Slatki pelin

Slatki pelin (lat. Artemisia annua) jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae, Comositae). Zbog svog kratkog životnog vijeka poznat je i pod nazivom jednogodišnji pelin. Druga narodna imena koja se vežu uz ovu biljku su slatka Ana, baktunar, ćabura, đul.

Uzgaja se kao aromatična i ukrasna biljka po vrtovima, a raste do 150 cm visine. Krasi ga prepoznatljiv, aromatičan miris. Stabljika je uspravna, gola, razgranata. Korijen je malen i vretenast. Ima nježne listove koji podsjećaju na delikatni filigranski rad, srebrno sive boje s blijedom donjom stranom. Listovi imaju vrlo aromatičan miris, dugi su 2 - 10 cm i nasuprotni, širine 2 - 4 cm, a smješteni su na dužim peteljkama. Donji i srednji listovi su troperasti, a u gornjem dijelu stabljike su jednoperasti ili dvoperasti.

Cvjetovi su sitni i žuti, promjera 2 mm, skupljeni u cvjetne glavice na vrhovima stabljika. Vanjski cvjetovi slatkog pelina su ženski i ima ih 10 - 18 dok su središnji dvospolni i ima ih 10 - 30. Cvjetovi imaju po 5 prašnika, prašnice su međusobno srasle, a plodnica je podrasla.

Ljudi često miješaju slatki pelin i ambroziju zbog sličnosti u izgledu, što za posljedicu ima uklanjanje i uništavanje ove korisne biljke. Razlike su u izgledu stabljike i listića, a osim toga, za razliku od ambrozije, pelin nije tako snažni alergen.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste pelina

Slatki pelin je biljka iz roda pelina, a kod nas u Hrvatskoj je zastupljeno oko 15 vrsta tog roda. Najznačajnije su divlji pelin, gorki pelin, gorkasti pelin i primorski pelin.

Divlji pelin

Divlji pelin (lat. Artemisia vulgaris L.) je zeljasta trajnica koja raste do 180 cm visine. Najbolje raste na tlo bogatom dušikom, a posebno na zapuštenim tlima. Za razliku od slatkog pelina, korijen je razgranat, snažan. Listovi su dužine 5 - 15 cm, tamnozeleni na licu, a s naličja prekriveni dlačicama. Biljka cvate od lipnja do rujna a cvjetovi su sitni, žućkaste do crvenkaste boje, skupljeni u grozdaste cvatove. Spada u ljekovite biljke iako je otrovan u većim količinama. U prirodi ga je lako zamijeniti za biljku otrovni jedić posebno prije cvatnje.

Gorski pelin

Gorski pelin (lat. Artemisia absinthium L.) je višegodišnja zeljasta biljka te je poznat još i pod nazivom pravi pelin. Uspravna i razgranata stabljika raste i preko 1 m u visinu, a prekrivena je srebrno-bijelim dlačicama. Ima vrlo razgranat korijen. Cvjetovi su sićušni, cjevasti, žute boje i skupljeni u cvatove širine 3 - 5 mm. Cvate od lipnja do kolovoza, a iz oplođenih cvjetova razvija se plod roška. Još od davnina prepoznat je kao ljekovita biljka zahvaljujući eteričnom ulju sastavljenom od cijelog niza kompleksnih spojeva.

Gorkasti pelin

Gorkasti pelin (lat. Artemisia abrotanum) je trajnica isto kao i naprijed opisani gorski pelin. Ima miris koji podsjeća na Coca-colu pa je poznat i pod nazivom cola-pelin, a uzgaja se uglavnom u dekorativne svrhe, iako su i njegovi listovi ljekoviti. Služi i kao sredstvo koje odbija moljce.

Primorski pelin

Primorski pelin (lat. Artemisia maritima L.) je višegodišnja zeljasta biljka, drvenastog korijena i razgranate stabljike. Visina biljke je 20 - 80 cm, a cvjetovi su cjevasti, skupljeni u metličaste cvatove. Cvate tijekom ljeta, u srpnju i kolovozu. I ova vrsta pelina ima ljekovita, protuupalna svojstva. Kod nas raste uglavnom u primorskim krajevima, a rasprostranjena je i diljem Mediterana i Bliskog istoka. Narodna imena ove biljke su vlasnati bušin i cistas runjavi.

Uzgoj slatkog pelina

Prilikom uzgoja slatkog pelina od velike je važnosti nabava kvalitetnog sjemena ili sadnica. Može ga se uzgajati u vrtu ili u posudi, no važno je osigurati mu mjesto na kojemu će imati dovoljno sunčeve svjetlosti tijekom dana. Slatki pelin nije osobito zahtjevna kultura za uzgoj, a zbog svojih repelentnih svojstava u odnosu na mnoge štetnike i druge biljke posađene u vrtu mogu imati benefita od sadnje slatkog pelina.

Tlo

Slatki pelin nema osobitih zahtjeva glede vrste ili kvalitete tla, ali ipak treba izbjegavati saditi ga u odveć bogata i teška tla. Sadnja slatkog pelina u tla s visokim udjelom gline i povećanom količinom vlažnosti se ne preporučuje. Mnogo bolji izbor su vapnenasta, pjeskovita ili djelomično kamenita tla. Najbolje je ako je tlo siromašno do umjereno plodno, rastresito i dobro drenirano s malom do umjerenom količinom vlage.

Klima

Slatki pelin pripada biljnom rodu pelina koji su rašireni u različitim klimatskim zonama od tropskih i suptropskih do onih kontinentalnih. Stoga slatki pelin može dobro podnijeti sušna razdoblja, ali isto tako i niže temperature. Ipak najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima, ali će se isto tako prilagoditi i djelomično zasjenjenom položaju.

Vrijeme sadnje

Ako se slatki pelin sije na otvoreno, onda se to obavlja tijekom travnja i svibnja. Sijanje slatkog pelina u zatvorenim prostorima radi uzgoja presadnica obavlja se i ranije, kroz veljaču i ožujak. Sijanje na otvorenom je preporučljivo planirati nakon zadnjeg proljetnog mraza na kojeg su mlade biljke osjetljive, posebno ako se radi o većim plantažnim usjevima.

Slaganje kultura

Pelin sadrži spojeve koji pružaju obranu od insekata i raznih biljojeda, što ga ujedno čini i otrovnim za cijeli niz jestivih biljaka koje neće moći rasti u blizini pelina. Da bi ostale biljke imale korist od sadnje slatkog pelina, a ne štetu, potrebno ga je posaditi na udaljenosti od 1,2 - 1,5 m od ostalih biljaka.

Općenito, pelin se smatra lošom biljkom za mnoge, uglavnom jestive biljke. U vrtu biljke tvore kompatibilne ili antagonističke odnose. Kompatibilne biljke su one koje uspijevaju kada se posade zajedno, poboljšavaju zdravlje, okus, odbijaju štetnike i privlače korisne insekte. Pelin je loš pratilac jestivim biljakama u povrtnjacima. Prirodna kemijska tvar u lišću također je topiva u vodi i ispire se u tlo s jakim kišama, a ova kemikalija zaustavlja rast vrtnih biljaka, posebno komorača, kadulje, kima i anisa. Pelin je također loš pratilac svih mladih biljaka i sadnica.

S obzirom na to da je dosta osjetljiv na korove, dobre pretkulture su mu uljana repica, pšenica, raž.

Jedina biljka koja se smatra dobrom biljkom za sadnju uz pelin je mrkva, jer pelin odbija napade mrkvine muhe. Međutim, zbog njegove toksičnosti, bolje je koristiti druge biljke koji postižu isti učinak, bez toksičnosti, poput poriluka, luka i ružmarina.

S obzirom na to da pelin otpušta toksične tvari u vodu, od njega se može napraviti tekućina za prskanje nejestivih biljaka, a koja će se koristiti za odbijanje štetnika, pa će tako pelin poslužiti za obranu od miševa koji vole jorgovan i tratinčice, mrava koji napadaju ivančicu, veroniku, frezije, dalije, visibabe, filadendron, orhideje i šumarice te kupusnih crva koji napadaju albiciju i magnoliju.

Faza mirovanja

Ova jednogodišnja zeljasta biljka nakon vegetacijskog ciklusa koji završava stvaranjem sjemena, u cijelosti se osuši i ugine. Tada ju je potrebno iskopati iz zemlje i ukloniti, no ne preporučuje se koristiti je za kompost zbog kemijskih spojeva koji potječu iz njenih eteričnih ulja i štetno djeluju na pojedine biljke.

Faza mirovanja počinje u jesen, a u proljeće počinje novi vegetacijski ciklus. Da bi sjeme koje se rasulo iz zrele biljke što bolje preživjelo zimu, dobro je područje na kojem je rasla matična biljka malčirati organskim sastojcima.

Sadnja slatkog pelina

Ovisno o tome sadi li se za komercijalnu uporabu ili vlastite potrebe, sadnja pelina može biti obavljena preciznim sijačicama ili ručno. U načelu mnogo je uspješnija sadnja već uzgojenih sadnica iz ovlaštenih vrtnih centara, jer se kod sadnje sjemena može pojaviti problem niske klijavosti. Prije sadnje potrebno je pripremiti odgovarajuće tlo za slatki pelin, ali i položaj koji mora udovoljavati zahtjevu od minimalno 5 sati sunca dnevno.

Sadnja sjemena

Slatki pelin je jednogodišnja biljka koja zimi u potpunosti vene, a iz sjemena niču nove biljke u proljeće. Kada sijemo slatki pelin na otvoreno, to je najbolje učiniti u proljeće nakon što prođe opasnost od zadnjih proljetnih mrazeva.

S obzirom na to da ova biljka dosta brzo raste i širi se sjemenke ne treba rasipati nego rasporediti tako da jedna od druge bude udaljena nekoliko centimetara. Tako položene sjemenke treba pokriti s jako tankim slojem zemlje, iako će proklijati i ako ga se samo rasporedi po površini zemlje bez ikakvog prekrivanja zemljom, jer im je svjetlost neophodna za klijanje. Kad sadnice niknu potrebno ih je rasaditi na udaljenost od oko 90 cm jedne od druge tako da svaka biljka ima dovoljno mjesta za svoj rast.

Kalemljenje

Slatki pelin je jednogodišnja zeljasta biljka pa stoga nije moguće njegovo razmnožavanje cijepljenjem. On se prvenstveno razmnožava sjemenom ili uzimanjem reznica s odraslih biljaka. U hortikulturi se dobivanje novih sorti pelina obavlja upravo križanjem reznica od strane iskusnih stručnjaka.

Sadnja sadnice

Kada je riječ o razmnožavanju slatkog pelina, sjeme se može sijati i u posebna kontejnerska klijališta radi dobivanja presadnica. U tom slučaju kontejnere u kojima je posijano sjeme treba držati na sunčanom i toplom mjestu i redovito zalijevati. Kada biljke niknu poželjno je dodati malo humusa radi poticanja na bolji i brži rast. Sadnice se presađuju na otvoreno nakon što narastu 10-tak cm.

Uzgoj u vrtu

Prilikom uzgoja u vrtu od ključnog je značaja biranje pravilnog mjesta za uzgoj slatkog pelina. Poželjno je mjesto koje je izloženo sunčevoj svjetlosti ili je u djelomičnoj polusjeni, a pelin treba posaditi i podalje od jestivih biljaka. Najbolje ga je posaditi uz rubove povrtnjaka, otprilike 1,5 m udaljenog od jestivih kultura jer određeni kemijski spojevi prisutni u ovoj biljci mogu naštetiti povrću. Tako će u cijelosti ispuniti svoju korisnu funkciju odbijanja štetnih insekata i biljojeda.

Uzgoj u stakleniku

Uz poštivanje svih preduvjeta nužnih za uspješan uzgoj slatkog pelina, ova biljka se može uzgajati i u staklenicima što se naročito prakticira u kontinentalnim krajevima i kod komercijalnog uzgoja sadnica. Kada se slatki pelin sije u stakleniku onda to obično bude tijekom veljače i ožujka, i to zbog toga što u kontroliranim uvjetima sjeme može početi nicati i prije uobičajenog kalendarskog datuma sjetve.

Uzgoj slatkog pelina u stakleniku obično rezultira visokim postotkom klijavosti, pa je stoga uporaba staklenika u uzgoju ove biljke u sve većem porastu.

Uzgoj u posudama

Slatki pelin se može uzgajati i u posudama posebno ako se biljci može osigurati sunčan položaj na toplom mjestu. Ako odlučimo sijati slatki pelin u posude, onda to radimo 5 - 6 tjedana prije zadnjeg proljetnog mraza. Sjeme najprije sijemo u manje posudice, a kada sadnica dosegne visinu od 5 cm potrebno ih je presaditi u veću posudu. Posude u koje sadimo slatki pelin obavezno moraju imati otvore za drenažu.

Tako posađene biljke možemo držati na vanjskom prostoru, a ako nemamo vrt ili terasu tada će biti dovoljno da ih stavimo na svijetao položaj pored prozora, ako je moguće na južnoj strani.

Održavanje nasada

Najvažnija mjera u održavanju nasada slatkog pelina je redovito plijevljenje korova, posebno u fazi nicanja mladih biljaka i tijekom ukorjenjivanja svježe posađenih sadnica. Naime, korovi su dosta otporni i može se dogoditi da iscrpe iz tla sve hranjive sastojke koji su potrebni za rast i razvoj slatkog pelina.

Također, održavanje nasada obuhvaća i redovito zalijevanje, a po potrebi i gnojidbu. Budući da je dobra dreniranost tla jedan od glavnih zahtjeva koji moraju biti ispunjeni da bi uzgoj slatkog pelina bio uspješan, potrebno je obavljati i povremeno rahljenje zemlje posebno ako se radi o teškim tlima, s visokim udjelom gline.

Održavanje i njega

Slatki pelin je poprilično skromna biljka oko koje nema puno brige. Treba voditi računa da ima dovoljno svjetlosti, redovito uklanjati uvele grane, listove i cvjetove te plijeviti korov oko biljke. Kada primjetimo da biljka stagnira u rastu dobro je dodati malo humusa u tlo, a da bismo izbjegli suvišno zalijevanje dobro je malčirati područje oko korijena biljke jer će tako tlo zadržati potrebnu vlažnost.

Zalijevanje

Slatki pelin ima dobar stupanj otpornosti na sušu zahvaljujući i strukturi svojih listova koji na sebi imaju sitne dlačice upravo radi sprječavanja isparavanja tekućine. Slatki pelin se lako njeguje i potrebno ga je učestalije zalijevati tek dok je biljka mlada. Prevelika količina zalijevanja može štetno utjecati na korijen biljke.

Gnojidba

S obzirom na to da slatki pelin ne voli bogata tla, nema potrebe za dodatnom gnojidbom. Pretjerana gnojidba može dovesti do izduženog rasta i općeg lošeg izgleda biljke. Stoga je dovoljno upotrijebiti malo organskog komposta i stajskog gnojiva u proljeće kojim će se osigurati sve potrebne hranjive komponente za ovu biljku.

Razmnožavanje

Kao i velika većina drugih jednogodišnjih biljaka i slatki pelin se razmnožava sjemenom. Rjeđe se za razmnožavanje koriste reznice ove biljke, najčešće kada želimo dobiti biljku istih svojstava kao što je matična biljka. U tome slučaju uzimaju se reznice koje se stavljaju u hormonski prašak za zakorjenjivanje, a nakon toga u vodu da puste korjenčiće ili izravno u zemlju.

Biljke od kojih smo naumili prikupiti sjeme ostavljaju se i nakon što su uvenule sve dok sjeme dovoljno ne sazre za prikupljanje.

Presađivanje

Slatki pelin se iz unutarnjih prostora presađuje na vanjske kada sadnice dosegnu visinu od 5 cm i kada se na njima oforme prvi listovi. Presađivanje je moguće i kada se radi o odraslim biljkama, no tada treba biti vrlo pažljiv i iz zemlje iskopati cijeli korijen biljke, jer se u protivnom biljka neće ukorijeniti. Presađenu biljku potrebno je redovito zalijevati da tako lakše podnese šok izazvan presađivanjem.

Pomlađivanje

Uklanjanjem ocvalih cvjetova, ali i usahlih ili oštećenih grana biljka se potiče na bujniji i plodonosniji rast. Područje oko biljke treba redovito čistiti od korova te pravodobno reagirati u slučaju da se zamijeti napad štetnika ili loše reagiranje biljke na količinu vode.

Prorjeđivanje

Slatki pelin je biljka koja raste visoko i ima vrlo razgranate grane. Stoga je potrebno osigurati mu dovoljno prostora da bi mogao rasti, a to se najbolje obavlja prorjeđivanjem tek niknulih sadnica. Također, u slučajevima kada su grane slatkog pelina previše izdužene pa tako ometaju dopiranje svjetlosti do središta biljke, potrebno je ukloniti takve grane.

Prorjeđivanjem odveć zgusnutog rasta biljke povećava se cirkulacija zraka i ujedno smanjuje opasnost od bolesti koje nastaju u vlažnom okruženju.

Rezidba

Prilikom rezidbe slatkog pelina prioritet treba dati uklanjaju odumrlih grana i listova kao i ocvalih cvjetnih stapki. Ako je došlo do neproporcionalnog rasta grana tako da izaziva polijeganje biljke, tada će se rezidbom takvih grana osigurati stabilitet i neometani rast biljke.

Rezidba se vrši tijekom ljeta i preporučuje se imati rukavice da bi se izbjegle eventualne alergijske reakcije na pelin. Ako biljka previše raste u visinu ona se može orezati tj. pincirati tako da poprimi grmoliki rast.

Priprema za sljedeću sezonu

S obzirom na to da je slatki pelin jednogodišnja biljka, nakon što uvene potrebno je dijelove biljke izvaditi iz zemlje. Zemlju je potrebno plitko prekopati, ukloniti korove, gnojiti stajskim gnojivom. S obzirom na to da slatki pelin voli isključivo dobro drenirana tla, potrebno je zemlju i prorahliti, a organski malč raspoređen po površini također će doprinijeti prihrani tla za sljedeću vegetacijsku sezonu.

Bolesti

Slatki pelin je vrlo otporna biljka kojoj mnoge bolesti, pogubne za neke druge vrste, ne mogu naštetiti. Ipak, određene nepravilnosti u njezi slatkog pelina mogu rezultirati određenim bolestima i poremećajima koji pogađaju i ovu jednogodišnju zeljastu biljku. To su trulež korijena, lisna pjegavost i rđa stabljike i lista.

Trulež korijena

Ovo je ozbiljna bolest od koje biljka postupno propada. Najprije je uočljiva promjena boje listova, koji nakon toga počinju otpadati, a grane klonu i počnu venuti. Da se radi o truleži korijena vidi se tek kad se biljka iskopa iz zemlje. Jedini način na koji se može boriti protiv ove bolesti je prevencija, a ona uključuje umjereno zalijevanje i dobro dreniranje zemlje, jer je najčešći uzrok ove bolesti prevelika količina vlage oko korijena biljke.

Lisna pjegavost

Lisna pjegavost je gljivično oboljenje biljke koje uzrokuje gljivica Cercospora absinthii. Na listovima se pojavljuju pjege s tamnim obrubom, sive unutrašnjosti. List naposljetku izgleda kao da je spaljen. Ova bolest se liječi odgovarajućim fungicidima, a da bi se spriječila pored umjerenog zalijevanja potrebno je provesti i prorjeđivanje previše zgusnutih grana biljaka koje ometaju slobodnu cirkulaciju zraka i tako doprinose razvoju patogenih organizama.

Rđa stabljike i lista

Ovo je još jedno gljivično oboljenje koje može ugroziti slatki pelin. Uzrokuje ga gljivica Puccinia absinthii. Osnovni simptom su lezije koje se pojavljuju na listovima i to crvene i smeđe boje, u početku uzdignute, a kasnije dolazi do njihova pucanja i širenja zaraženih čestica na druge biljke. Ova bolest se suzbija fungicidima, ali samo ako je manji stupanj zaraze, a vrlo učinkovito je i odrezati one dijelove biljke, listove i grane, koji su zaraženi.

Štetnici

Obilježje slatkog pelina, koje je zajedničko i drugim vrstama pelina, je da on djeluje repelentno na mnoge vrste štetnika. No unatoč tome postoje i štetnici koji mogu ugroziti slatki pelin, a to su lisni savijač, žičnjaci i stjenice.

Lisni savijač

Lisni savijač (lat. Semasia pupillana) je moljac koji se hrani stabljikom i korijenom pelina. Pojavljuje se u ljetnim mjesecima a prepoznatljiv je po bijeloj boji i smeđim oznakama na krilima. Njegove ličinke se također hrane biljkom i njenim sokovima. Napad ovog štetnika je prilično rijedak u Hrvatskoj i stoga ne predstavlja veću ugrozu za biljke.

Žičnjaci

Žičnjaci su bube iz roda Agriotes, a poznate su još i pod nazivom skočibube. Njihove ličinke buše rupe na podzemnim dijelovima biljke i hrane se njenim sokovima te na taj način mogu dovesti do uvenuća cijele biljke. Za njihovo hvatanje mogu se koristiti klopke i feromonski mamci.

Stjenice

Stjenice su insekti koji se vole gnijezditi među lišćem i stabljikama biljaka, a hrane se sokovima biljke. S vremenom dolazi do slabljenja biljke, a samim time ona postaje podložnija za razna druga oboljenja. Stjenice također polažu i jaja iz kojih izlaze ličinke koje se također hrane biljkom. Stjenice ne podnose određene začine pa ih se može pokušati otjerati cimetom ili sadnjom mente. Koriste se i kemijski preparati koji u sebi sadrže bifentrin.

Upotreba slatkog pelina

Glavni aktivni sastojak slatkog pelina je artemisinin koji djeluje učinkovito protiv parazita, gljivica, bakterija i virusa. Stoga je široka uporaba pelina u medicine, ali i u kulinarstvu zbog aromatičnog ukusa.

Berba

Čim grane slatkog pelina dosegnu dužinu od 20 cm one su spremne za branje. Beru se nožem ili oštrim škarama, a brati se mogu i pojedinačni listovi i to još prije cvatnje biljke i cvjetovi. Pelin je najbolje brati tijekom srpnja i kolovoza, dok se sjeme prikuplja u jesen.

Berbu je potrebno obavljati za vrijeme suhog vremena, nikako ne tijekom kišnih razdoblja, a beru se uglavnom gornji dijelovi biljaka zato što u njima ima najviše eteričnih ulja.

Skladištenje

Ubrane dijelove biljke potrebno je osušiti što to se obavlja u odgovarajućim sušionicama. Ako se ne radi o komercijalnoj berbi, nego onoj za osobne potrebe, sušenje se obavlja na prirodnoj podlozi poput pamučne krpe, te se biljke povremeno miješaju tijekom sušenja. Prostorija u kojoj se sušenje obavlja ne smije biti izložena sunčevoj svjetlosti. Nakon što je sušenje završeno, osušeni dijelovi biljke se spremaju u dobro zatvorene posude ili papirnate vrećice i čuvaju na tamnom i suhom mjestu.

Pripravci

• pelinkovac

Kulinarstvo

Slatki pelin se može koristiti kao pripravak mnogih alkoholnih likera. S obzirom na to da su prepoznata njegova ljekovita svojstva, macerat slatkog pelina se često stavlja u ulje crnog kima te se tako dobiva nutritivno i zdravstveno vrijedan proizvod.

Medicina

Slatki pelin se koristi u liječenju malarije, ali samo kao pomoćno ljekovito sredstvo jer ima sposobnost inaktivirati parazite koji uzrokuju malariju nakon čega oni postaju slabi i neotporni, pa ih zatim uništavaju konvencionalni lijekovi. Od slatkog pelina može se pripremati čaj, a na tržištu postoje i tablete s ekstraktom ove biljke kao i tinkure.

Zanimljivosti

Pelin spada u biljke koje su već tisućljećima u uporabi u narodnoj medicini. Koristili su ga još stari Egipćani, a na Eberosuvu papirusu starom 3600 godina spominje se pod imenom saam. U hebrejskoj medicini imao je naziv lanah. Antički naziv artemis znači zdrav a ljekovita svojstva spominjao je u svojim djelima i arapski filozof Avicena.

Stari Rimljani su najbolje sportaše nagrađivali napitkom od pelina, uvjereni da se radi o izuzetno zdravom pripravku. Iako ima pridjev slatki u svom nazivu, ova vrsta pelina kao i pripravci od nje ima dosta gorak okus koji je rezultat kemijskih spojeva i eteričnih ulja.

Uzgoj slatkog pelina u Hrvatskoj još uvijek je u povojima za razliku od susjedne Bosne i Hercegovine gdje ima dosta proizvođača koji se bave uzgojem ove biljke.

Foto: Ashley M. Bradford / CC