Plućnjak

Ljekoviti plućnjak (lat. Pulmonaria officinalis) je spororastuća proljetna biljka koja pripada porodici boražinovki (Boraginaceae), čiji su najpoznatiji predstavnici boražina i gavez. Zimzelena je i višegodišnja biljka poznata i pod nazivima kudravac, lisac i medunika. Najviše je zastupljen u srednjoj Europi i zapadnoj Aziji te ima dugu tradiciju korištenja u alternativnoj medicini.

Uzgaja se kao ukrasna biljka koja može biti visoka do 30 cm. Donji listovi su joj ovalni i dlakavi s kratkim peteljkama, a veličina im smanjuje prema vrhu. Dužina listova je otprilike 10 - 15 cm s bijelim pjegama. Pjegavost je rezultat zračnih džepova koji služe za hlađenje donje površine lišća. Boja cvijeta varira od ljubičaste ili plave do ružičaste odnosno crvene što ovisi o pH vrijednosti unutar cvijeta.

Cvjetove oprašuju pčele i bumbari, a period cvjetanja je proljeće i ljeto.

Zeljasta je biljka koja zahtijeva potpunu sjenu i, kao takva, javlja se u šumama bogatim grabom, bukvom i hrastom. U suhim tlima može patiti zbog korijenja drveća, zato preferira vlažna, dobro drenirana tla. Iako je karakterističan za mjesta bogata hladom, može raste i uz obalna područja, nova izgrađena područja, kao i u vrtovima gdje služi kao pokrivač tla. Najbolje uvjete za rast će postići ako se sadi u smjeru sjevera ili istoka.

Vrste plućnjaka

Plućnjak je zanimljiva biljka upravo zbog svojih cvjetova u obliku lijevka. U početku imaju ružičastu boju koja poslije prelazi u ljubičastu da bi na kraju biljka imala plave cvjetove. Iz toga se može zaključiti da starenjem biljka mijenja boju. Cvjetovi biljke se otvaraju u različito vrijeme pa u isto vrijeme mogu biti zastupljene sve tri boje. Razlog različitih boja krije se u pH vrijednosti cvijeta. Alkalna sredina će dati plave cvjetove, dok će kisela dati ružičaste. Postoji mnogo hibrida ove biljke, a najpoznatije vrste su obični plućnjak, uskolisni plućnjak, mekani plućnjak, crveni plućnjak te betlehemski plućnjak.

Obični plućnjak

Obični plućnjak (lat. Pulmonaria affinis) je vrsta koja je podrijetlom s planina Francuske i Španjolske. Višegodišnja je šumska biljka koja raste kao pokrovna biljka te je kao takva popularna u šumskim vrtovima. Cvjetovi mogu biti ljubičasti, plavi, rozi te crveni dok su joj listovi srebreno pjegasti. Ova vrsta voli vlagu, ali ne pretjerano nakupljanje vode.

Uskolisni plućnjak 

Uskolisni plućnjak (lat. Pulmonaria angustifolia) ili plavi kravljac je zeljasta trajnica s jarko plavim cvjetovima koji cvjetaju u proljeće. Podrijetlom je s prostora srednje Europe i Rusije, a također je nađen na području Istre. Može narasti do 30 cm sa širinom oko 45 cm. Lišće je usko i sivozelene boje. Koristi se kao zemljani pokrivač na vlažnom, sjenovitom tlu.

Mekani plućnjak

Mekani plućnjak (lat. Pulmonaria mollis) je relativno mlada vrsta koja ima jednostavne široke listove. Cvjetovi su joj plavi i privlače bumbare koji ga smatraju dobrim izvorom hrane. Cvjeta između ožujka i svibnja, a može narasti do 40 cm sa širinom do 30 cm. Dosta podsjeća na vrstu Pulmonaria angustifolia. Kao podrijetlo ove vrste navodi se centralna Europa i Azija. Kao i ostale vrste i ona se širi rizomima te tako pokriva tlo. Kako bi se mogla optimalno razvijati, tlo treba biti propusno i ilovasto.

Crveni plućnjak

Crveni plućnjak (lat. Pulmonaria rubra) jedna je od prvih plućnjaka koja cvjeta. Može narasti do 90 cm i biti široka 40 cm. Cvjetovi su joj tamnocrveni te se pojavljuju sredinom zime i upravo je to razlog zašto slabo podnose toplinu. Ako je izložena suncu tada njeno lišće uvene ili bude sprženo. Sporo se širi korijenjem, a voli dobro drenirano i vlažno tlo. Cvjetovi su bogati sokom zbog čega privlače pčele.

Betlehemski plućnjak

Betlehemski plućnjak (lat. Pulmonaria saccharata) ili betlehemska kadulja zimzelena je vrsta čiji su listovi prekriveni srebrnim pjegama. Najraširenija je na prostoru Francuske i Italije. Spororastuća je biljka koja može narasti do 30 cm i biti široka do 60 cm. Lista cijelu godinu, a sezona cvjetanja je u svibnju. Cvjetovi su joj plavi ili ružičasti. Voli blago alkalna tla te može rasti u dubokim ili svijetlim šumama. Iako voli vlažno tlo, dobro podnosi sušu.

Uzgoj plućnjaka

Plućnjak ne zahtijeva puno njege i lako se uzgaja u vlažnom, dobro dreniranom tlu te se zbog toga zalijeva po potrebi. Može podnijeti i sušne periode, ali samo pod uvjetom da se nalazi u dubokoj sjeni. Sadi se pojedinačno ili u grupama na mjestima polusjene ili potpune sjene.

Plućnjak slabo podnosi svjetlost te njegovo izlaganje suncu može doprinijeti propadanju biljke čiji listovi ubrzo venu. Biljka se vrlo sporo širi rizomima te tako služi kao prekrivač tla. S obzirom na to da rastu u skupinama, mogu se vrlo uspješno dijeliti u rano proljeće ili jesen.  Nerijetko biljka uvene ubrzo nakon dijeljenja, ali savjetuje se da se postupak ponovi.

Slaganje kultura

Iako kao biljka najbolje uspijeva u sjenovitim područjima šuma, također se dobro slaže s drugim vrstama grmolikih biljaka koje vole sjenu. Pa se tako ljekoviti plućnjak može vidjeti u društvu biljaka kao što su funkija, hajhera, narcis, kukurijek, zmijobrad trava te paprat. Za sve ove biljke je karakteristično da su niskorastuće zimzelene trajnice.

Zalijevanje

Iako voli vlažna tla, potreba za čestim zalijevanjem javlja se u sušnim periodima, dok se slabije zalijeva tijekom hladnijeg vremena. Prevlažna ili presuha tla pogubna su za biljku te na kraju takvo tretiranje dovodi do venuća biljke. Urednim i uravnoteženim zalijevanjem pospješuje se rast biljke koja daje zelene listove te cvjetove velikog spektra boja.

Gnojidba

Ljekoviti plućnjak je biljka koju je vrlo lako uzgajati i održavati. Proces prihranjivanja biljke je dovoljno provesti jednom godišnje jer često prihranjivanje može dovesti do smanjenog broja cvjetova. U proljeće, prije sezone cvjetanja, biljku je potrebno prihraniti. U podnožje se stavlja mala količina višenamjenskog vrtnog gnojiva ili, ako se radi o plućnjaku koji služi kao prekrivač tla, prirodni kompost koji će pomoći da biljka bude što zelenija. Nakon tog postupka, biljku je potrebno zaliti.

Razmnožavanje

Biljka se razmnožava spolno i vegetativno, ali najbolji način razmnožavanja je dijeljenjem korijenskih grudica. Iako je po prirodi kratkotrajna biljka, dijeljenjem korijenskih grudica svakih 3  -5 godina moguće joj je produžiti životni vijek. Najbolji period za ovu vrstu razmnožavanja je proljeće ili jesen. Savjetuje se da se na ovaj način razmnožava ona biljka koja je već gusta.

Proces se sastoji od toga da se pažljivo iskopa cijeli grumen i odvoji korijenje kako bi se mogao podijeliti na 2 ili 3 dijela. Prilikom sadnje, potrebno je ostaviti dovoljno prostora između svake biljke, jer se sade posebno. Moguće ih je presaditi i u posude.

Presađivanje

Presađivanje biljke je potrebno kada biljke dobiju određenu gustoću. S obzirom na to da se sade jedna do druge, često i gusto raspoređene, vremenom može doći do međusobnog gušenja što dovodi do propadanja biljke. U proljeće ili jesen, kada biljka završi s periodom cvjetanja, vrši se presađivanje biljke tako što se iskopa jedna sadnica, ručno se očisti njeno korijenje te se posadi u prethodno pripremljenu rupu napunjenu drenažnim slojem i prirodnim kompostom.

Na površinu je potrebno dodatni gnojivo kako bi bili sigurni da će se biljka održati. Nakon toga potrebno ju je zaliti. Presađivanje iz posuda se ne prakticira budući da tako uzgojene vrlo rijetko uspijevaju.

Pomlađivanje

Pomlađivanje biljke vrši se uklanjanjem listova koji su suhi, uvenuli ili promijenili boju. Također se uklanja i cijela stabljika na kojoj su bili cvjetovi. Važno je naglasiti da se prvo uklanjaju listovi koji se nalaze na razini tla.

Plućnjak se pomlađuje u jesen, ali idealan period je odmah nakon cvjetanja kako bi u sljedećoj sezoni što bolje rasli. Jedan od načina pomlađivanja na koji se neki odlučuju je pokositi vrhove biljaka dok su u stanju mirovanja tijekom suhog i vrućeg razdoblja, odnosno sredinom ljeta.

Tlo

Tlo na kojem raste plućnjak mora biti humusno, vlažno tlo koje se nalazi u djelomičnoj ili punoj sjeni. Pretjerano vlažno tlo može prouzročiti truljenje korijena dok suho tlo čini biljke uspavanima. Plućnjak je vrlo osjetljiv na pH vrijednosti. Boja cvijeta se mijenja s rastom ili opadanjem pH vrijednosti. Raspon koji se tolerira za ovu vrstu biljke je između 7 - 8, a prema jednoj studiji utvrđeno je da je idealna pH vrijednost 7,5.

Klima

Izvorno podrijetlom s prostora Europe i zapadne Azije uspijevaju na blagim temperaturama, a teže podnose vruće klimatske uvjete. Sezona rasta mu je u proljeće, kada prođe opasnost od mraza. Iako može podnijeti temperaturu do -20°C, idealna temperatura za rast je 15 - 18°C.

Plućnjak je najbolje pokriti malčem nakon što se tlo zimi smrzne. Za malčiranje se koristi lisna plijesan ili kompost. Tako će se ublažiti ciklusi smrzavanja i odmrzavanja te osigurati da korijenje preživi zimu.

Iako visoke temperature mogu prouzrokovati uvenuće biljke, ona se brzo oporavlja u jesen kada stignu niže temperature. Da bi se održala i tijekom ljetnih mjeseci, potrebno ju je redovito zalijevati i ne dozvoliti da joj se tlo isuši.

Sadnja plućnjaka

Plućnjak se sadi pojedinačno ili u skupinama na dobro dreniranom tlu u polusjeni u iskopanu, prethodno pripremljenu rupu, ispunjenu drenažnim slojem i mješavinom zemlje i komposta. Prije sadnje korijenje je potrebno dobro razdvojiti te ručno skinuti staru zemlju s njega, zatim položiti u rupu dovoljno veliku da se korijen u njoj može nesmetano širiti.  Kada se ustali, ne zahtijeva mnogo njege, dovoljno ga je jednom do dva puta godišnje obrezati. Nakon sadnje potrebno ga je temeljito zaliti.

Vrijeme sadnje

Sadnja se odvija za vrijeme vegetacije biljke, odnosno prije cvjetanja te nakon što prođu mrazovi. Najčešće je to u proljeće ili poslije ljetnih mjeseci, u jesen. Sadnja u ljetnim mjesecima se ne preporučuje jer je plućnjak biljka koja slabo podnosi visoke temperature i izloženost suncu, pa se samim tim smanjuje vjerojatnost da će uspjeti. Idealna temperatura pri kojoj se biljka sadi je 15 - 18°C.

Sadnja iz sjemena

S obzirom na to da je većina vrsta plućnjaka hibrid, sadnjom takvog sjemena neće se dobiti plućnjak koji ima listove i spektar boja cvijeta kao izvorna vrsta. Upravo zbog toga se ne preporučuje sadnja iz sjemena.

Sadnja sadnice

Iako slabo uspijevaju u sadnicama, one koje ipak uspiju sade se poslije velikih mrazova, točnije u proljeće. Nakon što se formira stabljika, spremna je za presađivanje koje se radi tako što se sadnice udalje jedna od druge otprilike 30 cm jer je širina do koje mogu narasti. Veće sadnice se sade izravno na predviđeno mjesto dok je sadnju manjih sadnica ipak potrebno odgoditi te čuvati u polusjeni kako bi bili spremni za sadnju kada dovoljno narastu. Nakon presađivanja tlo se prekriva kompostom koje će čuvati vlažnost.

Uzgoj u vrtu

Sadnja biljke se ostavlja za proljeće ili jesen kada su idealne temperature za to. Sade se u sjenovita mjesta, najčešće ispod nekih drveća koji joj osiguravaju dovoljnu sjenu, a udaljenost između sadnica mora biti 15 - 45 cm što ovisi o veličini sadnice. Idealno ga je saditi u bogato tlo koje je vlažno. Sadi se između nekih njemu kompatibilnih biljaka koje će mu osigurati dovoljnu sjenu i vlažnost te ga zaštititi od štetnika.

Uzgoj u stakleniku

Plućnjak se počinje uzgajati u plasteniku u proljeće sjetvom sjemena. Nakon što narastu dovoljno velike, sadnice je potrebno prebaciti u pojedinačne posude te ih držati u stakleniku prvu zimu. Optimalna temperatura u stakleniku za uzgoj plućnjaka je između 5 - 12°C.

Uzgoj u posudama

Teoretski je moguće uzgajati plućnjak u posudama, ali zbog zahtjevnog održavanja biljke to se rijetko radi. Nikada se ne sade više od dvije sjemenke u posudu. Sadnja u posudama zahtijeva pojačano zalijevanje, a s obzirom na to da je većina mješavina za posude na bazi treseta i stoga prirodno kisela, potrebno je miješanje s poljoprivrednim vapnom kako bi podigli pH vrijednost. Potrebno je od 4 - 6 tjedana da sjeme proklija, odnosno otprilike 2 mjeseca.

Ako i uspije takav način uzgoja, one neće biti ni približno kao one koje se sade na otvorenom području. Biljka koja se sadi u manjim posudama sklona je sušenju.

Održavanje i njega

Pronalazak odgovarajuće lokacije za sadnju plućnjaka ključno je za zdravlje i opstanak biljke. Vole vlažno i dobro drenirano tlo pa se zato mogu često vidjeti posađene ispod drveća koje mu osiguravaju dovoljnu sjenu te se samim tim tlo sporije isušuje. Osim ispod drveća, dobro rastu uz ogradu, vrtni zid ili na nekom drugom mjestu koje pruža hlad. Moguće ga je vidjeti i među višim trajnicama koje će ga sakriti od jakog sunca posebno u periodu prelaska s proljeća na ljeto.

Održavanje nasada

U principu, održavanje biljke je vrlo jednostavno.  Vole humus od lišća, a posebno malč od kore. Potrebno je osigurati dovoljno vode te prehraniti jednom godišnje. Samo će se tako osigurati da biljka ponovno buja i stvara sitne cvjetove širokog spektra. Starenjem, cvijet mijenja boju pa se tako u određenom trenutku, na istom mjestu, mogu vidjeti različite nijanse. Biljka nije invazivna te je njeno širenje moguće kontrolirati.

Prorjeđivanje

Faza cvjetanja završava u svibnju kada stabljike, kao i listovi, postaju smeđe i padaju. Uklanjanjem cijele stabljike i uništenih listova biljka će se pomladiti i potaknuti rast novih izdanaka. Potrebno je paziti da se odreže pri dnu stabljike pritom vodeći računa da se odreže glavna stabljika. Ako je lišće propalo i suho, njegovo uklanjanje moguće je obaviti u bilo kojem trenutku tijekom cijele godine, bila ona u fazi cvjetanja ili mirovanja.

Berba

Berba plućnjaka se vrši tako da se u proljeće, između ožujka i travnja, beru samo listovi koji se zatim čuvaju i suše na suhom i tamnom mjestu da bi zadržali zelenu boju. Ako su listove napali štetnici ili neka bolest, oni postaju pljesnivi te nisu za uporabu.

Skladištenje

Kod ove biljke jedino se beru listovi koji se nakon berbe suše i čuvaju na tamnom mjestu. Jestivi su, imaju malo vlakana te se mogu dodavati salatama. Kao sadnica se drži u polusjeni na temperaturi  5 - 12°C najčešće prve godine sadnje kako bi bila spremna za presađivanje u tlo sljedeću sezonu.

Priprema za sljedeću sezonu

S obzirom na to da se može svrstati u višegodišnje biljke, da bi bili sigurni u njeno cvjetanje potrebno ju je redovito održavati. U proljeće ili jesen treba joj ukloniti suhe grane, kao i prve listove koji se nalaze na tlu. Neki stručnjaci savjetuju i uklanjanje grane koja je cvjetala da bi se mogle stvoriti nove jer je velika mogućnost da te koje su cvjetale više neće dati cvijeta. Nakon čišćenja, prehranjuje se višenamjenskim gnojivom ili organskim kompostom.

Sadnice se sade na razmaku po 30 cm jedne od druge, a ako se toliko rašire da ne daju prostor jedna drugoj da rastu, potrebno ih je u proljeće ponovno razmnožiti metodom dijeljenja grudica korijena.

Bolesti

Iako relativno zdrava biljka, mnogi listovi će imati tendenciju da dobiju pepelnicu na suhom lišću posebice tijekom ljeta.

Pepelnica (lst. Golovinomyces orontii) je gljivična bolest koja predstavlja čest problem biljkama posebice ako je tlo previše suho. Za biljke nije smrtonosna bolest te se može liječiti fungicidom. Poticanjem cirkulacije između biljaka prorjeđivanjem, smanjuje se mogućnost pojave pepelnice koja kao rezultat uništava lišće biljke ostavljajući pjegave tragove. Mnogi uzgajivači rade na tome da stvaraju vrste koje će biti otporne na ovu bolest. Ako se bolest ponavlja svake godine, unatoč korištenju određenog fungicida, biljku je potrebno ukloniti.

Štetnici

Plućnjak nema ozbiljnih problema sa štetnicima. Jedini štetnik koji joj povremeno može praviti problem je puž.

Puž (lat. Gastropods) je poznati vrtni štetnik posebice na biljkama čije je tlo vlažno pa se tako stvara dodatna važnost listova i cijele biljke što ga privlači. Jedna od omiljenih biljaka ovog štetnika je upravo plućnjak. Ako biljku napadne puž, listove ostavlja pune rupica. Štetnik je i vrstama biljaka koje su kompatibilne s plućnjakom. Puževe je moguće otkloniti nekim prirodnim metodama koje neće štetiti samoj biljki kao primjerice novinama stavljajući ih ispod osjetljivih biljaka.

Upotreba plućnjaka

Listovi plućnjaka su od davnina poznati u narodnoj medicini kao prirodni lijek u borbi protiv kašlja. Sve je veća njegova primjena u kulinarstvu i u kozmetičkoj industriji.

Kulinarstvo

Primjena plućnjaka u kulinarstvu je ograničena pa se tako može koristiti kao dodatak drugim sastojcima u salatama, proljetnim juhama, varivima te povrtnim i voćnim sokovima. Listovi imaju malo vlakana koji su nutritivno siromašni. Najpoznatija primjena listova plućnjaka je u obliku čaja koji se može kombinirati s biljkama poput kadulje, stolisnika, bijelog sljeza, koprive i slično. Čaj se priprema od osušenih cvjetova i listova gdje se u vodu dodaju 1 - 2 žlice suhih cvjetova te tako pripremljena mješavina mora stajati 15 - 20 minuta.

Kozmetika

Plućnjak je poznat po svojim aktivnim biljnim sastojcima poput alantoina, saponina, flavonoida i drugih. Upravo ti sastojci pomažu revitaliziranju kože i imaju antioksidativno djelovanje. Neutralizira te hidratizira kožu vraćajući joj elastičnost. Proizvodi na bazi listova plućnjaka su najviše dostupni u obliku ulja za njegu kože.

Medicina

Plućnjak se koristio kao narodni lijek protiv bolesti pluća od čijih se listova pripremao čaj protiv upale grla i pluća, upale ždrijela, otežanog disanja i gripe. Danas je njegova primjena ipak šira pa se koristi za poticanje znojenja, čišćenja krvi kod proljeva, problema s mjehurom, kao oblog ili u obliku ispiranja.

Plućnjak se koristi i u veterinarstvu za liječenje životinja gdje se prah plućnjaka koristi kao otopina za ispiranje rana kod domaćih životinja. Životinjama pomaže kod ublažavanja kašlja i teškog disanja. Potrebno je biti oprezan pri korištenju plućnjaka jer sadrži alkaloide koji mogu biti otrovni.

Zanimljivosti

Leonhart Fuchs, njemački liječnik, prvi je upotrijebio latinsku riječ pulmo što znači pluća, a ujedno je to i naziv roda. Zbog medicinskih svojstava ove biljke, Carl Linnaeus je ovu biljku nazvao officinalis.

U srednjem vijeku, kršćanski liječnici su vjerovali da se pri liječenju mogu koristiti biljke koji liče bilo kojem dijelom tijela. U 18. stoljeću biljka se proširila najviše po prostoru južne Engleske, a već od 15. stoljeća se nalazi na prostoru središnje Europe. Biljku se trenutno ne smatra ugroženom vrstom u Europi.

Biljka je dobila ime po tome što njeni listovi podsjećaju na bolesna pluća. Englezi ovu biljku zovu Lungwort, a Nijemci Lungenkraut.

U narodu je poznata od nazivima medunika, lisac ili trava od guje.

Jedna je od 10 biljaka koju pčele najviše preferiraju budući da osigurava dovoljnu količinu hrane za razne pčele.

Foto: jhenning / Pixabay