Goji bobice su plod drvenaste biljke Goji (lat. Lycium chinese ili Lycium barbarum) koja pripada porodici pomoćnica ili krumpirovki (Solanaceae) u koju spadaju rajčica, krumpir i patlidžan. Podrijetlom je iz Kine, a u Hrvatskoj se još naziva i običan vučac. Goji je vrsta koja se uzgaja većinom za konzumaciju, ali može se koristiti i kao ukras.
Može narasti do 3 m visine, listopadna je biljka koja gubi lišće u jesen. Grane mogu narasti do 3 m širine. Dok su mlade grane su tanke, razgranate i uspravne, a kasnije se zbog težine povijaju prema zemlji. Listovi su tanki i ovalni, dugački do 7 cm i tamnozelene boje. Cvjetovi su mali i ljubičaste boje, u obliku tuljca s 5 zvjezdastih latica. Cvjeta od lipnja do rujna i ima privlačan miris. Plodovi su crvenkaste jajolike bobe u kojima se nalaze smećkaste sjemenke.
Iako je goji vrsta koja se prvenstveno uzgajala na Himalaji i u Kini, izvrsno se prilagodila području te se lako uzgaja i na našim prostorima. Općenito, samonikla je biljka na rubovima šuma i putevima te ju nije teško uzgojiti i u drugim klimama. Kod nas se prvenstveno uzgaja zbog plodova koji su ljekoviti. S obzirom na to da su relativno nova vrsta voća na tržištu, njihov uzgoj još nije toliko razvijen na ovom području.
Srodnici
Vrste goji bobica
U svijetu je trenutno poznato 40-ak vrsta goji bobica koje se uzgajaju prvenstveno na istoku i u jugoistočnoj Aziji. Njihova svojstva nisu pobliže upoznata jer mnoge vrste rastu na dijelovima Tibeta i teško dostupnim područjima. Dvije su najpoznatije vrste koje se najčešće koriste i za masovnu proizvodnju.
Lycium chinense
Vrsta koja je niža i ima svjetlije listove. Odlična je za ukras, ali uzgaja se i u ljekovite svrhe. Bobice su uže i duguljaste te se najčešće suše za pripremu čaja. Osim toga, biljka je veoma otporna na teške uvjete pa će lakše uspjeti u različitim područjima.
Lycium barbarum
Najpoznatija je i najčešća vrsta za uzgoj koja se odlikuje nutritivnim i velikim plodovima. Ima povinute grane te se može koristiti za ukras ili prirodnu ogradu. Prirodno stanište je Kina odakle se raširila dalje po svijetu.
Uzgoj goji bobica
Goji je jednostavna kultura za uzgoj i posebno je zahvalna ako joj se osiguraju osnovni uvjeti. Ako se uzgaja za plodove, potrebno je uložiti više napora kako bi urod bio plodniji.
Tlo
Biljka voli rastresito i humusno tlo, iako će uspjeti i na siromašnijim tlima. Važno je da je tlo neutralno s pH od 6 do 8. Biljka više voli alkalna tla jer u takvim uvjetima raste u divljini. Voli tla koja su pjeskovita i lako se rješavaju viška vode. Ocjedita tla pomažu razvitku korijena i jačanju same biljke. Biljka voli rahlo tlo, pa je tome potrebno pridati pozornost prije sjetve.
Klima
Biljka na našim prostorima može imati dobar urod i u kontinentalnoj klimi, ali zbog vegetacije najčešće joj odgovara mediteranska klima. Nije posebno teška za održavanje i lako se prilagodi vremenskim uvjetima.
Vrijeme sadnje
Mlade sadnice prilično su osjetljive na nagle promjene temperature, pa je sadnju potrebno obaviti u proljeće nakon prvih mrazova. Ipak, sadnja se može obavljati u bilo koje doba godine od travnja pa do kasne jeseni. Biljka dobro podnosi razliku u temperaturi kada očvrsne te ju neće smetati ni hladnije zime. Ipak, bolje uspijeva u klimi gdje je zima blaga.
Slaganje kultura
S obzirom na to da je višegodišnja biljka, goji duže vremena provede na jednom mjestu. Biljka je koja zahtjeva svoj prostor za pravilan rast te joj smeta neposredna blizina drugih kultura. Dobro se slaže s drugim voćkama i one se mogu saditi u blizini. S obzirom na to da preferira alkalno tlo, potrebno je izbjegavati blizinu crnogorice koja može usporiti razvoj.
Sadnja goji bobica
S obzirom na to da nije česta vrsta na našim područjima, sadnju možemo obaviti i sami uz pomoć nekoliko korisnih savjeta. Kako bi uspjeh bio zagarantiran, potrebno je pratiti nekoliko koraka. Ipak, ovo nije zahtjevna vrsta za uzgoj.
Sadnja sjemena
Zbog velike osjetljivosti mlade biljke, goji se sije isključivo u kontroliranim uvjetima. Puno bolje će proklijati stratificirano sjeme te je zato važno kupovati sjeme iz provjerenih izvora. Osim toga, sjeme se može namočiti preko noći kako bi bolje proklijalo. Sjeme se sije u humusnu zemlju na dubinu do 2 cm te se ostavlja na toplom mjestu da proklije. Nakon klijanja, biljku je potrebno nekoliko mjeseci držati u kontroliranim uvjetima kako bi se korijen bolje razvio. Sijanje na otvorenim površinama nije isplativo za masovnu proizvodnju zbog slabe klijavosti.
Sadnja sadnice
Sadnja iz sadnice najčešći je način uzgoja, ali i najjednostavniji. Goji se sadi kada je korijen dovoljno razgranat. Najsigurnije je kupiti tretirane sadnice u kontejnerima. One se sade u rupu dubine 40 cm te je potrebno ostaviti minimalno 1 m prostora između sadnica kako bi biljka imala dovoljno prostora za pravilan rast. Površina na koju sadimo mora biti dobro prekopana i spremna za sadnju. Biljku nakon sadnje podupremo štapom i zaštitimo malčem.
Kalemljenje
S obzirom na to da se radi o grmolikoj biljci, nije čest slučaj da se biljka cijepi na drugo drvo ili da se dijeli reznicama. S obzirom na loše rezultate kod takvog načina razmnožavanja, izbjegava se.
Uzgoj u vrtu
Goji se na otvorenom može uzgajati i na ravničarskom i na planinskom području. Više voli osunčana mjesta, ali podnijet će i sjenovitu poziciju. Treba ih zaštititi od naglih naleta vjetra. Goji su prikladne za masovni uzgoj na plantažama te ih se zbog lakšeg održavanja treba saditi u pravilne plodorede.
Uzgoj u plasteniku
Goji je moguće uzgojiti i u stakleniku, ali je češća praksa uzgoj sadnica u kontroliranim uvjetima. Uvjeti u stakleniku omogućuju da se biljka bolje razvije i da očvrsne. Kod takvog je uzgoja lakše kontrolirati temperaturu, ali mora se opskrbiti navodnjavanjem. Staklenik je odlično rješenje za uzgoj u sušnim područjima gdje je biljka izravno pogođena jakim suncem. U tom slučaju staklenik se koristi kao zasjena od prejakog sunca.
Uzgoj u posudama
Goji je biljka koja se lako održava i može ju se uzgojiti u tegli kao ukrasnu biljku. Biljka se s vremenom sadi u dublju teglu kako bi se korijen mogao bolje razviti. S obzirom na to da se lako orezuje i oblikuje, možemo odrediti visinu rasta i kontrolirati širenje. Takav način pogodan je za uzgoj na balkonu. Treba joj osigurati teglu koja ima riješen odvod vode i koja je duboka minimalno 40 cm. Biljku uje potrebno staviti na osunčano mjesto koje je zaštićeno od izravnog vjetra.
Održavanje nasada
Biljka goji voli rahlo tlo, pa je poželjno prokopati gornju površinu kako bi tlo postalo rahlo, ali i kako bi se omogućio bolji protok kisika. Dok je sadnica mlada, površinu oko biljke je potrebno očistiti od korova koji bi mogao ugušiti mladu biljku. Također, važno je očistiti tlo od pretkultura koje su uzgajane na tom području kako bi se lakše primila. Nasad se u početku održava ručno kako se ne bi povrijedio korijen, ali kasnije se kosidba i rahljenje mogu obavljati i mehanički.
Održavanje i njega
Goji je nezahtjevna biljka oko poslova održavanja. Može uspjeti i u teškim uvjetima, ali pomoć kod održavanja itekako će nagraditi bogatim urodom i lijepim izgledom biljke.
Zalijevanje
Goji je biljka koja nije teška za uzgoj, ali kod zalijevanja je potrebno uložiti truda. Biljku je potrebno navodnjavati kako bi dobili plodan urod. Posebno je osjetljiva za vrijeme cvjetanja i tijekom većih ljetnih vrućina. Mlade biljke također vole mnogo vode, ali i ocjedita tla u kojima se ona neće zadržavati. Za zalijevanje je najbolje koristiti demineraliziranu kišnicu. Zalijevanje se obavlja ujutro ili navečer ovisno o vlažnosti tla. Ako tlo nije dovoljno propusno, potrebno je izgraditi kanaliće kojima će višak vode slobodno otjecati, pogotovo prilikom jakih kiša.
Gnojidba
Dobro gnojenje potrebno je obaviti prije same sadnje. Tada se na dno jame stavlja sloj stajskog gnojiva koje će poticati rast korijena. Biljka se kasnije hrani NPK gnojivima koja je najbolje dodavati tijekom zalijevanja. Kasnija dohrana se dodaje u proljeće dok nema vrućina koje bi mogle naštetiti biljci. Najbolji način prihrane je korištenje tekućih gnojiva ili otopljenih u vodi za zalijevanje.
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava sjemenom ili mladim reznicama. Sjeme se nalazi u plodu te se prije skladištenja mora izvaditi, oprati i osušiti. Biljka se može sijati iz dobivenog sjemena, ali postoji problem da neće biti tako rodna, kao što je problem kod rajčice. Najbolji način za razmnožavanje je koristiti mlade reznice. One se ostavljaju u vodi te se sade direktno u zemlju kako bi razvile korijen. Razmnožavanje biljke sjemenom vrši se u proljeće, dok se reznice također mogu uzeti u proljeće, ali posaditi u bilo koje doba godine.
Rezidba
Goji se može obrezivati na 3 načina i posebno su važne prve 3 godine uzgoja kako bi se biljka pravilno oblikovala. Postoje 3 vrste u koje se biljka može oblikovati: kišobran, model tri razine i cilindrični model. Najčešći oblik je kišobran gdje se ostavljaju 2 ili 3 glavne grane. S njih se trgaju zapreke te se ostavljaju mlade izdanci kako bi grm postao bogat. Grm se prve godine mora na vrhu skratiti za 50 do 60 cm kako bi se potaknuli bočni izbojci i oblikovao grmoliki izgled. Sljedeće godine se ostavlja 6 glavnih grana iz koje će kasnije rasti izbojci. Kasnije se biljka može prilagođavati i obrezivati kako bi se zadržao izgled, ali važnije je uklanjati osušene i bolesne grane.
Bolesti
Obzirom na to da goji nije s naših područja, nema posebnih bolesti ili štetnika koji bi mogli izravno naškoditi biljci. Ipak, postoji nekoliko bolesti i štetnika koji se pojavljuju i štete dijelovima biljke. Smatra se da bolesti koje mogu napasti rajčicu napadaju i goji, pa se preporučuje da se te dvije vrste sade odvojeno.
Gljivice
Česta bolest koju može uzrokovati nekoliko različitih vrsta. Posebno je opasno ako se biljka sadi uz rajčicu koja bi mogla lako preseliti bolest. Osim toga, neke vrste gljivica dugo preživljavaju u tlu pa je potrebno tlo tretirati fungicidom. Gljivice najčešće napadaju po vlažnom vremenu, a mogu oštetiti lišće i plodove.
Antraknoza
Bolest koja se pojavljuje na mnogim vrstama, pa se može pojaviti i na gojiju. Njezina prisutnost očituje se u pojavi smeđih mrljica po plodu ili stabljici. S vremenom se može sve više piriti i dijelovi biljke počinju odumirati. Nasad koji je zahvaćen je potrebno odstraniti i spaliti.
Pepelnica
Bolest koja je karakteristična za mnoge vrste. Radi se o bolesti koju uzrokuju gljivice kod povećane vlažnosti. Pepelnica se nazire kao sivkaste površine po lišću i plodovima, a može dovesti do padanja lišća i truljenja plodova. Preventivno se tretira fungicidima.
Štetnici
Ptice
Goji bobice imaju jarku boju i sladak miris koji privlači ptice. Jato ptica potencijalna je opasnost jer može pojesti velike količine plodova i naštetiti urodu. Ako ne pojedu cijeli plod, pojedu dio koji je kasnije neupotrebljiv. Od ptica se nasad može obraniti postavljanjem zaštitne mreže.
Zečevi
Zečevi također vole slatke goji bobice i mogu napraviti dosta štete u nasadu. Zato je potrebno postaviti zaštitnu ogradu koja će zaštititi od napada zečeva. Osim na plodovima, mogu oštetiti i jesti i lišće te ugroziti razvoj biljke.
Octena mušica ploda
Insekt koji se pojavljuje na voću, ali je zamijećena pojava i na goji bobicama. Radi se o mušici koja se hrani sokovima iz ploda te polaže jajašca i može oštetiti plod. Grm se zato preventivno tretira insekticidom.
Upotreba goji bobica
Upotreba goji bobice nije nova, ali njezina popularnost posebno je porasla u zadnjih nekoliko godina. Iako nije ljekovita biljka, pomaže sveukupnom boljem zdravlju i zato je jako popularna te se naziva super hranom.
Berba
Prvi prinosi mogu se očekivati 2 ili 3 godine nakon sadnje na krajnje mjesto. Biljka će davati bolje doprinose ako se zadovolje svi uvjeti i ako je dobro orezana. U punoj veličini prinos po biljci može biti oko 5 kg. Plodovi se beru kada postanu mekani i crveni, najčešće krajem ljeta. Beru se prije prvih mrazova. S obzirom na to da biljka ima jako osjetljive grane i da su plodovi osjetljivi, potrebno ih je ubirati ručno. Mogu se brati i otresanjem u plahtu, ali ako je biljka već dovoljno razvijena da ne dođe do pucanja grana. Biljka se bere u nekoliko etapa jer ne dozrijevaju svi plodovi u jednako vrijeme.
Skladištenje
Nakon berbe, bobice se prebiru te se uklanjaju oštećene ili nezdrave bobe. Pakiraju se svježe u male posudice koje su spremne za korištenje. Čuvaju se na hladnom mjestu do konzumacije, najbolje u hladnjaku. Pravilno skladištene mogu izdržati i do godinu dana. Osim toga, bobice se mogu i sušiti. Plodovi se suše na izravnom suncu ili mehaničkom dehidracijom te je potrebno voditi računa da je uklonjena sva tekućina kako se ne bi pokvarile.
Kulinarstvo
Smatraju se superhranom koja se preporuča u svakodnevnoj konzumaciji. Radi se o visokoenergetskom plodu koji je na vrhu popisa hrane u svijetu po količini antioksidansa koji sprječavaju starenje. Imaju nizak glikemijski indeks koji pomaže u mršavljenju te ne potiče na daljnje jedenje. Osim toga, njihova konzumacija pomaže u hormonskom balansu.
Kako bi ih unijeli u svakodnevni meni, pokušajte ih jesti osušene za doručak uz kašu, svježe kao međuobrok ili uz griz za večeru.
Goji bobice se u kulinarstvu konzumiraju svježe ili sušene. Svježe bobice imaju sladak okus, nalik okusu trešnje i brusnice. Jedu se svježe, bez pripreme. Sušene se mogu dodati u kaše ili kolače. Od goji bobica se rade sokovi koji se mogu piti bez vode te likeri.
Najčešće su dio kineske kuhinje te se koriste i u pripremi slanih i slatkih jela. Danas se koriste i mljevene kao dodatak prehrani ili u kombinaciji s drugim voćem. Od njihovih se bobica počelo čak raditi i vino. Na meniju današnjih restorana kuhari ih često kombiniraju sa svinjetinom i piletinom.
Medicina
Goji bobice poznate su po velikoj količini antioksidacijskih svojstava koji usporavaju proces starenja i pomažu općem dobru. Sadrži puno aminokiselina, vitamina C i karotena. Osim za usporenje starenja, koriste se za jačanje imuniteta, štite od bolesti srca i krvnih žila, daju snagu i energiju, djeluju protuupalno i jačaju spolnu aktivnost. Da bi se iskoristile njihove pozitivne strane, dovoljno je 10 g svježih bobica dnevno.
Sušene bobice upotrebljavale su se u čaj koji se pio protiv neplodnosti. Posebno je poznat u kineskoj narodnoj medicini gdje su ga koristili i za probavne poteškoće.
Zanimljivosti
Goji bobice su poznata hrana već više od 5000 godina. Pretpostavlja se da su pronađene na području istočne Azije te oko Tibeta. Odatle se proširio dalje po Aziji, Europi i Australiji. Danas se uzgaja diljem svijeta.
U Engleskoj su svoju popularnost doživjele tijekom 18. stoljeća kada su se počele koristiti ne samo za ukras, već i u kuhinji. Tijekom 21. stoljeća doživljavaju procvat jer ih je američka ORAC lista uvrstila među najbolje biljke koje se rješavaju slobodnih radikala. Danas su jako traženi, a ne proizvode se u tolikoj mjeri, pa je njihova prodaja isplativa.
Zanimljivo je da goji bobice sadrže više beta-karotena od mrkve čime štite naše oči i vid. Goji bobice snižavaju krvni tlak, pa je potrebna pažnja ako ih konzumiraju osobe s niskim tlakom. Iako se uzgoj počeo širiti po svijetu, i dalje 45% udjela u uzgoju ima prvenstveno Kina. Posebno se potražnja povećala zbog djelovanja na starenje kože. Osim na izgled, djeluju na mozak i smanjuju mogućnost pojave Alzheimerove bolesti. Osobe koje ih redovito konzumiraju primjećuju osjećaj sreće te se zato često nazivaju sretne bobice ili crveni dijamanti.
Foto: Panagiotis Giannakopoulos / CC
Odgovori