Ogrozd (lat. Ribes uva-crispa) je biljka iz porodice ogrozdovki (Grossulariaceae), kojoj pripadaju i crveni ribiz, crni ribiz, planinski ribiz i josta. U narodu se ogrozd naziva različitim imenima, kao što su greš, grešpin, ogrešta, patrica, gloginje ili rongoza. Nerijetko se naziva i grožđem svetog Ante. Podrijetlo ogrozda vezano je uz Sibir i sjeveroistočnu Kinu.
Riječ je o listopadnom grmu srednjeg rasta koji obično naraste otprilike 1 m. Ima uspravne ili povijene grane koje su razgranate i prekrivene trnjem. Sivo-smeđa je kora tanka i ispucana, a ljuštenjem poprima svjetlosmeđe pruge. Okrugli i duguljasti pupovi prekriveni su zeleno-smeđim ili crveno-smeđim ljuskama. Mali i jednostavni listovi dugački su od 2 do 5 cm te su prekriveni dlačicama. Imaju peteljku koja je duga do 2 cm.
Ogrozd ima dvospolne viseće cvjetove koji su smješteni na kratkim stapkama. Mogu biti pojedinačni ili u grupi po dva ili tri. Izgledom su zvonastog oblika. Ocvijeće je dvostruko, a u tučku se nalazi više sjemenih zametaka. Razvijanje cvjetova odvija se pojedinačno u pazušcima listova, i to tijekom travnja i svibnja. Ogrozd daje plodove kao okrugle i dlakave bobe, stoga se i ubraja u bobičasto voće. Bobe mogu biti žute, bijele, crvene ili zelene boje, a obično su promjera do 1 cm. Također, sadrže više sjemenki i dozrijevaju od srpnja do sredine kolovoza.
Prirodno je stanište ogrozda Europa, sjeverozapadna Afrika te Azija. Točnije, obično raste u svijetlim šumama uz puteve ili u brežuljkastim i brdskim područjima uz riječne doline. Moguće ga je pronaći i na Alpama. Općenito se sadi i raste na vlažnim, humusnim i vapnenačkim tlima.
Sorte ogrozda
Postoji iznimno mnogo sorti ogrozda jer se tijekom više stoljeća pokušavalo stvoriti što više boljih sorti. One se međusobno razlikuju prema boji, okusu i veličini plodova, prinosu i izdržljivosti. Postoje, primjerice, slatkaste ili kisele sorte te sorte otporne na mraz, štetočine, vrućinu ili hlad. Upravo je zato prije sadnje potrebno proučiti značajke sorti.
Općenito je prema podrijetlu moguće razlikovati europske i američke sorte. Europske sorte daju velike plodove koji imaju blagi okus i ugodnu aromu, a srednje su otporne na bolesti i štetočine. S druge strane, američke su sorte dosta izdržljive jer mogu lako preživjeti zimu ili presaditi se na novo mjesto. Također su otporne na bolesti i štetočine, a kao negativna obilježja ističu se povećan broj trnja i srednje veliki plodovi koji su okusom manje ukusni od plodova europskih sorti. U nastavku slijedi opis sorti koje su najpoznatije na našem području.
Žuta najranija
Riječ je o sorti engleskoga podrijetla koja je iznimno bujna i vrlo trnovita. Cvjeta i daje plodove vrlo rano i uspješno podnosi kasne proljetne mrazove. Otporna je na niske temperature i daje mnogo plodova. Ovalni su plodovi srednje krupni ili sitni te su zlatno-žute boje. Njihova je pokožica tanka i prekrivaju je sitne mrlje. Plodovi su okusom slatki i sočni, a dozrijevaju već u prvoj polovini lipnja.
Zeleni fenik
Riječ je o sorti koja je najrasprostranjenija u Rusiji te u zemljama srednje Europe. Raste i u svim zemljama zapadne Europe, ali podrijetlo je sorte nepoznato. Izgledom je vrlo bujnoga rasta i širokoga žbuna. Sorta je iznimno rodna i može dati i do 30 kg uroda. Po jednom hektru može se dobiti od 15.000 do 17.000 kg ploda.
Plodovi su srednje krupni ili krupni, a pokožica im je zelene boje. Pokožica u tehnološkoj zrelosti mijenja boju i poprima žuto-crvenu boju. Plodovi se mogu koristiti u svježem stanju ili za daljnju preradu. Također, sorta je otporna na niske temperature.
Hauton
Riječ je o sorti koja je iznimno popularna zbog toga što je, osim na niske temperature, otporna na pepelnicu. U skladu s tim, rasprostranjena je diljem Europe i SAD-a. Uspravnog je položaja s mnogim granama i izdancima. Cvjeta istodobno s ostalim sortama, ali daje plodove znatno kasnije. Plodovi su srednje krupni ili krupni i mogu se konzumirati u svježem stanju.
May Duke
Riječ je ranoj sorti koja vrlo rano daje urod, a njezini plodovi znaju biti slađi od grožđa. Plodovi su tamnocrveni i glatki. Ovaj ogrozd raste uspravno i lako se obrezuje.
Whitesmith
Riječ je o srednje ranoj sorti koja uspravno raste. Daje svjetlozelene plodove koji imaju glatku pokožicu. Plodovi su slatkog okusa i kao takvi su pogodni za daljnju preradu u obliku džemova i variva.
Hinnonmaki Red
Riječ je o sorti koja obilno rađa i daje velike crvene plodove. Plodovi su vrlo slatki i najukusniji su kada se jedu sirovi. Sorta je otporna na većinu bolesti, a preporučuje se saditi ju u hladnijim područjima.
Leveller
Riječ je o tradicionalnoj zelenoj sorti ogrozda čiji su plodovi vrlo ukusni. Rađa od kraja lipnja do sredine srpnja. Plodovi su dosta veliki i teže otprilike 10 g. Mogu se konzumirati svježi ili prerađeni. Također, sorta je otporna na mnoge bolesti.
Pax
Jedna je od ključnih prednosti ove sorte to što nema trnje, a to je ujedno olakotna okolnost prilikom branja plodova. Daje crvene plodove koji prosječno teže 7 g. Plodovi dozrijevaju početkom lipnja, a mogu se konzumirati svježi ili prerađeni. Okusom su slatki. Sorta je srednje otporna na bolesti, a redovito obrezivanje pomoći će smanjenju šanse za pojavom plijesni.
Whinham's Industry
Ova sorta uspravnog rasta uzgaja se već desetljećima. Riječ je o kasnoj sorti koja rađa u srpnju. Poznata je prema svojim crvenim plodovima koji su manje dlakavi u usporedbi s ostalim sortama i zbog toga su pogodniji za jedenje neposredno nakon branja. Plodovi teže otprilike 10 g, a mogu se konzumirati svježi ili prerađeni. Ova sorta vrlo dobro uspijeva u Velikoj Britaniji na teškim i glinenim tlima.
Hibridni ogrozd
Hibridni ogrozd (lat. Ribes x nidigrolaria) nastao je križanjem ogrozda i crnog ribiza, a naslijedio je vrlo dobra svojstva obje vrste. Iznimno je otporan na bolesti pa ga ne treba posebno štititi i tretirati kemijskim sredstvima te je vrlo bogat vitaminima i mineralima. Riječ je o samooplodnoj vrsti koja cvjeta u prvoj polovini travnja, a bere se u srpnju. Pozitivno je to što stabljike nemaju trnje i plodovi su krupniji nego kod ribiza. Obično se sadi ožiljenim reznicama, a prinos po jednom grmu iznosi otprilike 3,6 kg.
Sadnja ogrozda
Za sadnju je ogrozda potrebno poznavati vrijeme sadnje te odgovarajući način sadnje. Uglavnom se ogrozd sadi reznicama na vlažnim i hladnijim tlima, a moguće ga je uzgojiti i iz sjemena. Za uzgoj mu odgovaraju niže temperature.
Vrijeme sadnje
Ogrozd se sadi u jesen, počevši od studenoga pa sve do prosinca. Kako se obično sadi reznicama, tako je reznice potrebno odrezati s matične biljke u jesen prije nego što opadnu listovi s biljke.
Sadnja reznica
Prije sadnje potrebno je pripremiti tlo. Ono mora biti drenirano i obrađeno na dubini od barem 40 cm, a potrebno je i osloboditi tlo od korova. Za zaoravanje se može koristiti 500 kg/ha NPK gnojiva, pri čemu omjer može biti 7:20:30. Nakon što se obavi dublje zaoravanje mineralnih gnojiva, potrebno je obaviti i pliće zaoravanje s 10 t stajskoga gnojiva. Nakon pripreme tla za sadnju, potrebno je pripremiti sadni materijal.
Cilj je postići dobro ožiljenje, stoga treba odabrati drvenaste jednogodišnje ljetoraste, tj. mladice koje izrastu za jedno ljeto, i odrezati ih od matične biljke. Moguće je odabrati i reznice stare dvije ili tri godine. Tako odrezane reznice treba skratiti na 30 cm i treba ukloniti pupoljke i trnje u donjem dijelu. Ostavlja se samo 4 ili 5 vršnih pupova. Tako pripremljene reznice spremne su za sadnju. Reznice se sade otprilike na 1/4 dubine u brazde ili jarke, a pri tome treba osigurati međuredni razmak od 0,6 do 0,75 m te razmak u redu od 8 do 15 cm.
Sadnja sjemena
Drugi je način sadnja sjemena. Prije je sadnje potrebno namočiti sjeme u malo vruće vode kako bi se povećale šanse za klijanjem. Naravno, nakon namakanja potrebno je osušiti sjeme prije nego što se postavi u tlo. Nakon što se sjeme postavi u tlo, sadno mjesto treba zaliti vodom. Sjeme ne treba saditi previše duboko jer neće moći izbiti na površinu.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku podrazumijeva cijepljenje zelenih izbojaka u proljeće, i to u prvoj polovini svibnja. Za uzgoj u stakleniku potrebno je održavati vlažnost zraka od 90 %. U odnosu na temperature, temperatura zraka treba biti otprilike 25°C, a temperatura tla otprilike 18°C. Reznice koje se uzgajaju u stakleniku podrazumijevaju jednaku njegu kao i reznice koje su posađene na otvorenom prostoru. To se odnosi na redovito zalijevanje, pravilno gnojenje i održavanje prethodno navedenih uvjeta temperature. Nakon što se reznice ukorijene, a to je otprilike nakon tri tjedna, staklenik je moguće držati otvorenim preko dana.
Uzgoj u teglama
Ogrozd je kao voćku ili niskostablašicu moguće uzgojiti i u teglama. Tegla za uzgoj ogrozda treba biti većega promjera, najmanje 60 cm. Najbolje bi bilo kada bi tegla bila drvena ili kamena jer keramičke ili plastične tegle mogu lako popucati tijekom faze razvijanja i širenja korijena biljke. Posudu je dobro postaviti na neku povišenu površinu, primjerice na cigle, kako se na dnu posude ne bi skupljao višak vode. To može ozbiljno oštetiti korijenje za vrijeme zime.
Za sadnju u teglu potrebno je pripremiti supstrat s dovoljno hranjivih tvari. Primjerice, to mogu biti prirodna gnojiva poput glistinca, guano gnojiva ili prirodnoga granuliranoga gnojiva s dodatkom algi. Također, biljku u tegli svakog je proljeća potrebno gnojiti organskim gnojivom, a kada voćka počne rađati, tada ju je potrebno gnojiti svaki tjedan.
Općenito voćke koje se uzgajaju u teglama napada manje štetnika, stoga su im za zaštitu dovoljna prirodna sredstva, a ne kemijski preparati. Ogrozdu je potrebno u jesen skratiti grane kako bi bujnije rastao i kako bi rađao više plodova. Budući da je ogrozd biljka koja dobro podnosi niske temperature, tijekom zime slobodno može ostati na balkonu, ali ga je potrebno zaštititi od jakih nanosa vjetrova. Uz to, moguće je tegli osigurati određenu toplinsku izolaciju kako se ne bi oštetio korijenov sustav.
Tlo
Ogrozdu najviše odgovaraju teška tla, primjerice ilovasto-pjeskovito tlo koje je bogato vapnencem, a ne podnosi isključivo pjeskovita i topla tla. Tlo za uzgoj ogrozda trebalo bi biti umjereno vlažno i hladno te takvo tlo ne bi trebalo zadržavati vodu. Raspon primjerene pH vrijednosti tla kreće se od 5,5 do 7,0.
Klima
Ogrozd vrlo dobro podnosi niske temperature, a osjetljiv je na visoke ljetne temperature. U vrijeme dubokoga zimskog mirovanja može podnijeti temperature i do -25°C, a počet će smrzavati otprilike tek na -35°C. Nagle promjene vremena, tj. nagla zahlađenja mogu mu naštetiti u vrijeme cvatnje jer mogu uzrokovati smanjenje uroda i utjecati na oblikovanje sitnijih plodova. Što se tiče staništa i položaja za podizanje nasada, najbolje mu odgovaraju zasjenjena mjesta koja su izložena cirkulaciji zraka i koja su istodobno zaštićena od jakih vjetrova.
Uzgoj ogrozda
Odgovoran i uspješan uzgoj ogrozda podrazumijeva poznavanje pravila o slaganju kultura, zalijevanju, gnojidbi i razmnožavanju. Ipak, uzgoj nije previše zahtjevan i moguće je lako uzgojiti plodnu i zdravu biljku.
Slaganje kultura
Ogrozd je moguće uzgajati u različitim plodoredima, a kao dobri susjedi mogu se navesti rajčica i neven. Ako je riječ o jako osunčanom mjestu, ogrozd se obično sadi kao međukultura. Moguće je da se i u nasad ogrozda posadi nekoliko redova voćki kako bi stvarale potrebnu sjenu.
Zalijevanje
U odnosu na godišnju količinu oborina, ogrozdu je dovoljno 800 mm. Najbolje je kada je ta količina pravilno raspoređena tijekom godine, što se može omogućiti pravilnim sistemom navodnjavanja. Navodnjavanjem se tlo održava vlažnim i hladnim, što je bitno za uzgoj ogrozda. S druge strane, općenito zalijevanje moguće je provoditi otprilike svakih 14 dana.
Gnojidba
Gnojidba uvijek ovisi o rezultatima analize tla i listova. U odnosu na nasad ogrozda, moguće je primjenjivati 250 kg dušičnih i 30 kg kalijevih gnojiva te od 300 do 400 kg fosfornih gnojiva. Svake druge ili treće godine potrebno je dodati od 30 do 60 t stajskoga gnojiva ili je potrebno zaoravati biljke za zelenu gnojidbu. Također, kalij se treba dodavati pojačano jer ogrozdu ne odgovara njegov nedostatak.
Razmnožavanje
Ogrozd se može razmnožiti na nekoliko načina, primjerice sjemenom, zelenim ili zrelim reznicama te položenicama. Najčešći je način razmnožavanje položenicama. Za razmnožavanje položenicama potrebni su mladi nasad i dugački prutovi položenica, a od njih se onda dobiva više sadnica koje se zagrću u zemlju. Uspjeh razmnožavanja ovisi o vremenu zagrtanja i vlažnosti zemlje. Najbolje je to učiniti u jesen kada tlo nije previše vlažno i kada nema znakova zadržavanja vode.
Održavanje i njega
Održavanje i njega ogrozda odnose se na pravilnu obradu tla i osiguravanje uvjeta za pravilan uzgoj biljke. Također, ogrozd je biljka koja zahtijeva rezidbu i oblikovanje kao bitnu stavku održavanja.
Održavanje nasada
Održavanje nasada ogrozda podrazumijeva obradu tla kojoj je cilj uništiti korov i razbiti pokoricu. Takvu je obradu tla potrebno provoditi 4 ili 5 puta godišnje. Također, potrebno je nasad malčirati različitim vrstama u sloju od 12 do 15 cm. U tu svrhu može se koristiti organski malč, poput lišća, slame, otkosa trave, piljevine, komadića drveta, ili anorganski malč, poput šljunka, kamenja i geotekstila. Kako bi se krošnja zaštitila od slamanja zbog težine plodova, moguće joj je osigurati potporanj, no to nije nužno jer će ogrozd uspijevati i bez njega.
Rezidba i oblikovanje
Ogrozd je moguće uzgajati kao grm, stablašicu ili živu ogradu, tj. špalir. Najčešće se uzgaja kao grm na razmaku od 1,3 do 1,5 m ili od 2 do 3 m. Rezidba podrazumijeva skraćivanje razvijenih ljetorasta kako bi se osigurala prozračnost krošnje. Trebaju se skratiti na pola ili na trećinu, a istodobno se trebaju ukloniti grane koje su slabo razvijene, stare i zakržljale. Također, treba ukloniti i grane koje su slabo rodne. Na grmu ogrozda ostavlja se od 6 do 8 grana koje su stare od 3 do 6 godina. Te grane trebaju imati više rodnih grančica koje će dati glavni rod, a one žive otprilike od 2 do 4 godine.
Berba ogrozda
Sazrijevanje ogrozda odvija se tijekom ljeta, točnije od početka srpnja do sredine kolovoza, a plodovi se beru kada su zelenkasti. U istom se razdoblju beru i sorte koje imaju crvene plodove. Plodovi se beru ručno i ubrani plodovi ne smiju biti ostavljeni na suncu jer će se brzo pokvariti. Ogrozde je dobro brati s pomoću rukavica kako bi se osigurala zaštita od trnja.
Skladištenje
Ubrani plodovi trebaju se sortirati za vrijeme berbe i slagati u košare ili gajbe. Skladištiti i čuvati mogu se do 3 dana u prostorijama s prozračivanjem. Ipak, ako postoji potreba za duljim skladištenjem plodova, tada se oni mogu čuvati nekoliko tjedana pri temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 do 90 %.
Bolesti
Za uspješan je uzgoj ogrozda potrebno poznavati ugroze koje mogu naštetiti njegovu razvoju. Moguće je razlikovati nekoliko najčešćih bolesti i štetnika te odgovarajuća pravila postupanja za njihovo suzbijanje.
Ogrozd najčešće i najviše napada pepelnica koja uzrokuje štetu na lišću i plodovima biljke. Osim pepelnice, moguće je izdvojiti i sivu pjegavost lista. Za obje bolesti postoje razrađene mjere zaštite.
Pepelnica
Pepelnica je najčešća gljivična bolest koja napada ogrozd. Najprije se simptomi ove bolesti javljaju na listovima, ali bolest napada i mlade plodove. Javljaju se bijele prevlake koje se intenzivno šire i postaju tamnocrveni omotač. Posljedično, listovi se suše i opadaju te dolazi do propadanja plodova. Uz to, zaražena je biljka manje otporna na niske temperature. Kao mjera zaštite izdvaja se preventivno prskanje biljke sredstvima na bazi sumpora, dakle prskanje prije pojave same bolesti, ali i prskanje kasnije u vegetaciji. U tu svrhu na tržištu postoje različiti fungicidi kao što su Universalis, Topas 100 EC, Thiovit Jet i Dynali.
Siva pjegavost lista
Riječ je o bolesti koja se obično uočava na lišću. Na lišću se javljaju pjege čiji izgled značajno varira. Većinom je središnji dio pjega svjetlije sivo-smeđe boje i gotovo su uvijek pjege omeđene crveno-ljubičastim rubom. Također, uglavnom su veličine od 3 do 5 mm. Pjege se prvo javljaju pojedinačno, a kasnije se mogu spojiti i tako uzrokovati sušenje.
Ova bolest javlja se kasno u vegetaciji i ne utječe znatno na urod. Ipak, zaraženi dio biljke u sljedećoj će godini neupitno biti slabijeg razvoja. Suzbijanje se uglavnom provodi preventivno. Dobro je uklanjati i spaljivati zaraženo lišće kako bi se smanjila mogućnost prezimljenja parazita i infekcija sljedeće godine. Jači oblici bolesti mogu biti tretirani fungicidima.
Štetnici
Osim bolesti, ogrozd mogu napasti i određeni štetnici. Kao najčešći štetnici ogrozda izdvajaju se ogrozdov plamenac, ogrozdova lisna uš, ogrozdove ose listarice i ogrozdova grba. Uz ogrozd, ovi štetnici napadaju i ribiz.
Ogrozdov plamenac
Riječ je o štetniku leptiru koji napada plodove. Leptiri su sive boje, a sivo-smeđa krila su im uska i raspona 30 mm. Leptiri lete kada se razvijaju pupovi. Ženka odlaže jaja na cvjetove, listove i plodove, a razvoj jajašaca traje od 10 do 15 dana. Potom se iz jajašaca razvija gusjenica koja napada plodove. Nakon napada na plodove, gusjenice se spuštaju u zemlju i tamo se kukulje, a tako i prezime.
U odnosu na štetu, gusjenice izgrizaju plodove i sjemenke, stoga uništeni plodovi mijenjaju boju. Uglavnom poprimaju ružičastu do tamnocrvenu boju, a često je to varka da su plodovi zreli. Kao mjera zaštite primjenjuju se insekticidi na bazi diazinona, malationa, fentiona, triklorfona i piretroidima.
Ogrozdova lisna uš
Riječ je o štetniku koji napada lišće i izboje biljke, a vrlo je raširen u Europi. Ogrozdova je lisna uš beskrilna i može biti velika do 1,8 mm. Izgledom je tamnozelene ili crno-zelene boje, a kauda je svjetložute boje. Postoje i krilati oblici koji imaju crnu glavu te zeleni zadak s tamnijim prugama. Ovaj štetnik polaže jaja crne boje, a živi i prezimljuje na izbojima ogrozda.
Ogrozdova lisna uš često se javlja u travnju i razvija se od svibnja pa nadalje. Prehranjuje se biljkama tako što siše biljne sokove i tako uzrokuje, primjerice, iznimno jako kovrčanje listova, sušenje biljke, deformacije i sl. Također, obilno izlučuje mednu rosu koju potom vrlo često posjećuju mravi ili se razvijaju gljive čađavice. Za suzbijanje je potrebno vršiti zimsko prskanje kojim će se uništavati jaja lisnih ušiju. Mogu se koristiti samostalno mineralna ulja ili u kombinaciji s organskim fosfornim insekticidom. Suzbijanje će biti djelotvornije ako se obavlja neposredno prije vegetacije.
Ogrozdove ose listarice
Moguće je razlikovati žutu i crnu ogrozdovu osu listaricu, a obje napadaju lišće biljke. Javljaju se u travnju jer u to vrijeme odlažu jaja na lišće, a iz njih se potom razvijaju pagusjenice koje grizu lišće. Pagusjenice preživljavaju u skupinama i kukulje se u tlu, a godišnje mogu imati od dvije do tri generacije. Kao mjera zaštite primjenjuju se sredstva na bazi diazinona, malatina, triklorfona ili piretroidima.
Ogrozdova grba
Ogrozdova grba napada lišće i pupove biljke. Razvija se iz jaja na naličju lišća kao gusjenica koja prezimi u tlu. Gusjenice prave rupe u lišću i izgrizaju pupove te se kukulje tijekom svibnja na različitim mjestima biljke. Potom se razvijaju u leptire koji lete u lipnju. Kao mjera zaštite ističe se mehaničko skupljanje i uništavanje gusjenica. Na većim je površinama ogrozd moguće tretirati insekticidima na bazi piretroida, triklorfona i diazinona.
Upotreba ogrozda
Ogrozd je zdravo bobičasto voće i vrlo bliski srodnik ribiza. Sadrži mnogo dragocjenih sastojaka zbog kojih se često koristi kao namirnica u održavanju ljudskoga zdravlja. Ne izostaje ni njegova upotreba u kulinarstvu.
Medicina
Ogrozd obiluje vitaminima, posebice A i C, te kalijem, manganom i vlaknima. Od ostalih sastojaka izdvajaju se, ipak u manjim količinama, magnezij, fosfor, kalcij, bakar, tiamin i pantotenska kiselina.
Zahvaljujući vitaminima, ogrozd je idealno voće koje pozitivno utječe na jačanje imuniteta. Vitamin A u kombinaciji s fitokemikalijama iz soka ogrozda može pomoći zdravlju oka i poboljšati vid. Budući da je bogat kalijem, prepoznaje se i da preventivno djeluje na visoki krvni tlak te pomaže normalnom funkcioniranju mišićnog i živčanog sustava.
Često se ogrozd koristi za probleme s kožom. Budući da ima antibakterijska svojstva, može se koristiti kao tonik protiv prištića za čišćenje kože. Također, tekućina od suhih ogrozda može pozitivno djelovati na jačanje tanke i beživotne kose, dajući kosi volumen. Prevladava vjerovanje i da ogrozd sprječava gubitak kose.
Ističe se da ogrozd može pozitivno utjecati na zdravlje srca jer poboljšava protok krvi i djeluje na smanjenje kolesterola. Konzumiranje ogrozda na dnevnoj bazi uspješno čisti organizam. Što se tiče ogrozdova korijena, prati ga narodno vjerovanje da potiče izlučivanje mokraće i pomaže kod smanjenja visoke temperature.
Kulinarstvo
Upotreba je ogrozda u kulinarstvu prisutna, ali nije toliko razvijena. Najčešće se jede dok je svjež kao jedan oblik međuobroka. Uz to, može se koristiti kao sastojak u pripremi različitih slastica, torti ili pita. S druge strane, osušeni ogrozd uglavnom se prerađuje u džem ili sirup. Za takav su oblik prerade dobri nezreli plodovi ogrozda jer sadrže dosta pektina koji je zapravo prirodna želatina. Pektin gubi svoju elastičnost ako su plodovi zreliji.
Zanimljivosti
U 16. stoljeću ogrozd je služio za liječenje groznice i kuge jer sadrži visoke količine vitamina C. Još ranije, u 15. stoljeću, ogrozd se počeo uzgajati u Velikoj Britaniji i njegovi plodovi bili su prvi ljetni mekani plodovi na sjeveru poput Shetlandskog otočja i Orkneyskih otoka. U Midlansu i sjevernoj Engleskoj bili su vrlo ugledni. Nekoć su tamo postojale udruge kojima je cilj bio uzgojiti najbolji i najsočniji ogrozd. Te su udruge bile široko rasprostranjene i smatra se da ih je postojalo više od 170.
Ogrozd je, baš poput crnoga ribiza, zabranjen za uzgajanje u nekim državama Sjedinjenih Američkih Država zbog toga što može prenijeti određena gljivična oboljenja na borove. Tako je 1911. godine u SAD-u vladala zabrana uzgajanja bilo koje biljke iz roda Ribes. Takva je zabrana na federalnoj razini bila ukinuta 1966. godine i odluka o uzgoju spornih biljaka bila je prepuštena svakoj pojedinačnoj državi. Međutim, dandanas su neke države zadržale zabranu uzgoja ogrozda i srodnih biljaka, a jedna je od njih, primjerice, država Massachusetts.
Prema narodnom vjerovanju, šumske su se vile prilikom opasnosti skrivale u grmlju ogrozda. Zbog toga se na engleskim govornim područjima ogrozd (goosberry) ponekad naziva i fayberry, pri čemu se prvi dio naziva odnosi na vile (fairies). Smatra se da ogrozd može preživjeti i uspješno rađati u divljini i 20 godina.
Foto: Erika Varga / Pixabay
Odgovori