Pomelo je najveće citrusno voće iz porodice Rutaceae što se može primijetiti iz njegovih latinskih naziva - Citrus maxima ili Citrus grandis. U rod Citrus spadaju i limun, naranča, mandarina, grejp, kumkvat, klementina.
Ovaj agrum je "originalan", odnosno nije hibrid, a često je korišten u križanjima kako bi se dobile druge citrusne vrste, primjerice slatka i kisela naranča, grejp, tangela, itd. Poznat je i pod nazivima tajlandski ili kineski grejp. Pomelo u kineskoj kulturi predstavlja simbol sreće i prosperiteta.
Stablo pomela može narasti od 5 pa sve do 15 metara visine. Deblo i grane su nepravilna oblika, a grane će imati bodlje u slučaju uzgoja iz sjemena. Ovalni zimzeleni listovi imaju širokokrilne peteljke, kožnati gornji dio te paperjasti donji dio lista. Cvjetovi su krupni i bijeli, a mogu rasti pojedinačno ili u skupinama.
Plod se po mnogočemu razlikuje od ostalih agruma. Najkrupniji je agrum, promjera od 15 do 25 centimetara. Težina ploda uobičajeno je 1-2 kilograma, no neki plodovi mogu težiti 5 kilograma. Čak je i kora ploda mnogo deblja, a sam plod nije kiseo, već sladak. Oblik je sferičan do kruškast, limun-žute do zelene boje.
Dijelovi pulpe su bijeli, rozi ili crveni. Roze i crvene varijante ploda su ponešto kiselije od bijele koja je slatka. Pomelo sadržava par većih sjemenki, ali neke varijante mogu imati mnogo sjemenja.
Sorte pomela
Razlikujemo nekoliko vrsta pomela: obični pomelo, tahićanski pomelo ili Sarawak i sijamski slatki pomelo. Osim ovih, postoji još mnogo sorti pomela, ali nisu originalne vrste, već hibridi. Neki od njih su Sweetie pomelo, Thong Dee, Cuba Shaddock, Chandler, itd.
Obični pomelo
Originalna vrsta pomela ponešto deblje kore. Najveći je od svih agruma, a možete dosegnuti čak 5 kg. Boja običnog pomela je žuta do zelena. Pulpa je slatkog okusa, a može biti bijele, roze ili crvene boje.
Tahićanski pomelo ili Sarawak
Tahićanski pomelo ima tanju koru nego obični. Okus je sladak i može podsjećati na limetu ili dinju. Kora je zelenkasto žute boje, a meso zelenkasto, sočno i slatko. Najčešće se koristi za kultivaciju ostalih vrsta pomela ili grejpa.
Sijamski slatki pomelo
Sijamski slatki pomelo nije nimalo kiseo, već blago gorak. Drvo je nisko s opuštenim granama, a daje plodove blago jajastog oblika. Pulpa je bijela s velikim sočnim vrećicama koje se lako odvajaju. Također se često koristi za kultivaciju drugih vrsta.
Sadnja pomela
Uzimajući u obzir da je pomelo tropska biljka i da najbolje uspijeva u tropskim područjima vrućih i vlažnih klima, potrebno je stvoriti približno iste uvjete za uzgoj kako bi se biljka uspješno razvila.
Tlo
Pomelo može podnijeti širok raspon tla, od grubo pjeskovitih do glinastih. Međutim, daje se prednost dubokim, srednje teksturastim, bogatim tlima, optimalne pH vrijednosti od 5,5 do 6,5.
Zemlju treba očistiti od prethodne vegetacije, a tlo pripremiti oranjem i drljanjem. Ako je tlo previše kiselo, treba nanositi vapno. Zatim se iskopavaju rupe duboke i široke oko 0,5 metara, u razmacima do 4 metra. Na dno rupe se nanosi kompost ili se pomiješa s gornjim tlom kojim će se puniti rupe.
Temperatura
Pomelo je tropska i suptropska biljka pa je za uspješan uzgoj optimalna viša temperatura, od 25-30°C. Voli područja koja su osunčana duži dio dana. Može se uzgajati i s manje sunčeve svjetlosti, ali će prinos biti nešto slabiji.
Sadnja iz sjemena
U slučaju uzgoja iz sjemena, grane će biti bodljikave, a na sam plod će se čekati duže, čak do 8 godina. Ako je moguće, uzmite sjemenja direktno iz ploda te ih potom dobro operite i osušite. Sjeme se ne bi trebalo odmah saditi, već nakon 2 ili 3 mjeseca. U tom periodu nikako ne bi smjele biti na vlažnom mjestu.
Nakon pranja i sušenja sjemenki, potrebno ih je staviti u toplu vodu na 24-48 sati. Zatim u vruću vodu na 5-10 minuta stavljamo kokos-humus dok ne nabuja. Kada nabuja, umetnemo sjemenje te sve skupa stavljamo u prozirnu visoku plastičnu posudu s poklopcem. Svako drugi dan skidamo poklopac na 2-3 sata kako bi se posuda prozračila. Također treba obratiti pažnju na kokos-humus, odnosno ako je suh, treba mu dodati mlake vode.
Kada klice dosegnu visinu od 7 centimetara, presađuju se u posudu za cvijeće, a kada korijen ojača i stabljika dosegne visinu od 15-20 centimetara, biljku razdvajamo u posude s pjeskovitom zemljom. Cijepljenje se obavlja u prvoj ili drugoj godini.
Uzgoj pomela
Uzgoj pomela nije kompliciran, ali je potrebno pratiti upute kako bi se pomelo adekvatno razvio i dao plodove. U prosjeku, jedno stablo u godini rodi od 75 do 100 plodova.
Uzgoj u loncima
Uzgajanje pomela kući u loncima zahtijeva stvaranje pogodnih uvjeta kako bi ova biljka adekvatno razvila. Potrebno je osigurati pristup sunčevoj svjetlosti, stalno vlažiti zrak i tlo, a bilju držati u toploj sobi.
Lonac za sadnju treba imati drenažne otvore. Na dno lonca se postavlja sloj drenaže – šljunak ili drveni ugljen debljine do 3 centimetra. Na drenažni sloj se može staviti stajski gnoj kako bi biljka dobila prirodnu ishranu. Naposljetku se stavlja zemlja u koju se polaže biljka. Potrebno je dubinu tako da korijenski vrat bude na istoj razini kao i rub lonca.
Prilikom prebacivanja u novi lonac, preporuča se da bude promjera 4-6 centimetara veći od prošlog. Također, novi lonac prije upotrebe treba ostaviti u toploj vodi na nekoliko sati.
Razmnožavanje
Pomelo se može razmnožavati spolnim putem sjemenom ili aseksualno pupoljkom, cijepljenjem ili reznicama stabljika. Kada postoje matične biljke bez bolesti, preporuča se cijepljenje i pupoljci.
Održavanje nasada
Redovito se treba uklanjati korov kako bi se uklonila konkurencija za vlagu i hranjive tvari u tlu. Uklanjanje korova će također spriječiti pojavu bolesti.
Zalijevanje
Zalijevanje treba obaviti odmah nakon sadnje kako bi se osigurao kontakt tla i korijena i kako bi se spriječilo uvenuće. Redovita opskrba vodom posebno je važna prije cvatnje i do berbe. Za održavanje novog rasta mladica i razvoj cvijeća i plodova potrebno je redovito navodnjavati.
Gnojidba
Zajedno s organskim gnojem, pomelo zahtjeva kemijsku gnojidbu kako bi proizvodnja plodova bila bolja. Kombinacija NPK u omjeru 13-13-21 se koristi kako bi se poboljšao okus ploda. Gnojivo se može primijeniti u dvije doze, prvu prije cvatnje, a drugu 5 do 6 mjeseci nakon prve. Količina gnojiva bi se trebala povećavati s rastom stabla.
Rezidba i oblikovanje
Orezivanje se treba obaviti 4-6 mjeseci nakon sadnje kako bi se potaklo grananje. To se postiže orezivanjem vrha oko 30-40 centimetara od tla. Tri grane koje su ravnomjerno raspoređene u zasebnim vodoravnim smjerovima zadržavaju se i dopušta im se da se razvijaju. Ostale grane se uređuju po potrebi, više zbog izgleda nego funkcije.
Berba pomela
Pomelo sazrijeva otprilike 5 do 6 mjeseci nakon cvatnje. Bere se kada je blage žute boje i kada se lako otkida s peteljke. Treba pripaziti da su plodovi zreli, jer kao i ostatak agruma, nakon berbe ne sazrijevaju i ne dolazi do poboljšavanja kvalitete.
Skladištenje pomela
Čuvanje pomela nije zahtjevno zbog debljine kore pomela. Praktički da nema straha od propadanja jestivog dijela ploda. Bez obzira na izdržljivost, treba biti skladišten na suhom i ventiliranom mjestu, a nikako ne bi trebao biti izložen suncu. Ako želite dodatno zaštititi plod od sušenja ili gubitka sočnosti, možete voće omotati u papir.
Ako pak pomelo skladištite u hladnjaku, trajat će vam od 2 do 4 mjeseca, ovisno o temperaturi. Što je temperatura niža, plod će se brže sušiti. Stoga je optimalna temperatura od 0°C do 8°C. Pomelo se ne bi trebao zamrzavati.
Bolesti i štetnici
Slične bolesti i štetnici koji napadaju ostale agrume, štete i pomelu. Od bolesti su najznačajnije trulež korjenova vrata ili gumoza, a od štetnika uši, voćne muhe, nematode i štakori.
Gumoza ili trulež korjenova vrata
Gumoza (lat. Phytophthora citrophthora i P. nicotianae) predstavlja jednu od najopasnijih bolesti citrusnog voća prisutnu u čitavom svijetu. Najčešće pogađa biljke za kišnih godina. Kada biljka oboli od gumoze, dolazi do truleža i odumiranja u zoni korjenova vrata, odnosno na prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio stabljike.
Da bi bolest uspješno prevenirali, upotrebljava se podloga za razmnožavanje. Optimalna je Poncirus trifoliata ili podloga od gorke naranče. Ako biljku želimo kemijski zaštititi, koristimo fungicide.
Lisne uši
Crna uš agruma (lat. Toxoptera aurantii) i zelena uš agruma (lat. Aphis citricola) kao što im i samo ime govori, napadaju agrume, pa tako i pomelo. U vrijeme vegetacije, uši napadaju sve dijelove biljke. Kako bi ih uočili dovoljno je obratiti pažnju na naličje lista. Naime, list se zbog utjecaja ušiju počne kovrčati, ali uši utječu i na deformiranost ploda. Za otklanjanje se koriste razni preparati na prirodnoj bazi.
Mediteranska voćna muha
Mediteranska voćna muha (lat. Ceratitis capitata) sve češće pogađa Hrvatsku i znatno može utjecati na uzgoj agruma. Djelovanje muhe sastoji se od odlaganja jajašaca u plodove iz kojih se potom razvijaju ličinke. One se hrane plodovima time ih oštećujući, a plodovi zatim postanu mekani i otpadnu.
Kako bi biljku zaštitili, potrebno je postaviti žute ljepljive ploče, a ako do zaraze dođe, treba ukloniti sve zaražene dijelove. Za kemijsku zaštitu biljke koristimo insekticide.
Upotreba pomela
Pomelo nije koristan samo kao jestivo voće - njegova je upotreba mnogo šira od toga. Osim ploda, iskoristiti se mogu sjemenke, kora, listovi i cvjetovi. Koristi se u zdravstvene svrhe te u kozmetičkoj industriji.
U medicini
U Kini se plod koristi za jačanje pluća i slezene, a od sjemenki, cvjetova, kore i mladog voća se spravljaju razni ljekoviti preparati. Njih se upotrebljava za sprječavanje kašlja, oteklina, mučnine, probavnih problema, itd. Od prokuhanog lišća pomela se prave losioni koji pomažu kod oteklina i čireva.
Pomelo svakako treba uvrstiti u prehranu iako se kod nas relativno rijetko koristi. Preporuča se osobama koje žele izgubiti kilograme jer sadržava svega 37 kalorija na 100 grama ploda. Također, 190 grama ploda zadovoljava čak 193% dnevnih potreba za vitaminom C. Bogat je i vitaminom A, antioksidantima, kalijem i vlaknima.
Zbog visokog udjela vitamina C, pomelo je odličan borac u sprječavanju kancerogenih oboljenja. Vitamin C pomaže kod bolje apsorpcije željeza, osnažuje imunitet, štiti zube i desni te je neophodan za stvaranje kolagena. Koristan je za sprječavanje infekcije urinarnog trakta, bolesti mokraćnog mjehura i kanala te bubrega.
Pomelo sadrži viši udio kalija nego banane. Kalij je bitan kod regulacije krvnog tlaka čime čuvamo zdravlje srca. Nadalje, ovaj mineral pomaže u jačanju kostiju, a može prevenirati i osteoporozu. Velika količina vlakana u voću pomaže kod dobre funkcije probavnog sustava, potiče probavu i regulira rad crijeva.
Pomelo se često koristi za njegu kože. Naime, sprječava stvaranje pjegica, a odličan je u borbi protiv akni i bubuljica. Vitamini A, C i B1 te cink stimuliraju rast kose i eliminiraju višak masti.
Naposljetku, hranjive tvari u pomelu snižavaju krvni tlak pa se preporuča visokotlakašima, no niskotlakaši trebaju biti oprezni jer prevelika konzumacija pomela može dovesti do vrtoglavice ili mučnine. Nikako se ne preporuča osobama koje imaju problema s jetrom i bubrezima zbog velike količine vitamina C što nije dobro u kombinaciji s kalijem.
Prekomjerno unošenje pomela može dovesti do zatvora ili nastajanja bubrežnog kamenca.
U kuhinji
Pri kupnji pomela, potražite žute do blijedo zelene plodove koji su teški za svoju veličinu te su čvrsti na dodir. Izbjegavajte mekane plodove koji izgledaju isušeno. Spremite pomelo u hladnjak kako bi ostao svjež do tjedan dana.
Pomelo se najčešće jede sirov, dodaje voćnim salatama ili se od njega spravlja sok, džem ili marmelada. Kora se može kandirati, slično kao kod naranče i limuna. Sok se koristi u različitim napitcima i koktelima. U Aziji se često jede posut smjesom soli ili se umoči u sol.
Povijest pomela
Pomelo potječe iz Jugoistočne Azije i Malezije. U Kinu je vjerojatno doveden oko 100. godine prije nove ere. Poznat je i pod imenom šadok dobivenom po engleskom kapetanu Shaddocku koji je sjeme pomela s Malajskog arhipelaga donio na West Indies (otoci između Karipskog mora i Atlantskog oceana) u 17. stoljeću. Naziva se još jabong, yòuzi ili Jeruk Bali.
Foto: luhaifeng279 / Pixabay
Odgovori