Ginko

Ginko (lat. Ginkgo biloba L.) je dvodomno listopadno drvo iz porodice ginkovki (Ginkgoaceae). Impozantne je veličine i ljepote pa tako može narasti do 30 m u visinu i 9 mu širinu. Ima lepezasto lišće na dugim stapkama, duge i kratke izbojke i upravo su listovi ono što ga čini posebnim u odnosu na ostala stabla.

S gornje i donje strane su prevučeni slojem nalik vosku, stapka je duga oko 8 cm, a listovi su širine od 5 - 8 cm. Sredinom lista proteže se brazda koja je kod ženskih biljaka nešto dublja. Boja listova kreće se u rasponu od svijetlo zelene u proljeće, tamno zelene u ljeto te žute boje u jesen.

Krošnja ovog stabla uglavnom je čunjastog oblika, a grane rastu uspravno. Pupovi su piramidalnog oblika i zaobljenog vrha te se iz njih razvija najprije cvijet, a zatim i plod koji je obavijen mesnatim ovojem kao kod šljiva. Cvjetovi su zelene ili žućkaste boje i nalaze se obično na gornjoj strani grane. Prilikom sadnje ginka, osobito ako se sadi blizu kuća, parkova ili u urbanim zonama, prednost se daje muškom stablu zato što ženska stabla stvaraju plodove vrlo neugodnog mirisa.

Ima prosječan godišnji rast od 30 - 50 cm, a u idealnim uvjetima može narasti čak 90 cm u jednoj godini. Poprilično je teško utvrditi spol. U načelu ženska stabla se razlikuju od muških stabala po tome što su grane u odnosu na deblo u horizontalnom položaju kod ženskih stabala, dok su kod muških u oštrijem kutu. Razlika postoji i u obilježjima listova koji su kod ženskih stabala dublje usječeni središnjom brazdom.

Muški cvjetovi se nalaze u visećim cvatovima, dok su ženski na dršci i nastaju u pazušcima zalistaka. Neki botaničari smatraju da sjemenke s dvije brazde daju ženske biljke, a one s tri brazde muške biljke. Također, muške biljke u jednom čuperku imaju po 7 listova, a ženske vrlo često samo 5 listova.

Vrste ginka

Osim osnovne vrste križanjima su dobiveni zanimljivi kultivari dvorežnjastog ginka. Neki od njih su vrlo skupi i nalaze se uglavnom u botaničkim vrtovima i u arboretumima. Najpoznatiji kultivari ginka su Pendula, Autumn gold, Saratoga, Princeton Sentry, Fairmont, Fastigiata i Variegata.

Pendula

Pendula je odličan izbor za uzgoj na manjim prostorima. Ima padajuće i obješene grane i spada u skupinu spororastućih muških kultivara koji dosegne visinu od 2,5 m, s maksimalnim širenjem do 3 m. Zbog spuštenih grana njegova krošnja se u žargonu često opisuje kao "plačljiva".

Autumn gold

Ovo je još jedan vrlo popularan muški kultivar kojeg karakterizira poprilično spor rast. Može narasti 12 - 15 m visine te ima vrlo razgranatu i lijepu krošnju koja obuhvaća 7,5 - 9 m u širinu. Ovaj kultivar ima izrazito žutu boju lišća u jesen za razliku od ostalih kultivara, zbog čega se i zove autumn gold. Smatra se jednim od najljepših i najtraženijih kultivara.

Saratoga

Ova vrsta kultivara dosta sliči na Autumn gold. No, ono što je razlikuje je oblik listova koji donekle odudara od uobičajenog lepezastog oblika. Listovi su mali i uski, grane guste, a cijelo stablo vrlo osebujnog i visokog rasta.

Princeton Sentry

Visine je do 20 m, a promjer krošnje do 3 m. Ova vrsta kultivara je otporna skoro na sve štetnike te je izuzetno prilagodljiva skoro svim vrstama tla, od alkalnih do kiselih.

Fairmont

Ovo je visoko i vitko stablo koje doseže visinu od 15 m te širinu 4 - 5 m. Krošnja je uskog, piramidalnog oblika, a deblo izrazito uspravno. Kao i drugi muški kultivari, ovo je odličan izbor zahvaljujući tome što na njemu ne sazrijevaju plodovi. Vrlo je lagan za uzgoj i relativno brzo raste.

Fastigiata

Ovo visoko stablo naraste do 15 m u visinu i preko 4 m u širinu. Grane su usmjerene isključivo prema gore, a krošnja je čunjasta. Vrlo je zahvalan za uređivanje vrtnih eksterijera, a često se susreće u parkovima i kao ulično drveće.

Variegata

Ovo je jedan od najljepših kultivara dosta niskog rasta. Može narasti samo 1 - 3 m, a u širinu do 2 m i rast mu je poprilično spor. Lišće je trobojno žuto-zeleno-plavkaste nijanse i skoro svaki list na stablu različite je boje. Vrlo se rijetko uzgaja te ga je dosta teško nabaviti. Njegovi varijeteti su Aureovariegata i White Variegata koji ima izražajno bijelo-zeleno lišće.

Uzgoj ginka

Uzgoj ginka ne zahtijeva mnogo, no postoje ipak određena pravila kojih se potrebno pridržavati. Ako se sadi na otvorenim površinama zahtjeva dosta svjetlosti i prostora, a tolerira skoro sve vrste tla. Ako se sadi u kontejnerima, trebat će ga redovito presađivati s obzirom na to da će mu se žile ovijati i zapinjati za posudu, a nakon nekoliko godina obavezno ga treba presaditi na otvoreno.

Tlo

Ginko je tolerantniji na gušća, zbijenija tla od većine drugog drveća. Načelno nije odveć izbirljiv te će moći podnijeti i kiselo i alkalno tlo. Ipak preferira dobro drenirano pjeskovito tlo ili ilovasto tlo s pH u rasponu 5 - 8.

Klima

Ginko najbolje uspijeva u umjerenoj klimi, pa se može uzgajati u većem dijelu svijeta. Ovo stablo voli kombinaciju sunčanog položaja s umjereno vlažnim tlom. Međutim, ginko je vrlo prilagodljivo stablo tako da će podnijeti i niske temperature čak i do -25°C pa se može uzgajati i u zemljama s hladnom klimom poput zemalja sjeverne Europe.

Vrijeme sadnje

S obzirom na to da ginko tolerira razne vrste tla, rijetko koje je sasvim nepogodno za njegov uzgoj. Najbolje vrijeme za sadnju stabala je proljeće ili jesen, dok se reznice mogu saditi u bilo koje doba godine na prostorima zaštićenim od niskih temperatura. Ako ginko razmnožavamo sjemenom, najbolje vrijeme za takvu sadnju je u jesen, tako da se neposredno prije ljeta reznice mogu posaditi na otvoreno.

Slaganje kultura

Pored ginka mogu se saditi crvena ukrasna trava, prugasta japanska trava, kameleon, bijela jela, javor i hosta. Navedene biljke mogu harmonično rasti zajedno sa ginkom te se u cijelosti prilagoditi njegovoj blizini.

Rododendroni i azaleje su biljke koje pripadaju porodici vrijeska, a koje se nazivaju i "ljubitelji kiseline". Njihovi posebni zahtjevi i plitka struktura korijena čine ih nekompatibilnim s nekim biljkama, no ginko će im odgovarati i mogu rasti zajedno.

Također mu odgovaraju razne vrste paprati i božikovina, a bilo koja vrsta može rasti uz drvo ginka. Dobri su pokrivači tla, no imajte na umu da će biti potrebno obuzdati njihov rast u dvorištu.

Faza mirovanja

Faza mirovanja ginka nastupa u jesen i traje do ranog proljeća kada požuti njegovo lišće, što daje pomalo sjetnu ljepotu cijelome stablu, a nije rijetkost da u roku od svega jednog dana stablo odbaci sve uvelo lišće. U fazi mirovanja stablo treba samo povremeno zalijevati i to kada je vanjski supstrat suh, a treba prestati i s prihranjivanjem.

Sadnja ginka

Ovisno sadimo li ginko na otvoreno ili u posude, potrebno je pripremiti odgovarajući supstrat te izvršiti dovoljno duboke rupe za sadnju koje će biti dobro drenirane na dnu. I odabir mjesta za sadnju je vrlo važan te je kod sadnje na otvorenom potrebno voditi računa o tome da je ginko veliko stablo koje će trebati mnogo prostora za svoj rast.

Sadnja sjemena

Ginko je za razmnožavanje iz sjemena spreman tek nakon 30 - 35 godina starosti. Sjeme je dobro prethodno stratificirati, tj. držati na temperaturi od 1 - 8°C u posudi zatrpanoj zemlji, a za tu svrhu može poslužiti i običan hladnjak. Sjeme se sije u proljeće, ali ga je prije toga potrebno osušiti i to tako da se stavi na jutenu krpu ili stare novine te svakodnevno prigrće. Da bi se pospješilo klijanje može ga se namakati u mlakoj vodi prije sadnje 24 sata.

Sjeme se može sijati izravno u zemlju na vanjski prostor ili u kontejnere (posude). Sjeme bi trebalo biti položeno u zemlju vodoravno na oko 2 cm - 3 cm dubine i posuto slojem pjeskovitog tla u debljini od 1 cm.

Sadnja reznica

Najbolje razdoblje za razmnožavanje reznica je rano proljeće. Reznice se uzimaju od prošlogodišnjeg izboja i to tako da se koso odreže 20-ak cm duga grančica, uklone svi prvi listovi i zatim tako ubrana grančica stavi u hormonski prašak za zakorjenjivanje. Nakon toga se posadi u kompost i redovito umjereno prska vodom. Za 6 - 7 tjedana ovako posađena reznica pustit će žile.

Margotiranje je jedan od načina razmnožavanja ginka koji se radi tako da se na tanjoj grani zareže dio kore, najbolje tijekom kasnog proljeća. Na taj zarezani dio stavi se hormonski prah za rast i omota vlažnom mahovinom zamotanom u foliju. Otprilike nakon mjesec dana na tom mjestu izniknut će žilice, pa se tada grana ispod mjesta zarezivanja odreže i presadi u kompost.

Cijepljenjem nastaju kultivari ginka i za to je, pored plemke i podloge, neophodno i znanje i iskustvo. Cijepljenje na vanjskom prostoru se obavlja u rano proljeće a može i izvan tog godišnjeg doba u stakleniku.

Kalemljenje

Kao podloga za sadnju može se koristiti dvogodišnja biljka Ginkgo biloba L., a ako se kalemljenje provodi cijepljenjem grane jedinke ženskog spola na jedinku muškog spola nastaje jednodomna biljka.

Prilikom sadnje u kontejnere sastav tla trebao bi biti sljedeći - 50% bijelog treseta pomiješanog s 30% crnog treseta, 10% gline i 10% tresetnih vlakana, uz dodatak NPK gnojiva s mikroelementima čije su pH vrijednosti 5,0 - 5,5. Iako ginko nije izbirljiv kada su u pitanju vrste i kvalitete tla, trebalo bi izbjegavati sadnju u sasvim neplodna pješčana tla. Ako ga sadimo odmah na otvoreno, tada je na dnu potrebno napraviti drenažu od iste vrste zemlje i to tako da se prekopa i doda oko 10% pijeska, 10% ilovastog tla i 1/4 organskog komposta.

Uzgoj u vrtu

S obzirom na to da je ginko stablo koje jako visoko naraste i ima veliko korijenje, nije pogodno za sadnju u malim i srednje velikim vrtovima. Ako se ipak odlučite za sadnju ginka u vrtu potrebno je odabrati kultivare koji su niži rastom, iako ih je dosta teško nabaviti, kao na primjer kultivar Variegata.

Za uzgoj u vrtu potrebno je najprije dobro prokopati mjesto sadnje, da tlo postane rahlo i drenirano.

U iskopanu rupu treba dodati kompost i tako osigurati potrebne hranjive tvari. Biljku je potrebno posaditi na istu dubinu na kojoj je bila u posudu iz koje se presađuje. Kada se ginko sadi u vrt potrebno je pravilno isplanirati mjesto na kojem se sadi i voditi računa da je na dovoljnoj udaljenosti od kuće s obzirom na to da ova vrsta ima impozantan rast i traži mnogo prostora. Posađeno stabalce potrebno je učvrstiti  konopom za dva kolca koja treba postaviti u zemlju u smjeru suprotnom od smjera vjetra, a zatim biljku dobro zaliti.

Uzgoj u plasteniku

Ako se ginko uzgaja iz sjemena tada biljke koje su nikle prvu zimu moraju provesti u plasteniku. Također, razmnožavanje ginka reznicama u jesen se također obavlja u plastenicima, kao i cijepljenje zimi.

Uzgoj u posudama

Među ljubiteljima bonsaija ginko zauzima visoko mjesto jer je radi svoje dugovječnosti idealan izbor za ovakvu vrstu uzgoja. I stabla koja nisu namijenjena uzgoju u bonsai obliku mogu se saditi u posude uz obavezno redovito presađivanje jer žile ginka brzo ispunjavaju posudu. Nakon desetak godina, a možda i prije, što ovisi o brzini rasta podzemnog dijela stabla, obavezno ga je presaditi na otvoreno.

Mlade biljke posađene u posudi ne treba stavljati na izravno sunce dok se sasvim ne ukorijene. Svakih 14 dana potrebno je prihraniti tako posađeni ginko, a presađivanje u veću posudu je potrebno otprilike svake dvije godine.

Održavanje nasada

S obzirom na to da su najveći neprijatelj mladih stabala ginka voluharice, potrebno je saditi nasade u zemljište koje u sebi sadrži barem 40% pijeska, podalje od šikara, šuma i poljskih usjeva. Sadnja jednog ili nekoliko stabala poduzima se uglavnom iz estetskih, hortikulturnih razloga, no ako se ginko uzgaja plantažno tada je od velike važnosti voditi računa o razmaku između posađenih biljaka pri čemu je osnovno pravilo da se tamo gdje se ginko uzgaja kao grmolika biljka poštuje razmak od 1 x 1 x 1 m, a tamo gdje se uzgaja kao stablo 4 x 4 x 4 m, uz određena moguća odstupanja.

Održavanje i njega

Kako bi ginko lijepo rastao i razvijao se, potrebno je umjereno ga zalijevati te održavati područje oko korijena tako da se počupa sva suvišna trava i korov. Pravilan odabir mjesta sadnje koji jamči dovoljno svjetlosti tijekom dana, uz redovito obrezivanje i prihranu, jamčit će dugovječnost i ljepotu ovog impozantnog stabla.

Zalijevanje

S obzirom na to da ginko voli sunčani prostor, treba pripaziti da ga se po lišću ne zalijeva tijekom sunčanog vremena, jer zbog efekta lupe lišće može ostati spaljeno na jakom suncu. Ginko se po listovima zalijeva u večernjim satima ili rano ujutro, a preko dana biljka se zalijeva oko korijena, po zemljištu.

Ginko je stablo koje ne zahtijeva obilno zalijevanje i ono mora biti pojačano samo u prvoj fazi razvoja biljke. Tijekom prvih mjeseci nakon što je mlado stablo posađeno, potrebno je zalijevati svaki dan ili barem nekoliko puta tjedno. Pri tome treba izbjegavati pretjerano natapanje tla da korijen ne bi istrunuo. Jednom kada se stablo ukorijeni, treba smanjiti sa zalijevanjem. Idealno bi bilo da ginko svu potrebnu tekućinu dobiva od kišnih padalina, a tek u vrijeme izraženijih suša treba zaliti stablo oko korijena.

Stabla ginka mogu se zalijevati vodom iz gumenog crijeva ili sistemom navodnjavanja, no smatra se da je prvo daleko bolji izbor budući da odrasla stabla ne zahtijevaju i ne podnose redovito zalijevanje.

Gnojenje

Dva su načina prihrane ginka - preko listova i preko korijena. Biljke starije od 5 godina treba prihranjivati prskanjem preko lista 3 - 4 puta godišnje s nekim od gnojiva koja se raspršuju i kupuju u specijaliziranim trgovinama. Drugi način prihrane je zalijevanje zemlje oko biljke, a idealno vrijeme za gnojenje ginka je kasna zima ili rano proljeće.

Nisu prihvatljiva gnojiva s visokim udjelom dušika, posebno ako je stablo posađeno na nekvalitetnom, loše dreniranom tlu. Ako je ginko posađen pokraj gnojenih travnjaka, gnojenje stabla neće biti potrebno. Prilikom određivanja količine potrebnog gnojiva potrebno je izmjeriti opseg stabla otprilike 1 m od tla te se gnojivo dozira u količini 0,5 kg na svakih 2.5 cm promjera.

Razmnožavanje

Ginko se može razmnožavati iz sjemena, reznicama, tehnikom margotiranja te cijepljenjem iz žila i panja. Okuliranje se primjenjuje radi dobivanja raznih kultivara i to zahtijeva hortikulturno znanje i stručnost.

Presađivanje

Najbolje vrijeme za presađivanje ginka je kasna zima ili rano proljeće kada stablo još uvijek miruje, a tlo je obradivo i nije smrznuto. Presaditi se može i u jesen, ali prije nego temperatura tla padne ispod 4°C. Presađivanje je potrebno izbjegavati u ljeto kada stablo najviše raste i kada je vjerojatno da će zbog vrućine i nedostatka vode pretrpjeti dodatni stres. Netom presađeno stablo potrebno je redovito zalijevati, nakon što se vanjski supstrat na dodir osuši, a dobro je i izvršiti malčiranje oko korijena.

Pomlađivanje

Najbolji način pomlađivanja ginka je pravilna rezidba njegovih grana. Tako se oblikuje stablo, a uklanjanjem starih i osušenih grana omogućuje mu se pravilan rast i razvoj.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje stabla ginka obavlja se u prvih nekoliko godina njegova rasta i svrha mu je oblikovanje krošnje stabla, ali i kao preventivna mjera radi uklanjanja eventualnih oboljelih dijelova stabla što se obavlja rezidbom krošnje tako da se uklanjaju sve bolesne grane i listovi kao i oni koji sprječavaju slobodnu cirkulaciju zraka kroz krošnju.

Rezidba

Najbolje vrijeme za rezidbu je kasna jesen, zima ili rano proljeće, iako je preporuka da se obavi kada je stablo u fazi mirovanja jer će mu to dati priliku da ožiljci nastali od rezidbe zacijele prije nego bude moralo uložiti svoju energiju u rast cvjetova i lišća. Rezidba se najviše primjenjuje kod mladih stabala, kada je potrebno oblikovati njihov rast, dok kod odraslih je rezidba potrebna prvenstveno radi uklanjanja oslabjelih i starih grana i starog lišća.

Prije pristupanja rezidbi dobro je znati o kojem se kultivaru radi, jer svaka vrsta ginka ima svoju prirodnu konturu koja može biti piramidalna, u obliku kišobrana ili čunjasta. Rezidba treba poštivati prirodne konture stabla.

Prilikom rezidbe režu se svi izdanci koji rastu iz zemlje, grane koje vise prenisko te ometaju kretanje, ostarjele i usahle grane kao i one koje ometaju cirkulaciju zraka kroz krošnju. Grane se režu na mjestu u kojem se spajaju s deblom. Obrezivanje bi trebalo imati za cilj oblikovanje krošnje tako da ona po svom opsegu predstavlja dvije trećine ukupne visine stabla. Kada biljka dosegne visinu od 2 m, potrebno je prorijediti rezidbu, jer će do tada poprimiti oblik koji smo željeli postići rezidbom. U načelu, rezidba mladih stabala usmjerena je oblikovanju krošnje, a starijih uklanjanju grana koje predstavljaju opasnost po promet ili pješake ili stabilnost debla.

Priprema za sljedeću sezonu

Tijekom faze mirovanja koja prethodi vegetacijskom razdoblju zalijevanje treba smanjiti na minimum jer prevelika vlaga u zimskom periodu može dovesti do truljenja korijena. Područje oko stabala treba očistiti od korova, ukloniti eventualno oštećene grane kao i one koje bi predstavljale opasnost za okolinu. Mlada stabla ginka potrebno je zaštiti od vjetra te ih u početnoj fazi rasta i razvoja vezati za potporanj.

Bolesti

Iako vrlo otporno stablo, čak ni ginko nije imun na bolesti. Najčešće bolesti koje pogađaju stablo su nematode korijenovih čvorića i trulež korijena uzrokovana parazitom nalik gljivicama Phytophthora.

Nematode korijenovih čvorića

Ova bolest dugo vremena može ostati neprepoznata s obzirom na to da se razvija na korijenu. Uzrokovana je sitnim crvićima koji žive u tlu i hrane se korijenjem drveća i drugih biljaka. Njenom napredovanju pogoduje pretjerana vlažnost, stabla zahvaćena ovom bolešću zaostaju u rastu i lišće im požuti i otpada. Liječenje je dosta teško i često neuspješno te se može pokušati dodavanjem komposta i treseta obogaćenim biopreparatima koji sadrže predatorske bakterije, gljivice i entomopatogene organizme. Ako je ginko teško obolio, potrebno ga je odstraniti.  Najbolja borba protiv ove bolesti je prevencija, pa stoga treba nabavljati mlada stabla u renomiranim rasadnicima, s potrebnim certifikatima.

Trulež korijena

Patogeni organizmi Phytophthora mogu uzrokovati umiranje stabla ginka u nekoliko godina ako se bolest ne liječi. Žive u vlažnom tlu, ulaze u stablo kroz korijenje te tako dolaze do donjeg dijela debla. Zahvaćeno deblo potamni, a može i ispuštati tamni sok, dok listovi postaju bezbojni i suhi. Mogu se pokušati suzbiti nekim od fungicida koji sadrže fosetil, a prevencija za ovu bolest je sadnja stabla u dobro drenirano tlo na sunčanom položaju.

Štetnici

Iako je dugo godina bilo uvriježeno mišljenje da je ginko stablo koje ne napadaju štetnici, ipak postoje neki koji mu mogu uzrokovati probleme. To su cikade i gusjenice.

Cikade

Cikade (Cicadellidae) su kukci iz reda Hemiptera i spadaju u natporodicu cvrčaka. Polažu jaja ispod kore stabla i ličinke ovih kukaca sišu sokove iz grana stabla i njegova korijena. Oštećena biljka na zahvaćenim dijelovima ima bijele mrlje koje se s vremenom povećavaju, a lišće propada i vene. U njihovom suzbijanju koriste se kemijska sredstva s aktivnom materijom buprofezin.

Gusjenice

Smatra se da stabla ginka privlače više od deset vrsta gusjenica koje se obožavaju hraniti njegovim lišćem i mladim grančicama. Prilikom suzbijanja ovih nametnika treba koristiti isključivo insekticide jer je stablo ginka visoko i nemoguće ih je ukloniti ručno.

Upotreba ginka

Ginko slovi kao jedna od najkvalitetnijih biljaka koja se već dugo istražuje za potrebe medicine i farmacije. Iako mnogi ne znaju da je ginko svestrana biljka i u kuhinji, od njega možete pripremati i razna jela. Inače slabog okusa, kada se dobro skuha, okusom podsjeća na šparoge.

Berba

S obzirom na ljekovita svojstva njegovih listova, brojne su plantaže ginka diljem svijeta. Žetva listova posebnim beračima počinje sredinom srpnja dok su listovi još zeleni. U Francuskoj se listovi beru i u ranu jesen, prije nego nastupi prvi mraz jer tada listovi sadrže esencijalne sastojke koji se koriste u farmaceutskoj industriji.

Skladištenje

Nakon berbe, lišće treba osušiti u roku 12 sati procesom miješanja lišća u velikom bubnju sa zagrijanim plinom na temperaturi od 1260°C ili miješanjem lišća na rešetkama koje se ručno okreću i dizajnirane su baš za ovakvu namjenu. Tako osušeno lišće pakira se u kartonske kutije i pohranjuje na suho, hladno i tamno mjesto, podalje od izvora topline i mirisa.

Ako se prikuplja sjeme koje se koristi za daljnju sadnju, nakon prikupljanja potrebno ga je čuvati na hladnom mjestu na jedan od ovih načina:

• u kartonskoj kutiji ili vrećici na hladnom prostoru, npr. u podrumu, gdje temperature ne prelaze 5°C
• pakirano u plastičnu samoljepljivu foliju koja je probušena na više mjesta kako bi se spriječila pojava plijesni i tako spremljeno u frižider

Medicina

Lišće ginka sadrži ljekovite flavonoide kempferol, kvercetin, izoramnetin, zatim terpene neflavonoidnog porijekla, eterična ulja, taninsku kiselinu, vitamine A, C i B.

Ginko biloba se najviše koristi u farmaceutskoj industriji. Danas je standardizirani ekstrakt lista ginka jedna od najprodavanijih biljnih proizvoda u Europi i svijetu. Brojna istraživanja ekstrakta lišća ginka bilobe provedena u Njemačkoj i Francuskoj pokazala su da je vrlo koristan kod liječenja depresije. Najučinkovitiji je, ipak, kod problema s cirkulacijom u nogama i rukama te se pokazao vrlo korisnim kod smanjenja gubitka pamćenja i poboljšanja memorije.

Ginko također pomaže kod muških problema kao što su povećana prostata i impotencija. Brojna istraživanja usmjerena su na utjecaj ekstrakta lišća ginka s obzirom na to da je utvrđeno da ginko poboljšava koncentraciju i pamćenje.

Kulinarstvo

Gavez ima slab okus poput krastavca koji postaje pomalo gorkast i izraženiji kada se prekuha. Ako se pravilno pripremi, okusom je sličan endiviji i šparogama. U kuhanju se koriste samo nježni mladi listovi, jer su listovi gaveza inače prekriveni finim dlačicama koje kod starijih listova postaju prilično tvrdi i neukusni. Kao i špinat, gavez je lako prekuhati, ali nije dobar ni previše sirov.

Može se pripremiti kao predjelo, juha ili prilog. Možete ga dodati i drugom povrću i varivima. Također je hranjiv dodatak sokovima od povrća. S gavezom se okusom dobro slažu peršin, matičnjak, menta i kim.

Zanimljivosti

Ginko je jedini predstavnik iz roda Ginkgoaceae koji potječe još iz mezozoika, pa ga često nazivaju "živi fosil". Prvi put se spominje u Kini oko 11. stoljeća pod nazivom "yin hsing" i "ya chio" što znači srebrna marelica. Tijekom 17. stoljeća dospio je u Europu zahvaljujući njemačkom botaničaru i liječniku Engelbert Kaempfer koji je u Japanu boravio od 1690. do 1692. godine i tamo otkrio ovo stablo kojemu je dao ime "ginkgo".

Ginko se tisućljećima koristio kao ljekovita biljka na Istoku, a tijekom dvadesetog stoljeća u iste svrhe počeo se koristiti i na Zapadu, što je dovelo do uništavanja velikog broja ovih biljaka. Na velikim plantažama u SAD-u, Kini i Francuskoj uzgajaju se isključivo muške jedinke radi ubiranja ljekovitog lista i one rijetko kada dožive spolnu zrelost. Zbog toga je ginko svrstan na popis ugroženih biljnih vrsta 2008. godine.

U istočnjačkim religijama ginko je imao veliko značenje i skoro sveti status pa je i sam Konfucije (551.- 479. g. pr. Kr.) pisao da voli čitati i držati nastavu svojim učenicima pod stablom ginka. U Kini i Japanu Ginko se sadio blizu budističkih hramova i groblja, a tako je i danas.

Ginko ima nevjerojatnu otpornost prema otrovima iz okoline i zračenjima. Kada je 1945. godine bačena atomska bomba na Hirošimu, na isprženom i uništenom tlu više ništa nije raslo osim šest stabala ginka bilobe koja su se vrlo brzo obnovila.

Jedno od najstarijih stabala ginka na svijetu ima 1400 godina i nalazi se u Kini blizu grada  Xi’an. U Hrvatskoj je najstarije stablo ginka u Daruvaru, ima više od 240 godina.

Foto: Marzena P. / Pixabay