Vrijesak ili vrijes (lat. Calluna vulgaris) je biljka iz istoimene porodice vrijeskova (Ericaceae). Radi se o jednoj od najvećih porodica cvjetnica koje imaju više od sto rodova i nekoliko tisuća poznatih vrsta. Uključuje poznate i često korištene i uzgajane biljke kao što su borovnica, brusnica, rododendron i sve vrste vrijesova. Latinsko ime vrste dobio je prema grčkoj riječi kallynein što znači čistiti ili uljepšavati te vulgaris što znači običan. Ime potječe od korištenja biljke za izradu metli i čišćenje. Na našim prostorima još se naziva i vriština, zrnovac, borovo cviće ili bresina.
Vrijesak je polugrmovita trajnica nižeg rasta koja može narasti do 50 cm. Zimzelena je i najčešće raste u nepravilnim busenovima. Stabljike su uspravne, ali nepravilnog oblika i rasta. Na donjem su dijelu drvenaste, dok su gornji dijelovi zeleni i tanki. Drvenasta kora je sivosmeđe boje i ljušti se u tankim trakama. Korijenski sustav je dobro razvijen i spreman za rast na nagnutim ili kamenitim područjima. Listovi su zimzeleni i sitni, uski i tamnozelene boje. Na grančicama su smješteni unakrsno i poslagani jedan na drugog kao crjepovi.
Cvate od početka srpnja do početka studenog ili prvih mrazova. Cvjetići su mali, bijele ili ružičaste boje i na kratkoj stapci tvore grozdaste cvatove. Plod dozrijeva tijekom rujna i listopada, a radi se o dlakavoj kapsuli sa sitnim i naboranim sjemenkama.
Vrijesak je rasprostranjen diljem Europe i dijelom jugozapadne Azije, a posebno je čest na toplom i brežuljkastom te planinskom području. Može ga se naći do 2.000 m nadmorske visine, na siromašnijim livadama i pustopoljinama, suhim pašnjacima i rijetkim šumama. Zbog svoje rijetkosti i značaja zaštićena je biljka, pa je važno prepoznati ga i izbjegavati masovno branje ili čupanje. Smije ga se brati u malim, osobnim količinama i rezati kako bi se izbjeglo trganje ili čupanje korijena.
Srodnici
Vrste vrijesaka
U prirodi postoji nekoliko vrsta vrijeska koji se prilagodio područjima rasta. Ipak, običan je vrijesak biljka popularna za stvaranje hibrida i kultivara koji se koriste u komercijalne svrhe. Često se povezuje s vrijesom (lat. Erica vulgaris) koja spada u istu porodicu i jako su slične vrste. Ipak, vrijes ima 4 latice, dok ih vrijesak ima 5. Postoji puno kultivara koji se razlikuju prema boji cvijeta, od bijele do ljubičaste i koji su osvajali nagrade hortikulturalnih društava. U nastavku donosimo najčešće vrste koje se mogu naći u prirodi i na našem području.
Velika crnjuša
Velika crnjuša je grmolika zimzelena biljka koja može narasti i do 4 m. Cvjetovi su joj mali i mnogobrojni, a uzgaja se kao ukrasni grm u vrtovima. Cvate rano, od ožujka do svibnja, a najviše je rasprostranjena na Sredozemlju i dijelovima sjeverne Afrike. Zanimljivo je da je njezino drvo otporno na gorenje zbog čega su se od ove vrste radile lule.
Proljetna crnjuša
Proljetna crnjuša još je jedan vazdazeleni grm koji se zove i zimska ruža. Grm može biti puzeći ili polegnut, a uzgaja se kao dekoracija u vrtovima. Raste na cijelom području Europe, najčešće u dijelovima srednje i južne. Cvjetovi su zvonoliki i viseći, najčešće ljubičaste boje.
Primorski vrijesak
Primorski vrijesak je niži grm koji voli topla i suha područja, a poseban je zbog bijelih cvjetića. Smatra se invazivnom vrstom jer se brzo širi na pustim područjima. Također, veoma je zapaljiv pa se u sušim dijelovima njegov rast kontrolira.
Mnogocvjetna crnjuša
Ovaj vrijesak je ukrasna biljka koja je raširena diljem Europe i raste na planinskim predjelima iznad 1.000 m visine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, a posebno je cijenjen zbog mnogobrojnih i busenastih cvjetova.
Uzgoj vrijeska
Vrijesak, zbog svojih kvaliteta, ima velik komercijalni značaj, pa se osim kao ukrasna biljka uzgaja i za prodaju sirovine. Iako nema velike zahtjeve, potrebno joj je osigurati pravilne uvjete za bolje rezultate.
Tlo
Vrijesak je veoma prilagodljiv različitim tipovima tla, a raste i na tlu bogatom kamenjem. Ipak, voli kisela tla, pa mu odgovara 4 - 5 pH. Kako bi se postigla zadovoljavajuća kiselina, u tlo je dobro dodati vapno ili spojeve na bazi kalcija. Također, najviše mu odgovara mješavina pjeskovitog i kiselog tla u koje se može dodati i humusna zemlja. Najvažnije je da je tlo dobro drenirano kako se u njemu ne bi zadržavao višak vode.
Klima
Vrijesak je biljka umjerene, ali i toplije klime. Ne uspijeva na nizinskom području, već mu je za rast potrebna visinska ili planinska klima. Dobro podnosi posolicu i izravan vjetar, a najbolje mu odgovara osunčano ili polusjenovito mjesto. Dobro podnosi i niske temperature i jači vjetar.
Vrijeme sadnje
Vrijesak se sadi u rano proljeće ili jesen. Optimalna temperatura za rast je iznad 10°C, a može se posaditi čim se zemlja otopi i dovoljno je spremna za obradu. Ako se želi da biljka procvjeta nakon sadnje, potrebno ju je posaditi u proljeće. Kod kasnije, jesenske sadnje biljka se zakorijeni, ali cvate tek sljedeće godine.
Slaganje kultura
Vrijesak je biljka veoma popularna za uzgoj u vrtu, a često se kombinira i s ostalim biljkama u kamenjaru. Idealna je za skupine s biljkama sličnih potreba. Ako se sadi kao kasnojesenska i zimska biljka, može se upariti s ljubičicama ili zimzelenim trajnicama kao što je bršljan. Voli blizinu crnogoričnog drveća zbog čega je idealan za pokrivanje zemlje ispod bora ili čempresa. Može se saditi i uz rododendrone, kamelije i hibiskus. Radi se o zimzelenoj trajnici, pa se na jednoj površini uzgaja godinama. Kako bi se biljke razrasle, tijekom sadnje je potrebno ostaviti 20 - 30 cm između svake sadnice i do 1 m među redovima.
Faza mirovanja
Vrijesak ima jako dugu vegetaciju, pa mu je faza mirovanja kratka. Kako je otporan na niske temperature, može prezimiti tijekom zime bez pokrivanja. Ipak, tijekom faze vegetacije traži manje vlažnosti i ne trži dohranu.
Sadnja vrijeska
Vrijesak je biljka koja se nalazi u mnogim prirodnim staništima, ali se u područjima u kojima nije autohtona uzgaja kao ukrasna ili komercijalna biljka. U nastavku donosimo nekoliko savjeta kako bi ostvarili dobre rezultate.
Sadnja sjemena
Vrijesak je lako razmnožiti sjemenom, a za sjetvu je potrebno koristiti zrelo i stratificirano sjeme. Sjeme je sitno, pa ga se sije na gušće i kasnije se biljke prorjeđuju. Sije se na 1 cm dubine, a zatim pokrije zemljom i zalije. Klija na temperaturi iznad 10°C i rezultat je vidljiv za 7 - 10 dana. Zanimljivo je kako vrijesak ima mogućnost klijati nakon požara i prvak je vegetacije na opustošenim područjima. Klijanje sjemena će se također potaknuti ako se stavi u pećnicu na 250°C na 30 sekundi što neće oštetiti ovojnicu, a zatim kasnije posije u zemlju.
Sadnja sadnice
Sadnja zdrave i zrele sadnice je najlakši način za uzgoj vrijeska. Koristi se kontejniranea sadnica s razgranatim korijenskim sustavom. Najčešće se sadi u jesen kako bi imala vremena pustiti korijen i pripremi se za vrijeme vegetacije. Sadnica se vadi s korijenom te ukopava u rupu maksimalno 30 cm dubine i zatrpa svježom zemljom. Ako se uzgaja viša vrsta, poželjno ju je poduprijeti kolčićem ili ljestvama.
Kalemljenje
Vrijesak je veoma popularan i pogodan za uzgoj kultivara zbog svoje izdržljivosti. Jedna je od čestih biljaka koje se sade za ukrašavanje dvorišta ili balkona, pa se tijekom godina često križala sa sličnim vrstama kako bi se razvile biljke sličnih osobina, ali različitih boja cvjetova. Veoma je otporna na vanjske uvjete, pa je dobra i za cijepljenje. Za križanje se uzimaju vrste sličnih osobina i različitih boja cvjetova. Uzima se zeljasta reznica koja se stavlja pod koru ili u procjep te se omatanjem osigurava kako bi pustila korijen i spojila se s matičnom biljkom.
Uzgoj u vrtu
Vrijesak je vanjska biljka i dobro uspijeva kao dio vrtova ili cvjetnjaka. Uzgaja se kao trajnica, a svojim će cvjetovima dugo uljepšavati vrt. Voli osunčana područja i idealna je biljka za kamenjare ili kao trajnica za jesensko uređenje. Kod uzgoja na otvorenom ne traži puno vode ili posebno određeno tlo i veoma je zahvalan i za teže uvjete rasta. Kako bi se usmjerio ili prilagodio njegov rast, moguće je koristiti ljestve za penjanje ili potpornje. Također, biljka u vrtu može rasti godinama i samostalno se širiti.
Uzgoj u stakleniku
Iako je vrijesak veoma otporan na teže uvjete rasta, kod komercijalnog se uzgoja prakticira i uzgoj u stakleniku. Kontrolirani uvjeti omogućuju da biljka razvije korijen i da bude spremna za daljnje presađivanje. Tijekom ljeta je važno da se staklenik redovito provjetrava i da ima dovoljno svjetlosti. Također, pri većim ga je temperaturama potrebno redovito zalijevati. Tijekom zime je dovoljno da se temperatura ne spusti ispod 5°C.
Uzgoj u posudama
S obzirom na velik broj kultivara, vrijesak se često uzgaja na terasama ili balkonima u posudama. Može se uzgajati samo na otvorenom, a u zatvorenom se suši zbog umjetnog grijanja. Prije sadnje je potrebno odabrati posudu minimalno 30 cm duboku i osigurati dreniranost komadićima keramike ili kamenčićima. Vrijesak voli rahlu i lagano kiselu zemlju, a kod sadnje je moguće dodati i dušično mineralno gnojivo. Posudu je optimalno smjestiti na osunčani ili polusjenovit dio te redovito zalijevati. Osim toga, potrebno ga je smjestiti na zaštićeno mjesto zimi kako bi lakše prezimio.
Održavanje nasada
Održavanje nasada vrijeska uključuje razbijanje pokorice, rahljenje tla i okopavanje od korova. Razbijanje pokorice je važno za dovoljnu količinu kisika u zemlju, a posao se najčešće obavlja mehanički drljačama. Isto je i s okopavanjem i rahljenjem tla koje povećavaju količinu kisika u zemlji. Kosidba ili uklanjanje korova je važno kako bi se biljka ispravno razvila, a može biti ručna ili mehanička.
Održavanje i njega
S obzirom na to da je veoma prilagodljiva i samoodrživa biljka, njega vrijeska ne zahtijeva velika ulaganja ili mnogo rada. U nastavku donosimo neke savjete kako bi lako održali vaš nasad vrijeska.
Zalijevanje
Vrijesak je biljka koja može rasti u suhom području s malo vode, ali tijekom vegetacije voli vlažna razdoblja. Vlažno tlo pomaže biljci da razvije korijen, pa ga je tijekom dva mjeseca nakon sadnje potrebno redovito zalijevati. Ipak, važno je osigurati dobru dreniranost kako bi se višak vode ocijedio. Kod zalijevanja treba koristiti kišnicu i zalijevati u predvečer. Prilično je otporan na sušu, pa duže razdoblje bez vode mu neće škoditi, ali će imati manje lišća i siromašniju krošnju.
Gnojidba
Vrijesak je relativno zahvalna biljka, pa ne traži puno gnojidbe za rast. Odgovaraju mu i siromašna tla. Ipak, kod komercijalnog uzgoja, poželjno je dodati gnojivo zbog bolje kvalitete korijenskog sustava i cijele biljke. Prije sadnje se u zemlju dodaje organsko gnojivo koje prezimi kako bi razrahlilo zemlju. Tijekom vegetacije je potrebno jednom mjesečno dodati mineralno gnojivom u tekućem obliku ili peletima kako se zemlja obogatila dušikom.
Razmnožavanje
Vrijesak je veoma lako razmnožiti i raste samoniklo u prirodi. Razmnožava se sjemenom iz zrelih plodova, vegetativno iz korijena, položenicama ili reznicama. Svi načini razmnožavanja su veoma učinkoviti, pa se ravnomjerno koriste.
Sjetva sjemena je najlakši način jer se u svakom zrelom plodu nalazi desetak njih. Ako se razmnožava korijenom, potrebno je iz zemlje izvaditi biljku s cijelim korijenom te odijeliti korijen za daljnji razvoj.
Razmnožavanje položenicama je također veoma čest način razmnožavanja. Uzima se zdrava jednogodišnja grana i najbolje je odabrati onu koja je već prirodno polegnuta uz tlo. Grana se na jednom mjestu ukopava te se izviri na drugom dijelu. Zemlju oko ukopane grane potrebno je održavati vlažnom te pričekati minimalno dva tjedna kako bi pustila korijenje. Nakon puštanja korijena se odreže od matične biljke što bliže novom korijenu. Zelene reznice se uzimaju krajem ljeta i puštaju u vodi da im izbije korijenje te se posade u zemlju.
Presađivanje
Vrijesak se presađuje kada je biljka razvila korijen. Jednom kada se presadi, ima tendenciju dalje rasti i širiti se. Može biti invazivna biljka i brzo se širi, pa je kod uzgoja dobro ograditi područje na kojem će rasti. Prilikom presađivanja se vadi s cijelim korijenskim sustavom i po potrebi se odvaja korijen. Presađuje se na istu dubinu na kojoj je i do sada rasta te se pažljivije zalijeva mjesec dana dok se ponovno ne ukorijeni.
Pomlađivanje
Vrijesak je samonikla biljka koja raste kao nizak grmić, a zbog svog gustog rasta se brzo širi. Kako bi se osigurao dobar izgled, biljku je potrebno pomlađivati. Jedan način je dijeljenje korijenja i smanjivanje u manje i samostalne grmiće, dok je drugi način obrezivanje starijih i oštećenih grana.
Prorjeđivanje
Vrijesak gusto raste, pa ga je svake dvije godine potrebno prorijediti. Prorjeđivanje se vrši kod sjetve kada se čupaju pregusto posijane biljke kako bi svaka razvila korijen. Optimalno je ostaviti 10 cm između dvije biljke, iako se u cvjetnim gredicama mogu nesmetano razvijati na manjim razmacima. Biljke koje se vade iz zemlje moguće je posaditi na drugo mjesto.
Rezidba
Ako se od vrijeska želi formirati grm, potrebno je orezivati mlade grane u proljeće nakon cvatnje. Biljka dobro podnosi rezidbu, pa se svi kozmetički rezovi mogu obaviti tijekom cijele godine. Nakon dvije godine ispravne rezidbe biljka će održati formu, a povremeno je potrebno prorijediti krošnju ili orezivati oštećene i bolesne grane.
Priprema za sljedeću sezonu
Vrijesak lako prezimi, ali snijeg može uzrokovati štetu. Kako bi ga se pripremilo za sljedeću sezonu vegetacije, potrebno je odrezati sve oštećene ili bolesne grane.
Bolesti
Iako je vrijesak veoma otporan na vanjske čimbenike i temperature, nije otporan na bolesti koje mogu estetski ili značajnije naštetiti biljci. Najčešće ju napadaju virusne i gljivične bolesti koje se šire s drugih vrsta. U nastavku donosimo koje su i na koji se način boriti protiv njih.
Pjegavost lista
Pjegavost lista uzrokuje gljivična bolest koja prvenstveno ima estetsku štetu, ali s vremenom može dovesti i do otpadanja listića. Bolest se lako prenosi među biljkama, pa je važno da se rano prepozna i ukloni s korijenom. Također, optimalno je mlade sadnice tretirati fungicidom tijekom sadnje kako bi se umanjila mogućnost za proširenjem zaraze.
Praškasta plijesan
Praškasta plijesan je česta pojava koja se osobito vidi u gustim grmićima. Radi se o nakupinama sive plijesni koja napada listiće i grančice. Iako nema dugotrajnijih posljedica za cijelu biljku, često uzrokuje sušenje okolnih grančica. Također, veliki je estetski problem i može uzrokovati tamnjenje dijelova biljke. Najlakše je se riješiti odsijecanjem zaraženog dijela ili korištenjem fungicida kao mjere zaštite tijekom sadnje.
Truljenje korijena
Truljenje korijena je česta pojava koja ima nekoliko razloga. Prvenstveno se pojavljuje ako biljka nema dobru drenažu i voda dugo stoji u području korijena. Kako bi se smanjili štetni učinci, potrebno je osigurati odvod vode i zalijevati čistom vodom. Truljenje korijena najčešće dovodi do odumiranja cijele biljke, korijen pocrni i potrebno je ukloniti sve bolesne dijelove kako bi biljka nastavila rast. Osim toga, bolest mogu uzrokovati i gljivice, pa je dobro tretirati tlo fungicidom.
Mliječna rosa
Mliječna rosa se pojavljuje kao bijela praškasta nakupina na listićima koja uzrokuje njihovo truljenje, dok donji dio biljke poprima crvenkastu boju. Lako je se riješiti otkidanjem zaražene biljke, a preventivno se koriste fungicide.
Štetnici
Zbog svog rasta uz druge biljke, vrijesak je česta meta štetnicima. Iako neki rade samo estetsku štetu, neki mogu ozbiljnije naštetiti biljci. U nastavku donosimo koji su to i kako se protiv njih boriti.
Lisne uši
Lisne uši su česti vrtni nametnici, pa napadaju i vrijesak. Pojavljuju se kao nakupine na mladim grančicama i hrane se sokovima. Mogu ostaviti kovrčanje lista koji je estetski problem, ali su i glavni prenositelji mliječne rose koja može osušiti cijelu biljku. Kada se primijete prve nakupine, potrebno ih je tretirati vodom i sapunom kao organskim načinom ili insekticidima. Posebno se mora paziti čime se biljka tretira i smanjiti upotrebu kemijskih sredstava ako se koristi za ljekovite učinke.
Gusjenice
Gusjenice se često hrane vrijeskom jer ima male i lako dostupne listiće. Iako ne rade veću štetu, najčešće ostavljaju ugrize koji su estetski problem i lakše omogućavaju zarazu. Riješiti ih se može ručnim sakupljanjem.
Ptice
Iako pomalo neobično, ptice često napadaju vrijesak jer njegove živahne cvjetiće zamjenjuju za plodove. Iako ne uzrokuju značajniju štetu, riješiti ih se može postavljanjem mreže.
Upotreba vrijeska
Vrijesak je svoje ime dobio zbog toga što se koristio za izradu metli, ali danas to nije njegova primarna funkcija. Veoma je značajan zbog svoje ljekovitosti i jer je medonosan, ali zbog zaštićenosti je sve rjeđe u upotrebi. Osim za ljude, važan je i za životinje jer lako prezimi i mogu se hraniti rascvalim vrhovima. U nastavku donosimo neke od njegovih najznačajnijih upotreba.
Berba
Vrijesak je zaštićena biljka, pa je u prirodi zabranjeno njegovo masovno branje. Beru se nasadi i ograničene količine za osobnu upotrebu. Biljke se beru tijekom cvatnje, što je najčešće tijekom srpnja i kolovoza. Cvjetovi se skidaju ručno ili se režu vrhovi s cvjetovima. Tako se urbane stabljike ostavljaju na suhom i prozračnom prostoru da se posuše te ih se svakodnevno okreće.
Skladištenje
Osušeni vrijesak se skladišti do 6 mjeseci u papirnatoj vrećici na suhom i prozračnom mjestu.
Kulinarstvo
Vrijesak se često koristi za ispašu pčela. Kako cvjeta u vrijeme kada nema puno rascvjetalih biljaka, idealan je za kasnu ispašu. Osim toga, potpomaže prezimljavanje pčela. U prosjeku se dobije do 3 kg meda po biljci. Tamnožute je boje i slabog mirisa, ali ugodnog okusa. Relativno se brzo kristalizira, ali je rijedak i cijenjen.
Medicina
Vrijesak ima raširenu upotrebu u narodnoj medicini. Najčešće se konzumira sušen kao čaj i pije se za pročišćavanje bubrega, kod upale mjehura i problema s mokraćnim putevima te za pojačano znojenje. Koristi se i u kremama kod manjih površinskih ozljeda i smanjenje nuspojava artritisa. Može umanjiti i posljedice niskog tlaka i gihta, a djeluje i na živčani sustav. Kao kapi se koristi za smirivanje nakon stresnih situacija i kod nesanice.
Zanimljivosti
Vrijesak je stara biljka i njegovi su učinci bili poznati u staroj Grčkoj. Posebno je važan za područje Zapadne Europe jer se od njega radilo prvo pivo u nedostatku hmelja. Osim toga, koristio se i u prehrani kao dio variva ili juha. Vrijesak je danas proširen diljem Europe i dijelovima Azije te se najviše koristi kao ukrasna biljka, iako se javlja i povećana proizvodnja meda.
Zanimljivo je kako je jedno mjesto na Hvaru, Vrisnik, dobilo ime po vrijesku. To govori o njegovoj rasprostranjenosti i upotrebi. Vrijesak je nacionalni cvijet Škotske zbog velikih količina koje tamo rastu, ali i zbog upotrebe u proizvodnji piva. Također je i jedan je od dva nacionalna cvijeta Norveške. U nekim dijelovima svijeta, kao što je Novi Zeland, smatra se invazivnom vrstom zbog brzog širenja, pa je zabranjen za sadnju.
Foto: nie podaje / Pixabay
Odgovori