Postoje dvije vrste sljeza koje možemo naći u prirodi, a to su bijeli sljez i crni sljez. Crni sljez poznat je pod nazivima divlji i obični sljez, a latinski naziv mu je Malva silvestris, dok je bijeli sljez u narodu poznat pod imenima ljekoviti bijeli sljez, pitomi sljez i veliki sljez, a nosi latinski naziv Althaea officinalis. Obje vrste sljeza veoma su ljekovite, ali se razlikuju po izgledu biljke i boji cvjetova.
Crni sljez je zeljasta trajnica koja ima jak korijen iz kojeg se u proljeće razvija grmoliko razgranjena stabljika s uspravnim ili dijelom poleglim granama, visokim do 1 m. Listovi su dlanasti i peterokrpasti te urezani.
Crni sljez cvate od lipnja do kolovoza, a cvjetovi su ružičasto ljubičaste boje te su skupljeni u pazušcima listova pri vrhu ogranaka.
Crni sljez jedna je od najčešćih biljaka koje se mogu susresti u našem prirodnom staništu jer raste uz naselja i voli plodno tlo, a nerijetko se može naći uz ograde, po nasipima, napuštenim gradilištima i uz putove.
Povijest crnog sljeza
Crni sljez dobio je naziv po grčkoj riječi malakós, koja u prijevodu znači mekan ili lagan i povezuje se s opuštajućim svojstvima i djelovanjem biljke.
Crni sljez značajnu ulogu imao je u mnogim kulturama u povijesti, a posebice u kulturi Rimljana i Kineza.
Još prije 5000 godina Kinezi su od crnog sljeza pripremali crvenkasti čaj. Stari Rimljani su crni sljez miješali sa solju, medom, vinom i uljem te pripravljali univerzalni lijek koji je nosio naziv "omnimorbium".
Uzgoj i berba crnog sljeza
Crni sljez uspijeva na osunčanim mjestima koja su zaštićena od vjetra te na rastresitim tlima koja imaju dobar kapacitet za zrak i vodu. Samoniklo raste posvuda, a što se tiče tla nije zahtjevna biljka iako će najbolje uspijevati na tlima pjeskovito ilovaste strukture koja su bogata hranjivim tvarima. Na mjestima gdje su rasle druge biljke iz porodice Malvaceae potrebno je izbjegavati sadnju sljeza, a najbolje pretkulture su žitarice i korjenasto povrće.
Razmnožava se sjemenom koje se sadi ručno na početku travnja. Sije se na dubinu od 2 cm, a između redova je potrebno ostaviti razmak od 100 cm. Nakon 10 dana, u povoljnim uvjetima biljke će niknuti.
Početkom ožujka presadnice crnog sljeza se proizvode u plastenicima. Za sadnju su spremne kada biljke formiraju od 4 do 6 listova odnosno nakon mjesec ili dva. Nakon formiranja 4 do 5 stalnih listova, potrebno je prorijediti nasad i obaviti okopavanje. Tako će se uništiti korov i zadržati rastresitost tla. Za vrijeme vegetacije to je potrebno napraviti dva puta. U isto vrijeme obavlja se i prihranjivanje.
Na početku cvatnje crnom sljezu je potrebna veća količina vlage, a sezona cvjetanja može se produžiti ako se biljka navodnjava za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci. S vodom ipak treba biti oprezan kako se ne bi pojavila hrđa na listovima.
Od sredine lipnja pa do rujna obavlja se berba crnog sljeza. Bere se svakodnevno tijekom suhog i sunčanog vremena.
Priprema čaja od crnog sljeza
Od crnog sljeza moguće je skuhati čaj na tri načina.
Prvi način je da se velika žlica korijena stavlja u ½ hladne vode i ostavi preko noći. Drugi dan se čaj procijedi, podgrije i popije topao tijekom dana na gutljaje.
Drugi način je da se 2 čajne žličice izmiješanih svih dijelova crnog sljeza preliju s ¼ l posve mlake vode i pusti odstajati deset sati uz povremeno miješanje. Potom se čaj procijedi i popije više puta na dan, zaslađen medom.
I treći način pripreme čaja od crnog sljeza je da se 2 čajne žličice izmiješanih svih dijelova crnog sljeza preliju s ¼ vrele vode i nakon 10 minuta se čaj ocijedi. Piju se po 2 do 3 šalice čaja dnevno.
Upotreba crnog sljeza
Crni sljez pomaže u otklanjanju sljedećih tegoba:
- dišnih organa
- smanjuje upalu ždrijela i promuklost
- pospješuje izlučivanje sluzi te ublažava i smiruje kašalj i hripavac
- uklanja smetnje s glasnicama
- pomaže kod osipa
- smanjuje crijevne i želučane smetnje i grčeve
- pomaže kod dizenterije
- olakšava stolicu
- smiruje bolove u mjehuru i crijevima
- liječi bolni zastoj mokraće
- pomaže kod otvorenih rana na nogama
Plodovi, cvjetovi i listovi crnog sljeza mogu se koristiti i u prehrani, u raznim varivima, juhama i salatama. Cvjetovi sadrže minerale i flavonoide, a listovi sadrže beta karoten, vitamin C i željezo. Pripravci od sljeza prvenstveno se koriste kod slabog imuniteta respiratornog sustava, a s obzirom na to da djeluje antivirusno i antibakterijski olakšavaju kašalj i razrjeđuje sluz te pomaže kod upaljene sluznice grla.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od sljeza
Bez obzira na vrstu sljeza bilo koja tvar koju sadrži može djelovati na organizam s nekim nuspojavama. Iako se sljez generalno pokazao sigurnim za upotrebu kod djece i većine odraslih, ipak je potrebno biti svjestan mogućih nuspojava. Mnogi stručnjaci s medicinskih portala naveli su kako jedna od nuspojava može biti alergija, iako se pojavljuje veoma rijetko.
Ako želite koristiti preparate od sljeza na koži, prvo ih je dobro testirati na unutarnjoj strani zapešća ili lakta.
Poseban oprez prije konzumacije čaja i pripravaka od sljeza preporučuje se kod dojilja i trudnica, dijabetičara, osoba koje se pripremaju za operaciju i hemofiličara. Stoga, prije konzumacije sljeza u ljekovite svrhe svakako je potrebno posavjetovati se s liječnikom.
Sušenje i čuvanje sljeza
Korijen crnog sljeza suši se na isti način kao i korijen bijelog sljeza za pripremu čaja od bijelog sljeza. Oguljeni korijen sljeza razreže se uzdužno na četiri dijela kako bi se bolje posušio. Sušenje prirodnim putem nije pouzdano jer se korijen nerijetko upljesnivi, stoga ga je najbolje sušiti u sušnicama na temperaturi do 50 do 60°C.
Što se tiče cvjetova, tijekom berbe cvjetovi se spremaju u pletene košare ili drvene letvarice. Mjesta i prostorije u kojima se suše trebale bi biti suhe, čiste, prozračne i zaštićene. Posušeni cvjetovi spremaju se u papirnate vrećice i čuvaju na suhom i čistom mjestu.
Foto: TheOtherKev / Pixabay
Odgovori