Tulipanovac (lat. Liriodendron) je rod listopadnih stabala iz porodice magnolijevki (Magnoliaceae), kojoj pripada i magnolija. Zbog svog je dekorativnog izgleda već dugi niz godina iznimno cijenjen u hortikulturi, dok je kao šumska kultura nešto manje cijenjen, iako brzo raste i kvalitetom drva ne zaostaje za drugim vrstama. Postoje dvije vrste tulipanovca, jedna je porijeklom iz Kine, a druga iz Sjeverne Amerike. Američki tulipanovac je šumsko stablo koje raste u mješovitim sastojinama mezofilnih vrsta. Može biti visoko do 60 metara i ima široku te dosta rijetku krošnju. Žutosmeđa kora stabla je u početku glatka, a kasnije nepravilno ispuca i poprimi smeđu boju.
Sjajni mladi izbojci tulipanovca su svijetlosmeđe boje, a na njima su vidljive dosta velike spiralno raspoređene brazgotine listova koji su otpali. Iznad toga se nalaze veliki jajoliki pupovi crvenkasto smeđe boje. Pupovi su na vrhu zaobljeni i pokriveni s velikim, tijesno spojenim ljuskama. Svijetlozeleni listovi tulipanovca su spiralno raspoređeni i imaju plojku koja može biti duga i široka oko 15 cm. Izgledom nalikuju na liru (glazbeni instrument). Imaju zaravnjenu ili klinasto zaobljenu osnovu te ušiljene vrhove. Tulipanovac je listopadno stablo, ali prije nego izgubi listove, oni poprime prekrasnu zlatnožutu nijansu.
Cvjetovi tulipanovca su dosta veliki, a pojave se nakon listanja. Izgledom podsjećaju na tulipane, ali nemaju nikakav poseban miris. Sastoje se od devet jednakih ovojnih listova koji su u početku žućkasto-zelene boje. Vanjska tri ovojna lista su savijena prema van, dok ostalih šest unutarnjih zatvara gusto smještene listove s dva sjemena zametka i spiralno poredane prašnike. Cvjetovi rastu na vrhovima grančica, a pojavljuju se tijekom svibnja i lipnja. Plod tulipanovca je dug 6 do 8 centimetara i sastoji se od 60 do 70 tankim ljusaka od kojih se neke mogu zadržati na stablima i tijekom zime.
Postoji nekoliko kultivara tulipanovca, a posebno se izdvajaju sljedeći:
- Aureomarginatum - kultivar s listovima koji imaju svjetlije rubove.
- Arnold - formira usku krunu i u odnosu na druge kultivare ranije cvjeta.
- Ardis - patuljasti kultivar sa sitnijim listovima.
- Fastigatum - sličan kultivaru Arnold, ali cvjeta nešto kasnije.
- Florida Strain - brzo raste, ima listove tupih rubova i brže cvjeta.
- Leucanthum - s cvjetovima bijele boje.
- Mediopictum - kultivar šarenih listova koji imaju žutu mrlju na sredini.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčane pozicije, sjeme se sije u jesen ili proljeće, a reznice se na stalno mjesto presađuju isključivo u proljeće
Tlo: nanosna, srednje vlažna tla
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj
Krošnja: široka i rijetka
Visina stabla: postoje primjerci visoki oko 60 m
Korijen: snažan i dubok
Razmnožavanje: reznicama, sjemenom
Sadnja i razmnožavanje tulipanovca
Prirodna staništa tulipanovca su šume planinskih dolina, što znači da su za uzgoj idealna nanosna, srednje vlažna tla s umjerenim humoznim i mineralnim sastavom, ali može rasti i na drugim vrstama tla jer uzgojne vrste nemaju nikakve posebne zahtjeve prema tlu. Budući da tulipanovac ne razvija posebno snažan i dubok korijen, od presudne je važnosti dobro obraditi zemlju u kojoj će rasti.
Tulipanovac se može razmnožavati sjemenom ili reznicama. Sjeme tulipanovca nema visok postotak klijavost i uspijeva je zadržati samo godinu dana. Smatra se kako sjemenke koje su rasle na vrhu stabala imaju veći postotak klijavosti, a sjeme se sije nakon stratifikacije, tijekom jeseni ili u proljeće. Sije se u male posude, a prije sjetve ga treba držati nekoliko dana na hladnom i vlažnom mjestu.
Kada je u pitanju razmnožavanje reznicama, one se uzimaju s matičnih biljaka tijekom jeseni. Reznice moraju biti duge barem 45 cm, a rez se radi na zadebljanim mjestima gdje se spajaju sa stablom. Nakon toga ih treba staviti u kantu ispunjenu vodom i hormonom za ukorjenjivanje. Reznice se sade u posude ispunjene vrtnom zemljom, dubina sadnje iznosi 20 cm. Kako bi se što bolje zadržala vlaga, bilo bi dobro prekriti reznice prerezanim plastičnim bocama. Posude treba držati na mjestima zaštićenima od sunca, s reznice bi trebale formirati korijenje nakon mjesec dana. Na stalno mjesto se presađuju u proljeće.
Uzgoj i održavanje tulipanovca
Za uzgoj tulipanovca najbolje je birati sunčane pozicije jer grane zbog nedostatka svjetlosti mogu postati tanke i lomljive. Mlada stabla ne podnose sušu pa ih u početku treba redovito zalijevati, posebno tijekom ljeta i rane jeseni. Osim toga, manje su otporna na mraz i niske temperature pa ih tijekom jačih zima treba zaštititi. Starenjem postaju otpornija pa odrasli primjerci tulipanovca mogu podnijeti temperature do -30°C. Kako bi mlade biljke uspravno rasle, potrebno im je osigurati potporanj.
S obzirom na to da tulipanovac brzo raste, obrezivanje je neophodno. Odumrle i zakržljale grane mogu se uklanjati od kasne zime do proljeća, a temeljito proređivanje treba obaviti svakih nekoliko godina.
Budući da ima visoko stablo i bujnu krošnju, najbolje dolazi do izražaja u parkovima i većim vrtovima. Koristi se za formiranje drvoreda na avenijama i u perivojima, a u manjim vrtovima se mogu uzgajati kultivari manjih dimenzija kao što su Liriodendron chinesis ili L. tulipifera Arnold te L. tulipifera Fastigiata. Tulipanovac ima prekrasne, dekorativne cvjetove, ali do cvatnje dolazi tek nakon šest ili osam godina.
Bolesti i štetnici
Tulipanovac rijetko obolijeva, ali deblo mogu napasti gljive Stereum hirsutum ili Phelinus pomaceus koje uzrokuju trulež. Od štetnika se može pojaviti žižak.
Primjena tulipanovca
Drvo tulipanovca se lako obrađuje i dosta je cijenjeno. S obzirom na teksturu i čvrstoću, može se usporediti s bijelim borom. Koristi se za proizvodnju šibica, olovaka, sanduka, namještaja, furnira, vrata i prozora, drvne galanterije, čamaca, kućišta za glasovire te drugih glazbenih instrumenata. Tulipanovac je dobra medonosna biljka pa pčele na njemu skupljaju nektar, dok je u Sjevernoj Americi koristan gljivarima jer se u njegovoj blizini često mogu pronaći smrčci. Korijen ovog stabla ima okus sličan limunu i upotrebljava se za poboljšanje piva od smreke, dok se unutarnji dio kore tulipanovca
Povijest tulipanovca
Latinski naziv za tulipanovac je Liriodendron tulipifera, a nastao je od grčkih riječi leirion - ljiljan i dendron - stablo. Prema nekim drugim izvorima, rod je dobio naziv prema grčkoj riječi lyra, što se odnosi na antički glazbeni instrument, jer ovo stablo ima listove koji oblikom podsjećaju na liru. Naziv vrste tulipifera dodijeljen je zbog sličnosti cvijeta s tulipanima.
Tim američkih istraživača je na stablu tulipanovca proveo studiju kojom je utvrđena izvanredna razina zaštite genetskih podataka koji su od doba dinosaura pa sve do danas ostali gotovo nepromijenjeni.
Bjelogorično drveće
Tulipanovac je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu. Vrste listopadnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: WikimediaImages/Pixabay
Odgovori