Magnolija (lat. Magnolia) pripada porodici magnolijevki (Magnoliaceae) u koju, pored 240 vrsta ove biljke, spadaju još i Liriodendron chinense i Liriodendron tulipifera. Spada u jednu od najljepših i najstarijih cvatućih biljaka koje možemo međusobno razlikovati po boji, obliku, veličini cvjetova, visini rasta itd. U srodne vrste spadaju tulipanovac i zvjezdoliki anis.
Magnolija je ime Dobila po francuskom botaničaru Pierreu Magnolu koji ju je opisao i istražio još u 17. stoljeću. Mogu biti visine od 2 m u obliku grma, a kao stablo mogu dosegnuti impozantnih 20 - 25 m. Postoje zimzelene i listopadne vrste magnolije, neke cvatu u rano proljeće a neke tijekom ljeta. Cvjetovi mogu biti bijele, žute, ružičaste ili ljubičaste boje te u obliku tulipana ili zvjezdoliki, najčešće su mirisni i veličine oko 25 cm. Rastu na vrhovima grana iz pupoljaka koji su nastali tijekom prethodnog vegetacijskog ciklusa i dvospolni su.
Imaju 6 - 12 latica raspoređenih u 2 - 4 niza i mnogo spiralno raspoređenih prašnika. Unutar cvijeta se nakon cvjetanja formira plod. Kora stabla je sive ili smeđe nijanse, kod mladih biljaka glatka a kod starijih ljuskasta.
Listovi biljke su naizmjenični i glatki zelene boje i najčešće rastu nakon cvjetova. Dužine su do 20 cm. Zanimljivost vezana uz magnoliju je da njeni cvjetovi ne proizvode nektar nego velike količine peludi koje raznose kukci. Unutar cvijeta nakon samooplodne nastaje plod konusnog oblika unutar kojeg se nalaze izdužene sjemenke crvenkaste boje. Magnolija je dugovječna biljka i može doživjeti i do 100 godina, a i vrlo je otporna na zagađenja pa dobro uspijeva u gradskim sredinama.
Srodnici
Vrste magnolije
Najpoznatije vrste magnolija su Magnolia grandiflora, Magnolia x soulangeana, Magnolia stellata, Magnolia kobus, Magnolia liliflora, Magnolia acuminata i Magnolia denudata. Iako ih sve krasi raskošna ljepota, postoje razlike među njima po tome da li su listopadne ili zimzelene, rastu li listovi prije ili nakon početka cvjetanja, kolika je otpornost na niske temperature itd.
Magnolia grandiflora
Ova sorta se još naziva velecvjetna magnolija i porijeklom je iz jugoistočne Amerike. Zimzelena je biljka, a s obzirom na to da može narasti u visinu i preko 20 m treba je saditi podalje od građevina i infrastrukture. Cvjetovi su veličine 15 - 20 cm, kremaste boje i blagog mirisa i rastu na uspravnoj i dlakavoj stapci. Najčešće se uzgaja u primorskim krajevima jer ne podnosi niske temperature ni mraz. Ima vrlo krupne, kožaste listove tamnozelene boje. Cvate tijekom cijelog ljeta. Ovo je jedina vrsta magnolije koja ima sposobnost da se prilagodi i tlima alkalne reakcije.
Magnolia x soulangeana
Ova popularna sorta je nastala križanjem Magnolia denudata i Magnolia liliflora. I kod nas upravo ovu sortu najčešće pronalazimo u vrtovima i parkovima. Može narasti do 6 m visine, listovi su ovalni, zeleni i kožasti, a cvjetovi krupni i rastu na vrhovima grana te mogu biti ružičasti, bijeli ili ljubičasti. Cvate od ožujka do travnja i vrlo jednostavna za uzgoj. Boje cvjetova ovise o tome o kojem je kultivaru riječ, a za razliku od ostalih sorti ovu krasi veća otpornost na vjetar.
Magnolia stellata
Ova sorta je poznata i pod nazivom zvjezdasta magnolija i vuče porijeklo iz Sjeverne Amerike i istočne Azije. S obzirom na to da rijetko naraste više od 4 m, a i brzina rasta je dosta spora, ova biljka je idealan izbor za sadnju u manjim vrtovima i okućnicama. Cvate početkom travnja i otporna je na temperature i do -15°C, a po otpornosti na niske temperature naročito se ističe njen kultivar Royal Star. Biljka počinje cvjetati tek godinu dana nakon sadnje. Zbog otpornosti na niske temperature često se uzgaja kod nas u kontinentalnim krajevima. Cvijet ove sorte je bijel, promjera do 7 cm i nježnog mirisa.
Magnolia kobus
Magnolia kobus se zove još i japanska magnolija i, kao što ime govori, ova listopadna biljka svoje porijeklo vuče iz Japana. Ima grmolik oblik, ali unatoč tome naraste čak do 10 m visine. Cvjeta od ožujka do travnja malim, mirisnim, bijelim cvjetovima, a tek nakon cvatnje biljka počinje listati.
Magnolia liliflora
Ova sorta se zove i ljiljanocvjetna magnolija. Cvjetovi podsjećaju na ljiljan - uspravni su, tamnoljubičaste boje izvana a iznutra nešto svjetlije boje. Može narasti 2 - 4 m u visinu pa je zato, uz Magnoliu stellatu, najpopularnija vrsta za manje vrtove. Listovi su duguljasti i tamnozeleni, a biljka cvjeta od lipnja do rujna. Vrlo popularan primjerak ove biljke nalazi se u arboretumu Opeka u Vinici kod Varaždina.
Magnolia acuminata
Magnolia acuminata ili šiljasta magnolija potječe iz Sjeverna Amerike, a svoje ime duguje tome što su joj plodovi duguljasti i podsjećaju na krastavce. Može narasti 12 - 21 m u visinu, poneki primjerci i do 3 m, a u širinu može dosegnuti promjer od 9 m pa zbog toga spada u najveće sorte. Cvijet je žućkaste boje i ima oblik tulipana, a odlikuje ga i nježan miris. Kad cvjetanje završi na mjestima gdje su bili cvjetovi pojavljuju se crvenkasti češeri.
Magnolia denudata
Ova vrsta poznata je i pod nazivom yulan i potječe iz Kine. Naraste do 15 m visine i krase je bijeli cvjetovi promjera do 16 cm. Listopadna je biljka.
Uzgoj magnolije
Magnolija nije odveć zahtjevna biljka za uzgoja, a krasi je i velika otpornost pa sve ovo, uz atraktivnost i ljepotu, pridonosi tome da se radi o vrlo popularnoj biljci koja uljepšava vrtove i vanjske prostore. Kod uzgoja treba voditi računa da ima plitko korijenje i da preferira tresetna, drenirana i blago kisela tla. Ni jedna sorta magnolije ne trpi preveliku izloženost vjetru, a odabir sorte ovisi i o tome uzgaja li se u kontinentalnim ili primorskim krajevima.
Tlo
Iako nije rijetkost da pojedine sorte uspijevaju na vapnenačkim tlima, idealan odabir tla za većinu sorti je blago kiselo do neutralno tlo, tresetno i humusno. Prije sadnje obavezno ga treba prorahliti, jer magnolija ne voli pretjerano zadržavanje vlage oko korijenja, a s obzirom na to da se radi o biljci čije korijenje raste plitko, nakon sadnje treba izbjegavati prokopavanje i rahljenje zemlje oko korijena.
Biljke koje rastu na vapnenim tlima često imaju slabije obojene listove. Ako se magnolija sadi u suho i alkalno tlo tad je potrebno zonu korijenja redovito malčirati organskim malčem. Svako proljeće je uputno dodati treset ili razgrađeni kompost na područje oko biljke.
Klima
S obzirom na to da ne trpe sušu, magnolije bolje uspijevaju u kontinentalnim nego u primorskim krajevima. Iznimka je Magnolia grandiflora koja ne podnosi niske temperature ni mraz, pa dobro uspijeva u primorskim krajevima, posebno na Kvarneru. Generalno gledajući, zimzelene vrste mnogo bolje podnose mediteransku klimu s dugim, toplim ljetima i blagim zimama od listopadnih. Ovisno o sorti, pojedine vrste mogu podnijeti i izuzetno niske temperature od oko -15°C.
Visinom temperature uvjetovana je i brzina otvaranja cvjetnih pupova pa je tako brojnim praćenjima utvrđeno da niže temperature tijekom ožujka koje iznose oko -8°C usporavaju otvaranje pupova te se isti počinju otvarati tek kad temperature dosegnu oko 20°C.
Vrijeme sadnje
Magnoliju je najbolje saditi u travnju, posebno ako se sadi mlada sadnica. Za sadnju treba odabrati mjesto koje je zaštićeno od vjetra, a sadnji treba pristupiti tek nakon što je minula opasnost od proljetnih mrazova koji mogu uništiti mladu biljku. Pojedini uzgajivači smatraju da je biljku dobro saditi i u jesen, neposredno prije ulaska u fazu mirovanja.
Slaganje kultura
Zbog plitkoće korijenskog sustava, magnoliju je najbolje posaditi na udaljenosti od drugih biljaka pa tako i od onih koji imaju slične osobine. Naime, magnolija je biljka koja alelopatski djeluje na druge biljke što znači da proizvodi kemijske spojeve koji inhibiraju klijanje sjemena i rast drugih biljaka koje bi predstavljale opasnost za njene resurse.
Stoga, kod odabira kultura koje se dobro slažu s magnolijom, treba se ograničiti na odabir onih vrsta koje vole slične uvjete kao magnolija, uz obaveznu sadnju ne ispod stabla magnolije već podalje od nje. Takve kulture će imati prednosti od kamelije zato što biljka privlači obilje pčela i drugih oprašivača zahvaljujući velikoj količini peludi.
Dobro društvo za magnoliju su kamelije, koje isto kao i magnolije vole blago kiselo tlo i polusjenu te se upravo ova biljka može posaditi blizu, ali ne izravno pored biljke. Lukovičaste biljke se odlično slažu s kamelijom, posebno narcisi, patuljaste perunike i kale. U rasponu dosega grana kamelije može se posaditi i slonovo uho. S obzirom na to da i hortenzije vole blago kiselo tlo i polusjenu, dobar su izbor za sadnju u blizini magnolije a dobro će se i vizualno dopunjavati jer hortenzija počinje cvjetati kasnije.
Dobra predkultura za sadnju kamelije je krumpir, ali isto tako nema zapreke ni kod sadnje u tlo gdje je prethodno bila posađena rajčica ili mrkva, jer ove vrste povrća preferiraju kiselija do blaže kisela tla.
Kameliju nikako ne treba saditi blizu kupusa, češnjaka, paprike, špinata i luka, jer se radi o kulturama koje se uzgajaju na alkalnim tlima i zahtijevaju sasvim drugačije uvjete od kamelije.
Uzgojni oblik
Magnolija je zimzelena ili listopadna grmolika biljka koja može rasti i kao stablo. Uz povremeno orezivanje najčešći uzgojni oblik kojeg prati ova biljka je uzgojni oblik vaze s granama razmaknutim od središta krošnje iako je moguće postići i neke druge oblike poput piramidalne krošnje.
Faza mirovanja
Magnolija ulazi u fazu mirovanja tijekom jeseni i ova faza traje preko zime sve do proljeća. Krajem ožujka započinje cvjetanje magnolije i novi vegetativni ciklus. Tijekom faze mirovanja biljku je dobro zaštiti agrotekstilom od niskih temperatura, posebno ako se radi o mladim tek posađenim biljkama. Također, područje oko biljke potrebno je zaštiti slojem organskog malča.
Sadnja magnolije
Prilikom sadnje magnolije treba obratiti pažnju na više čimbenika koji su neophodni da bi sadnja bila uspješna. Ponajprije, treba izabrati dobro mjesto za sadnju koje uključuje primjerenu udaljenost od ostalih biljaka, zaštićenost od vjetrova i dovoljnu količinu svjetlosti. Također, potrebno je pripremiti i tlo koje mora biti blago kiselkasto jer biljka ne voli alkalna tla. Sadnja treba biti pažljivo izvedena, jer biljka ima izuzetno plitko korijenje i preduboka sadnja bi dovela do usporenog rasta biljke pa i njenog propadanja.
Sadnja sjemena
Magnolija se može razmnožavati iz sjemena, iako se ova metoda rjeđe primjenjuje. Sjemenke se skupljaju u jesen nakon što plodovi sazru i preporučuje ih se sijati u godini sakupljanja. Mogu se posaditi izravno u uzgojne posude s univerzalnim supstratom pomiješanim s perlitom u jednakim dijelovima, a mogu se i stratificirati u hladnjaku 3 mjeseca na temperaturama oko 4°C. U drugom slučaju sjemenke se stave na 24 sata u posudu s vodom da se vanjska ovojnica sjemena odvoji.
Tako pripremljeno sjeme mora biti sjajno i tamne boje. Nakon odvajanja ovojnice ispere se u otopini kalijevog permanganata te se stavlja u staklene ili plastične posude u smjesu supstrata s dodatkom perlita, a može i grubog pijeska, piljevine, kokosovih vlakana te skladišti u hladnjak. Redovito treba provjeravati je li se razvila plijesan na sjemenkama.
Ovako pripremljeno sjeme može se sijati tijekom veljače i ožujka u posudama na prozorskoj dasci koje obavezno moraju imati drenažne otvore.
Ovaj način razmnožavanja ima svoje prednosti i mane. Prednosti su što će biljke ovako uzgojene biti otpornije i bolje prilagođene vanjskim uvjetima, a mana je što će biljkama trebati malo duže vremena da procvjetaju nego onima uzgojenim na druge načine poput sadnica ili kalemljenja.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnica najčešće se obavlja u proljeće uz dodatak treseta ili dobro razgrađenog komposta kojeg rasporedimo oko biljke. Sadnica se sadi plitko, na mjestu koje je dovoljno prostrano i podalje od drugih biljaka. Posebnu pozornost treba posvetiti odabiru mjesta koje mora biti zaštićeno posebno od istočnih i sjeverozapadnih vjetrova. Kod uzgoja sadnica najbolje je odabrati zdravu sadnicu od ovlaštenih uzgajivača.
Sadnja reznice
Reznice se uzimaju od mlade biljke prije nego su pupovi počeli cvjetati. Sade se krajem lipnja i početkom srpnja u staklenicima, a kao podloga koristi se mješavina pijeska s tresetom i perlitom. Idealna temperatura za zakorijevanje reznica je 20 - 24°C.
Poseban način razmnožavanja magnolije je uz pomoć grebenica. Grebeničanje se obavlja u jesen ili rano proljeće tako što se pri dnu grma već postojeće odrasle biljke odabere mlađa, dobro savitljiva grana koja se, zatim, položi u iskopanu rupu. Grana se pričvrsti kolčićima na dubinu oko 15 cm, te zatrpa mješavinom treseta i vrtne zemlje. Za 6 - 12 mjeseci razvit će se nova biljka koja se, zatim, odvoji od matične biljke i posebno posadi.
Kalemljenje
Magnolija spada u vrstu ukrasnih biljaka koje se često razmnožavaju kalemljenjem. Kao podloge najčešće se koriste sorte uzgojene iz sjemena poput Magnolie kobus ili Magnolie acuminata. Na podlogu se pričvrsti plemka koju odabiremo ovisno o tome koju sortu želimo kao prevladavajuću u ovako nastalom hibridu. Oštrim nožićem se zareže u podlogu te pričvrsti plemku trakom od rafije ili sličnog materijala i ostavi se biljka oko 10-ak dana kako bi zarezani dio zacijelio plemka se prihvatila za podlogu.
Uzgoj u vrtu
Za uzgoj u vrtu vrlo su prikladne niže vrste magnolije koje se mogu uzgajati kao grmolike biljke, poput Magnolie liliflora i Magnolie stellata. Potrebno ju je posaditi na određenoj udaljenosti od drugih biljaka, na mjestu koje je zaštićeno od vjetra i u polusjeni, iako nije problem i ako je biljka izložena izravnom suncu. Ako je odabir za vrt neka od vrsta višeg, robusnijeg rasta, tad je treba saditi podalje od kuće i pripadajuće infrastrukture. Magnoliju je potrebno redovito zalijevati jer biljka voli vlažno tlo, a mlade sadnice učvrstiti potpornjima dok se u cijelosti ne ukorijene.
Uzgoj u stakleniku
Najveći broj uzgojenih sadnica od profesionalnih uzgajivača dolazi upravo iz staklenika jer ova biljka vrlo dobro podnosi uzgoj u plasteničkim uvjetima. U staklenicima se postupno napustilo razmnožavanje sjetvom sjemena jer proces ukorjenjivanja traje barem dvije godine i iziskuje velike tehničke i financijske napore. Stoga se danas razmnožavanje u staklenicima obavlja u prvom redu uz pomoć reznica i uz osiguranje svih potrebnih parametara kao što su prikladnost tla, dovoljna količina vlažnosti i odgovarajuća temperatura.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj u posudama najprikladnije su sorte Magnolia liliflora i Magnolia stellata, ali čak i ove vrste mogu doseči visinu od 3 m i više, pa je stoga potrebno isplanirati sadnju tamo gdje će biljka imati dovoljno mjesta za svoj rast jer se, najvjerojatnije, neće dobro razvijati na malim i skučenim balkonima. Magnolija uzgojena u posudi ne voli pretjerano natapanje zemlje vodom, ali ni isušenost zemlje. Potrebno ju je zalijevati nakon što se površinski sloj zemlje osuši na dubini oko 1 cm. Treba joj osigurati sunčevu svjetlost barem 4 sata dnevno pa je poželjno da je smještena na jugu, jugoistoku ili jugozapadnoj strani terase.
S obzirom na to da korijenje magnolije ima tendenciju rasta i grananja, potrebno ju je presaditi kada korijenje ispuni posudu jer će biljka u suprotnom stagnirati u svom razvoju. Također je potrebno i vršiti presađivanje svake 3 - 4 godine u lonac 10 cm širi od prethodnog. Tijekom zime posude s magnolijom treba zaštiti agrotekstilom ili ih unijeti u prostorije.
Održavanje nasada
Nasade magnolije treba redovito čistiti od korova i osiguravati slobodan prostor oko biljaka. Biljke je potrebno redovito zalijevati i prihranjivati, a tijekom vrućih ljetnih mjeseci i hladnih zimskih treba postaviti sloj organskog malča oko korijena biljke jer on ima dvostruku namjenu - zadržava vlažnost, a u hladnim uvjetima osigurava toplinu i zaštitu. Vrlo dobar izbor sastava malča za magnoliju jeste mješavina borove kore i iglica četinjača.
Održavanje i njega
Da bi biljka bila dugovječna i cvjetala svake sezone, potrebno je pravovremeno uklanjati sve oštećene i bolesne dijelove biljke, ali i ocvale cvjetove. Biljku je potrebno i redovito gnojiti i tako joj osigurati potrebnu količinu hranjivih tvari. Uz dovoljnu količinu svjetlosti i prostora za svoj rast, ova biljka će dugo vremena uljepšavati vrt i okućnicu.
Zalijevanje
Mlade, tek posađene biljke na vanjskim prostorima potrebno je učestalije zalijevati dok se ne ukorijene. Prvi šest mjeseci od sadnje potrebno ju je zalijevati 1 - 2 puta tjedno, a nakon toga ona će trebati dodatno zalijevanje tijekom izrazito sušnih razdoblja koje odlikuje izostanak prirodnih padalina. Magnolije posađene u posudama treba zalijevati češće u početku dok se biljka ukorjenjuje, a kasnije je dovoljno umjereno zalijevanje jednom tjedno, pri čemu treba voditi računa da ne dođe do zadržavanja vode i akumuliranja suvišne vlage.
Gnojidba
Prilikom odabira gnojiva za magnoliju prednost treba dati onim pripravcima koji imaju u svom sastavu zastupljene dušik, kalij i fosfor. Na tržištu postoje i specijalizirana gnojiva za ovu biljku.
S gnojidbom treba započeti nakon što se biljka ukorijenila, a do tada njene potrebe za hranjivim sastojcima bit će podmirene iz debelog sloja organskog malča raspoređenog oko korijena. Gnojiti treba jednom godišnje sa sporootpuštajućim gnojivom, a idealno gnojivo za magnolije bi trebalo imati tri puta više dušika od fosfora. Takvo gnojivo se primjenjuje u proljeće, a od kolovoza do rujna dobro je koristiti gnojiva bogata kalijem i fosforom. Ipak, najbolje vrijeme za prihranu ovisi o vrsti biljke.
Razmnožavanje
Magnoliju je relativno lako razmnožiti, a ovisno o načinu razmnožavanjaovisi kada će pojedine biljke procvjetati. Za biljke uzgojene sjemenom se duže čeka na cvjetanje, stoga je mnogo češće razmnožavanje reznicama, grebeničenjem i kalemljenjem.
Presađivanje
Magnolija ne voli česta presađivanja i ponekad je potrebno i 1 - 2 godine da se biljka dovoljno dobro ustali na novom mjestu. Biljke posađene u posudama, a to se odnosi poglavito na patuljaste sorte, treba presaditi svake 3 - 4 godine. Ako se presađuje biljka koja je posađena vani, tad je najbolje vrijeme za tu radnju proljeće. Razlog zašto magnolija teško podnosi presađivanje je njen neobični korijenski sustav koji raste vodoravno uz tlo i ostaje blizu površine. Što je stablo veće, to je manji postotak uspješnog presađivanja. Najbolje šanse za uspjeh u presađivanju imaju stabla čije je deblo debljine 10 cm ili tanje.
Pomlađivanje
Pomlađivanje magnolije može se obaviti pomoću jače rezidbe. U tom slučaju tijekom prosinca ili siječnja, u periodu kada nema mraza, potrebno je odsjeći sve grane koje rastu na visini 60 - 80 cm od zemlje. Kod Magnolie grandiflore bit će dovoljno odstraniti samo suhe i propale grane, jer se radi o biljci koja sporo raste.
Prorjeđivanje
Ako je krošnja biljke previše gusta tad je potrebno ukloniti one grane koje narušavaju ravnotežu grma kao i one koje onemogućavaju prolaz svjetlosti do vrha krošnje. Tako se osigurava bolja cirkulacija zraka i smanjuje mogućnost od gljivičnih i sličnih oboljenja.
Rezidba
Najbolje vrijeme za rezidbu je kraj zime ili razdoblje nakon cvatnje. Rezidba se uvijek vrši na mladim biljkama te se izbjegava rezidba starih biljaka koje uslijed te intervencije mogu postati podložne raznim oboljenjima. Orezuju se najčešće zimzelene vrste i to s vanjskih grana krošnje kako bi biljka poprimila piramidalan oblik, dok se rezidba listopadnih vrsta izbjegava jer one same formiraju svoj oblik.
Krajem travnja i poslije cvjetanja orezuju se vrhovi grana koje su procvjetale i to 2 ili 3 lista ispod procvalog cvijeta. Grane koje nisu procvjetale dobro je prikratiti za nekoliko centimetara, a posebno treba ukloniti stare istrošene grane kao i vanjske grane koje su izrasle na prevelikoj udaljenosti od središta.
Zaštita od vjetra
Magnolija je vrlo osjetljiva biljka, posebno kada je još mlada, pa ju je važno zaštititi od jakih vjetrova. Vjetar može uzrokovati oštećenja grana i lišća magnolije, što može smanjiti njezinu sposobnost fotosinteze i rasta. Kako bi se smanjio učinak vjetra, može se primijeniti nekoliko različitih metoda zaštite.
Jedna od metoda je postavljanje zaštitne barijere oko stabla koja će djelovati kao štit. Može se koristiti mreža ili ograda. Također, malčiranje oko stabla pomoći će u zadržavanju vlage u tlu i spriječiti isušivanje tla zbog vjetra. Može se koristiti kora, piljevina ili kompost.
Podvezivanje stabla magnolije može stabilizirati stablo i spriječiti njegovo ljuljanje uslijed jakog vjetra. Međutim, treba paziti da se ne zategne previše čvrsto kako se ne bi oštetila kora stabla.
Zaštita preko zime
Nakon završetka vegetacijskog ciklusa biljke koje su posađene na otvorenom potrebno je zagrnuti s dva sloja agrotekstila, a područje oko korijena malčirati organskim malčem. Biljke koje se nalaze u posudama trebalo bi unijeti u zatvorene prostore, a ako ostaju vani tad ih je također potrebno zaštititi. U pripremu za sljedeću sezonu spada i rezidba biljke koja se poduzima na kraju zime i kojom se biljka potiče na rast i cvatnju.
Bolesti
Određene nepravilnosti koje se pojave na magnoliji nerijetko su rezultat nepravilne njege biljke. Ako listovi požute i biljka vene to može biti pokazatelj viška kalcija u tlu. Preduboko posađena biljka također može uvenuti i prije vegetativne faze, jer je korijenje magnolije plitko i površinsko. Najčešće bolesti koje napadaju biljku su gljivičnog i bakterijskog porijekla i tu spadaju pepelnica, trulež korijena, gljivična pjegavost listova, bakterijska pjegavost listova.
Pepelnica
Pepelnica je gljivično oboljenje koje se prepoznaje po bjelkastim naslagama na listovima i granama. Vjetrovito vrijeme naročito pogoduje širenju ove bolesti s jedne biljke na drugu. Odmah pri prvim simptomima potrebno je primijeniti fungicidno sredstvo, a od pomoći može biti i prskanje biljke hortikulturnim uljem.
Trulež korijena
Uslijed sadnje biljke u neadekvatno i nedovoljno drenirano tlo, može doći do pretjeranog nakupljanja vlage u području oko korijenja što je odlična podloga za razmnožavanje patogenih gljivičnih organizama. Biljka čiji korijen je počeo trunuti zaostaje u razvoju, listovi su deformirani, žuti, otpadaju sa stabla i s vremenom dolazi do venuća cijele biljke. Ovu je bolest vrlo teško liječiti pa je stoga potrebno poraditi na prevenciji koja uključuje sadnju u dobro drenirano tlo i umjereno zalijevanje.
Gljivična pjegavost listova
Ovu bolest uzrokuju gljivice iz roda Pestalotiopsis. Na listovima se pojavljuju okrugle mrlje s crnim rubovima i trulim nekrotičnim dijelovima. Čim se primijete ovakvi simptomi potrebno je prestati prskati listove magnolije, ukloniti sve zaražene listove kako one na biljci tako i one koji su već otpali. Ako sve navedeno ne daje rezultate tad se primjenjuju fungicidi širokog spektra.
Bakterijska pjegavost listova
Bakterijsku pjegavost listova magnolije uzrokuje bakterija Xanthomonas koja stvara nekrotična mjesta na listovima sa žućkastim obrubima. Idealna temperatura za razvoj ove bolesti je 15°C - 25°C , a ponekad su zaraženi i čitavi izbojci i cvjetovi. Zaražene dijelove biljke potrebno je odmah ukloniti da se spriječi daljnje širenje bolesti.
Štetnici
Magnoliju najčešće napadaju lisne uši, tripsi, vunaste uši, grinje. Prije primjene insekticida u pojedinim slučajevima gdje okolnosti to dopuštaju dobro je pokušati štetnika ukloniti nekom od bioloških metoda.
Lisne uši
Lisne uši su sitni insekti koji u kolonijama naseljavaju biljku te se hrane biljnim sokovima. I njihove ličinke se također hrane biljkom, posebno mladim listovima i cvjetovima. Ako napad lisnih uši nije masovnijeg obima, one se mogu ukloniti pranjem listova krpicom koja je umočena u otopinu sapunice. Ovog štetnika nikako ne treba podcijeniti, jer u konačnici mogu dovesti do slabljenja biljke i smanjiti njenu otpornost prema drugim štetnicima.
Tripsi
Resičari ili tripsi su vrlo sitni nametnici koji se hrane biljnim sokovima biljke, posebno mladim pupoljcima. Veličine su samo 1 mm i crne boje. Upravo činjenica da napadaju najmlađe dijelove biljke predstavlja otegotnu okolnost za njihovo suzbijanje koje se obavlja sistemskim insekticidima.
Vunaste uši
Vunaste uši je lako prepoznati po karakterističnom, pamučastom izgledu. Sišu biljne sokove i tako prave veliku štetu biljci koja kržlja i propada. Iza sebe ostavljaju ljepljivi trag, tzv. mednu rosu koja je podloga za daljnji razvoj gljivičnih oboljenja. Vunaste uši je moguće mehanički uklanjati pincetama ili biljku oprati u toploj vodi. Od pomoći može biti i ispiranje u prirodno napravljenom insekticidu od duhana ili češnjaka, kao i pranje otopinom kalijevog sapuna.
Grinje
Magnoliju najčešće napadaju paukove grinje koje najintenzivnije uništavaju biljku u razdoblju od svibnja do kraja kolovoza. Kao rezultat napada ovog štetnika na gornjoj strani lista se pojavljuje mozaična promjena boje, a listovi se s vremenom suše i otpadaju. Grinje se suzbijaju primjenom odgovarajućih insekticida kao i bijelog ulja i sumpora.
Upotreba magnolije
Magnolija je u prvom redu ukrasna cvatuća biljka koja je zbog svoje ljepote česti pratitelj vrtova, parkova i perivoja. No, značajna je i njena uporaba u kozmetici i narodnoj medicini.
Berba
Listovi i cvjetovi magnolije beru se ljeti, najbolje rano ujutro ili kasnije navečer. Mogu se brati već rascvali cvjetovi ili pupovi. Kora magnolije koja se koristi u terapeutske svrhe bere se tijekom ožujka i travnja i za tu svrhu koriste se oštri, dezinficirani nožići. Sjemenke magnolije se prikupljaju tijekom listopada i studenog kada biljka ulazi u fazu mirovanja.
Sušenje
Ručno usitnjeni listovi magnolije se suše u slojevima od 8 - 10 cm debljine na temperaturi koja ne smije biti veća od 45°C. Ako se cvjetovi beru radi sušenja, onda se mogu sušiti na suncu ili u pećnici na temperaturi od oko 60°C.
Skladištenje
Osušeni listovi, cvjetovi i kora magnolije spremaju se u jutene vrećice ili kartonske kutije a zatim smjeste u hermetički zatvorene posude i čuvaju na suhom i hladnom mjestu. Cvjetovi koji se koriste radi izuzimanja esencija čuvaju se u izvornom, svježem obliku, pa u tu svrhu prije daljnjeg transporta ili prerade drže u vodi sobne temperature dalje od dosega izravnog sunca.
Kulinarstvo
Latice cvjetova magnolije su jestive pa se mogu koristiti u salatama. U nekim dijelovima Engleski latice magnolije se kisele i koriste kao začin za brojna jela. No, prehrambena namjena magnolije vrlo je skromna pa možemo reći da ova biljka nije odveć značajna u gastronomiji.
Kozmetika
Iz cvjetova magnolije dobiva se eterično ulje koje je bogato spojevima koji se nazivaju esteri i koji mu daju vrlo senzualan i lijep miris. Eterična ulja magnolije daju cvjetnu notu parfemima, ali se koriste i kao sastavni dio krema za kožu lica i tijela. Tinktura od listova magnolije njeguje i jača kosu.
Medicina
Dijelovi magnolije, poglavito cvjetovi, kora i listovi, sadrže značajne količine magnezija, željeza, kalija, eteričnih ulja, alkaloida, glikozida i flavonoida. Tinktura magnolije je učinkovit antihipertenzivni lijek i može biti dobivena iz cvjetova, kore i sjemenki. Tinktura iz sjemenki je učinkovita kod suzbijanja groznice i borbe protiv plućnih tegoba. Kora magnolije ima antiseptička svojstva zahvaljujući polifenolnim spojevima. Ipak, kod upotrebe pripravaka od magnolije treba biti oprezan pa je tako upotreba kontraindicirana kod trudnica, a moguće nuspojave su glavobolje i vrtoglavice.
Gospodarstvo
Diljem svijeta u brojnim staklenicima uzgajaju se razne sorte magnolije pa stoga uzgajanje ove biljke ima veliki komercijalni i gospodarski značaj. U Hrvatskoj također postoje rasadnici u kojima se uzgajaju sadnice magnolije za daljnju prodaju i uzgoj.
Zanimljivosti
Magnolija je jedna od najstarijih biljaka na planeti. Pronađeni su fosilizirani ostaci biljaka stariji od 100 milijuna godina što znači da su magnolije kao vrsta postojale prije pojave pčela, a oprašivali su ih tvrdokrilci.
Naziv magnolija prvi je upotrijebio francuski botaničar Charles Plumier kada je pronašao neobično i lijepo cvjetno drvo na otočju Martinique. Ime mu je dao kao spomen na svog kolegu botaničara Pierra Magnola.
U Kini je magnolija simbol vjernosti i snage. U američkim državama Mississippi i Louisiana tamošnji je službeni državni cvijet.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori