Vrtni hibiskus (lat. Hibiscus syriacus), poznat i pod imenima kineski sljez ili sirijska ruža, pripada porodici sljezovki (Malvaceae) i smatra se jednom od najpopularnijih vrsta hibiskusa na područjima gdje se uzgaja. Biljka potječe iz Azije i uglavnom se uzgaja kao listopadni grm ili niže stablo na otvorenom, a najpoznatiji predstavnici porodice su bamija, kakaovac, pamuk, sljez i invazivni mračnjak.
Ima prekrasne, velike i trubaste cvjetove koji rastu u različitim bojama, od ružičaste i ljubičaste do bijele, sa snažnim središtem. Ime je dobio po latinskoj riječi ibiskus što znači ljekovito sredstvo, upućujući na njegovu primjenu u medicini u prošlosti.
Cvjetovi biljke se otvaraju ujutro i tijekom dana postepeno odumiru, dok navečer padaju. Sušene cvjetove i lišće može se koristiti za pripremu čaja. U našim područjima ima nekoliko naziva, kao što su kineski sljez ili sirijska ruža.
Iznimno je cijenjen zbog svojih velikih i šarolikih cvjetova, što ga čini popularnom biljkom u uređenju vrta i dvorišta, a osim toga, biljka je također poznata po svojim dekorativnim listovima, svojoj izdržljivosti i niskoj zahtjevnosti za njegu. Voli sunčana mjesta, ali može podnijeti i umjerenu sjenu. Potreban mu je dobar drenažni sustav, redovito zalijevanje tijekom sušnih razdoblja i redovito orezivanje kako bi se održala njegova forma.
Vrtni hibiskus također je otporan na većinu štetnika i bolesti, što ga čini popularnim izborom za uzgajivače. S obzirom na svoj nepretenciozan karakter i ljepotu, često se koristi u uređenju parkova i javnih površina.
Srodnici
Uzgoj vrtnog hibiskusa
Hibiskus nije zahtjevna biljka, a cijenjena je ponajviše zbog svojih cvjetova i dekorativnih listova. Uzgoj vrtnog hibiskusa je jednostavan i pogodan za početnike.
Tlo
Vrtni hibiskus voli lagano kiselo i humusno tlo s dobrom drenažom i otjecanjem vode. Isto može rasti na suhim i siromašnim tlima, ali se ne preporučuje sadnja na kiselim i močvarnim tlima ili područjima gdje je prethodno bila uzgajana crnogorica.
Klima
Ovisno o vrsti, hibiskus može podnijeti različite temperature, pa tako neke vrste rastu i na temperaturama do -10°C, dok zimzelene vrste ne podnose temperature ispod 7°C. Za cvjetanje, najidealnija su sunčana ili polusjenovita mjesta s minimalno 5 sati sunca.
Vrijeme sadnje
Sjeme vrtnog hibiskusa se preporučuje saditi u proljeće, točnije krajem travnja kada su temperature konstantnih 18°C ili više što je najidealnija temperatura za klijanje biljke i rast i dozrijevanje reznica. Za razliku od sjemena, reznice se sade ljeti, od kraja lipnja do sredine kolovoza, s tim da se treba imati na umu što ranija sadnja kako bi se korijen uspio razviti prije dolaska hladnijeg vremena i pada temperatura.
Slaganje kultura
Hibiskus je biljka koja ima karakteristične zahtjeve za uzgoj, stoga se preporučuje odabrati biljke koje dijele iste uvjete, primjerice ciklama i mak. Voli prisutnost drugih biljaka, zbog čega je idealan za sadnju većine biljnih kultura. Ima karakteristike da održava vlažnost vinove loze ili zaštiti paprat od jakog sunca i pruži mu nužnu sjenu.
Hibiskus zahtijeva često zalijevanje stoga se izbjegava sadnja biljaka koje vole suhe uvjete poput sukulenata i kaktusa. Iako se najčešće sadi u visećim košarama kao dekoracija na terasama, ukrasna loza batata će odlično poslužiti i kao prirodan pokrivač tla, dok će svestrane trajnice poput ljiljana uspijevati na istom tlu kao hibisku, a boja lišća će pružiti zanimljiv kontrast hibiskusu, čak i izvan sezone cvjetanja.
Iako neke vrste hortenzija prestaju s cvjetanjem kada i hibiskus, preporučuje se odabir vrsta koje cvjetaju u različitom periodu, pa čak i prije hibiskusa. Također, kako bi mu se pružila sjena, preporučuje se sadnja grmolikih biljaka kao što su veronika, mirta i božur.
Iako se čini logičnim saditi lukovice koje će cvjetati u proljeće, one će vjerojatno istrunuti, osim tulipana čije se lukovice vade nakon cvetanja.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblik hibiskusa može biti raznolik, ovisno o načinu uzgoja i cilju postizanja estetskog izgleda biljke, a uključuje rezanje grana, formiranje biljke u željeni oblik, kao i orezivanje da bi se održao određeni oblik. Postoji nekoliko različitih uzgojnih oblika hibiskusa, uključujući standardni oblik, bonsai oblik i oblik grma.
Faza mirovanja
Hibiskus je živahna biljka koja uživa u dinamičnom godišnjem ciklusu. Cvatnja mu daje najviše zadovoljstva, stoga zahtijeva odgovarajuću skrb. Međutim, u jesen se hibiskus priprema za fazu mirovanja, gubeći svoje cvjetove i lišće. Zimi biljka spava sve do proljeća, a mladim sadnicama se tijekom ovog perioda preporučuje zaštita od hladnoće agrotekstilom ili najlonom. Korijen i donji dio biljke treba pokriti malčem ili slamom kako bi se zaštitili od mraza.
Sadnja vrtnog hibiskusa
Sadnja vrtnog hibiskusa nije zahtjevna, jer se biljka lako ukorjenjuje i brzo klije. No, ono što je važno je poštovati uvjete sadnje karakteristične za njegov kvalitetan rast i razvoj.
Sadnja sjemena
Sadnja hibiskusa iz sjemena je učestali način uzgoja, što je prirodna posljedica proizvodnje velike količine sjemenja. Sakupljanje sjemena se obavlja tijekom rujna, kada sazre u svojoj čahuri. Važno je sačuvati sjeme na suhom i hladnom mjestu nakon što se izvadi iz čahure, a najbolje je koristiti sjeme staro najmanje jednu godinu prije sadnje.
Stratifikacija sjemena je proces gdje se sjeme hladi tijekom određenog vremena, što ga čini spremnim za sadnju i brže klijanje. Iako je stratifikacija sjemena neobavezna, ona često povećava šansu za uspješno klijanje.
Sjeme se stavlja u rahlu zemlju i pokriva tankim slojem zemlje. Potrebno je održavati zemlju vlažnom kako bi se omogućilo brzo klijanje sjemena. Hibiskus obično klija nakon 14 dana, a nakon toga je potrebno nastaviti s redovnim zalijevanjem.
Sadnja sadnice
Za dobivanje zdrave biljke, najlakši način je upotreba već gotove sadnice s razvijenim korijenom. Ono što je važno je odabrati samo provjerene biljke. Sadnica se sadi u rupu koja je približno iste veličine posude u svježu zemlju, nakon čega je potrebno zatrpati korijen i utisnuti zemlju. Kako bi se dobila živa ograda, sadnice je moguće saditi i na manji razmak, a najidealnije vrijeme za sadnju je u proljeće ili jesen.
Uzgoj u vrtu
Vrtni hibiskus je idealna vrsta za uzgoj u vrtu ili dvorištu. Sadi se uz rubove vrta ili kao živa ograda, a najidealnije vrijeme sadnje je proljeće. Voli polusjenu ili sjenu i mjesta zaštićena od izravnog vjetra i sunca, s dobrom drenažom. Tijekom ljeta zahtijeva više zalijevanja, iako dobro podnosi i kraće periode suše.
Održavanje nasada
Održavanje nasada vrtnog hibiskusa se odnosi na uklanjanje korova koje smeta biljci u rastu ili u potpunosti iscrpiti biljku. Važno je osigurati joj dovoljno svjetla i povremeno rahljenje gornjeg sloja zemlje kako bi biljka dobila više kisika.
Održavanje i njega
Kada je u pitanju održavanje, vrtni hibiskus je zahvalna biljka koja ne zahtijeva iscrpno održavanje i puno njege. Ipak, kako bi biljka rasla zdrava, postoji nekoliko uvjeta koje je potrebno zadovoljiti.
Zalijevanje
Hibiskus se zalijeva tako da se zemlja ili supstrat stalno održava vlažnim. Tlo mora biti dobro drenirano bez mogućnosti zadržavanja vode kako biljka ne bi trunula. Preporučuje se koristiti kišnicu ili odstajalu vodu, jer zalijevanje vode iz slavine uzrokuje razvitak kloroze. Također treba imati na umu da previše zalijevanja rezultira prekomjernim opadanjem listova, a premalo vode rezultira smežuranjem cvjetova.
Gnojidba
Biljka se tijekom vegetacijske sezone redovito prihranjuje, dok tlo prije sadnje ne zahtijeva gnojenje. Barem jednom mjesečno, od travnja do rujna, treba dodati tekuće gnojivo tijekom zalijevanja. Biljka zahtijeva plodno tlo što se lako može popraviti dodatkom hranjivih tvari, a prihranjivanje se može nastaviti tijekom cijele godine, uključujući dodavanje mineralnog gnojiva 2 ili 3 puta mjesečno ljeti i jednom mjesečno zimi.
Razmnožavanje
Postoje tri načina razmnožavanja hibiskusa: zelenim reznicama, drvenim reznicama i sjemenom. Oštrim škarama se režu zelene i poludrvenaste reznice, pri čemu se odabiru one s barem jednim pupoljkom. Zelene se reznice uzimaju u lipnju, dok se poludrvenaste reznice uzimaju u kolovozu. Zatim se sade u mješavinu pijeska i supstrata za cvijeće i drže na polusjenovitom mjestu dok se ne ukorijene, uz povremeno zalijevanje. Razmnožavanjem reznicama se dobivaju biljke sa sličnim karakteristikama, dok se sjetvom sjemena dobivaju potpuno različite biljke.
Presađivanje
Presađivanje vrtnog hibiskusa se vrši jedino kod uzgoja u posudama.
Pomlađivanje
Nakon nekog vremena, grane hibiskusa postaju starije i odrvenjele čime se s vremenom obično smanjuje broj cvjetova. Kako bi se biljka bila snažnija, potrebno joj je ukloniti stare grane i krošnju i time dobila dovoljno svjetla i zraka. Preporučuje se da se biljka pomlađuje svake 3 - 4 godine.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje se vrši kada se vrtni hibiskus uzgaja kao živi zid. Ako se grane isprepliću ili ako biljka počne umirati zbog prevelike blizine drugih biljaka, potrebno je odstraniti biljke na 1 m razmaka.
Rezidba
Hibiskus se orezuje kako bi se uklonile bolne ili suhe grane i oblikovao grm. Najbolje ga je orezivati krajem zime, u veljači ili početkom ožujka. Biljka dobro podnosi rezidbu, što omogućuje da se oblikuje po želji. Najčešće se najstarije i najviše odrvenjele grane skraćuju na istu visinu kako bi rasli novi izdanci i dali grmu kompaktan oblik. Bolne ili oštećene grane mogu se orezati i tijekom sezone, ali ne i tijekom cvjetanja.
Zaštita od vjetra
Vrtni hibiskus je uglavnom otporna biljka koja može podnijeti jake vjetrove. No, ako se biljka još uvijek razvija i nije dovoljno čvrsta ili ako su grane tanke i krhke, bit će im potrebna zaštita, što se može postići tako da se biljka sadi u zaštićeno područje, primjerice iza zida ili ograde. Također, biljci se može pružiti potpora stupom.
Zaštita preko zime
Vrtni hibiskus inače raste na područjima s toplim klimama pa joj hladni klimatski uvjeti mogu naštetiti, pa se preporučuje dodatna zaštita od mraza ili snijega dodavanjem sloja malča debljine 15 cm ili prirodnog pokrivača kako bi se zaštitilo korijenje i zadržala vlažnost. Također se mogu koristiti i zaštitne mreže oko biljke s tim da uvijek se osigura dovoljan protok zraka i sunca čime se sprječava truljenje lišća.
Bolesti
Unatoč činjenici da je hibiskus jednostavan za uzgoj i ne zahtijeva puno posla oko održavanja, nije imun na sve bolesti. U nastavku je nekoliko savjeta za pravilnu njegu i što učiniti u slučaju pojave bolesti.
Myrothecium Roridum
Ova bolest je uzrokovana gljivicom koja se lako prenosi s zaražene biljke ili korištenjem zaraženog tla i alata. Radi se o vrlo agresivnoj vrsti koja napada cijelu biljku, suši mladice i uzrokuje opadanje lišća. Važno je koristiti svježu zemlju za sadnju i paziti na higijenu biljke, a preventivno se također mogu koristiti fungicidi.
Crne pjege
Crne pjege su česta bolest vrtnog hibiskusa i ukazuju na vlažne uvjete za rast. Najčešće se pojavljuju kao gotovo nevidljive pjege koje se s vremenom šire i uzrokuju ispadanje bolesnog lišća. Biljka se ne smije prekomjerno zalijevati i uvijek mora imati dobar protok vode.
Siva plijesan
Siva plijesan je česta bolest koja napada razne biljke i lako se prenosi na vrtni hibiskus. Najviše utječe na cvjetove koji postaju smeđi i s vremenom otpadaju. Plijesan se brzo širi, pa je potrebno odmah ukloniti zaraženu biljku. Jasni znakovi zaraze su i siva prevlaka na lišću. Protiv sive plijesni obično funkcioniraju fungicidi.
Truljenje korijena
Truljenje korijena uzrokuje prevelika količina vode koja se dugo zadržava blizu korijena biljke. Karakteristično je otpadanje lišća i uvenuće biljke, a kada se biljka izvadi s korijenom on ima karakterističan smrad. Biljku je potrebno zalijevati tek kada se zemlja osuši i smanjiti mogućnost zadržavanja vode.
Štetnici
Hibiskus je popularna biljka koja raste u mnogim dijelovima svijeta, no često ju napadaju štetnici. Kada korijen propada, to može uzrokovati njegovo uvenuće i gubitak lišća. Uzrok truljenju korijena obično je prekomjerna količina vode koja se nalazi blizu korijena, što se može spriječiti sušenjem zemlje i smanjivanjem vlage.
Među štetnicima koji često napadaju hibiskus, nalaze se biljne uši, bijele mušice i crveni pauk.
Biljne uši
Biljne uši su mali, crni insekti koji se hrane mladim lišćem i sokovima i uzrokuje kovrčanje i gubitak lišća. Razmnožavaju se u vlažnim i toplim uvjetima te ostavljaju ličinke koje se hrane biljnom tkivu, što uzrokuje propadanje lišća i infekcije gljivicama.
Bijele mušice
Ovaj štetnik škodi mnogim vrstama biljaka, uključujući i vrtni hibiskus. Lako se razmnožavaju u vlažnim i toplim uvjetima, a njihove ličinke se hrane sokovima biljke što rezultira propadanjem lišća. Mušice također stvaraju medenu rosu koja privlači štetne gljivice. Postoje dva načina za rješavanje ovog štetnika: primjenom insekticida ili nastanjivanjem zaraženog područja ličinkama osice koje se hrane mušicama.
Crveni pauk
Crveni pauk se hrani sokovima i ličinkama biljke i uzrokuje kovrčanje na mladim listovima. Da bi se zaštitila biljka, mogu se koristiti insekticidi ili alternativne metode kao što su nastanjivanje ličinki osica ili korištenje prirodnih neprijatelja štetnika. Važno je redovito pratiti stanje biljke i učinkovito reagirati u slučaju pojave crvenog pauka, kako bi se spriječio njihov širenje i štetu na hibiskusu.
Upotreba vrtnog hibiskusa
Iako se u Hrvatskoj vrtni hibiskus uglavnom uzgaja zbog hortikulture, vrlo je korisna bilja s mnoštvom ljekovitih svojstava.
Berba
Vrtni hibiskus se bere prema potrebi i ovisi o vrsti. Pupovi i mlado lišće se može kuhati, slično kao špinat, no za takvu pripremu se koriste samo ubrani u proljeće. Za čaj i začin se najčešće koriste cvjetovi koji se nakon branja suše. Berba vrtnog hibiskusa najčešće se odvija tijekom kolovoza, iako se neke vrste mogu brati i tijekom cijele godine ili kad dosegnu puni cvat.
Sušenje
Poslije berbe, cvijet vrtnog hibiskusa potrebno je ostaviti na suncu bar tjedan dana kako bi se osušio. Najbolji način sušenja je prirodno i polako, jer tako će cvijet sačuvati svoju boju. Nakon sušenja, cvijet će biti manji od njegove izvorne veličine, smanjen za najmanje 3 puta.
Skladištenje
Osušeni cvijet se može čuvati u staklenim ili papirnatim spremnicima. Kada se koristi kao čaj, najbolje je držati ga u papirnatim vrećicama i brzo ga iskoristiti. Ako se stalno otvaraju ili ako se cvijet čuva predugo, može doći do vlaženja i propadanja.
Foto: Pixabay
Odgovori