo. Za potrebe uzgoja lišćem biljci je potrebno dodati gnojivo na bazi dušika, kao što su KAN gnojiva u količini od 200 kg/ha. Kod uzgoja za branje cvijeta je poželjno dodati gnojiva na bazi fosfora, kao što je NPK gnojivo u istoj mjeri.
Razmnožavanje
Sljez se razmnožava sjemenom. U prirodi to čine životinje izmetom, dok se za potrebe uzgoja sjeme skuplja. Plod je kalavac koji sadrži desetak sjemenki. Zreo plod je suh te se iz njega vade sjemenke i spremaju se na suho i toplo mjesto do sljedeće godine. Sjeme je klijavo tri godine, a nakon toga mu se postepeno smanjuje klijavost.
Iako vrlo rijetko, biljku se može razmnožiti i korijenom. Tada je potrebno izvaditi zdravi korijen te odrezati onaj dio na kojem ima izrasle pupoljke. Korijen se sadi na novo mjesto, a poželjno ga je prvo posaditi u crnu zemlju u lončić, pa posaditi na mjesto rasta. Postupak sadnje je isti kao s presadnicom.
Bolesti
Iako je vrlo otporan na vanjske uvjete, sljez ima nekoliko prepoznatih bolesti i štetnika. Većinom se radi o bolestima koje su karakteristične i za druge cvjetnice te se lako presele s jedne na drugu.
Najčešće bolesti koje pogađaju sljez i u većoj mjeri uzrokuju štetu na većem nasadu su hrđa i siva trulež.
Hrđa
Hrđa je česta bolest koja se pojavljuje prvenstveno zbog stanja u kojem se biljka nalazi. Najčešće se pojavljuje kao žute ili smećkaste pjege koje mogu zahvatiti bilo koji dio biljke. Nakon nekog vremena biljka će uvenuti. Često se prilikom čupanja iz zemlje uočava istrunuo korijen. Najčešće je to posljedica prevelike vlage zbog koje dolazi do truljenja. Važno je osigurati dobru drenažu i ravnomjernu raspodjelu vode cijelom nasadu kako bi se spriječila njezina pojava.
Siva trulež
Siva trulež je gljivična bolest koja se pojavljuje za vrijeme vlažnog i toplog vremena. Karakterizira ju žutilo i otpadanje lišća, a mogu nastati i sivkaste pjege, ovisno o vrsti gljivice kojom je biljka zaražena. Spore ostaju tijekom zime u zemlji i lako mogu zaraziti novi nasad. Važno je prilikom prvih simptoma biljke tretirati herbicidom te ostaviti zemlju da miruje godinu dana kako bi se spore, zbog neimaštine hrane, osušile.
Štetnici
U nastavku donosimo koji su najpoznatiji štetnici te kako ih spriječiti ili ih se riješiti. Štetnici koji u većoj mjeri napadaju nasad sljeza su buhači i lisne uši.
Buhači
Buhači napadaju biljke za vrijeme cvatnje, od lipnja do rujna. Brzo se šire jer su nametnici i na ostalim povrtlarskim kulturama. Hrane se lišćem pa uzrokuju mnogo rupica koje smanjuju masu lista i mogućnost ishrane i ostavljaju ga pogodnog za razvoj bolesti. Ne vole vlagu, pa je važno biljke dovoljno zalijevati. Za prirodan način obrane može se koristiti bazgino lišće ili metvicu.
Lisne uši
Lisne uši su česti nametnici koji mogu stvarati probleme pogotovo kod konzumacije mladog lišća. Primjećuju se kao male zelene skupine insekata pod lišćem ili na stabljici čijim se sokovima hrane. Vole toplo i vlažno vrijeme, a posljedica napada su kovrčavi listovi koji s vremenom žute i otpadaju. Lako ih se može riješiti prirodnim putem i to otopinama na bazi koprive ili sapuna. Prirodni neprijatelji su im ptice ili veći insekti, pa je dobro poticati njihovo prisustvo.
Upotreba sljeza
Za ljudske potrebe najviše se upotrebljava crni sljez koji se i komercijalno uzgaja. Osim za medicinske svrhe, zanimljiv je i za kulinarske. U nastavku vam donosimo za što se sve koristi.
Berba
Biljka se bere ovisno o krajnjem rezultatu. Korijen se vadi u proljeće kada je biljka stara godinu dana ili u jesen za novi nasad. Potrebno je ručno izdignuti korijen sa zemljom te ga oprati od ostatka zemlje. Lišće se bere dok je još mlado i to ručno u lipnju. Biljka cvjeta od sredine lipnja otkada je moguće sakupljati cvjetove.
Cvjetovi se beru ručno po sunčanom vremenu i stavljaju se u pletene košare da se ne oštete. Za vrijeme bujnog cvata je berbu moguće obavljati ujutro i poslijepodne. Važno je ubrati svaki cvijet čim se otvori jer otvoreni cvijet tijekom jednog dana ocvjeta i padne. Cvijet se bere bez peteljke i ne smije se brati po rosi ili kiši.
Sušenje
Za sušenje se koriste mrežasta ili kartonska podloga te se postavljaju u tankom sloju. Važno ih je držati na prozračnom i tamnijem mjestu te povremeno okretati kako bi se svi dijeli ravnomjerno posušili. Sušenje na dnevnoj temperaturi može trajati do 3 dana ili dok nije u potpunosti suh. Suhi cvjetovi imaju karakterističnu plavkastu boju. Na 100 m2 može se dobiti oko 50 kg suhih cvjetova te 20-ak kilograma suhih listova.
Skladištenje
S obzirom na to da je cvijet higroskopan, tj. lako upija vodu, potrebno ga je pakirati i transportirati tijekom suhog vremena. Pakira se u papirnate vreće i drži se na čistom i suhom. Nakon prerade se pakira u plastične vrećice u kartonskim kutijama, pogotovo za pripravljanje čaja.
Pripravci
Kulinarstvo
Iako veoma sluzavi, listovi sljeza su jestivi i veoma bogati pozitivnim nutrijentima. Bogati su vitaminom C te karotenom i željezom, a mladi se jedu sirovi kao dodatak salati. Tretira ih se kao špinat pa se mogu preraditi u umaku ili gustoj juhi.
Osim listova, za ishranu se koriste i cvjetovi i nezreli plodovi. Nezreli plodovi mogu se staviti u marmelade ili variva. Cvjetovi se koriste kao ukrasi jelima, posebno kolačima ili u salatama.
Medicina
Za medicinske svrhe može se iskoristiti cijela biljka sljeza. Korijen sljeza koristi se za pripremu čaja, kao i listovi i cvjetovi. Čaj od korijena se priprema kao umirujući napitak kod respiratornih problema, kao što je kašljanje. Pomaže i kod dišnih infekcija te upale sluznice. Koncentrat od dijelova biljke smanjuje bolove, pogotovo kod rana na nogama.
Cvjetovi i lišće su bogati sluzi te se kao napitci koriste kod smirivanja probavnih problema ili kod rana u usnoj šupljini. Koriste se i za smanjenje promuklosti i kod grča glasnica. Smatra se da je njihova sluz dobra za crijevne poteškoće. Koriste se i za pripremu obloga kod čireva te smanjivanje simptoma hemoroida. Važno je da se pravilno pripreme. Cvjetovi i lišće se pripremaju maceracijom. Tim postupkom se ne kuhaju nego se puštaju da odstoje u hladnoj vodi. Potrebno ih ostaviti barem dva sata kako bi se otpustili i bili spremni za korištenje.
Zanimljivosti
Sljez je bio poznat još u Kini prije 5000 godina, a koristio se kod probavnih tegoba. Cvijeće se koristilo za slavlja blagdana i dio je mnogih europskih tradicija, dok se lišće koristilo za ishranu. Smatra se da je bio na jelovniku siromašnih koji si nisu mogli priuštiti bijeli sljez. I danas se u nekim kulturama koristi za ishranu, pa tako u Egiptu od listova rade salatu, a u Palestini ga poslužuju s češnjakom i rajčicama.
Zanimljivo je da su se cvjetovi crnog sljeza koristili za dodavanje ljubičaste boje stvarima, a danas se koriste za prirodno bojenje kupki. Od sjemenki i korijena dobivala se žućkasto-zelena boja za bojanje platna ili tkanina.
Foto: Thanasis Papazacharias / Pixabay
Odgovori