Bamija (lat. Abelmoschus esculentus) je jednogodišnja grmolika biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae) u kojoj se nalaze i kakaovac, baršunica, bijeli sljez, lipa, pamuk i alceja. Iako je danas rasprostranjena diljem svijeta, porijeklom je iz istočne Afrike i jugoistočne Azije. Voli tople vremenske uvjete pa se može uzgajati na skoro svim mjestima gdje prevladavaju visoke temperature i sunčani dani. Iako je zemljopisno zastupljena na brojnim kontinentima, njezin puni prehrambeni i nutritivni potencijal u Hrvatskoj dolazi do izražaja tek u posljednje vrijeme.
Bamija je poznata pod raznim sinonimima, a najpoznatiji su okra i damini prsti. Sastoji se od korijena, stabljike, listova, cvjetova i ploda. Korijen joj je razgranat i vretenast, duboko ponire u tlo. Cvjetovi su dvospolni i krupni, promjera 5 - 8 cm, svjetložute boje, a listovi ovalnog oblika. Biljka je stranooplodna, pa se stoga oplodnja obavlja pomoću pčela, iako postoje i hibridi koji se samooprašuju. Specifičnost bamije je da njezin cvijet traje samo jedan dan.
Plod je tobolac dužine 15 - 25 cm u kojem se može naći 30 - 80 sjemenki nepravilnog, ovalnog oblika i smeđe boje. Biljka je obrasla oštrim dlačicama pa je poželjno koristiti rukavice prilikom berbe. S vremenom zeljasta stabljika odrveni i naraste 60 cm - 2 m, ovisno o tome o kojoj sorti je riječ.
Plodovi bamije koriste se u ishrani i narodnoj medicini, a iskoristivi su stabljika, listovi i sjemenke bamije. Plodovi bamije su niskokalorični, ali izuzetno hranjivi, pa tako 100 g sirove bamije ima svega 33 kcal ali i mnogo hranjivih minerala i vitamina - vitamin B1 - 13,3%, vitamin B9 - 15%, vitamin C - 25,6%, vitamin K - 26,1%, kalij - 12%, magnezij - 14,3%, mangan - 39,4%. Sadrži i velike količine topivih i netopivih vlakana, pri čemu topiva smanjuju loš kolesterol i šećer, a netopiva pomažu probavi. Prilikom termičke obrade bamija ispušta sluz koja povezuje i prožima sastojke u jelu te mu daje specifičan, ugodan okus.
Vrste bamije
Marljivim trudom uzgajivača nastao je veliki broj visokih i niskih sorti bamije. Visoki kultivari se uzgajaju u tropskim predjelima, dok se na ostalim područjima uzgajaju srednje visoki i niski kultivari. Osim toga, niže sorte su prikladnije za uzgoj u teglama i na terasama, a visoke za vrtove i uzgoj na otvorenom. U hortikulturnim znanstvenim krugovima prevladava mišljenje da je srednje visoki rast uz slabije grananje jamstvo bolje kvalitete i količine plodova. Za sakupljanje sjemena najbolje je odabrati one kultivare koji su stranooplodni.
Baby bubba hybrid
Zbog svoje male veličine ova biljka je pogodna za uzgoj u posudama i na balkonima. Tamnozeleni plodovi rastu do 7 cm u dužinu i sazrijevaju za oko 53 dana, pa je ovaj kultivar odličan izbor za hladnije klime s kraćim razdobljima rasta.
Blondy
Ovo je patuljasti hibrid koji može narasti do 120 cm visine s blijedo zelenim plodovima dužine oko 7 cm. Zbog duljeg razdoblja sazrijevanja pogodan je za klimatski hladnija područja.
Burgundy
Ova je biljka vizualno vrlo dopadljiva jer ima atraktivno zeleno lišće u kombinaciji sa stabljikom bordo boje. Plodovi su veličine 15 - 20 cm. Tijekom kuhanja, gube svoje intenzivne boje, a dozrijevaju u razdoblju 49 - 60 dana.
Cajun Delight
Hibrid koji može doseći visinu i do 120 cm. Pogodan je za uzgoj u hladnijim klimatskim uvjetima. Njegovi tamnozeleni plodovi dugi su 8 - 12 cm i također spada u patuljaste vrste.
Emerald
Ovu klasičnu sortu razvila je američka tvrtka Campbell's Soup Company 1950-ih. Može narasti do 2,5 m u visinu, a glatki tamnozeleni plodovi do 18 cm u dužinu.
Red Velvet
Ovaj kultivar raste do 152 cm u visinu, dobar je izbor za manje vrtove, ali se može uzgajati i u posudama. Plodovi su grimizno crvene boje, blago rebrasti i mogu narasti do 15 cm.
Silver Queen
Voli tople vremenske uvjete i izuzetno je netolerantan na niske temperature. Hibrid je stranooplodan, raste u visinu do 182 cm, plod je kremaste boje i dugačak do 17 cm.
Clemson Spineless
Visoka i robusna vrsta bamije koja raste i do 2 m. Plodovi sazrijevaju za otprilike 6 dana, a biljka se samooprašuje. Ima prelijepi žućkasto bijeli cvijet zbog čega je vrlo dekorativna i ukras u svakome vrtu.
Uzgoj bamije
Bamija se sije kada prođe opasnost od mrazeva, zato što temperature niže od 10°C izazivaju zastoj u rastu i razvoju biljke. S obzirom na tropsko porijeklo, minimalna temperatura klijanja iznosi 15 - 17°C a optimalna 29 - 30°C. Isto kao što ne podnosi niže temperature, tako ne podnosi ni one visoke iznad 40°C. Iako zbog duboko smještenog korijenja može podnijeti kraća sušna razdoblja, potrebno ju je redovito zalijevati.
Tlo
Bamija najbolje uspijeva na laganim i propusnim tlima pa je dobar izbor za sadnju u pješčano-ilovasto tlo. S obzirom na to da bamija preferira slabo kisela tla idealna pH vrijednost bi bila između 5,8 - 6,5. Ne preporučuje se saditi ju u tla s visokim udjelom gline, kao ni u ona tla koja nisu dovoljno drenirana ili su prekisela, jer višak vlage štetno utječe na korijen bamije.
Klima
Bamija je biljka koja ne podnosi niske temperature, pa će čak i temperatura niža od 10°C dovesti do zaustavljanja rasta mladih presadnica. S obzirom na to da je po svome porijeklu tropska biljka, sadnju treba poduzeti tek u proljeće nakon što prođe opasnost od mrazova. Minimalna temperatura na kojoj raste je 18°C, a optimalna temperatura je 23 - 32°C.
Vrijeme sadnje
Idealno vrijeme za sadnju u mediteranskim krajevima je početkom svibnja, a u kontinentalnim krajevima i do mjesec dana kasnije, ovisno o vremenskim uvjetima. S obzirom na to da mlade biljke ne podnose niske temperature, sa sadnjom je potrebno pričekati dok ne prođe razdoblje mraza.
Slaganje kultura
Bamiji u plodoredu najbolje odgovaraju dinje, krastavci, lubenice, tikvice i patlidžan zato što za svoj razvoj zahtijevaju iste uvjete kao i bamija. Dobar izbor su i kamilica, timijan, origano i korijander jer privlače korisne insekte koji pri tome oprašuju bamiju.
Prilikom sadnje potrebno je poštivati razmak jer bamija ima duboko ukopano i razgranato korijenje, pa stoga uzgoj na otvorenom zahtjeva razmak redova 60 - 100 cm i razmak u redu 20 - 30 cm. Za patuljaste sorte bamije potreban je manji razmak. Prilikom sadnje bamije potrebno je izbjegavati saditi je s biljkama iz iste obitelji sljezovki, npr. sljez (crni ili bijeli), hibiskus, lipa, pamuk, kakaovac.
Faza mirovanja
Bamija je jednogodišnja biljka. Nakon završetka berbe negdje početkom listopada, prestaje njezin vegetativni ciklus.
Sadnja bamije
Da bi sadnja bamije bila uspješna, potrebno je zadovoljiti nekoliko preduvjeta. Ponajprije, potrebno je osigurati odgovarajuće tlo za rast i razvoj biljke, pravilno odabrati vrijeme sadnje, a prilikom sadnje na otvoreno isplanirati raspored sadnje tako da ostane dovoljno mjesta za nesmetani rast i razvoj svake pojedinačne biljke.
Sadnja sjemena
Kada se bamija razmnožava sjemenom, potrebno je sjemenke držati u vodi 24 sata prije sadnje. Sjemenke se sade na dubini od oko 4 cm. Odmah nakon sadnje potrebno je obilno zaliti klijalište te ga odložiti na toplo i svijetlo mjesto, a posude se mogu zaštiti i providnim najlonom s otvorima za zrak, čime će se stvoriti efekt staklenika. Kada se pojave mlade biljke i razviju 3 - 4 lista na svojim stapkama, potrebno ih je presaditi u tlo.
Sadnja sadnica
Sadnice se unaprijed uzgajaju u posebnim kontejnerima te se potkraj travnja ili u svibnju sade na otvorene gredice. Ako se radi o patuljastim vrstama, tada se sadnice mogu presaditi u posude. S obzirom na idealne uvjete u kojima sadnice rastu u posudama, ovaj način razmnožavanja je mnogo bolji od sadnje sjemena, jer će kvalitetno uzgojene sadnice u konačnici dati plodonosnu biljku.
Kalemljenje
Bamija se razmnožava najčešće sjetvom sjemena i sadnicama. Cijepljenje se obavlja od strane stručnjaka isključivo s ciljem da se stvore sorte otporne na nematode korijenovih kvržica na koju je bamija neotporna i u tom slučaju za podlogu se koriste biljke poput Hibiscus cannabinus L. tj. kenaf, zatim rozela Hibiscus sabdariffa i lažna rozela Hibiscus acetosella Welw. ex Hiern.
Za sadnju bamije potrebno je osigurati dobro drenirano tlo jer ne podnosi višak vlage oko svoga korijenja. Tlo može biti blago kiselo, ali u previše kiselim tlima bamija neće uspijevati. Odabranu podlogu za sadnju potrebno je dobro prihraniti nekim od kupovnih gnojiva, iako će jako dobar izbor biti i organsko gnojivo.
Uzgoj u vrtu
Bamija je biljka koja jako dobro uspijeva u vrtovima i to uz uvjet da su zadovoljene sve klimatološke pretpostavke kao i one koje se tiču kvalitete tla i poštivanja razmaka sadnje. Voli sunčano i toplo vrijeme te će uz pravilnu prihranu i balansirano zalijevanje dosegnuti svoj puni razvoj. U vrtu se sadi na gredicama tako da razmaci između redova budu 35 cm, a u redovima 30 cm.
Uzgoj u plasteniku
Iako je vrsta koja se najčešće uzgaja na otvorenom, bamija može uspijevati i u plasteniku. Uvjeti za to su osiguranje dovoljne količine vlage i svjetlosti tijekom čitavog dana.
Uzgoj u posudama
Niske hibridne sorte bamije, poput Baby bubba hybrida, mogu se uzgajati u posudama. Velike vrste zbog svoje veličine kao i razgranatosti i dubine korijena ipak se ne preporučuju za ovaj način uzgoja. Posude trebaju biti promjera 25 - 31 cm, imati široko dno radi jakog i robusnog korijena i obavezno na dnu drenažnu rupu.
Prilikom sadnje potrebno je zemlju obogatiti tresetom, a za gnojidbu bamije koja se uzgaja u posudi dobro će poslužiti svako tekuće gnojivo za balkonsko cvijeće. Posudu je potrebno staviti na svijetlo, toplo mjesto. Bamija uzgojena u posudi može biti jako lijepa i atraktivna biljka.
Održavanje nasada
U početnoj fazi rasta i razvoja biljka će biti jako osjetljiva na nedostatak vode, pa ju je potrebno redovito zalijevati. Dobar način navodnjavanja je sustav "kap po kap". Također, potrebno je čistiti korove koji rastu oko biljke, redovito prihranjivati, a mlade biljke vezati uz potporanj kako bi lakše narasle. U sve to ponekad će biti potrebno i prorjeđivanje, jer bi razmak u jednom redu trebalo održavati oko 20 - 30 cm.
Održavanje i njega
Da bi bamija bila lijepa i bujna, potrebno je redovito uklanjati osušene dijelove biljke, a po potrebi je i prorjeđivati i orezivati. Također, potrebno joj je osigurati kvalitetno, dobro nahranjeno tlo i pripaziti s količinom zalijevanja da ne bi došlo do truljenja biljke. Osim toga potrebno je i redovito okopavanje oko biljke.
Zalijevanje
Iako može izdržati kraća sušna razdoblja, bamiju se mora redovito zalijevati, posebno u prvoj fazi rasta. Zahvaljujući velikom, razgranatom korijenu koji se nalazi duboko u zemlji, biljka uspijeva sebi priskrbiti vodu i onda kada je vrijeme vruće i suho. Ako nastupe sušna razdoblja, preporučuje se zalijevanje jednom u 5 dana, a kada se pojavi plod biljku je potrebno zalijevati 3 - 5 puta mjesečno. Previše zalijevanja dovodi do toga da korijen bamije trune.
Gnojidba
Za pravilan prinos bamije potrebno je kvalitetno gnojivo u odgovarajućim količinama. Najbolje je gnojiti bamiju sa 600 - 800 kg/ha kombiniranim NPK gnojivom u omjeru 10-20-20 te je prihranjivati dušikom tijekom razdoblja vegetacije 2 - 3 puta s 20 - 30 kg/ha. S obzirom na to da pravilna gnojidba utječe na količinu i kvalitetu prinosa, preporučuje se posaditi ju na mjestima gdje su ranije rasli krastavci, zato što i ta kultura zahtijeva ista mineralna i organska gnojiva kao i bamija.
Razmnožavanje
Bamija se može razmnožavati izravnom sjetvom i presadnicama. Preporučuje se uzgajati ju iz sadnica zato što se uzgajaju u zaštićenim uvjetima i to u polistirenskim kontejnerima s odgovarajućim supstratom. Kod razmnožavanja u zatvorenom potrebna joj je temperatura od 21°C.
Presađivanje
S obzirom na to da je bamija jednogodišnja biljka, presađivanje kod ove vrste odnosi se prvenstveno na njene sadnice. Mjesec dana nakon sjetve njih je potrebno presaditi u veće posude ili u vrt, uz poštivanje potrebnog razmaka. Ako se sadnice presađuju u posudu, potrebno ih je dobro zaliti i zagnojiti jer biljka u ranoj fazi razvoja traži puno hranjivih tvari.
Kod presađivanja sadnica u vrt najprije je potrebno ukloniti samoniklo bilje i korov, staviti sloj organskog komposta u debljini 5 cm te biljke dobro zagrnuti vodeći računa o tome da među njima ostane dovoljan razmak čija veličina ovisi o sorti bamije koja se presađuje.
Pomlađivanje
Pomlađivanje bamije obavlja se njenim prorjeđivanjem kao i pinciranjem tj. orezivanjem vrškova biljke. Također, biljku treba redovito čistiti od usahlog lišća i zemljište oko bamije je potrebno očistiti od eventualnih korova i drugih biljaka koji bi mogli ugroziti njezin rast. Korov, osim što joj uskraćuje mjesto za rast i razvoj, uskraćuje joj i dostupnost hranjivih materija što štetno utječe na cijelu biljku. Kako bi se ovo spriječilo potrebno je oko bamije postaviti malč od sjena ili slame.
Prorjeđivanje
Za vrijeme vegetativne faze rasta, bamiju je potrebno povremeno prorjeđivati što se obavlja uklanjanjem osušenih grana, ali i vezivanjem većih biljaka za potpornje pri čemu je potrebno bočne izdanke ukloniti ako ugrožavaju stabilnost biljke.
Rezidba
S obzirom na to da je bamija biljka koja može dosegnuti visinu do 2 m, pa i više, to može dovesti do toga da je otežana berba plodova, a isto tako može zasjeniti i druge manje biljke u vrtu te im uskratiti željenu sunčevu svjetlost. Kako se radi o vrlo izdržljivoj biljci, ona odlično podnosi rezidbu koja je često usmjerena tome da se kod bamije ostvari umjeren, grmolik rast i tako olakša branje plodova.
Vršni dio bamije potrebno je orezivati 2 puta u razdoblju vegetacije. S orezivanjem biljke i formiranjem grmolikog rasta treba započeti kada biljka dosegne visinu od 60 cm, najbolje u kasno ljeto. Najbolje je orezivanjem vrhova ukloniti oko 1/3 biljke u dijelu u kojem je izrasla u visinu, što će dovesti do toga da se oko glavne stapke formiraju nove grane i biljka postigne grmoliki rast.
Zaštita od vjetra
Bamija je biljka koja voli toplo i vlažno okruženje, pa bi njena zaštita od vjetra bila važna za njen rast i razvoj. Vjetar može oštetiti biljke tako da ih isušuje i ošteti stabljike čime se smanjuje plodonošenje. Zato bi bilo dobro zaštititi ju postavljanjem zaštitnog zida ili sadnjom biljke u posudu ili stavljanjem posude pod kutiju koja će ju zaštititi od jakih udara. Ako se primijeti da se biljka počne sušiti zbog udara vjetra, potrebno je redovito zalijevanje kako bi se održala optimalna vlažnost.
Priprema za sljedeću sezonu
Zemljište u kojem je rasla bamija potrebno je temeljito prekopati te ukloniti odumrle dijelove biljaka. Tako se prevenira naseljavanje i razmnožavanje nametnika, a zemljište je potrebno i malčirati da zadrži vlažnost.
Bolesti
Ako se ne poštuju pravila o plodoredu i količini zalijevanja, bamija može oboljeti od određenih bolesti. Najčešće bolesti su pepelnica, pjegavost lišća, mozaični virus lisnih žila i fuzarijsko uvenuće.
Pepelnica
Uzročnici pepelnice su gljivice iz reda Sphaerotheca fuliginea i Erysiphe cichoracearum. Bolest napada uglavnom starije dijelove biljke te se može proširiti i na lišće, peteljke i stabljiku. Ova bolest se učestalo javlja u razdobljima velike vlažnosti, učestalih kiša ili pretjeranog zalijevanja. Bjeličaste naslage pojavljuju se najčešće na naličju lista i predstavljaju spore koje vrlo lako prelaze i na druge biljke. Listovi naposljetku postaju smeđi i osuše se.
Fuzarijsko uvenuće
Ovu bolest uzrokuje gljivica Fusarium oxysporum f.sp. Vasinfectum koja preživljava na biljnim ostacima. Zaraženi listovi požute, povijaju se i uvenu. Ova gljivica napada i korijen biljke i postupno dovodi do uginuća cijele biljke.
Pjegavost lišća
Uzročnici ove bolesti su gljivice Cerospora abelmoschi, C. malayensis i C. hibisci. Prevelika vlažnost doprinosi širenju ove bolesti, od koje zahvaćeni listovi naposljetku uvenu i otpadnu.
Mozaični virus lisnih žila
Ovo je najopasnija bolest bamije koja pogađa usjeve u svim fazama razvoja. Zaraženi listovi imaju žuto obojene žile te naposljetku u cijelosti požute, dok plodovi postaju deformirani, blijedi, mali i tvrdi.
Štetnici
Štetnici koji napadaju bamiju su lisne uši, žutoprugasti crv, kukuruzni ušni crv, tripsa, paukova grinja, nematoda korijenovih kvržica i puževi. Kao i kod bolesti uzroci zbog kojih nametnici koloniziraju biljku su slični i svode se na nepoštivanje pravila o plodoredu i pretjeranu vlažnost.
Lisne uši
Ovo su mali kukci, obično zelene ili žute boje, koji se nalaze na naličju lišća. Hrane se sokovima biljke i izlučuju ljepljivi trag, tzv. mednu rosu te s vremenom uzrokuju opadanje listova i zaustavljanje u rastu cijele biljke. Ljepljiva tvar koju izlučuju može dovesti do razvoja plijesni na biljkama. Ako je zahvaćen samo manji dio biljke, tada se lisne uši mogu ukloniti pranjem listova biljke dok se insekticidi poput imidakloprid koriste samo ako je stupanj zaraze visok.
Spodoptera praefica
Ovaj crv polaže svoja jajašca na lišće bamije na kojem mogu biti vidljive bjelkaste nakupine. Ličinke se hrane sokovima biljke što dovodi do postupnog propadanja bamije. Dobar izbor u borbi protiv ovih nametnika su pripravci s dodatkom Bacillus thuringiensis, prirodnim neprijateljem žutoprugastog crva.
Kukuruzni ušni crv
Ličinke ovog nametnika oštećuju lišće, pupove, stabljike i plodove bamije. Mlade gusjenice su dlakave, svijetle boje s tamnom glavom. Svoja jajašca polažu na lice i naličje lista. Ovdje također mogu pomoći pripravci koji sadrže Bacillus thuringiensis a u slučaju da je veći dio nasada zaražen ovim nametnikom potrebna je odgovarajuća daljnja kemijska obrada.
Tripsi
Tripsa je mali insekt koji parazitira uglavnom u staklenicima.Vrlo brzo se razmnožava te se na lišću pojavljuju bjelkasto žute mrlje, list postupno žuti i propada. Za suzbijanje ovog nametnika mogu se koristiti ljepljive ploče te je otežavajući faktor taj što tripsa može brzo razviti rezistentnost na insekticide. Prirodni neprijatelji tripsa su bubamare te grabežljive grinje.
Paukova grinja
Prisutnost paukovih grinja otkriva se otkriva se pojavom bijelih malih točkica na listu koji s vremenom požuti i osuši se. S obzirom na to da se ovaj nametnik brzo širi i dosta je tvrdokoran, s primjenom odgovarajućih insekticida na bazi abamektina treba početi čim se zamijete početni znakovi da je biljka zaražena.
Nematoda korijenovih kvržica
Nematode korijenovih kvržica su sićušni crvi veličine 1 - 2 mm. Prvi simptomi napada ovog štetnika su zaostajanje biljke u rastu te kolabiranje za vrijeme najtoplijeg dijela dana. Na korijenu napadnutih biljaka formiraju se kvržice. S vremenom dolazi do propasti cijele biljke, a ako i prežive smanjena je njihova rodnost.
Gljivice Arthrobotrys irregularis i Paecilomyces lilacinus i bakterija Bacillus penetrans u zemljištu suzbijaju napade i širenje ovog štetnika pa je stoga dobro koristiti bioinsekticide koji sadrže ove mikroorganizme. Pomaže i sadnja biljaka koje štetno djeluju na nematode kao na primjer šparoga. U krajnjoj liniji u obzir dolaze insekticidi na bazi flupoirama, oksamila ili dazometa.
Puževi
Za vrijeme vlažnog vremena, posebno noću, puževi mogu napraviti velike štete na bamiji. Iza sebe ostavljaju srebrnast, sluzavi trag i hrane se lišćem i ostalim dijelovima biljke. Njihova su oštećenja osobito kritična u fazi nicanja biljaka. Mehaničke mjere u zaštiti protiv puževa su korištenje živog i gašenog vapna i pepela, a u svrhe uništenja ovog štetnika može se koristiti i pivo jer sadrži spoj atraktant kojeg puževi obožavaju. Od kemijskih pripravaka koriste se oni na bazi limacida.
Upotreba bamije
Bamija je vrlo korisna biljka koja svoju široku primjenu pronalazi u gastronomiji kao prehrambena namirnica, ali i u narodnoj medicini. U posljednje vrijeme, koristi se i u kozmetičkoj industriji. U industriji se koriste vlakna iz stabljike bamije za ojačavanje polimernih kompozita.
Berba
Oko šest tjedana nakon sjetve započinje cvatnja bamije, a ubrzo nakon toga i berba, najčešće krajem svibnja ili početkom lipnja. Berba traje do kraja rujna ili početka listopada. Cvjetovi se otvaraju iz dana u dan pa je stoga plodove potrebno brati sukcesivno i to svaki ili svaki drugi dan.
Plodove je potrebno redovito brati iz razloga jer neubrani plodovi usporavaju daljnju cvatnju. Najbolje ih je brati dok su mladi jer kasnije postanu vlaknasti i žilavi. S obzirom na to da su položeni na stapki, preporučuje se brati ih nožićem ili škarama, a mogu se ubrati i ručno zavrtanjem peteljke na kojoj se nalazi plod.
Sušenje
Bamija se može sušiti, što se često koristi kao način čuvanja njene korice. Sušenje se najbolje obavlja na temperaturama između 40 - 50°C i zahtijeva suho okruženje s minimalnom vlažnošću zraka, kao i osigurati dobru ventilaciju u prostoriji gdje se obavlja sušenje kako bi se smanjila vlažnost zraka i poboljšalo sušenje.
Bamija se može sušiti na prirodan način, izložena sunčevoj svjetlosti i vjetru ili u pećnici i dehidratoru. Važno je pratiti proces sušenja i osigurati optimalne uvjete kako bi se osiguralo kvalitetno sušenje i dugotrajno čuvanje korice.
Skladištenje
S obzirom na to da plodovi jako brzo gube vodu, ubrane plodove je potrebno čuvati na temperaturi od 10°C te ih je potrebno što prije iskoristiti. Također, plodovi se mogu konzervirati i čuvati sušenjem te zamrzavanjem.
Pripravci
Kulinarstvo
U gastronomiji se koristi u pripremi variva, salata ili kao glavno jelo. Jestivi su svi dijelovi biljke. Mogućnosti pripreme bamije zaista su neograničene. Plod bamije se kao hrana može koristiti svjež ili suh, a ako se koristi suh tada ga je prije upotrebe potrebno prethodno namočiti u vodi. Zbog bogatstva minerala i vitamina kao i vlakana, bamija vrlo povoljno djeluje na cijeli probavni sustav i povećava imunitet. Osušena u prehrambenoj industriji koristi se i kao emulgator.
Medicina
Od listova i stabljike bamije i mljevenih sušenih plodova pravi se čaj za kojeg narodna medicina smatra da je blagotvoran. Čaj se priprema tako da se 1 žličica osušene bamije stavi u 2 dl hladne vode i ostavi da odstoji preko noći te se ujutro popije bez prethodno cijeđenja. Postoje, također, i tinkture od bamije koje se koriste za liječenje želučanih tegoba.
Kozmetika
Bamija sadrži mioxinol koji je biljna alternativa za botoks pa se stoga od nje rade i kozmetički pripravci. Uporabom krema i seruma s dodatkom mioxinola postiže se zategnutost kože i popunjavanje sitnijih bora.
Zanimljivosti
Bamija se koristi preko 5000 godina kako u kulinarstvu i narodnoj medicini, tako i u stvaranju prirodnih pripravaka za njegu i ljepotu.
Porijeklom je iz istočne Afrike i jugoistočne Azije odakle su je najprije Arapi proširili u Egipat, sjevernu Afriku i Španjolsku, a za vrijeme Otomanskog carstva zahvaljujućim turskim osvajačima pojavljuje se na Balkanskom poluotoku. Njezino daljnje širenje zabilježeno je na područje Amerike kamo je došla s afričkim robljem.
Kleopatra znala da bamija ima blagotvoran učinak na kožu te je koristila pripravke od bamije kojima je dugovala svoju legendarnu ljepotu.
U susjednoj Bosni i Hercegovini bamija je omiljena namirnica te se u srpnju u Brčkome održava i Festival bamije. Vjerojatno najpopularnije bosansko jelo s bamijom je Begova čorba. Bill Clinton, bivši američki predsjednik, jednom je izjavio: "Ako me želite počastiti, neka bude okra".
Foto: Akhara Y / Pixabay
Odgovori