Josta (lat. Ribes x nidigrolaria) je hibridna biljka nastala križanjem ogrozda i crnog ribiza, zbog čega pripada porodici ogrozdovki (Grossulariaceae). Njezin engleski naziv je jostaberry, a prvi put se u SAD-u pojavila tijekom 1970-ih nakon čega se brzo proširila diljem svijeta.
Josta je grmolika biljka koja može narasti do 2 m visine. Listovi su tamnozelene boje i nazubljeni, a cvjetovi su sitni, bijeli i skupljeni u grozdove. Plodovi su okruglog oblika i sastoje se od nekoliko crnih ili tamnoljubičastih bobica, a okus im je sličan okusu crnog ribiza. Josta se može jesti sirova ili koristiti u pripremi sokova, džemova i drugih slatkih i slanih jela.
Dobro raste na vlažnim, plodnim tlima, a dobro podnosi hladnije klimatske uvjete. Biljka preferira sunčana mjesta, ali može rasti i u djelomičnoj sjeni. Idealna pH vrijednost tla je između 5,5 i 7.
Josta je bogata vitaminima C i K, kao i kalijem, magnezijem i vlaknima, što ju čini izvrsnom dodatkom prehrani. Ima i mnoge ljekovite osobine i može se koristiti za poboljšanje probave, snižavanje krvnog tlaka i jačanje imunološkog sustava.
Srodnici
Vrste joste
Postoje neke sorte joste koje se uzgajaju diljem svijeta, a neke od najpopularnijih su Jochelbeere, Jostissimo, Josta gigantea i Jostina. Jochelbeere ima veće plodove od drugih sorti i intenzivniji okus. Jostissimo ima najveće plodove od svih sorti, a Josta gigantea raste do najveće visine. Jostina ima tamnoljubičaste bobice s intenzivnijim okusom.
Crvena josta
Crvena josta (lat. Ribes rubrum) je vrsta joste koja daje crvene plodove, slične veličine kao crveni ribizli. Imaju kiselkast okus i obično se koriste za izradu džemova i marmelada, ali mogu se jesti i sirove. Crvena josta je grm koji preferira sunčano tlo, a zahtjeva redovito zalijevanje. Ova vrsta je također poznata po svojoj visokoj razini vitamina C.
Žuta josta
Žuta josta (lat. Ribes aureum) je vrsta koja daje male, žute plodove slične veličine ogrozda. Imaju slatko-kiseli okus i često se koriste za pripremu džemova i sokova. Žuta josta je grm koji može narasti do 1,5 m visine i preferira dobro drenirano tlo i sunčano mjesto. Uzgaja se u cijelom svijetu, posebno u Sjevernoj Americi i Europi.
Crna josta
Crna josta (lat. Ribes divaricatum) je vrsta koja rađa crne plodove, slične veličine crnom ribizu. Imaju slatko-kiseli okus i koriste se u kolačima, džemovima i sokovima. Crna josta se najbolje uzgaja u hladnijim područjima, a grmovi mogu narasti do 2 m visine. Ova vrsta je također otporna na mraz i bolesti.
Uzgoj joste
Josta se može uzgajati na sličan način kao i ribiz. Preferira bogato, plodno tlo i puno sunca, ali može tolerirati i blagu sjenu. Najbolje vrijeme za sadnju je proljeće i jesen, a biljke se dobro slažu s ogrozdom. U fazi mirovanja, biljka se ne zalijeva i ne gnoji, a može se pokriti malčem kako bi se zaštitila od mraza.
Tlo
Za uspješan uzgoj joste, važno je osigurati dobro drenirano tlo, otporno na vlagu i bogato hranjivim tvarima. Ako se sadi na teškom, glinenom tlu, preporučuje se dodati malo pijeska kako bi se poboljšala struktura tla.
Idealna pH vrijednost tla za uzgoj joste iznosi između 6,0 i 6,5, kategorizirano kao blago kiselo tlo. Tlo s pH vrijednosti ispod 6,0 može biti previše kiselo, a s pH vrijednosti iznad 6,5 previše lužnato.
Josta preferira tlo bogato humusom, stoga se preporučuje prije sadnje u zemlju dodati kompost. Tlo bi treba biti strukturno stabilno i propusno kako bi se omogućio nesmetan rast korijena.
Josta također ne voli zadržavanje vode koja može uzrokovati propadanje korijena, stoga bi trebala biti osigurana dobra odvodnja.
Klima
Josta je otporna na niske temperature, što ju čini idealnom za uzgoj u hladnijim područjima. Osim toga, dobro podnosi sušne periode i visoke temperature, što ju čini vrlo prilagodljivom vrstom za uzgoj u gotovo svim klimatskim uvjetima.
Preferira mjesto s puno sunca, ali tolerira i blagu sjenu. Nije previše zahtjevna kada je u pitanju klima, a može uspijevati u različitim uvjetima. Međutim, najbolje uspijeva u područjima s umjerenom klimom, gdje je temperatura u ljetnim mjesecima oko 20 - 25°C, a zimi ne pada ispod -15°C. Prevelika vrućina i suša mogu utjecati na razvoj i rast biljke te smanjiti urod plodova.
Josta također ne voli mjesta gdje pušu hladni vjetrovi ili kasni mrazovi koji mogu oštetiti cvijet i smanjiti urod. U područjima s hladnijom klimom, najbolje je odabrati sorte otporne na niske temperature kako bi se osigurao dobar urod. Dobro se snalazi u različitim vremenskim uvjetima, pa će izvrsno uspijevati u većini klimatskih zona.
Vrijeme sadnje
Josta se može saditi u proljeće i jesen. Najbolje vrijeme za sadnju u proljeće je kada prođe opasnost od mrazova i kad se zemlja počne lagano zagrijavati, obično početkom travnja. Prilikom proljetne sadnje, važno je dobro zalijevati biljku.
Jesenja sadnja joste odvija se sredinom rujna. Važno je odabrati vrijeme prije prvih mrazova kako bi biljka imala dovoljno vremena ukorijeniti se prije zime. Također, jesenja sadnja je najbolja kada je tlo još toplo od ljeta.
Slaganje kultura
Josta najbolje uspijeva u tlu koje nije iscrpljeno od prethodnih usjeva i treba izbjegavati uzgoj na istom mjestu, posebice nakon usjeva koji su zahtjevni za tlo, kao što su rajčice ili krumpir. Također, dobro je izbjegavati i druge sorte ribiza kako ne bi došlo do unakrsnog oprašivanja i uzgoja nekvalitetnih hibridnih biljaka.
Josta se dobro slaže s biljkama kao što su npr. jagoda, malina, borovnica i ogrozd, kao i s nekim vrstama drveća poput trešnje, breskve i jabuke, jer imaju slične potrebe za rast i razvoj te ne utječu jedni na druge u smislu konkuriranja za hranjive tvari ili vodu.
Dobri susjedi su i luk, mladi luk, salata, mrkva, rotkvice i celer koji odbijaju štetne kukce koji napadaju jostu te će joj pomoći u rastu i razvoju. Međutim, s obzirom na to da ga napadaju štetnici, kao prirodnu zaštitu moguće je uz njega uzgajati kamilicu, lavandu, origano, vlasac, neven, timijan, mažuran i potočarku.
Također, dobro uspijeva uz kivi jer imaju slične zahtjeve za rast i tlo. Osim toga, kivi josti pruža neophodnu hladovinu u vrućim ljetnim mjesecima, što je pogodno za očuvanje vlage u tlu i rast biljke.
Faza mirovanja
Josta se u fazi mirovanja odmara i priprema za sljedeću sezonu rasta. Faza mirovanja počinje kada opadne lišće i temperatura padne ispod određene granice, obično između listopada i studenog, ovisno o geografskom položaju. U ovoj fazi, josta zahtijeva manje vode i hranjivih tvari nego u fazi vegetacije. Također, biljku više nije potrebno gnojiti.
Sadnja joste
Josta se može uzgajati iz sjemena, ali se obično razmnožava vegetativno putem reznica. Sadnice joste se mogu kupiti u rasadnicima ili uzgojiti kod kuće. Kada se sadi u vrtu, važno je odabrati sunčano mjesto i dobro drenirano tlo. Uzgoj joste u posudama također je moguć, ali je važno odabrati dovoljno veliku posudu koja će omogućiti dovoljno prostora za korijenje.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena joste nije uobičajena metoda sadnje, češće se koristi sadnja sadnica i podjela grma. Ako ipak želite isprobati sadnju sjemena, početak zime je pravo vrijeme za skupljanje zrelih sjemenki. Nakon što se sakupi sjeme, treba ga namočiti u vodi na 24 sata kako bi omekšalo ljusku i potaknulo klijanje. Zatim se može stratificirati u vlažnom pijesku u hladnjaku 10 - 14 tjedana.
Nakon što sjemenke završe stratifikaciju, mogu se sijati u posude napunjene hranjivim tlom ili mješavinom jednakih dijelova treseta, ilovače i pijeska. Sjeme se može posijati na površinu supstrata i prekriti tankim slojem pijeska, a zatim zaliti i staviti na toplu i svijetlu poziciju.
Sjeme će početi klijati nakon nekoliko tjedana, a kad biljke narastu dovoljno visoko, mogu se presaditi na stalno mjesto u vrtu.
Sadnja sadnice
Pri odabiru sadnice joste potrebno je birati dvogodišnje sadnice s 2 - 3 jaka izdanka. Listovi i grane ne smiju biti oštećeni, a prisutnost smeđih mrlja može ukazivati na prisutnost gljivičnih bolesti. Korijenski sustav sadnice bi također trebao biti zdrav i imati 2 - 3 odvojena izdanka. Sadnice se obično prodaju u posudama i lako ih je izvaditi. Ako se zemlja dobro izmrvila iz korijena, josta je zdrava i spremna za sadnju.
Prije sadnje, sadnicu je potrebno držati u vodi kako bi se korijen dobro navlažio. Nakon toga, sadnica se stavlja u pripremljenu rupu, dubinu jednaku dubini sadišta u kojem je rasla te se oko nje nagrne tlo. Rupa se zatim dobro zalije vodom, a zemlju oko nje prekrije malčem, poput suhe trave ili grančica smreke, kako bi se zadržala vlaga u tlu.
Zalijevanje je vrlo važno nakon sadnje te je potrebno paziti da se biljka redovito zalijeva kako bi se ukorijenila na novom mjestu. Također je važno paziti na gnojidbu, koje je najbolje obaviti u proljeće i nakon berbe, koristeći prirodna gnojiva poput tresetne zemlje, humusa i komposta.
Kalemljenje
Kalemljenje joste se koristi u slučaju kada se želi dobiti hibridna sorta, a sastoji se od toga da se dio jedne biljke (podloga) spaja s drugim dijelom biljke (kalem). Postupak se najbolje obavlja u rano proljeće dok je biljka još u fazi mirovanja. Podloga se obično bira između sorte koja je otporna na bolesti, a kalem se uzima od vrlo kvalitetne biljke.
Prvo se radi priprema podloge, odnosno grane koja će služiti kao osnova. Zatim se radi priprema kalema, odnosno grane koja će se prilijepiti na podlogu. Podloga se reže pod kutom i stavlja se kalem na taj rez te se zatim fiksira trakom za kalemljenje. Nakon kalemljenja, biljka se obilno zalije. Nakon nekoliko tjedana, kada se kalem i podloga sjedine, traka za kalemljenje se skida. Rezultat je biljka koja ima najbolje karakteristike podloge i kalema.
Kalemljenje joste ima nekoliko prednosti, kao što su stvaranje novih sorti koje mogu imati bolje karakteristike u odnosu na matičnu biljku. Osim toga, kalemljenjem se može povećati otpornost na bolesti te se tako mogu stvoriti otpornije biljke koje će se bolje prilagoditi različitim uvjetima rasta.
Uzgoj u vrtu
Josta se može uzgajati samostalno ili u kombinaciji s drugim bobičastim voćem. Važno je odabrati mjesto koje ima dobru drenažu. Kako bi se potaknoo rast mladog grma, korisno je ukloniti većinu cvjetova i plodova u prvoj godini uzgoja.
Josta treba dobro navodnjavanje, posebno u prvih nekoliko godina, dok se korijenje ne proširi i počne dobro prianjati za tlo. Važno je ne dopustiti da se tlo presuši, jer će to dovesti do usporenog rasta grma i smanjene proizvodnje plodova. Josta se može gnojiti tijekom vegetacije organskim gnojivima ili kompostom. Za bolji rast, preporučuje se dodavanje mineralnih gnojiva bogatih dušikom i kalijem.
Kako bi se spriječila šteta od ptica, potrebno je prekriti biljke mrežom. Najbolje je postaviti mrežu neposredno nakon što se biljka posadi, kako bi se izbjeglo oštećenje novih izdanaka.
Uzgoj u posudama
Najbolje vrijeme za sadnju joste u posudama je rano proljeće. Odaberite posudu koja ima dovoljno prostora za korijenje i drenažne rupe, a istovremeno je i dovoljno velika da se biljka može razvijati. Posudu treba ispuniti hranjivom zemljom i staviti na sunčanu lokaciju s barem 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno.
Kako bi josta dobro rasla u posudi, potrebno ju je redovito zalijevati. Tlo ne smije biti previše suho ili previše vlažno, pa se preporučuje zalijevanje kada se gornji sloj zemlje osuši. Također, jostu je potrebno redovito gnojiti, najbolje jednom mjesečno, uravnoteženim gnojivom za voće i grmlje.
Kao i kod uzgoja u vrtu, jostu u posudi potrebno je redovito orezivati kako bi se održala pravilna forma biljke i potaknuo rast novih izdanaka.
Održavanje i njega
Za održavanje joste važno je redovito zalijevanje, prihrana, zaštita od bolesti i štetnika te pravilno orezivanje.
Josta voli vlažna tla, tako da se preporučuje redovito zalijevanje tijekom ljeta, posebno ako nema dovoljno kiše. Važno je paziti da se ne zalijeva prekomjerno, što može dovesti do propadanja korijena. Prihrana biljke treba biti uravnotežena i bogata dušikom, posebno u prvim godinama nakon sadnje. Joste treba gnojiti u rano proljeće, a nakon toga svaka 3 - 4 tjedna. Najbolje je koristiti prirodna gnojiva, kao što su kompost i stajski gnoj.
Pravilno orezivanje je također važno za održavanje zdravog nasada joste. Mlade biljke treba redovito orezivati da bi se oblikovale, dok starije biljke treba orezati nakon što proizvedu plodove, što će potaknuti rast novih izdanaka za sljedeću sezonu.
Zalijevanje
Josta treba biti zalijevana redovito kako bi zadržala vlagu u tlu. Biljka ne voli pretjeranu sušu ili previše vode, pa je važno održavati ravnotežu u navodnjavanju. Kada je biljka tek posađena, treba ju zalijevati svakodnevno dok se ne ukorijeni, a nakon toga 1 - 2 puta tjedno tijekom vegetacije. Važno je da se voda ne zadržava oko korijena, jer to može dovesti do truljenja korijena i propadanja biljke. Kako bi se izbjeglo prekomjerno isparavanje vode, preporučuje se da se biljka navodnjava ujutro ili navečer. U vrijeme velikih vrućina ili suše, josta će zahtijevati dodatno navodnjavanje.
Gnojidba
Najbolje vrijeme za gnojidbu joste je u proljeće kada se pojavljuju prvi izdanci i to organskim ili mineralnim gnojivima. Organska gnojiva, poput stajskog gnoja, tresetnog komposta ili piljevine, najbolje je staviti na tlo između izdanaka, ali ne direktno na korijen. Mineralna gnojiva, poput kalijeva i fosfornog gnojiva, također su važna za rast joste. Preporučuje se korištenje uravnoteženog gnojiva, a pravilna primjena gnojiva će osigurati zdrav rast i razvoj biljke.
Josta ne voli kiselu zemlju, stoga se preporučuje korištenje vapna u vrijeme gnojidbe. Tijekom prvih godina, dok se josta razvija, preporučuje se gnojidba svake godine. Nakon toga, dovoljna je gnojidba svake druge godine. Važno je napomenuti da pretjerana gnojidba može dovesti do previše rasta biljaka i smanjenja prinosa plodova.
Prihrana joste je važan korak u njezinom uzgoju, a najbolje ju je prihranjivati u kasnu zimu, prije početka rasta, i u proljeće, prije cvatnje. Prihranjivanje u kasnu zimu pomoći će u formiranju novih pupova i grana te u održavanju snage biljke za nadolazeću sezonu. U proljeće se obično koriste dušična gnojiva koja pomažu u poticanju rasta i razvoju vegetacije te u poboljšanju kvalitete i kvantitete plodova.
Razmnožavanje
Razmnožavanje joste moguće je ukorjenjivanjem reznica, raslojavanjem, dijeljenjem grma i sjetvom sjemena.
Jedna od najčešćih metoda razmnožavanja je ukorjenjivanje reznica. Najbolje je uzeti reznice u jesen kada biljka kreće u fazu mirovanja. Reznice se režu uzdužno i ukoso na vrhu te se sade u vlažno i dobro drenirano tlo. Potrebno ih je redovito zalijevati tijekom zime i proljeća, dok se ne razviju korijeni.
Raslojavanje je također popularan način razmnožavanja joste. Grane se lagano savijaju i ukopavaju u zemlju, a nakon nekoliko mjeseci u zemlji će se razviti korijeni. Kada su korijeni dovoljno veliki, raslojeni grm se može odvojiti od matične biljke i presaditi na željenu lokaciju.
Dijeljenje grma radi se u proljeće ili jesen biljka se iskopa iz zemlje, a zatim se grm podijeli na manje dijelove. Svaki dio mora sadržavati nekoliko razvijenih izdanaka i korijenje. Biljke se sade u dobro drenirano tlo i redovito zalijevaju tijekom prvih mjeseci nakon sadnje.
Sjetva sjemena joste nije popularna jer biljke uzgojene iz sjemena ne nasljeđuju sve poželjne karakteristike matične biljke.
Presađivanje
Josta se presađuje kada je u fazi mirovanja, prije nego što krene nova vegetacija u proljeće. Idealno vrijeme za presađivanje je u jesen, kada biljka nije u fazi rasta.
Prije presađivanja joste, potrebno ju je dobro zaliti kako bi se zemlja oko korijena smirila. Zatim se pažljivo izvadi cijela biljka iz zemlje, pazeći da se ne oštete korijeni. Korijen se zatim pažljivo pročisti od zemlje i odrežu se oštećeni korijeni.
Josta se sadi na novo mjesto tako da se iskopa rupa koja je nešto veća od korijena. Korijen se stavi u rupu i prekrije zemljom. Zatim se zemlja oko biljke pažljivo pritisne i oblikuje humak. Nakon sadnje, biljku je potrebno dobro zaliti. Ako je potrebno, oko biljke se stavlja sloj malča koji će pomoći u očuvanju vlage i zaštiti korijena od hladnoće zimi.
Rezidba
Rezidba joste provodi se jednom godišnje, najideanije u rano proljeće prije nego što biljka krene rasti. Prilikom rezidbe treba odrezati sve oštećene, bolesne i mrtve grane. Potrebno je izrezati i stare izdanke koji su već postali manje produktivni i tako otvoriti mjesto novim izdancima.
Rezidba se sastoji od nekoliko faza. Prva faza je skraćivanje svih izdanaka na željenu visinu, ovisno o željenoj veličini biljke. Druga faza uključuje uklanjanje svih izdanaka koji rastu prema unutra i križaju se sa drugim granama. Treća faza uključuje uklanjanje starih i oštećenih grana. Nakon rezidbe, biljku je potrebno dobro zaliti i primijeniti gnojivo kako bi se potaknuo rast novih izdanaka.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema joste za sljedeću sezonu uključuje nekoliko koraka, a prvi korak je uklanjanje svih starih i suhih grana. Nakon toga, potrebno je provjeriti tlo oko biljke i pobrinuti se da je dovoljno hranjivo. Ako nije, potrebno ga je gnojiti uravnoteženim gnojivom u skladu s uputama proizvođača. Također, potrebno je pobrinuti se da je tlo dovoljno vlažno i dobro drenirano. Ako je tlo previše suho ili previše vlažno, to može negativno utjecati na biljku i njezin rast.
Drugi korak je malčiranje. Malčiranje se odnosi na dodavanje sloja materijala na tlo oko biljke kako bi se spriječilo isušivanje tla i očuvao optimalan sastav tla. Najbolji materijal za malčiranje je kompost, treset ili organski materijal poput slame, lišća i ostalih biljnih materijala. Sloj materijala trebao bi biti oko 5 - 10 cm debeli. Malčiranje također pomaže u suzbijanju korova i održavanju zemlje oko biljke čistom.
Bolesti
Josta se smatra otpornom biljkom, ali kao i svaka druga biljka može biti podložna nekim bolestima. Jedna od bolesti koja može utjecati na jostu je hrđa, koja se javlja kao crvenkasto-smeđe pjegice na listovima. Ova bolest može se liječiti primjenom fungicida i uklanjanjem zaraženih listova kako bi se spriječilo širenje infekcije. Joste također mogu biti podložne gljivičnim infekcijama, poput plijesni i pepelnice. Za prevenciju ovih bolesti, važno je osigurati dobru cirkulaciju zraka oko biljke, a za liječenje se koriste fungicidi.
Štetnici
Joste se mogu suočiti sa štetnicima poput lisnih uši, kornjaša i gusjenica, što može uzrokovati deformaciju lišća i slabiji rast. Za kontrolu štetnika, koriste se prirodni predatori poput bubamara i osica ili se primjenjuju pesticidi u slučajevima ozbiljnije infekcije. Važno je pratiti stanje biljke i poduzimati mjere u slučaju pojave štetnika ili bolesti.
Upotreba joste
Josta se često uzgaja u vrtovima zbog svojih slatko-kiselih plodova koji podsjećaju na okus kupine i ribiza. Plodovi su bogati vitaminima, antioksidansima i mineralima. Mogu se konzumirati svježi ili se koristiti za pripremu zimnice, sokova, vina, likera i drugih jela. Listovi se mogu koristiti za pripremu čaja. Josta se također može koristiti u kozmetici zbog svojih hidratantnih i antioksidativnih svojstava.
Berba
Berba joste obično započinje u lipnju, ovisno o sorti i klimi. Bobice su spremne za berbu kada dostignu svoju punu veličinu i kada su potpuno crne, dok su kod bijele i crvene joste tamno crvene. Voće se obično bere ujutro, kada su bobice najsvježije i najsočnije. Za berbu je potrebno koristiti posebne alate kako se ne bi oštetila biljka. Bobice se beru pažljivo, jedna po jedna, kako ne bi bile oštećene. Nakon berbe, bobice se mogu skladištiti u hladnjaku do 2 tjedna.
Sušenje
Najčešći način sušenja joste je u dehidratoru, ali se može sušiti i na suncu ili u pećnici.
Priprema joste za sušenje uključuje pranje i odstranjivanje peteljki s bobica. Bobice treba izrezati na pola kako bi se brže osušile. Za sušenje na suncu ili u pećnici, potrebno je rasporediti bobice po limu za pečenje i ostaviti na suncu ili peći na niskoj temperaturi dok se potpuno ne osuše. Za sušenje u dehidratoru, potrebno je rasporediti bobice na rešetke za sušenje i dehidrirati na oko 60°C tijekom 12 - 24 sata.
Skladištenje
Skladištenje joste je važno kako bi se očuvala svježina bobica i spriječilo kvarenje. Nakon berbe, bobice se mogu držati u hladnjaku na temperaturi od 0 - 2°C, u zatvorenoj posudi, do 2 tjedna. Međutim, ako se bobice neće konzumirati u naredna 2 tjedna, tada je najbolje ih zamrznuti ili osušiti.
Zamrzavanje joste je jedan od najboljih načina za skladištenje. Prije zamrzavanja, bobice treba oprati, očistiti od peteljki i osušiti. Nakon toga, bobice se mogu zamrznuti na temperaturi od -18°C, u plastičnim vrećicama ili posudama. Zamrznute bobice mogu trajati do 6 mjeseci.
Sušena josta može trajati do 6 mjeseci u hermetički zatvorenoj posudi na suhom i tamnom mjestu.
Kulinarstvo
Joste su posebno ukusne u kolačima i slasticama, a njihov se okus može uklopiti u širok spektar slanih jela poput salata, umaka, marinada i glavnih jela od mesa ili ribe. Često se kombinira s drugim bobicama, poput malina, jagoda i borovnica, te s raznim vrstama začina, poput cimeta, vanilije i đumbira.
Sok od joste može se miješati s drugim voćem i pićima, kao što su voda, limunada ili kokteli, za osvježavajući napitak u vrućim ljetnim danima. Džem i marmelada od joste su ukusni namazi za kruh, peciva i palačinke, a mogu se koristiti i u pripremi umaka za glavna jela.
Sušena josta može se koristiti u pripremi čaja ili kao zdrav i ukusan međuobrok.
Medicina
Josta se ponekad koristi u medicini zbog svojih antioksidacijskih svojstava i sadržaja vitamina C, K i antioksidansa. Neki ljudi vjeruju da josta može pomoći u jačanju imunološkog sustava i smanjenju upalnih procesa u tijelu. U tradicionalnoj medicini, listovi i korijen joste se koriste za liječenje proljeva, upalnih procesa i problema sa žuči.
Josta sadrži i antocijane, koji su pigmenti biljaka povezani s različitim zdravstvenim koristima. Neke studije su pokazale da antocijani mogu pomoći u smanjenju rizika od bolesti.
Kozmetika
Josta ima nekoliko svojstava koja su korisna za kožu i korištena su u kozmetičkim proizvodima. Voće crne joste bogato je antioksidansima, vitaminom C i drugim hranjivim tvarima koje mogu pomoći u zaštiti kože od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Osim toga, josta sadrži antocijane, pigment koji joj daje tamnu boju, koji su također pokazali neka protuupalna i antibakterijska svojstva.
Ekstrakt joste se često koristi u kozmetičkim proizvodima za njegu kože, poput krema za lice i tijelo, seruma i losiona. Neki proizvodi namijenjeni borbi protiv starenja kože koriste ekstrakt joste zbog njegovog antioksidativnog djelovanja. Također se koristi u proizvodima za njegu kose, jer može pomoći u održavanju zdravog vlasišta i sprečavanju peruti. Ulje joste se može koristiti i u kozmetičkim proizvodima, poput ulja za masažu ili ulja za njegu kože.
Zanimljivosti
Jostu je prvi put uzgojio Rudolf Bauerfeind u Njemačkoj početkom 20. stoljeća koji je želio stvoriti novu voćku koja će imati prednosti obje biljke - crnog ribiza i ogrozda.
Ubrzo nakon toga, josta se počela širiti u Europi, Rusiji i SAD-u. Danas se uzgaja širom svijeta, posebno u sjevernoj Europi, Kanadi i SAD-u.
Joste su vrlo otporne na mraz i mogu izdržati temperature i do -35°C, što ih čini pogodnima za uzgoj u hladnijim klimatskim područjima.
Sadrže više vitamina C i antioksidansa od mnogih drugih voćki, uključujući kivi, naranče, grejp, čak i limun.
Foto: Michaela Wenzler / Pixabay
Odgovori