Čaj od bijelog sljeza

Bijeli sljez je trajna biljka gusto pokrivena sivkastim, zvjezdastim i mekim dlakama te ima mesnati, dugi i razgranati korijen. Latinski naziv za bijeli sljez je Althaea officinalis L., a kod nas je poznat pod nazivima sljezovina, ljekoviti sljez, linja ili pitomi sljez. Pripada porodici sljezovki Malvaceae. Medonosna je biljka, a pčele rado slijeću na cvjetove kako bi sakupile cvjetni prah i nektar.

Latinsko ime Althaea dolazi od grčke riječi althainein što znači sanirati ili liječiti, a althos u prijevodu znači ljekovito sredstvo. Vrlo često se koristi samostalno ili u čajnim mješavinama s drugim biljkama, a od njega je moguće napraviti i sirup koji je dobar za ublažavanje simptoma kašlja.

Osim bijelog, postoji još i crni sljez koji je također ljekovit. Razlika između ova dva sljeza je ta što se u ljekovite svrhe mogu upotrebljavati svi dijelovi bijelog sljeza, dok se od crnog mogu koristiti samo cvjetovi i listovi.

Povijest bijelog sljeza

Prirodno stanište bijelog sljeza je srednja i južna Europa te zapadna Azija.

Bijeli sljez je kroz povijest bio poznat svim starim civilizacijama koje su ga koristile za liječenje mokraćnih i respiratornih organa. Franački kralj Karlo Veliki je za vrijeme svoje vladavine napisao djelo Capitulare de villis vel curtis u kojem je napomenuo da se bijeli sljez mora uzgajati na njegovim posjedima zbog njegovog blagotvornog djelovanja.

U Americi su poznati sljezovi kolačići koji vuku porijeklo iz starog Egipta, a rade se od njegova korijena. U Egiptu se korijen u kombinaciji s medom koristio kod problema s grloboljom, a danas se proizvode slatkiši sa šećerom koji se stavljaju na štapić i zagrijavaju preko otvorene vatre.

Uzgoj i berba bijelog sljeza

Ova vrsta sljeza raste na vlažnim livadama, u jarcima, uz obale rijeka te na poplavnim područjima. Kao ljekovita biljka uzgaja se u mnogim zemljama na velikim površinama. Iako se samonikli sljez može naći gotovo svugdje, zbog velike potražnje se sve više uzgaja, a razlika između uzgojenog i samoniklog je u tome što je korijen uzgojenog mesnatiji i mekši i sadrži više sluzi.

Bijeli sljez kao višegodišnju kulturu treba uzgajati u plodoredu, a na istoj površini ga je moguće uzgajati od 3 do 4 godine. Dobre pretkulture za bijeli sljez su sve one koje će iza sebe ostaviti nezakorovljeno i rastresito tlo poput gnojenih okopavina. S obzirom na to da sljez ima razgranat i jak korijen koji duboko prodire u zemlju, u jesen je obavezno oranje na dubini od 30 do 35 cm.

Ako se sadi u jesen onda je nakon oranja potrebno napraviti površinsku obradu tla. U slučaju da se sadnja obavlja u proljeće, onda se poorana površina ostavlja preko zime, a površinska obrada obavlja se na početku proljeća.

Direktna gnojidba stajskim gnojem nije preporučljiva za uzgoj bijelog sljeza, već ju je potrebno obaviti na pretkulturi. Mineralna NPK gnojiva koriste se u konvencionalnoj proizvodnji, a bijeli sljez dobro reagira na kalijeva i fosforna gnojiva. Za uzgoj vrlo važnu ulogu ima i dušik s kojim ne treba pretjerivati jer bi u protivnom sljez mogao razviti nadzemne dijelove biljke na račun korijena.

Krajem studenog i početkom prosinca obavlja se direktna sjetva. Sjetvu je moguće obaviti i krajem kolovoza jer se biljke potpuno razviju pa mogu prezimiti bez oštećenja. Također ju je moguće obaviti i krajem veljače ako se propusti jesenski rok.

Površina na koju se sije sljez mora biti dobro usitnjena i pripremljena. Sjeme se uz pomoć sijačica sije na dubinu od 1 do 2 cm, u redove na razmak od 50 do 70 cm. Uobičajeno je da sjeme sljeza sporo klija, stoga je nakon 4 tjedna na najpogodnijoj temperaturi normalno ako nikne 50 do 60 % sljeza. U početnoj fazi sljez se veoma sporo razvija pa mu je potrebno posvetiti veliku pozornost. Na površinama koje nisu obrasle višegodišnjim korovima moguća je direktna sjetva.

Najčešći način razmnožavanja bijelog sljeza jest direktnom sjetvom sjemena u polje, sadnjom korijenovih glava uzetih od starijih biljaka ili preko presadnica.

U hladnim lijehama obavlja se proizvodnja presadnica, što je skuplji, ali pouzdaniji način. Polovicom lipnja potrebno je posijati sjeme na razmacima od 15 do 20 cm. Ako se sjeme redovito zalijeva niknut će za 21 dan. Kada biljke narastu od 10 do 12 cm u visinu i razviju 4 do 6 listića moguće je presaditi presadnice.

Najjednostavniji način razmnožavanja bijelog sljeza jest korijenom. Tijekom vađenja korijena režu se glave s pupoljcima. Za sadnju su dobri samo oni dijelovi koji imaju od 2 do 3 pupoljka. Način sadnje je isti kao i kod presadnica. Količina korijenovih glava ovisit će o veličini površine na koju se sljez sadi.

Prihranjivanje, plijevljenje i okopavanje je obavezno kada je u pitanju njega sljeza, a ako se sjeme direktno sijalo u polje, povremeno je potrebno i razrjeđivanje usjeva. Plijevljenje i okopavanje obavlja se čim se formiraju redovi, a međuredno kultiviranje moguće je obaviti kad biljke dobiju prva 3 do 4 lista. Kod direktne sjetve prilikom prvog okopavanja provodi se i prorjeđivanje tako da biljke budu na razmaku od 20 do 30 cm. Nakon 3 do 4 tjedna moguće je obaviti drugo okopavanje nakon kojeg će biljke početi brže rasti, granati se i same boriti protiv korova. Prihranjivanje se obavlja dva puta - isto kada i okopavanje i to upotrebom dušičnog gnojiva.

Najveći neprijatelji bijelog sljeza su buhači koje je moguće spriječiti primjenom insekticida početkom proljeća kada se pojave prvi listovi. Što se tiče bolesti najčešće se javlja trulež korijena.

Od bijelog sljeza moguće je koristiti list, cvijet i korijen. Korijen se može vaditi u jesen tijekom prve godine uzgoja ili u proljeće tijekom druge godine uzgoja. U trećoj godini uzgoja korijen više dobiva na masi, ali znatno gubi na kvaliteti, stoga se sljez obično uzgaja kao dvogodišnja kultura.

List je najbolje brati 2 do 3 puta godišnje, prije i tijekom cvatnje. Bere se samo neoštećeno i zdravo lišće. Kako se ne bi ugrozio rast i razvoj biljke, u prvoj godini uzgoja ne smije se ubrati više od 1/3 listova.

U prvoj i drugoj godini uzgoja beru se cvjetovi koji se suše na suncu. Za 1 kg suhih cvjetova potrebno je od 6 do 7 kg svježih.

Korijen sljeza vadi se u listopadu ili u studenom, a moguće ga je vaditi i tijekom cijele zime sve do početka proljeća. Vadi se uz pomoć pluga s kojeg je maknuta plužna daska. Tako će se korijen samo potkopati, ali se neće izbaciti na površinu. Potom se ručno skuplja i pročišćava, odnosno miču se glave s drvenastim dijelovima kao i oštećene i slabe žile.

Priprema čaja od bijelog sljeza

Priprema i konzumacija čaja od bijelog sljeza razlikuje se od pripreme ostalih čajeva. Ako se pripremi na pogrešan način, bijeli sljez gubi ljekovitost.

Za pripremu je potrebno 2,5 dcl mlake ili hladne vode kojom se prelijevaju 2 žlice suhog korijena bijelog sljeza.

Tako pripremljeni čaj ostavlja se najmanje jedan, a najbolje dva sata, kako bi korijen ispustio dovoljno sluzi.

Potom se procijedi, malo zagrije i doda med. Čaj se pije do tri puta na dan.

Na isti način priprema se čaj od lista ili cvijeta sljeza.

Upotreba bijelog sljeza

Bijeli sljez pomaže u ublažavanju simptoma sljedećih zdravstvenih tegoba:

• Cronove bolesti
• problema s crijevima poput kolitisa, enteritisa, proljeva, slabog rada crijeva, grčeva, konstipacije
• problema s respiratornim putevima i organima poput bronhitisa i kroničnog bronhitisa, astme, upale pluća, katara dišnih puteva, kašlja pušača, upale sluznice usta, bronha i grla, sinusitisa, hunjavice, začepljenosti i curenje nosa
• problema s mokraćnim organima poput katara mjehura, pijeska i kamenca u bubrezima i mjehuru, teškoća s mokrenjem, bakterijske infekcije mokraćnih kanala, nefritisa i cistitisa
• problema s kožom poput dermatitisa, osipa, lišajeva, suhih i vlažnih urtikarija
• kao mast se koristi za liječenje proširenih i varikoznih vena, opeklina, psorijaze, a kao čaj za ispiranje kože

Korijen sljeza može se koristiti i u kulinarstvu, tako da se oguli i izreže na tanke kriške te kuha 20-ak minuta s malo vode. Potom se dobiva gusti koncentrat koji se prži na maslacu i luku dok ne poprimi zlatnožutu boju. Mladi proljetni listovi mogu se usitniti i dodati raznim umacima i juhama, a moguće je ukiseliti cvjetne pupoljke i koristiti ih kao zamjenu za kapare.

Moguće nuspojave konzumacije čaja od bijelog sljeza

Što se tiče nuspojava konzumacije pripravaka od bijelog sljeza potrebno je obratiti pozornost kada se koriste lijekovi koji imaju slično ili isto djelovanje kao i sljez.

Zbog sadržaja sluzi moguća je smanjena apsorpcija stoga se lijekovi ne bi trebali uzimati u isto vrijeme.

Iako je bijeli sljez siguran za upotrebu u laktaciji i trudnoći, ipak se prije konzumacije prvo treba posavjetovati s liječnikom.

Sušenje i čuvanje bijelog sljeza

Nakon berbe listova, lišće se suši u tankom sloju na tamnom i prozračnom mjestu. Moguće ga je sušiti i u sušnicama na temperaturi od 50 °C. Za 1 kg suhog lišća potrebno je 6 kg svježeg.

Odmah nakon berbe korijenja ono se pere u hladnoj vodi i ostavlja kako bi povenulo, nakon čega se može oguliti. Da bi se oguljeni korijen bolje posušio, reže se na 4 jednaka dijela. Korijen se suši u sušnicama na temperaturi od 50 do 60°C.

Sušenje prirodnim putem nije preporučljivo jer se korijen često upljesnivi. Korijen koji se dobro posušio bit će svijetložute ili bijele boje. Za 1 kg suhog korijena potrebno je 4 kg svježeg. Kada se štapići bijelog sljeza posuše, režu se na kockice i u takvom obliku ga je moguće kupiti u mnogim ljekarnama i trgovinama za pripremu čaja.

Bijeli sljez se čuva u papirnatim vrećicama u prozračnim i suhim prostorijama. Najveći uzročnik kvarenja bilja je vlaga, odnosno razvoj plijesni. Potrošite bilje do iduće sezone branja.

Foto: Capri23auto / Pixabay