Bijeli sljez (lat. Althaea officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka snažnog, razgranatog i mesnatog korijena. Korijen je iznutra bijele, a izvana svijetložute boje. Iz korijena izbija nekoliko ravnih stabljika koje dosežu od 1,5 do 2 metra. Lišće je po stabljici raspoređeno naizmjenično, a cvjetovi su smješteni pojedinačno ili kao cvat ispod lista. Cijela biljka je obrasla nježnim srebrnosivim dlačicama.
Sadnja bijelog sljeza
Bijeli sljez je biljka umjerene kontinentalne klime, ali dobro podnosi i niske zimske temperature. Najbolje uspijeva u područjima s godišnjom količinom oborina od 600 mm.
Biljka zahtijeva vlažno i rahlo tlo kako bi se mogao razviti bujan korijen i nadzemni dio biljke. Ne pogoduju mu duge suše. Za uzgoj bijelog sljeza se ponekad mogu koristiti i površine koje su povremeno poplavljene jer sljez pod vodom može biti 10-15 dana.
S obzirom na to da je riječ o višegodišnjoj kulturi pa je sadnja sljeza obavlja se u plodoredu, tako da se na istom području uzgaja svake 3-4 godine. Kao pretkulture dobre su sve one koje iza ostavljaju nezakorovljeno i rastresito tlo.
S obzirom na to da usjev ostaje na istom mjestu nekoliko godina, tlo se prije sadnje sljeza kultivira više puta kako bi se što bolje prozračila zona korijena.
Uzgoj bijelog sljeza presadnicama obavlja se u hladnim lijehama i ovaj način razmnožavanja je skuplji, ali pouzdaniji. Sjeme se polovicom lipnja sije u redove među kojima je razmak 15-20 cm, a za jedan kvadratni metar lijeha potrebno je 3-5 g sjemena.
Sjeme uz redovito zalijevanje niče za 21 dan, a presadnice se presađuju kad biljke narastu 10-12 cm i razviju nekoliko listića. Obično se obavlja u ranu jesen, odmah nakon prvih obilnih kiša i sadnja bijelog sljeza se vrši ručno u redove koji su udaljeni 50-70 cm, a razmak između biljaka je 20-30 cm.
Sjeme se sije na dubinu 1-2 cm, u redove među kojima je razmak od 50-70 cm. Za direktnu sadnju bijelog sljeza je potrebno 3-4 kilograma sjemena po hektaru i ona se može obavljati samo na površinama koje nisu jako zakorovljene višegodišnjim korovima.
Sjeme sporo klija i u početnoj se fazi sporo razvija pa mu je iz tog razloga potrebno posvećivati veliku pozornost.
Direktna sadnja bijelog sljeza se može obaviti krajem studenog i početkom prosinca, odnosno kad više ne postoji mogućnost da sjeme proklija. Sjetva se može obaviti i krajem kolovoza jer se mlade biljke potpuno razviju do zime i prezimljuju bez oštećenja.
Ako se propusti jesenski rok, sjetvu je moguće obaviti i krajem veljače, ali u svakom slučaju, površina na koju se sije mora biti dobro pripremljena i usitnjena.
Može se razmnožavati preko presadnica ili sadnjom korijenovih glava od starijih biljaka, ali u današnje vrijeme se sve češće sije izravno.
Bijeli sljez se najjednostavnije razmnožava korijenom. Od starih biljaka se odmah tijekom vađenja korijena režu glave s pupoljcima i sade se samo oni dijelovi koji imaju 2-3 pupoljka. Sadnja se odvija na isti način kao i kod presadnica, a ovisno o veličini, za sadnju je potrebno 800-1000 kg korijenovih glava po hektaru.
Uzgoj bijelog sljeza
Bijeli sljez je potrebno plijeviti, okopavati i prihranjivati, a kod direktne sjetve sjemena, potrebno je i razrjeđivati usjeve. Okopavanje i plijevljenje se obavlja čim se ukažu redovi, a kad biljke dobiju prve listove može se obaviti prvo međuredno kultiviranje.
Kod direktne sjetve, tijekom prvog okopavanja se obavlja i prorjeđivanje tako da se između biljaka ostavi 20-30 cm razmaka. Drugo okopavanje se obavlja 3-4 tjedna kasnije, odnosno kad biljke dosegnu visinu od 20-30 cm. Biljke nakon drugog okopavanja brzo rastu i granaju se, pa se tako same bore protiv korova.
Uzgoj bijelog sljeza zahtijeva i prihranjivanje se obavlja dva puta. Prvi put se obavlja prilikom prvog okopavanja i u tu svrhu se koristi 100-150 kg dušičnog gnojiva po hektaru, dok se drugo prihranjivanje obavlja tijekom drugog okopavanja i koristi se ista količina dušičnog gnojiva.
Bolesti
Od bolesti se često javlja trulež.
Štetnici
Uzgoj bijelog sljeza može ugroziti poprilično velik broj biljnih štetočina, a najopasnije od njih su buhači. Buhači se lako uništavaju primjenom insekticida u rano proljeće, odmah s pojavom prvih listova.
Berba bijelog sljeza
Korijen bijelog sljeza vadi se u jesen prve ili u proljeće druge godine uzgoja. Treće godine korijen ima manju masu i znatno gubi na kvaliteti pa se uglavnom uzgaja kao dvogodišnja kultura. Najbolji način vađenja korijena je plugom s kojeg je uklonjena plužna daska.
Korijenje se nakon toga ručno skuplja i čisti. Uklanjaju se glave s drvenastim dijelovima, kao i oštećene žile. Korijen se pere u hladnoj vodi i ostavlja se da povene, a nakon toga se guli. Oguljeni korijen se uzdužno razreže na 4 dijela kako bi se bolje sušio.
Suši se u sušnicama na temperaturi 50-60°C, a sušenje prirodnim putem nije pouzdano jer se korijen u tom slučaju često upljesnivi. Dobro osušeni korijen treba biti bijele ili svijetložute boje.
List je moguće brati 2-3 puta godišnje, najbolje prije i tijekom cvjetanja. Bere se samo zdravo i neoštećeno lišće. Kako se ne bi ugrozio razvoj biljke, u prvoj godini se ne smije pobrati više od jedne trećine listova. Lišće se u tankom sloju suši na prozračnom i tamnom mjestu. Na primjer, od 6 kg svježeg lišća može se dobiti 1 kg suhog lišća.
Cvjetovi se beru u prvoj i drugoj godini uzgoja, a nakon berbe se suše na suncu.
Bijeli sljez u medicini
Svi dijelovi bijelog sljeza su upotrebljivi. U medicinske svrhe koriste cvjetovi, listovi i korijen, ali korijen svakako prednjači svojim korisnim svojstvima. Prema provedenim analizama, korijen obiluje pektinom, biljnom sluzi i taninom, dok list, osim sluzi, sadrži i flavonoide, minerale itd.
Zbog svojih ljekovitih svojstava, bijeli sljez je koristan kod različitih tegoba probavnog, dišnog i urinarog sustava. Sluz zbog svoje skliske i mekane strukture prianja na sluznicu i tako je oblaže, štiti i ublažava iritacije.
Bijeli sljez zbog toga vrlo učinkovito ublažava i smiruje suh nadražajni kašalj te olakšava iskašljavanje umirujući spazam mišića dišnog sustava.
Koristi se i za vanjsku primjenu pa je čest sastojak masti koje se koriste za liječenje varikoznih vena i čireva. Poznat je i kao odlično hidratizirajuće sredstvo.
Pedijatri kod upala respiratornog sustava kod beba preporučuju korištenje čaja od bijelog sljeza u funkciji kapi za nos kako bi se olakšalo disanje.
Čaj od korijena bijelog sljeza
Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje na bronhitis, kašalj i plućni katar, a preporučuje se kod bolnog mokrenja ili teškog zadržavanja mokraće, kod bronhalne astme i početne tuberkuloze pluća, u liječenju bolesti cijelog probavnog trakta, osobito kod upale debelog crijeva, proljeva, povraćanja s proljevom kod dojenčadi, srdobolje itd.
Čaj od bijelog sljeza se danas rjeđe upotrebljava i uglavnom je dodatak čajevima protiv kašlja, ali njegovo djelovanje pojačava sluz koja stvara zaštitni sloj. U mješavini s kamilicom djeluje smirujuće kod akutnih upala želučane sluznice.
Čaj se priprema i konzumira drugačije nego ostali čajevi jer se pogrešnom pripremom gubi ljekovitost. Pravilno se priprema tako da 2 žlice korijena bijelog sljeza preliju s 2,5 dl mlake ili hladne vode i ostave barem jedan sat, a idealno bi bilo dva sata (kako bi se stvorilo dovoljno sluzi). Nakon toga se malo zagrije, doda se malo meda i pije se tri puta na dan.
Čajem od bijelog sljeza se također može ispirati nos. Kapaljkom ili sprejalicom se stavlja 1-2 kapi tri puta na dan.
Macerat od sljeza
Radi se tako da se 1-2 žlice korijena sljeza potope u 2-4 dl hladne vode i ostave 2-3 sata. Potrebno je nekoliko puta protresti posudu kako bi se izdvojila sluz. Korijen nije poželjno prelijevati ključalom vodom ni kuhati, jer se tada izdvaja škrob koji tekućinu čini mutnom, pregustom i kvarljivom te se umanjuje ljekovitost.
Macerat od sljeza se koristi kod upala sluznice, respiratornih, urinarnih, spolnih i probavnih organa.
Sirup od sljeza
Za pripravljanje sirupa od sljeza potrebno je uzeti 50 g korijena i potopiti ga u 3 dl vode sobne temperature. Sadržaj se tako ostavlja 12 h, a nakon toga se procijedi i dodaje se 1 kg meda ili voćnog sirupa od malina ili višanja.
Sirup se čuva u hladnjaku jer se jako brzo kvari. Koristi se tako da se svaka 2 h pije po jedna žlica.
Neželjena djelovanja bijelog sljeza
Nisu dokumentirana nikakva posebna neželjena djelovanja bijelog sljeza.
Zanimljivosti o bijelom sljezu
Bijeli sljez se zbog visokog sadržaja sluzi smatra jednim od najboljih sredstava za oblaganje sluznice. Njegovo latinsko ime Althea potječe od grčke riječi althaino što znači izliječiti. Koristio se kao sredstvo za ublažavanje i omekšavanje tkiva otvrdnulog i otečenog zbog infekcije.
U srednjem vijeku se upotrebljavao pod imenom bismalva i mismalva. Koristio se protiv vrućice, prehlade, kašlja, glavobolje i začepljenja dišnih organa.
Bijeli sljez je višegodišnji rođak crnog sljeza. Izgledom su jako slični, a razlikuju se po boji cvijeta.
Samonikli sljez je moguće pronaći gotovo svuda u svijetu, ali zbog velike potražnje se sve više uzgaja. Korijen uzgojenog sljeza je mesnatiji, mekši i deblji te sadrži više sluzi od korijena samoniklog sljeza.
Divlji sljez raste na vlažnim riječnim nanosima i obalama kanala, a postoji i vrsta koja se može uzgajati u vrtu - vrtni sljez ili trandovilje (Alcea rosea L.)
Upotreba
Sljez, točnije njegov korijen, može se koristiti i kao hrana. Osušeni korijen bijelog sljeza sadrži mnogo hranjivih tvari, a s obzirom na to da sadrži oko 75% ugljikohidrata, dobar je izvor škroba i šećera pa se u slučaju nestašica može koristiti za pripremanje hrane.
Korijen bijelog sljeza je spužvast i slatkast, a u prošlosti se koristio kao povrće. Danas se proizvode kolačići od sljeza koji se kasnije prže i prelijevaju vrućom čokoladom.
Foto: Alberto Salguero / CC
Odgovori