Afrička ivančica (Osteospermum) pripada u rod zimzelenih trajnica. Ove cvjetne trajnica nalik vrtnoj ivančici dolaze iz porodice glavočika (Asteraceae, Compositae). Često ih se zamjenjuje s dimorfotekama (lat. Dimorfoteca insinuata) s kojima su srodne i slične, ali riječ je o potpuno drugoj vrsti.
Vrtna ivančica dolazi isključivo u bijeloj boji, dok afrička može biti raznih nijansi, od bijele do ljubičaste, ružičaste, plave i žute. Riječ je o ukrasnom cvijeću koje se može saditi terase, balkone i u vrtove. Lijepo će izgledati u visećim košarama, kontejnerima, kao vrtna biljka ili kao pokrivač tla. Krasi je specifičan i jak miris pa se često može naći i u vazama kao rezano i ukrasno cvijeće.
Stabljika afričke ivančice je uspravna i slabo razgranata. U prosjeku može narasti od 30 do 80 cm u visinu. U sredini cvijeta nalazi se središte koje dolazi u raznim kontrastima boja, a oko njega nalaze se zrakaste latice. U uvjetima kada nema dovoljno svjetla, za vrijeme oblačnog vremena, sumraka i noću, latice se zatvaraju.
Listovi afričke ivančice su sivo zelene boje, kopljastog duguljastog izgleda i nazubljenih rubova. Naizmjenično su slabo dlakavi, a većina je onih koji su potpuno goli. Plod osteospermuma dolazi kao i kod maslačka u obliku roške.
Kao što joj i naziv kaže, riječ je o ivančici koja je rasprostranjena na dijelovima Južne Afrike, većinom na višim planinskim predjelima gdje se nalazi 70-ak vrsta grmolikih, jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka. U prirodnom okruženju Afrike cvjeta od proljeća do ljeta pa tijekom ljeta prestaje s cvatnjom i dalje nastavlja u jesen. No, s godinama su stvoreni kultivari koji mogu cvasti tijekom cijelog ljeta.
Budući da voli toplo vrijeme, u našim krajevima može se uzgajati jedino kao jednogodišnja cvjetnica jer ne može opstati tijekom zime i jako niskih temperatura popraćenih jačim mrazom i snijegom.
Srodnici
Vrste afričke ivančice
Neke od najpoznatijih vrsta afričkih ivančica su osteospermum ecklonis, osteospermum fruticosum i osteospermum jucundum.
Osteospermum ecklonis
Prostire se u visinu do 45 cm, a može cvjetati od ljetnih do jesenskih mjeseci. Dolazi u bijelim, ljubičastim i ružičastim cvjetovima.
Osteospermum fruticosum
Može narasti u visinu do 30 cm. Cvjeta vremenski najduže, od svibnja do rujna, a cvjetovi su joj ljubičaste boje. Ako je sadite u toplijim predjelima, prve cvjetove može davati već od ožujka. Neće joj smetati temperature do minus 2.
Osteospermum jucundum
Prostire se u visinu do 40 cm, a cvjeta od srpnja pa sve do listopada. Cvjetovi su joj ljubičasti ili bijeli. Budući da je ova vrsta otpornija, preporučuje se sadnja u našim područjima.
Općenito se vrste afričkih ivančica mogu podijeliti na pokrivače tla i visoke grmolike vrste.
Pokrivači tla
Cvjetovi plavobijele ili ljubičaste boje s tamnim središtem, koji rastu do visine od 20 cm. Formiraju puzavu i čupavu stabljiku koja prekriva površinu tla, a prostire se i do 1,5 m duž površine tla.
Visoke grmolike vrste
I do 2 puta su više od prve skupine, a glavna razlika im je što se ove ne šire više od 80 cm u širinu. Cvjetovi dolaze u raznim tonovima boja - od žute, ružičaste pa sve do svih tonova ljubičaste.
Sadnja afričke ivančice
Afrička ivančica cvate obilno sve od ranog proljeća pa do početka jeseni. Njezini predivni cvjetovi dugo traju pa ćete u pojedinačnom cvijetu uživati i do tjedan dana.
Jedina joj je mana što u našim krajevima ne može prezimiti, izuzev područja s blagom klimom koja se nalaze uz našu obalu. Ako je sadite uz obalu i na otocima, postoji mogućnost da će moći prezimiti, dok će zimska klima Dalmatinske zagore vjerojatno biti suviše surova za ovaj tropski cvijet.
Sije se u ranim proljetnim mjesecima, prvo isključivo u posudice napunjene supstratom za sjetvu i na dubinu od 2 do 3 mm. Mladim biljčicama trebat će deset dana do dva tjedna da niknu.
Tlo
Najviše joj odgovaraju dobro drenirana i bogata tla.
Klima
Kada biljka nikne, sadi se na mjesta koja su izložena izravnom suncu, iako može uspjeti i na mjestima koja su djelomično u sjeni. Ipak, ne voli hladna mjesta i ona potpuno zaklonjena od sunca. Na takvim mjestima njezine latice bi mogle ostati trajno zatvorene.
Uzgoj afričke ivančice
Kada listovi uvenu i cvjetovi ocvatu, odrežemo ih i uklonimo s biljke kako bi mogli rasti novi.
U ljetnim mjesecima, cvijet se malo jače podreže i prihrani te dobro zalije. Tako će se biljka pomladiti, niknut će novi izboji i poprimit će grmoliki izgled.
Ako želite zadržati grmolik izgled biljke, potrebno ju je redovito prikraćivati.
Razmnožavanje
Afrička ivančica se može lako razmnožiti i to :
- sjemenom
- zelenim reznicama
Iako se najčešće razmnožava sjemenom u rano proljeće kada se ono sije u bogati supstrat, postoji mogućnost razmnožavanja i zelenim reznicama koje se s biljke uzimaju sredinom ljeta. Nakon što ih uzmemo s biljke, stavimo ih u prašak za zakorjenjivanje i nakon toga u posudu koju ste prethodno napunili supstratom. Trebat će proći nekoliko tjedna prije nego što ćete dobiti novo zakorijenjene biljčice.
Zalijevanje
Za vrijeme sušnih i vrućih ljuta kada kiša izostane duži period, potrebno ju je zaliti. Nedostatak vode i vlage primijetit ćete po obješenim cvjetnim glavicama i listova.
Gnojidba
Tijekom sezone potrebno ju je prihranjivati i do dva puta tjedna kako bi davala cvjetove sve do jeseni. Primjereno tekuće gnojivo možete nabaviti u poljoprivrednoj ljekarni.
Bolesti i štetnici
Budući da ih krase predivni cvjetovi i opojni miris, često ih posjećuju razni kukci, od kojih prednjače lisne uši. Preporučuje se da ih redovito prskate preparatom na biljne uši kojeg možete pronaći u poljoprivrednoj ljekarni.
Često ih napadaju i gusjenice i puževi koji se rado počaste njihovim zelenim listovima, dok će latice pojesti uholaže.
Od gljivičnih bolesti ističu se:
- Fusarium
- Verticilium
Afričku ivančicu može napasti i virus LMV, a prepoznat ćete ga po tome što će listovi poprimiti mozaični izgled. U tom slučaju biljku iskopajte i primjereno odložite jer se bolest lako širi među ostalim biljkama. Za ovaj virus još ne postoji sredstvo za suzbijanje.
Foto: dimitrisvetsikas1969/Pixabay
Odgovori