Pustinjska ruža (lat. Delosperma cooperi) je patuljasti sukulent poznat i kao čvrsti ledeni ili ružičasti tepih. Višegodišnja je zimzelena trajnica podrijetlom iz južne Afrike koja dolazi iz porodice čupavica (Aizoaceae). Puzavac je koji se brzo i gusto širi tvoreći zeleni tepih na tlu. S obzirom na to da raste na prostoru južne Afrike, najbolje uspijeva na siromašnom tlu i izravnom suncu. Sadi se na priobalnom području jer je otporna na jak vjetar i morsku sol.
Biljka se sastoji od sitnih cvjetova veličine 3 - 5 cm koji se otvaraju po jakom suncu, a zatvaraju u poslijepodnevnim satima. Cvjetovi nalik tratinčicama rastu u širokom spektru boja. Kao puzavac može doseći visinu 10 - 15 cm, a zeleni mesnati listovi daju gustoću. Korijen biljke je mesnat i pomaže biljci da se brže oporavi i raste. Potrebna je sadnja na određenom razmaku kako bi se omogućilo nesmetano širenje.
Pustinjska ruža najbolje uspijeva na suhom pjeskovitom tlu s dobrom drenažom, ali odlično podnosi sušu, pa tako raste u kamenjarima ili na stijenama. Zahtijeva direktnu izloženost suncu. Slabo podnosi teška tla. Iako najbolje uspijeva na visokim ljetnim temperaturama, može podnijeti temperature i do -20°C. U tom slučaju ih je potrebno uzgajati u zatvorenim prostorima. Teško uspijeva u vlažnim zimskim područjima, dok će u toplijim zimskim područjima biti zimzelen.
Vrste pustinjske ruže
Pustinjska ruža je biljka koja, ovisno o sorti, daje cvjetove različite boje, pa se tako može naći u nijansama žute, crvene, narančaste, ljubičaste ili krem boje. Najpoznatije vrste pustinjske ruže su Delosperma brunnthaleri, Delosperma floribundum, Delosperma ecklonis ili Ecklonova pustinjska ruža i Delosperma herbeau.
Delosperma brunnthaleri
Delosperma brunnthaleri je mala uspravna vrsta pustinje ruže koja je višestruko razgranata i može biti visoka 30 - 40 cm. Otporna je vrsta žute boje koja dugo cvjeta, a čiji listovi u zimskim mjesecima poprime crvenu boju. Često raste u planinskim područjima kao i na nižim nadmorskim visinama gdje zahtijeva potpuno izlaganje suncu. Poput ostalih vrsta i ona je tolerantna na kišu. Cvijeta u periodu između kasnog proljeća i ranog ljeta, odnosno otprilike 4 tjedna.
Delosperma floribundum
Delosperma floribundum je otporna biljka s prostora južne Afrike koja ima zimzeleno lišće i cvjeta cijelo ljeto. Može narasti 5 - 10 cm, sa širinom 25 - 30 cm. Cvjetovi su ljubičasti s bijelim središtem koji se otvaraju u ljetnom periodu. Vrlo dobro uspijevaju na prostoru sjeverne Amerike gdje se uzgajaju u dobro dreniranom tlu. Ponaša se kao pokrivač tla iako može rasti i u kamenjarima. Slabo podnosi pjeskovito tlo, a pH vrijednost mora biti alkalna ili neutralna.
Delosperma ecklonis
Ecklonova pustinjska ruža (lat. Delosperma ecklonis) je vrsta sukulenta kojeg je otkrio danski botaničar Christian Friedrich Ecklon. Potječe s prostora južne Afrike gdje raste na nadmorskim visinama između 50 - 850 m. Uspijeva na pjeskovitom i dreniranom tlu s dosta sunca i može narasti do 25 cm. Stabljike su zeleno žute i crvenkaste, a cvjetovi ljubičasti i sitniji nego u ostalih vrsta. Listovi su zeleni, ovalnog oblika i sužavaju se prema dnu i vrhu stabljike. Podnosi temperature do - 7 °C, a period cvjetanja je početkom i sredinom ljeta.
Delosperma herbeau
Delosperma herbeau je vrsta sukulenta sa snažnim i velikim bijelim cvjetovima nalik tratinčicama koji mogu narasti 10 - 15 cm. Cvjeta u periodu od ranog ljeta do jeseni (točnije od svibnja do listopada) na osunčanom mjestu i dobro dreniranom suhom tlu. Puzajuća je biljka čija širina može biti 45 - 60 cm pa je kao takva dobar izbor za sadnju u kamenjarima i kao rubna biljka. Može se prilagoditi uvjetima da bude kućna biljka ali joj se mora osigurati cjelodnevna sunčeva svjetlost. Nema ozbiljnih problema s bolestima i štetnicima, a vrlo je privlačna leptirima.
Uzgoj pustinjske ruže
Pustinjska ruža je zahvalna biljka koja dobro podnosi visoke temperature i sušne periode što ne utječe negativno na njen rast i razvoj. U kratkom razdoblju može prekriti velike površine, a naraste otprilike 50 cm. Čak i za one osobe koji nemaju nikakvog iskustva s biljkama, ova biljka uspijeva. Mesnati zeleni listovi se šire tlom tvoreći pokrivač. Uspijeva na gotovo svim vrstama tla, a osnovni preduvjet uspješnog uzgoja je dobra drenaža tla.
Sadi se u bilo kojem periodu. Zimi je dno potrebno prekriti malčem kako ne bi primilo previše vlage koja uništava biljku krenuvši od korijena. Moguća je sadnja kako na otvorenom tako i u zatvorenom prostoru. Ako se sade na otvorenom potrebno ih posaditi na određenoj međusobnoj udaljenosti. Cjelodnevna izloženost suncu i minimalna njega su ključ uspjeha ove biljke.
Slaganje kultura
S obzirom na to da je pustinjska ruža biljka koja najbolje podnosi suhe uvjete, pored nje je moguće saditi biljke koje imaju istu toleranciju na temperaturu, tlo i količinu vode. Uglavnom raste u kamenjarima gdje su uvjeti tla oskudni i gdje je maksimalna količina sunca. Moguće ju je saditi i kao rubnu biljku, ali joj se i u tom slučaju trebaju osigurati navedeni uvjeti. Dobro uspijeva kao biljka u posudama, pa ju je tako posađenu za vrijeme zimskog perioda potrebno zaštititi kako se ne bi smrznula.
Biljke koje bez problema uspijevaju u njenom okruženju su dasilirion ili dasilirij, aloe vera, juka, prkos, pa čak i lantana. Sve ove biljke podnose suho tlo i minimalno zalijevanje kao i druge vrste tretiranja. Jako su tolerantne na sunce koje ne smeta njihovom rastu i razvoju. Savjetuje se izbjegavati saditi uz one biljke poput begonije, glavičastog jaglaca i klivije, jer trebaju suprotan tretman i uvjete od pustinjske ruže što se odnosi na vrstu tla, temperaturu i vlažnost.
Zalijevanje
Kao sukulent jako voli sušu pa se sa zalijevanjem ne smije pretjerivati. Iako je većinu vremena izložena suncu i visokim temperaturama, dovoljno je zalijevanje svakih nekoliko tjedana pomalo, a ako su iznimne vrućine svakih 5 - 7 dana. Tijekom godine potreba za zalijevanjem se mijenja pa je tako potrebno postupno prestati sa zalijevanjem u jesen kako bi se biljka pripremila za zimu.
Uslijed nedostatka vode listovi se skupljaju što je ipak bolje za nju nego da se dovede u fazu smrzavanja gdje joj na koncu prijeti propadanje. Zbog pretjeranog zalijevanja može se pojaviti opasnost od najezde štetnika.
Gnojidba
Biljka je kojoj uglavnom nije potrebna prehrana, pa kao takva može uspješno rasti. U slučaju da biljka ima siromašne cvjetove koji su manji i nisu tog intenziteta boje kakvog bi trebali biti, onda se u jesen dodaje gnojivo s malo dodatnog fosfora u omjeru 1-3-2. Fosfor je najbolje kombinirati s dušikom i kalijem koji su također potrebni za rast.
U slučaju da se sadi u posudi, potreba za prihranom je veća nego u biljke posađene vani budući da se hranjive tvari iz posude brže troše nego one iz tla u vrtu. Ako se često gnoji tijekom vegetacije, pustinjska ruža je sklona uvenuću jer nastavlja rasti do jeseni i zadržava vodu u lišću.
Razmnožavanje
Razmnožavanje se odvija putem reznica, sjemena ili dijeljenjem. Najjednostavniji način razmnožavanja je putem reznica gdje se uzme biljka i pažljivo se presadi na određeno mjesto bez prethodne pripreme zemlje što je moguće učiniti u proljeće, ljeto ili jesen.
Metoda dijeljenja je rezervirana za zrelije biljke. Iskopa se rupa što pažljivije, pazeći da se korijen biljke ne uništi. Ako je više korijenja izvađeno, pažljivo ih se odvoji da ne bi došlo do pucanja nakon čega se presade na predviđeno mjesto. Nakon toga potrebno je nježno utapkati zemlju oko njih i zaliti.
Najrjeđe se biljka sadi sijanjem gdje se sjeme biljke sije po površini i ne prekriva se kako bi što više primilo sunčeve svjetlosti koje je potrebno za klijanje.
Presađivanje
Vrlo je jednostavna biljka za presađivanje, ne zahtijeva nikakvu prethodnu pripremu tla niti posebne temperaturne uvjete. Ako se vanjska biljka presađuje, savjetuje se izbjegavanje zime jer je tada biljka u fazi mirovanja čije je tlo prekriveno radi sprječavanja primanja pretjerane vlage što je može dodatno uništiti.
S presađivanjem sukulenta u zatvorenom prostoru ne trebaju se čekati nikakvi uvjeti, može se presađivati iz posude u posudu bilo kada. Potrebno je češće zalijevanje nego vanjske biljke jer brže crpi hranjive tvari. Ako se biljka presađuje vani, potrebna udaljenost između dvije biljke je 40 - 60 cm.
Pomlađivanje
Ne zahtijeva bilo kakav pretjerani tretman pa tako ni pomlađivanje. Godinama može slobodno rasti i širiti se. Nakon što prođe period cvjetanja, cvjetovi se skupe i suše se, a na kraju ih biljka odbacuje. Treba izbjegavati sađenje i stavljanje biljke u sjenovita mjesta jer tada za posljedicu imaju izduživanje listova koji ne prekrivaju dovoljno površinu tla.
U proljeće je potrebno ukloniti sve one sadnice koje su propale tijekom zime. Slobodno ih se može odrezati do dna jer će se same obnoviti. Loši uvjeti i okruženje mogu dovesti do problema poput pojave opadanja i žutih listova. Ova dva načina minimalne brige oko biljke mogu se svrstati u pomlađivanje.
Tlo
Suho tlo s dobrom drenažom ključno je za rast ove biljke. Uspješno raste na gotovo svakoj vrsti tla osim na glinenom tlu, gdje nema mogućnosti drenaže. Zadržavanjem vode u tlu oko biljke, uništava se korijen što dovodi do propadanja biljke, posebno u zimskom periodu.
Pustinjske ruže vole malč od šljunka i najbolje uspijevaju kada stabljike rastu preko vrha šljunka što im održava korijenje vlažnim, a lišće i stabljike suhima. Također malč od borovih iglica ili kore drveta srednje veličine sprečava dopiranje prevelike količine vode u korijen biljke.
Biljka voli da je se zaboravi zaliti pa se zato često može vidjeti kako raste u kamenjarima i na oskudnom tlu. Preferira tlo s neutralnom pH vrijednošću koje omogućuje djelovanje mikroba na poboljšanje kemijskih varijacija biljke. Mikrobne komponente uključuju važne kemikalije poput sumpora, fosfora i dušika, koje biljka može lako dobiti.
Klima
Pustinjska ruža voli jaku izloženost suncu i kao takva najbolje uspijeva na suhim klimama i pri relativno višim temperaturama. Jako je prilagodljiva biljka pa u nekim slučajevima podnosi i ekstremno niske temperature. Najbolje rezultate daje pri temperaturama u rasponu 10 - 25°C. U područjima gdje su suhe klime, preporučuje se sadnja biljke na jesen kako bi imala vremena da se prilagodi vrućinama.
Na područjima s hladnom klimom biljke se učvrste do sredine ljeta prije nego što se hladnoća smiri. U takvim uvjetima preporučuje se sadnja u posudama gdje je lakše prilagoditi temperaturu biljci.
Sadnja pustinjske ruže
Sadi se na vrlo jednostavan način i nije potrebna prethodna priprema tla. Dovoljno je odvojiti sukulent s korijenom i posaditi ga na predviđeno mjesto koje mora biti izloženo suncu. Često se prakticira ovaj način sadnje koji je ujedno i najlakši. Ako se kojim slučajem, sadi u sjenovitom mjestu prijeti mu pojava etiolacije što za posljedicu ima razvlačenje listova koji neće moći prekriti tlo.
Iako se te sadnice izlože suncu, listovi se neće vratiti u prvobitno stanje. Ako je tlo zaista siromašno toliko da će dati male i rijetke cvjetove, potrebno ga je prihraniti, ali nakon cvjetanja da bi bilo spremno za sljedeću sezonu cvjetanja.
Vrijeme sadnje
Iako je moguća sadnja bilo kada, ipak je najbolje to raditi u proljeće ili jesen. U zatvorenim prostorijama sadnja je moguća tijekom cijele godine. Ako se u zatvorenom prostoru sadi tijekom zime, nema straha od propadanja biljke, odnosno smrzavanja jer se osiguravaju idealne temperature pri kojoj uspijeva. Nakon sadnje, bilo vanjske ili unutarnje, potrebno joj je osigurati dovoljno svjetlosti kako bi rasla.
Uglavnom cvijeta u proljeće iako neke vrste mogu cvjetati i tijekom ljeta, odnosno dva puta godišnje. Na ovu biljku nema prevelikog utjecaja uklanjanje propalih cvjetova, jer će ona jednako cvjetati i bez tog uklanjanja ako su joj osigurani uvjeti.
Sadnja iz sjemena
Sadnja iz sjemena se često veže da sadnju u zatvorenom prostoru. Ovaj način sadnje se odvija tako da se sjeme sije u posude 4 - 6 tjedana prije zadnjeg mraza. Sjeme se u principu stavlja na vrh zemlje gdje se ne pokriva kako bi bila što više izložena svjetlosti. Potrebno je koristiti gnojivo jer se zemlja brzo troši i tako gubi hranjive tvari. U periodu do klijanja, tlo je potrebno održavati vlažnim. Izdanci se pojavljuju za 15 - 20 dana, otprilike 4 - 5 listova.
Sadnja sadnice
Prije sadnje u vrt potrebno je da sadnice očvrsnu. Kod sadnje je potrebno pripremiti rupu duboku 15 - 30 cm, na udaljenosti otprilike 50 cm. Sade se za vrijeme oblačnog perioda ili kasno poslijepodne kako bi se spriječio šok od presađivanja. Nakon sadnje sadnice, biljku je potrebno zaliti i nanijeti lagani sloj malča kako bi se sačuvala voda i smanjio korov. Nije osjetljiva biljka pa se zato ne koriste biorazgradive posude ili blokovi.
Uzgoj u vrtu
Nakon što prođe opasnost od mraza, biljku je potrebno posaditi na mjesto gdje će imati maksimalnu osunčanost. Ne preporučuje se sadnja na sjenovitim mjestima posebice ispod nekih drveća ili uz rubove zida koji prave hlad. Potrebno je voditi računa da tlo bude dobro drenirano, a idealno je da tlo bude pjeskovito s neutralnom pH vrijednošću.
Rubnjaci ili kamenjari su idealno mjesto za uzgoj ove biljke. Sadnjom u kamenjarima obično se kombinira s drugim sukulentima, od kojih je najčešća čuvarkuća. Kao i pustinjska ruža, tako ni čuvarkuća ne zahtijeva pretjeranu njegu.
Uzgoj u stakleniku
Kada se sjeme sije u posudu, potrebno je proći otprilike 15 - 20 dana kako bi se pojavili prvi izdanci. Sadnicama treba osigurati dovoljno svjetla pa ih se stavlja na osunčanu prozorsku dasku ili se sade na dubini 7 - 10 cm ispod fluorescentnih svjetiljki za biljke uključenih 16 sati dnevno, isključenih 8 sati noću. Kako biljke rastu tako je potrebno podizati svjetla. Žarulje sa žarnom niti neće raditi za ovaj proces jer će se pregrijati. Većina biljaka zahtijeva i određeni dio mračnog razdoblja za rast pa se zato svjetla ne ostavljaju upaljena 24 sata.
Uzgoj u posudama
Mlade sadnice ćemo najlakše naviknuti na vanjske uvjete tako da ih premjestimo u zaštićeno mjesto jedan tjedan. U početku ih je potrebno zaštititi od vjetra i vrućeg sunca. Ako noću prijeti mraz, potrebno je unijeti posude u kuću, a zatim ih ujutro ponovno iznijeti. Ovaj proces stvrdnjavanja ojačava staničnu strukturu biljke, smanjuje šok i opekotine od transplantacije. Moguće ih je držati u posudama kao svaku drugu višegodišnju biljku, ali u tom slučaju potrebno je osigurati cjelodnevnu izloženost suncu i veću posudu kako bi se korijenje moglo nesmetano širiti.
Održavanje i njega
Biljka je koja zahtijeva minimalno održavanje u smislu zalijevanja, prihranjivanja i pomlađivanja, a ako joj se osiguraju uvjeti koje zahtijeva nije potrebna gotovo nikakva njega. U slučaju pojave rijetkih cvjetova, biljku je potrebno prehraniti, ali i taj proces se odvija jednom godišnje. Ako se tijekom zime biljka ne zaštiti može dovesti do toga da korijen upije previše vlage i da na kraju biljka uvene. Za vrijeme vegetacije potrebno je ukloniti te biljke iz plodoreda zamijeniti ih novima.
Održavanje nasada
Da bi osigurali redovno cvjetanje biljke, treba poštivati njene uvjete prilagodbe i rasta na određenom području. To je vrsta koja može opstati u siromašnom tlu, koje se gotovo nikad ne tretira. Za vrijeme ljetnog perioda potrebno je vrlo malo zalijevanja. Dovoljno je jedno zalijevanje svakih 3 - 4 tjedna, a ako su ekstremne vrućine s izrazito visokim temperaturama, onda se zalijeva jednom u periodu 5 - 7 dana. Treba pustiti da se biljka sama prilagodi, a kao rezultat minimalnog tretiranja bit će prelijepi cvjetovi u širokom spektru boja i zeleni mesnati listovi koji će s cvjetovima napraviti pokrivač tla.
Prorjeđivanje
Ova biljka ne zahtijeva klasično prorjeđivanje, nego kako smo i prethodno naveli, dovoljno je u vrijeme vegetacije, obično u rano proljeće ukloniti one sadnice koje su propale u periodu zime radi neadekvatnog tretiranja. Odnosno one sadnice koje se nisu pravovremeno zaštitile malčiranjem koje sprječava nekontrolirano vlaženje korijena i održava korijen relativno suhim.
Berba
Generalno, berba cvjetova i listova pustinjske ruže nije uobičajena. Za berbu mahuna pustinjske ruže potrebno je strpljenje. Biljka sporo sazrijeva pa joj može trebati nekoliko mjeseci da procvjeta i nekoliko godina da proizvede sjemenske mahune. Biljke koje su stare 4 godine mogu formirati sjemenske mahune, dok je za dobivanje održivog sjemena potrebno najmanje 8 godina.
Skladištenje
Pod skladištenjem podrazumijevamo čuvanje biljke tijekom zime i skladištenje sjemenki. Sjemenke se čuvaju u papirnatim vrećicama na suhom i mračnom mjestu. Čuvanje biljke tijekom zime podrazumijeva čuvanje onih pustinjskih ruža koje su posađene u posudama. Unose se u zatvorene prostorije na temperaturu od 20°C pa se tako štite od zimskih uvjeta sprječavajući propadanje korijena.
Priprema za sljedeću sezonu
Ako je potrebno, biljka se poslije cvjetanja šiša do dna pripremajući se za sljedeću sezonu cvjetanja. Nije joj potrebna nikakva dodatna njega poslije šišanja jer će se ona svakako obnoviti. Sjeme se sije u posude u zatvorenim prostorijama, a presađuje se sljedeću sezonu kada će biti dovoljno velika.
Bolesti
Biljka je slaba na viruse koja za posljedicu ima pjegavost lišća. Mlado lišće se može skupiti u grozd, požutjeti i zakržljati. Preporučuje se uništiti bolesnu biljku. Nije imuna na bolesti poput sive plijesni, rizoktonija, trulež korijena te čađava plijesan.
Siva plijesan
Siva plijesan (lat. Botrytis cinerea) je gljivična bolest koja uzrokuje pojavu sive plijesni na cvjetovima, lišću, stabljikama i pupoljcima. Ako biljku ne zaštitimo pravilno tijekom zime i dopustimo da se skuplja previše vode zbog čega pati korijenje, postoji opasnost od pojave ove bolesti. Potrebno je ukloniti zahvaćene dijelove i jedan period prestati sa zalijevanjem biljke, a ujedno joj i osigurati dobru cirkulaciju zraka. Za sprječavanje širenja ove bolesti koristi se odgovarajući fungicid.
Rizoktonija
Rizoktonija (lat. Rhizoctonia solani) ili bijela noga je jedan od najčešćih problema kada sadnica treba rasti iz sjemena. Patogena je gljivica koja se prenosi tlom, a otkrivena je prije više od 100 godina. U početku je zdrava, a zatim iznenada ugine. Ovu bolest uzrokuje gljivica koja je aktivna u vlažnim uvjetima i pri niskim temperaturama. Privlači je mokro tlo i velika količina dušikovog gnojiva. Gljivica uzrokuje uvenuće lista, spori rast, trulež korijena i na kraju smrt biljke. Izbjegava se pretjerano prihranjivanje i zalijevanje sadnica. Ako se sadnice sade u posude, da bi se smanjila mogućnost pojave ove bolesti, poslije korištenja posude se moraju isprati u 10%tnoj otopini izbjeljivača.
Trulež korijena
Trulež korijena (lat. Phytophthora megasperma) je bolest koja se brzo širi i uzrokuje propadanje korijena. Pojava ove bolesti dovodi do mijenjanja boje korijenja i pretvaranja u kašu zato što ne može prenijeti hranjive tvari do ostalih dijelova biljke. To je posljedica pretjeranog zalijevanja i sadnje biljke na tlo koje nema dobru drenažu. Hladne temperature i loš protok zraka su jedan od preduvjeta za stvaranje ove bolesti. Da bi se biljka pokušala spasiti od napada ove bolesti, izvadi se iz posude i korijen se očisti od truleži, potom se uklanja zaraženo korijenje ostavljajući samo ono zdravo. Presađuje se u sterilnu posudu s dobrom drenažom i izbjegava se pretjerano zalijevanje.
Čađava plijesan
Čađava plijesan (lat. Capnodium citri) je bolest koju uzrokuju lisne uši, bijele mušice i drugi kukci koji sišu sok. Uzrokuje pojavu crnih mrlja, ali u principu ne stvaraju problem za biljke u vidu propadanja korijena. Jedini problem je što prekrivaju lišće sprječavajući tako da biljke dobiju određenu količinu sunčeve svjetlosti. Bitno je napomenuti da to nije nikakva infekcija nego samo površinska izraslina. Ako je lišće previše zahvaćeno ovom vrstom bolesti može se ograničiti njegova sposobnost fotosinteze. Kao posljedica toga je uvenuće lišća koje na kraju otpada s biljke. Ne preporučuje se korištenje fungicida koje može ubiti gljivice i spriječiti širenje, ali neće ukloniti crne prevlake s listova.
Štetnici
Iako se čini kao dosta otporna biljka, može imati problema s brojnim štetnicima poput lisnih ušiju, brašnastih sjenica i puževa.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphid) su insekti koji šire bolest hraneći se donjom stranom lišća. Ostavljaju ljepljiv trag na lišću privlačeći mrave. To su mali mekani insekti koji se hrane sišući nutritivno bogate tekućine iz biljaka. Ako se želimo riješiti ovih štetnika možemo koristiti insekticidni sapun ili isprati jakim sprejom, a kao prirodno rješenje ovog problema koristimo ose koje se hrane lisnim ušima.
Brašnaste sjenice
Brašnaste sjenice (lat. Pseudococcidae) ili vunaste uši su vrsta štetnika koji stvaraju pamučnu masu na cijelim biljkama. To su plosnati kukci koji izlučuju bijeli prah koji im služi kao oklop. Sišu sokove iz lišća i stabljike uzrokujući slabi rast biljke. Pored preporučenih pesticida, za rješavanje ovog problema koriste se između ostalog, parazitske ose koje mogu kontrolirati ove štetnike. Još jedan od načina rješavanja ovih štetnika je da se zaraženi dijelovi biljke pokušaju isprati.
Puževi
Puževi (lat. Gastropoda) su štetnici koji napadaju lišće biljke praveći rupe u lišću ili ga uništavaju u potpunosti. Prisutni su od proljeća do jeseni. Hrane se noću i ostavljaju sluzav trag. Obilno hranjenje može rezultirati slabom ili umirućom biljkom. Problem puževa se može riješiti korištenjem piva ili kukuruznog brašna. Ako se koristi pivo kao sredstvo uništavanja puževa, zdjela se napuni određenom količinom tekućine i ostavi se preko noći gdje bi se ujutro trebala napuniti puževima koje ptice izbacuju. Rješavanje pomoću kukuruznog brašna je posipanje brašna oko biljaka, puževi jedu brašno ali ga ne mogu probaviti i to ih ubija.
Upotreba pustinjske ruže
Pustinjska ruža se uglavnom koristi kao ukrasna biljka i zato se jako malo zna o njenom djelotvornom učinku na zdravlje. Svoje mjesto je našla i u kozmetičkoj industriji kao i u kulinarstvu.
Kulinarstvo
Biljka je niskokalorična i sastoji se od vode. Bogata je vitaminima A, B i C i mineralnim solima. Izvrstan je dodatak svakoj dijeti. Može se koristiti u obliku čaja, u salatama i kao ukras jelima. Izvrsna je nadopuna plodovima mora. U Japanu je najpoznatija po prženju u dubokom ulju gdje se pravi tempura od listova biljke.
Kozmetika
Ekstrakt pustinjske ruže sadrži velik količine antioksidansa koji su dobri u smanjenju iritacije i crvenila kože i smanjuje UV zračenje. Koristi aminokiseline za prikupljanje vode. Dubinskom hidratacijom povećava razinu vlage i poboljšava funkciju zaštitne barijere naše kože.
Medicina
Istraživanja su pokazala da se pustinjska ruža sastoji od visokih razina izoflavona, flavonoide i izoflavonoida koji imaju značajan utjecaj na ljudski metabolizam. Biljka se od davnina koristi za liječenje ascitesa (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), dizenterije, bolesti jetre i bubrega te upale pluća. Sok lista biljke se pomiješa s vodom, služi za liječenje proljeva i grčeva u želucu.
Zanimljivosti
Pustinjska ruža je biljka koja ima otprilike oko 170 vrsta. Dolazi s prostora južne Afrike, a nekoliko vrsta dolazi s prostora Australije. Prvi ju je definirao engleski botaničar Nicholas Edward Brown 1925. godine. U Denveru ju je na vrtlarskoj zajednici predstavio Panayoti Kelaidis 1990 - ih godina.
Naziv Delosperma dolazi od grčkih riječi delos (otvoren) i sperma (sjemenka). Poslije se raširila Europom i na kraju u sjevernu Ameriku. Poznata je pod nazivima marigold i podnevni cvijet.
Pustinjska ruža je poznata pod nazivom kamena biljka i koristi se kao pokrivač korova.
Vrsta poznata pod nazivom "novozelandski špinat" je uzgojena kao vrtna biljka koja uspijeva na suhom tlu i koristi se kao salata.
Generičko ime Mesembryanthemum dolazi od grčkih riječi mesembria (podne) i anthemon (cvijet). Mesembryanthemum je njemački naziv Mittagsblume (podnevna biljka) odnosi se na cvjetove koji se otvaraju samo kada je jako sunce, tj. obično u podne. Naziv porodice Aizoaceae dolazi od grčke riječi aizoon (živi vječno).
Foto: Manseok Kim / Pixabay
Odgovori