Smokva - Vrtlarica.hr

Smokva (lat. Ficus carica L.) je poznata kao jedna od najstarijih kultiviranih voćnih vrsta porijeklom iz Azije. Pripada porodici dudovki (Moraceae) u kojoj se također nalaze dud i fikus. Listopadno je stablo koje se uzgaja zbog sočnih plodova, a može živjeti između 50 i 70 godina. Može narasti do 10 m visine i ima široku krošnju s dugim, ali slabo razgranatim granama.

Smokva je suptropska voćna vrsta te je osjetljiva na hladnoću, ali podnosi različite tipove tla. Kao takva, najbolje uspijeva u područjima mediteranske klime, no može se uzgajati i u kontinentalnim dijelovima pod uvjetom da se odabere pogodna mikrolokacija, odnosno teren s povoljnim klimatskim i pedološkim karakteristikama.

Cvjetovi smokve su jednospolni, neobične strukture i skupljeni su unutar mesnog zadebljanja a oprašuje ih smokvina osa (lat. Blastophaga psenes). Vrijeme cvatnje je od svibnja do kolovoza.

Ovisno o sorti, smokva daje plodove jednom ili dva puta godišnje. Kruškolikog su oblika, veličine 3 - 8 cm, a kada dozru, izvana su žuto-smeđe ili tamnoljubičaste boje, a iznutra su crvenkasti.

Ima vrlo dobro razvijen korijenov sustav koji omogućuje visoku toleranciju na sušu, uspješan razvoj i na nekultiviranim površinama te se prilagođava strukturi tla pa u potrazi za vodom može prodirati i kroz pukotine stijena.

Srodnici

Dud
Fikus

Sorte smokava

Sorte jestivih smokava razlikuju se po vremenu zriobe, pa tako razlikujemo jednorotke i dvorotke te po boji kožice ploda i mogu biti crnice i bjelice. Jednorotke daju ljetno-jesenske plodove, a dvorotke daju prve plodove krajem lipnja, koji se nazivaju petrovače ili cvjetnice, a drugi urod je krajem kolovoza i to su ljetno-jesenski plodovi.

Najčešće uzgajane sorte su: bjelica ili bilica, petrovača bijela, zamorčica i šaraguja.

Bjelica ili bilica

Ima bujno stablo i obilan urod, a cvate dva puta godišnje. Prvo cvate u proljeće i to su degenerirani ženski cvjetovi koji omesnate i izrastu normalne veličine, ali nisu jestivi, za razliku od ljetnog cvata koji razvije jestiv plod koji dozrijeva početkom kolovoza. Plodovi su prikladni za transport, svježu konzumaciju i sušeni, a masa je 40 - 70 g. Svijetlo bijelo meso ispod kože i blijedo medene boje u unutrašnjosti, razlog su imenovanja ove sorte. Slatkog je okusa i vrlo sočna.

Petrovača bijela

Vrlo je rodna i bujnog stabla te razvija dva cvata. Masa ploda prvog cvata je 60 - 100 g, a drugog 50 g. Koža ploda je svijetlozelene boje, a meso je blijedo ružičaste boje, sočno i slatko. Oplođuje se kaprifikacijom, odnosno prijenosom peludi muških cvjetova divlje smokve u ženske cvjetove pitome smokve, a vrši ju osica Blastophaga psenes koja živi u simbiozi s cvatom divlje smokve. Sortiranje plodova je potrebno provesti odmah nakon berbe jer su jako osjetljivi na transport zbog svoje sočnosti, zbog čega se preporučuje uzgoj na proizvodnim površinama u blizini većih turističkih središta.

Zamorčica

Najraširenija sorta koju karakterizira otpornost na hladnoću i sušu te visoki prinos plodova koji se mogu koristiti u svježem i sušenom obliku. Zreli plodovi imaju kožu žućkasto zelene boje te sočno i slatko meso. Sušeni plodovi ove sorte su posebno cijenjeni zbog tanke kože i mekanog mesa. Preporučuje se uzgoj na dubljim tlima.

Šaraguja

Najbolja sorta od crnica jednorotki koja se preporučuje za tržišni uzgoj. Uspijeva i na manje plodnim tlima, a stabla su vrlo rodna i srednje bujna. Plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada, a potrebno je obratiti pozornost na berbu tijekom jesenskih mjeseci jer su plodovi skloni pucanju nakon kiše. Koža je crveno ljubičaste boje, a meso je bijelo žute s crvenim središtem te je vrlo sočno i slatko kiselkastog okusa. Dobri su za svježu konzumaciju, dok su u sušenom obliku slabije kvalitete od zamorčice, zbog debele kože.

Uzgoj smokve

Kvalitetno tlo, dovoljna količina vode i hranjivih tvari ključni su za uzgoj smokve. Potrebna je kvalitetna i temeljita obrada tla, a na temelju analize tla utvrđuju se potrebne količine gnojiva koje su potrebne prilikom uzgoja. Smokva tolerira nedostatak vode, no za kvalitetan prinos potrebna je opskrba vodom putem navodnjavanja, posebice na lošijim tlima.

Tlo

Najkvalitetnija tla za uzgoj smokve su rastresita, lakša i karbonatna tla, no lako se prilagođava svim tipovima tla zbog tolerantnosti na sušu, nedostatak željeza i kalcija te zaslanjenost. Dobro joj odgovaraju vapnenačka i aluvijalna tla te crvenice. Optimalni pH je 6 - 7,8, a zahtijeva dobru opskrbljenost fosforom i kalijem.

Klima

Za utvrđivanje optimalne prosječne godišnje temperature zraka potrebno je praćenje temperaturnih ekstrema, a ona mora biti iznad 12°C. Visoke temperature su poželjne tijekom zriobe jer, uz dovoljnu količinu vode, povoljno utječu na razvoj i kvalitetu plodova, pa tako smokva najbolje plodove daje pri temperaturi 37 - 38°C. Otpornost na niske temperature ovisi o zrelosti drveta, tlu i vlazi. Starija stabla podnose temperature i do -17°C, dok mlada ozebu već na -8°C, a stabla su podložnija smrzavanju nakon sušnog ljeta i na slabijim tlima.

Vrijeme sadnje

Vrijeme sadnje ovisi o vrsti sadnog materijala, odnosno ožiljene sadnice se mogu saditi za vrijeme mirovanja vegetacije (od studenog do ožujka), dok je reznice najbolje posaditi neposredno nakon rezanja s matičnog stabla, tj. u veljači.

Slaganje kultura

Prije sadnje smokve, preporučuje se saditi biljke koje će poslužiti kao predkulture. Predkulture su važne jer pripremaju tlo za glavni usjev, poboljšavaju kvalitetu tla, dodaju hranjive tvari i pomažu u smanjenju štetnika i bolesti. Leguminoze kao što su grah, grašak i leća su izvrsne predkulture za smokve jer su bogate dušikom i mogu pomoći u poboljšanju kvalitete tla i proizvodnji plodova.

Krmno bilje poput djeteline i lucerne također su dobre predkulture za smokve jer su bogate dušikom i mogu poboljšati kvalitetu tla. Suncokret ima sposobnost izvlačenja hranjivih tvari iz dubljih slojeva tla, čime se također poboljšava struktura tla. Pšenica se može koristiti kao predkultura prije sadnje smokve i pomaže u smanjenju korova i smanjenju prisutnosti patogena u tlu.

Kadulja ima sposobnost sprečavanja širenja nekih bolesti, što može biti korisno za smokve. Također, rotacija usjeva može poboljšati kvalitetu tla i spriječiti iscrpljivanje tla određenim nutrijentima. Važno je uzeti u obzir specifične uvjete tla, klimu i druge faktore prilikom odabira predkulture. Stoga se preporučuje savjetovanje s lokalnim stručnjacima za uzgoj smokava ili poljoprivrednim savjetnicima kako bi se odabrala najbolja predkultura za određeno područje.

Smokve su samooplodne biljke i često se sade kao samostalna kultura, ali u nekim slučajevima mogu se saditi i druge biljke koje će pomoći u poboljšanju prinosa smokava i održavanju zdravog okoliša. Među biljkama koje se savjetuju za uzgoj uz smokve su razne vrste aromatičnog bilja poput lavande, kadulje, ružmarina i majčine dušice. Ove biljke privlače korisne insekte poput pčela i leptira, koji će pomoći u oprašivanju smokvi. Također, mogu pomoći u suzbijanju štetnika i bolesti koje utječu na smokve.

Druge biljke koje se mogu saditi uz smokve su agrumi, poput limuna, naranče i mandarine. Agrumi su vrlo korisni jer se dobro prilagođavaju uvjetima uzgoja smokava i često se koriste kao pokrovne kulture. Osim toga, agrumi su također bogati vitaminima i mineralima te mogu pomoći u održavanju zdravlja tla. Također se mogu saditi i ostale voćke poput marelica, bresaka i nektarina. One se mogu koristiti kao pokrovne kulture za smokve i pomoći će u poboljšanju kvalitete tla i prinosa smokava.

Poznato je da insekti vole smokve, posebno kada stablo rodi ukusne plodove, stoga će biljke poput gaveza, mente, koprive i nevena dobro poslužiti kao prioridni repelent za razne štetnike. Ako volite cvijeće, ispod smokve možete posaditi rododendron, jer tijekom ljeta zeleni listovi smokve daju hladovinu jarkim cvjetovima, ali imajte na umu da će i najmanji komadić korijena doprinijeti rastu nove biljke koja može biti vrlo invazivna.

Jagode također odlično odgovaraju smokvi. Dobro rastu ispod drveća i korisni su kao dodatan malč koji pomaže u održavanju vlage u tlu.

Kao i kod drugih usjeva, postoje biljke koje se ne preporučuju za sadnju u blizini smokvi jer mogu negativno utjecati na njihov rast i prinos. Među takvim biljkama drveće s jako razvijenim korijenjem kao što je hrast ili topola, koji mogu isušivati vodu i hranjive tvari iz tla te stvarati sjenu koja može smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koju smokve primaju, biljke s plitkim korijenjem poput trave, koje mogu otežati razvoj korijenja smokve i isušivati vodu i hranjive tvari iz tla i biljke koje zahtijevaju vrlo visoku razinu vlažnosti poput nekih vrsta paprati ili mahovina, jer mogu stvarati previsoku razinu vlage u tlu koja nije pogodna za smokve.

Uzgojni oblik

Postoje različiti uzgojni oblici smokve, ovisno o namjeni uzgoja i načinu na koji se biljka uzgaja. Neki od najčešćih uzgojnih oblika smokve su uzgoj smokve u obliku stabla, što se često naziva i uzgoj u slobodnom obliku, a omogućuje biljci da se razvije u visoko stablo sa snažnom glavnom granom koja se širi u nekoliko bočnih grana. Ovo je čest uzgojni oblik smokve u mediteranskim područjima, gdje se stablo smokve uzgaja za proizvodnju plodova.

Uzgojni oblik kordona je također popularan kod komercijalnih uzgajivača smokve. Ova metoda uzgoja uključuje usmjeravanje glavne stabljike smokve u jednu liniju, a bočne grane se odrežu na kratko. Kao rezultat, smokva raste u obliku niskog i širokog reda, s plodovima koji su lako dostupni. Ležeći uzgojni oblik, također poznat kao uzgoj u vretenastom obliku, koristi se za uzgoj smokve u vrtovima ili u manjim površinama. Uzgojni oblik uključuje usmjeravanje stabljika smokve u kružni oblik, čime se formira niski, široki grm.

Smokve se također mogu uzgajati i u posudama, što je popularna metoda kod uzgajivača koji žive u područjima s hladnijom klimom, gdje se smokve ne mogu uzgajati na otvorenom. Smokve uzgajane u posudama se mogu lako premjestiti unutar kuće ili na terasu.

Faza mirovanja

Smokva je listopadno drvo koje se gubi svoje listove u jesen, a zatim ulazi u fazu mirovanja tijekom zime. U tom razdoblju, biljka usporava svoj metabolizam i smanjuje svoje aktivnosti, što joj pomaže da preživi hladnoću i sušna razdoblja. Uzgoj smokve u zatvorenom prostoru ili u uvjetima gdje nema prirodnih zima, poput tropskih područja, može uzrokovati da biljka nema jasno definiranu fazu mirovanja. Međutim, ako se uzgaja na mjestu sa sezonskim promjenama, smokva će i dalje proći kroz fazu mirovanja.

Faza mirovanja kod smokve može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ovisno o uvjetima rasta i sorti. Tijekom ove faze, smokva neće proizvoditi plodove ili novi rast, a listovi će biti oskudniji ili ih uopće neće biti. Kako se proljeće približava i temperatura zraka se povećava, smokva će se probuditi iz faze mirovanja i ponovno početi rasti i cvjetati.

Sadnja smokve

Kao i za svaku biljnu vrstu, prije sadnje je potrebno utvrditi zahtjeve biljne vrste prema temperaturi i tipu tla, odabrati pogodan teren te pripremiti tlo za sadnju. Najpovoljnije površine za sadnju su ravnice ili obronci okrenuti ka jugu i jugoistoku.

Prije same sadnje potrebno je izravnati teren, po potrebi iskrčiti drveće, ukloniti kamenje i što temeljitije odstraniti biljne ostatke iz tla zbog kvalitetnijeg razvoja korijena. Zbog zbijenosti tla je potrebno obaviti rigolanje na cijeloj površini, odnosno duboko rahljenje, najkasnije na ljeto koje prethodi proljetnoj sadnji. Lakša tla se obrađuju na 60-ak cm, dok je teška potrebno razrahliti na 80 cm i većoj dubini.

Potrebno je iskopati jame dimenzija 50x50 cm na 35 - 40 cm dubine. Ako nije obrađena cijela površina, jame trebaju biti veće, širine barem 1,5 m, a dubina 60 - 80 cm. Potrebno je veličinu jame prilagoditi korijenu sadnice tako da se on ne savija i ne ošteti prilikom sadnje. Udaljenost sadnica između i unutar redova ovisi o uzgojnom obliku, sorti, željenoj gustoći nasada, plodnosti tla i sl. Uobičajen razmak između redova je 5 - 14 m, a unutar redova 4 - 12 m.

Sadnja sjemena

Sjeme smokve ne koristi se često u komercijalnom uzgoju jer može dovesti do varijabilnosti u genetskom materijalu biljke. Ovo znači da sjeme neće proizvesti identičnu kopiju roditeljske biljke, što može dovesti do nepredvidivog rasta, prinosa i kvalitete plodova.

Drugo, sjeme smokve može biti teško dobiti, jer su smokve samooplodne i sjeme rijetko nastaje u plodovima. Ako se i uspije dobiti sjeme, najbolje je odabrati plodove od hibridnih sorti smokve, jer su sjemenke u ovim plodovima vjerojatno više sposobne za klijanje.

Sjeme je potrebno staviti u posudu s vlažnom mješavinom pijeska i treseta te ga držati na toplom i dobro osvijetljenom mjestu. Nakon nekoliko tjedana, sjeme bi se trebalo klijati, a kad biljke narastu dovoljno, mogu se presaditi u zasebne posude ili na otvoreno tlo.

Uzgoj smokve iz sjemena je moguće, ali ako se žele uzgajati sorte koje će proizvesti plodove određene veličine, okusa i teksture, preporučuje se uzgoj iz reznica ili sadnica.

Sadnja sadnice

Prije sadnje se skrati korijenje te se sadnica nakratko namoči u posudi sa smjesom ilovače i goveđeg stajnjaka. Na postavljenu sadnicu se postavlja sloj tla koji pokrije korijen i zbije tako da nema zračnih prostora, na dubini na kojoj je bila u rasadniku. Zatim se stavlja gnojivo te ostatak tla nakon čega se zalijeva.

Kalemljenje

Smokva se može cijepiti ili kalemiti na druge biljke, a postupak se obično koristi kada se želi proizvesti sorta smokve koja je osjetljiva na niske temperature ili loše tlo. Cijepljenjem ili kalemljenjem smokve na podlogu biljke koja je otpornija na hladnoću ili lošije tlo, smokva će imati bolju otpornost na takve uvjete.

Najčešća biljka koja se koristi kao podloga za cijepljenje ili kalemljenje smokve je divlja smokva. Divlja smokva je otpornija na niske temperature i ima bolju otpornost na bolesti i štetnike od mnogih sorti smokve. Postupak cijepljenja ili kalemljenja smokve na divlju smokvu je sličan kao i kod drugih biljaka.

Postupak se obično provodi u proljeće kada biljka počinje sa vegetacijom. Za kalemljenje se koriste godišnji izdanci smokve koji su debljine olovke i dugi oko 20 cm. Na podlogu divlje smokve napravi se rez te dužine, a zatim se na rezu naprave dvije kosine tako da se dobije oblik slova "V". Zatim se na podlogu lagano umetne izdanak smokve tako da se njegov kambij, unutarnji sloj izdanka, poravna sa kambijem podloge. Nakon toga se mjesto spajanja obloži plastičnom vrećicom i čvrsto zaveže. Na ovaj način se stvara povoljna mikroklima za daljnji rast kalemova.

Cijeli postupak kalemljenja ili cijepljenja smokve na divlju smokvu traje nekoliko tjedana. Nakon toga, kada se smokva učvrsti, može se ukloniti plastična vrećica i dalje njegovati biljka kao i bilo koja druga.

Uzgoj u vrtu

Sadnja smokve u vrtu zahtijeva pripremu tla i odabir optimalnog mjesta za sadnju. Prije sadnje potrebno je odabrati zdrav i jak sadni materijal. Sadnice se mogu nabaviti u rasadnicima ili od drugih uzgajivača. Tlo treba biti dobro pripremljeno i prozračno kako bi sadnica mogla lako prodrijeti u zemlju.

Kada je tlo pripremljeno, treba iskopati rupu u koju će se sadnica smjestiti. Rupa treba biti dovoljno velika kako bi korijenje smokve moglo rasti i razvijati se. Preporučuje se da rupa bude duboka oko 60 cm, a široka oko 60 - 80 cm. Na dno rupe se stavlja sloj drenažnog materijala kako bi se spriječilo zadržavanje viška vode oko korijena.

Prije sadnje, korijenje sadnice treba natopiti u vodi kako bi se lakše ukorijenila u tlu. Nakon što se korijenje natopilo, sadnicu treba postaviti u rupu i zatrpati zemljom dok se ne postigne razina tla na kojoj je sadnica bila u rasadniku ili posudi.

Nakon sadnje, sadnicu je potrebno zalijevati kako bi se tlo dobro navlažilo i korijenje pravilno ukorijenilo u tlu. Preporučuje se i dodati sloj malča oko stabla kako bi se zadržala vlaga u tlu i spriječio rast korova. Važno je redovito zalijevati i održavati sadnicu dok ne počne aktivno rasti i razvijati se u svom novom okruženju.

Uzgoj u stakleniku

Staklenički uzgoj smokve je moguć uz osiguravanje optimalnih uvjeta, odnosno potreba za svjetlošću i vodom te adekvatnog razmaka između i unutar redova, a moguće su i dvije berbe godišnje. Unatoč tome, ovaj način uzgoja se ne preporučuje jer smokva svojom bujnošću zasjenjuje prostor.

Uzgoj u posudama

Moguća je sadnja smokve u lončanice koje se mogu držati u stakleniku tijekom godine ili se unositi u zatvoreni prostor kad stablu otpadne lišće i zaprijeti mraz. Prostor okrenut prema jugu ili jugozapadu je najpogodniji za ovaj tip uzgoja.

Održavanje i njega

Nakon sadnje se obavlja rez kojim se formira željeni uzgojni oblik, a smokovik je potrebno 3 - 4 puta godišnje kositi i nastirati te se gnoji sa 150 - 300 kg fosfornog i 200 - 400 kg kalijevog gnojiva.

Zalijevanje

U uvjetima nedostatka vode moguće je pucanje plodova i razvoj gljivičnih bolesti. U novije vrijeme se primjenjuje navodnjavanje kap po kap, a ovisno o broju kišnih razdoblja i tipu tla, količina vode za navodnjavanje po sezoni se kreće oko 250 - 700 l/m2.

Gnojidba

Za gnojidbu tla prije sadnje potrebna je analiza tla kako bi se utvrdila količina potrebnog fosfora i kalija za meliorativnu gnojidbu koja je prvenstveno potrebna na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima. U tlo se unosi 600 kg/ha fosfora i 700 kg/ha kalija. Koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom dušika (NPK 5:20:30). Teža i kamenita tla je potrebno obogatiti organskim tvarima, ponajprije dušikom. Nakon ljetnog rahljenja preporučuje se pobacati i zaorati stajski gnoj u količini 40 - 50 t/ha.

Smokva može uspijevati i na lošijim tlima zbog vrlo razvijenog korijena koji crpi vodu i hranjive tvari iz dubljih slojeva tla, no za kvalitetniji prinos potrebna je primjena gnojiva. Na lošijim tlima se unosi 2300 kg/ha NPK 5:20:30, a tijekom jeseni se unosi organsko gnojivo.

Razmnožavanje

Smokva se može razmnožavati na tri načina - reznicama, cijepljenjem i sjemenkama.

Razmnožavanje reznicama

S matičnih stabala se od polovice siječnja do početka veljače uzimaju odrvenjele reznice dužine 20-ak cm. Čuvaju se u trapovima na temperaturi od 5°C u vlažnom pijesku do proljeća kada se ožiljavaju i premještaju u kontejnere s plodnim tlom ili supstratom u kojem ostaju godinu dana da bi se što bolje razvile. Tako se dobivaju ožiljene jednogodišnje sadnice koje su spremne za sadnju na stalnu proizvodnu površinu.

Postoje i reznice koje su odmah spremne za sadnju, a dobivaju se tako da se odreže odrvenjena grana 15 - 20 cm ispred mjesta početka grananja. Potrebno je ostaviti najrazvijeniju grančicu dok se ostale odrežu. Takva reznica se odmah postavlja u pripremljenu jamu tako da iz tla proviruje samo ostavljena grančica. Prilikom sadnje je potrebno zemlju obogatiti stajskim gnojem ili tresetom.

Razmnožavanje sjemenkama

Stabla koja su uzgojena iz sjemenki vrlo kasno daju urod, tek za 8 - 10 godina. Obično su neujednačeni u rastu, razvijenosti korijenovog sustava, kakvoći plodova i rodnosti.

Razmnožavanje cijepljenjem

Najčešći načini razmnožavanja kod smokava su cijepljenje na rascjep i okuliranje na budni i spavajući pup. Prije cijepljenja potrebno je pripremiti podloge koje se 15 dana prije cijepljenja očiste od bočnih ogranaka.

Presađivanje

Smokve se mogu presađivati, ali se ne preporučuje jer odrasle smokve imaju jako duboko korijenje koje se može oštetiti prilikom iskopavanja i presađivanja. Presađivanje smokve također može biti stresno za biljku i može dovesti do smanjenog prinosa sljedeće godine.

Ako je ipak potrebno presaditi smokvu, to se radi u rano proljeće prije nego što se vegetacija počne aktivno razvijati. Prije presađivanja treba pripremiti novo mjesto za biljku, koje bi trebalo biti veće od trenutnog mjesta kako bi se smokva mogla razvijati bez ograničenja.

Nakon što se smokva iskopa, pazeći da se korijenov sustav ne ošteti, presađuje se u novu, veću sadnu rupu. Nakon presađivanja, važno je dobro zaliti biljku kako bi se korijenje što prije ukorijenilo u novom tlu. Također, preporučuje se uklanjanje dijelova biljke koji su oštećeni ili izgledaju slabo kako bi se potaklo zacjeljivanje i rast nove biljke.

Pomlađivanje

Smokve obično imaju dug životni vijek i mogu dobro rasti i plodonositi dugi niz godina. Međutim, kako smokva stari, može doći do slabijeg rasta, manje plodnosti i povećane osjetljivosti na bolesti i štetnike. U takvim situacijama, može biti potrebno pomlađivanje smokve kako bi se poboljšao njen rast i plodnost.

Pomlađivanje smokve može se provesti na nekoliko načina. Jedan od načina je orezivanje, odnosno uklanjanje starih i slabo rastućih grana kako bi se potaknuo rast novih izdanaka. Orezivanje smokve treba obavljati u razdoblju mirovanja, tijekom kasne jeseni ili rane zime. Također, preporučuje se uklanjanje suhih i oštećenih dijelova biljke kako bi se spriječila pojava bolesti i štetnika.

Drugi način pomlađivanja smokve je zamjena starih biljaka novim sadnicama, što se može učiniti ako je stara biljka bolesna ili ne daje dovoljno plodova. Novu sadnicu treba posaditi na novo mjesto, nakon što se dobro pripremi tlo i osigura dobra drenaža.

Osnovno pomlađivanje odnosi se na prorjeđivanje lišća. Biljku je potrebno redovito pregledavati (barem jednom tjedno u ranoj fazi rasta) kako bi se na vrijeme primijetilo ima li smeđe, žute ili crvene mrlje na lišću, jer su to sve znakovi da biljka smokve nije zdrava koliko bi mogla biti. Crvene mrlje na lišću smokve znače da biljka upija previše vode brzim tempom. Srećom, ti će tragovi polako izblijediti kako biljka nastavlja rasti.

Ako lišće izgleda žuto, to znači da je biljka previše zalivena. Biljci je potrebno smanjiti količinu vode. Ako se primijete bilo kakve smeđe mrlje, to obično znači da biljka dobiva previše izravne sunčeve svjetlosti i potrebno je prilagoditi položaj biljke ili zaštitu od izravnog sunca.

Oštećeno lišće se reže škarama pri dnu spojne stabljike. Točnije, sve listove koji posvuda izgledaju smeđe ili crno. Prilikom redovitog prorjeđivanja lišća ne smije se uklanjati više od 10 listova s biljke odjednom. Ako se ukloni previše odjednom, biljka bi se mogla dugoročno šokirati ili potencijalno oštetiti. Nakon što razvije više lisnatog lišća, može se ukloniti još nekoliko listova. Također se preporučuje pričekati dok biljka smokve ne izbaci više lišća na vrhu prije nego što se više ukloni lišće od baze biljke.

Za prorjeđivanje lišća, biljka smokve mora biti visoka minimalno 1,5 m. Visina biljke se može provjeriti mjerenjem počevši od podnožja biljke. Ako je smokva manja od 1,5 m, preporučuje se pričekati nekoliko tjedana ili mjeseci dok biljka više ne naraste.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje smokve je korisno ako se primijeti da biljka ima previše izdanaka ili grana koje se međusobno dodiruju, što može utjecati na njen rast i plodnost. Također, prorjeđivanje može pomoći u poboljšanju prozračnosti krošnje i boljem pristupu svjetlosti i zraku.

Vrši se u razdoblju mirovanja, tijekom kasne jeseni ili rane zime. Najprije je potrebno ukloniti suhe, oštećene i bolesne grane, a zatim prorijediti ostale grane kako bi se održala ravnoteža u krošnji. Tijekom prorjeđivanja, preporučuje se uklanjanje grana koje rastu preblizu ili se međusobno dodiruju, kao i one koje rastu preblizu tla.

Važno je napomenuti da smokva ima specifičan rast i formiranje plodova, pa prorjeđivanje treba obavljati oprezno i postepeno. Previše prorjeđivanja može dovesti do smanjenja prinosa ili čak do prestanka plodnosti biljke. Stoga se preporučuje savjetovanje s stručnjakom ili uzimanje u obzir specifičnosti sorte smokve prije nego što se započne s prorjeđivanjem, također preporučujemo pročitati dio o rezidbi.

Ako je dio na vrhu smokve posebno lisnat ili uzrokuje da se cijelo stablo naginje na jednu stranu, odabire se mali ili veliki dio, ovisno o tome kako želite da vaše stablo izgleda dugoročno. Na primjer, ako se podrezuje vrh stabla, može se odrezati 15 cm od vrha stabla pod kutem od 45 stupnjeva. Za nekoliko tjedana iz reza će početi rasti novi izdanci.

Rezidba

Prije same rezidbe prvo je potrebno utvrditi vrijeme orezivanja. Neki izvori preporučuju da se stablo oreže odmah nakon presađivanja, dok drugi tvrde da bi se trebalo pričekati do kraja prve faze mirovanja. Problematika leži u tome da se kod presađivanja najčešće koriste mlade sadnice s par listova na kojima se nema što orezati, zbog čega mnogi griješe i odrežu odmah prve grančice i listove ostavljajući golu stabljiku.

Ako se želi početi s orezivanjem ovako rano, nakon presađivanja, u tom slučaju se odreže ili skrati biljka do pola, omogućujući da se fokusira na razvoj korijena. S orezivanjem stabla odmah nakon presađivanja se počinje rano i ovime se u biti trenira stablo od samog početka da usmjeri svoju energiju u koncentriranijem obliku (na korijen) umjesto da mu se dopusti da svoju energiju širi na "razrijeđen" način. Kao rezultat toga, do kraja vegetacijske sezone stablo će vjerojatno biti jače i bolje ukorijenjeno.

S druge strane, postoji određen rizik od šoka za stablo ako ga se oreže previše odmah nakon presađivanja. Većina stabala smokava je otporna i neće trpiti veću štetu, ali ako je mladica već pomalo slaba, orezivanje odmah nakon presađivanja može imati negativan učinak i uzrokovati da prestane rasti, a može čak i početi venuti.

Kao opće pravilo, ako vjerujete izvoru i rasadniku od kojeg su kupljene sadnice da su kvalitetne i čvrste, možete ga odmah orezati. Ako niste sigurni u integritet stabla, preporučuje se pričekati do prve faze mirovanja prije nego što se krene s orezivanjem.

Prva rezidba

Prilikom prve rezidbe potrebno je očistiti i odrezati veći dio stabla/mladice. Ovo je važan aspekt treninga rezidbe. Rezanjem većeg dijela stabla smokve, prisiljava ga se da se usredotoči na razvoj snažnog korijenja. Kao rezultat toga, stablo će se bolje učvrstiti i dugoročno biti jače. Time se također može potaknuti da grane rastu vodoravno, stvarajući grmolika stabla umjesto tanašnih, rijetkih krošnji.

Zimska rezidba

Na početku druge faze mirovanja nakon presađivanja odabire se 4 - 6 grana sa snažnog, novog stabla, a ostatak odreže. Ovaj postupak potiče razvijanje veličine plodova i ograničava visinu stabla. Prilikom odabira grana potrebno je paziti da su raspoređene oko glavnog debla u prilično jednakim razmacima. Ove grane trebale bi biti dovoljno razmaknute tako da na kraju mogu narasti 7,5 - 10 cm u promjeru bez da se dodiruju jedna s drugom.

Također je potrebno imati na umu da rodne grane koje rastu preblizu neće moći postići odgovarajuću debljinu, i kao rezultat toga, neće moći podupirati sekundarne grane ili zdrave plodove. Takve su grane često pod stresom i pucaju. Također je potrebno ukloniti sve druge nove izdanke ili nove grane.

Rezidba tijekom godina

Rezidba smokve se obavlja tijekom zime. Nakon što smokva dosegne svoju treću sezonu mirovanja ili treću zimu, velika većina rezidbe treba se odvijati tijekom kasnog dijela faze mirovanja jer stablo ne raste aktivno tijekom tog vremenskog razdoblja. Ipak se preporučuje pričekati da prođe najhladniji dio sezone.

Orezivanjem tijekom zime smanjuje se rizik od šokiranja ili oštećenja stabla tijekom ranih faza rasta, ali i olakšava proces jer će nedostatak lišća učiniti grane vidljivijima i lakše ih je rezati. S rezidbom se može pričekati do ranog proljeća, ali svakako ga treba orezati prije nego stablo smokve pokaže znakove novog rasta.

Rezidba smokve uključuje rezanje izdanaka koji rastu na dnu stabla. Izdanak je grana koja počinje rasti iz baze ili korijena stabla smokve. Može izgledati slično samom stablu, ali se može prepoznati i po tome što ne raste iz grane ili debla stabla. Izdanci su rezultat pokušaja stabla da razvije više grana, ali ako je stablo pod stresom, počet će izbacivati izdanke umjesto zdravih grana iz glavnog debla. Ako se te grane ne orežu, one će crpiti energiju iz glavnog, zdravog stabla, a smokva će postupno slabiti i zbog toga davati manji urod.

Slično, sekundarne bočne grane također treba ukloniti ako rastu blizu tla. Ove grane neće biti u stanju adekvatno držati plodove ili lišće, tako da bi one samo iscrpljivale resurse stabla ako bi ih se ostavilo.

Ako dio smokve pokazuje znakove bolesti, te grane također treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo širenje bolesti na ostatak stabla. Slično, ako se primijeti da je deblo ili cijelo stablo umiruće ili da vene, treba ga cijelog odrezati. Mrtvo drvo je ružno, ali što je još važnije, može uzrokovati bolest dok se raspada. Također treba imati na umu da ako se jedna od glavnih rodnih grana ošteti, treba se ukloniti i odabrati novoformirani izdanak ili granu kasno sljedeće zime kao novu rodnu granu za stablo.

Novi rast koji ne izbija iz rodnog drva koje ste odredili tijekom prethodne sezone rasta također treba odrezati ako želite nastaviti usmjeravati energiju stabla smokve na plodove nastale na tim granama.

Sekundarne grane su grane koje rastu iz glavnih grana plodnog drva. Ipak, ne uklanjaju se sve grane. Umjesto toga, režu se one koje rastu pod kutem manjim od 45°C od glavnih grana.

Sekundarne grane koje rastu pod manjim kutom u odnosu na glavnu granu mogu s vremenom rasti preblizu glavnom deblu. Ovakvo pozicioniranje može uzrokovati probleme, a te će grane obično proizvoditi slabe plodove i iscrpljivati resurse i energiju iz stabla. Također treba imati na umu da sekundarne grane koje su se počele križati ili ispreplitati treba ukloniti iz sličnih razloga.

Obično se glavne rodne grane režu za oko 1/3 - 1/4 njihove trenutne veličine. Na taj način stablo ostaje malo i osigurava da su njegovi resursi koncentriraniji. Krajnji rezultat je da će plodovi koje proizvede drvo tijekom sljedeće sezone rasta biti jači, veći i slađi.

Iako ne želite pretjerano orezati stablo, većina stabala smokava izrazito je otporna u pogledu rezidbe i može se nastaviti razvijati jača i zdravija nego ikad nakon uklanjanja značajne količine grana.

Ako se orezuje veliko stablo smokve koje nije orezivano nekoliko godina, može se čak odrezati i glavne grane za pune 2/3 bez oštećenja ili šokiranja stabla. Ako niste sigurni koliko treba odrezati ove glavne grane, samo se zapitajte koliko niske moraju biti da bi vam berba smokava bila izvediva. Možda nećete moći odrediti točnu visinu iz ove procjene, ali ona bi u najmanju ruku trebala poslužiti kao dobra polazna točka dok se utvrđuje prava visina za stablo.

Obavezno se ostavlja 5 ili 6 listova da izrastu na novim granama tijekom ljetnih mjeseci. Nakon što se ti listovi učvrste, prstima se odvajaju (kidaju) dodatni listovi kad počnu nicati. Ako stablo smokve ne daje jestive plodove, ovaj korak nije osobito važan. Glavna svrha ove radnje je usmjeriti minimum potrebne energije na lišće drveta. Uklanjanjem viška lišća sprječava se stablo da svoju energiju usmjeri na njih. S manje energije usmjerene na lišće, više energije će posvetiti proizvodnji voća.

U jesen se uklanjaju potencijalno štetni plodovi, velike smokve koje ne počnu sazrijevati, njih se uklanja i baca, imajući na umu da se voće veličine graška ipak može ostaviti na miru. Ovo voće je u embrionalnoj fazi i neće nepotrebno crpiti resurse.

Većina stabala smokve daje plodove tijekom ranog i kasnog ljeta. Kao takvo, voće koje nije sazrelo do jeseni vjerojatno uopće neće sazrijeti. Kao i kod većine drugih vrsta rezidbe, svrha uklanjanja plodova smokve koji neće sazrijeti do zrelosti je jednostavno preusmjeravanje resursa na druga područja stabla koja od toga mogu imati više koristi. Ovo je važno u jesen s obzirom na to da drvo skladišti energiju i priprema se za prelazak u stanje mirovanja. Uklanjanje voća koje će krasti energiju bez ikakve koristi može omogućiti drvetu da pohrani više svoje energije, čime ga jača za zimu.

Zaštita od vjetra

Smokva može biti osjetljiva na vjetar, posebno tijekom zime kada su temperature niže i kada su biljke općenito osjetljivije na stres. Vjetar može uzrokovati fizička oštećenja na biljci, primjerice slomljene grane ili oštećenja kore, što može dovesti do gubitka vitalnosti i smanjene plodnosti biljke.

Zaštita smokve od vjetra može se postići postavljanjem zaštitne barijere oko biljke, kao što su zidovi, živice ili prepreke koje će zaštititi biljku od jakog vjetra. Također, može se koristiti mreža za vjetar ili sličan materijal koji će spriječiti da vjetar ošteti biljku.

Osim toga, biljke koje su izložene vjetrovitom okruženju često trebaju više vlage kako bi preživjele. Stoga, navodnjavanje smokve tijekom suhih perioda može pomoći u održavanju dovoljne razine vlage u tlu i pružiti dodatnu zaštitu od vjetra.

Zaštita preko zime

Smokva je biljka koja može preživjeti u različitim uvjetima, ali u područjima gdje su zimi vrlo niske temperature, potrebno ju je zaštititi od mraza kako bi se spriječila oštećenja ili smrzavanje biljke. Postoji nekoliko načina za zaštitu smokve od zime i mraza. Prije svega, smokva bi trebala biti posađena na sunčanom mjestu, na južnoj strani. Ovo će joj omogućiti da bolje iskoristi sunčeve zrake i zadrži toplinu tijekom dana.

Drugi način za zaštitu smokve od zime i mraza je pokrivanje biljke zaštitnim materijalom, kao što su deke ili plahte, tijekom vrlo hladnih noći, čime se pomaže u zadržavanju topline oko biljke i sprječava da mraz ošteti biljku. Također je važno redovito provjeravati stanje smokve tijekom zime, posebno nakon vrlo hladnih noći, kako bi se moglo reagirati na vrijeme ako postoje bilo kakvi znakovi oštećenja. Ako su se grane oštetile, treba ih pažljivo odrezati kako bi se spriječilo daljnje oštećenje.

Umotavanje stabla u slojeve jute i otpalog lišća u kasnu jesen ili zimu pomoći će smokvama da prežive većinu zima bez dodatne njege i spriječiti da pretjerano umru tijekom hladne zime. Sve što je potrebno su škare za rezidbu, rola jute, pograbljano, nasjeckano lišće (otprilike jedna puna vrećica za svako stablo, a lišće se može usitniti tako da se preko njega pređe kosilicom za travu), bambusovi ili metalni kolci dovoljno dugi da uokviruju svako stablo (3 kolca po stablu) i alat za udaranje (malj ili čekić), žica za omatanje, klamerica ili čvrsta ljepljiva traka i prazna plastična kanta (1 po stablu)

Prvo je potrebno orezati sve grane koje se križaju, trljaju jedna o drugu ili rastu vodoravno. Ako je stablo vrlo visoko, možete ukloniti starije, više grane kako bi se dalo prednost nižim, mlađim. Jutom se sakupe grane u uspravan snop i zamota snop stabljike u sloj jute te pričvrsti špagom. Koristeći bambusove ili metalne kolce kao okvir, potrebno je "izgraditi" žičani kavez oko svakog vezanog i omotanog stabla. Okvir bi se trebao lagano sužavati prema vrhu, a zatim se omota sloj katran papira ili mekane plastike za krov oko okvira od žice, pričvrstivši ga trakom ili klamericama. Ovaj materijal će odbijati vodu, a ipak će omogućiti cirkulaciju zraka.

Nakon toga je potrebno umotani okvir napuniti nasjeckanim lišćem. Kada je stablo umotano i ispunjeno lišćem, stranice se sužavaju tako da se izreže ili savije katran papir tako da vrh okvira bude dovoljno uzak da se pokrije naopako okrenutom kantom. Kada se pokrije okvir, potrebno je provjeriti je li gornji sloj katran papira uvučen u kantu kako bi se spriječilo curenje vode unutar konstrukcije.

Posljednji korak uključuje umotavanje okvira završnim (urednim) slojem jute, pričvrstivši ga spajalicama ili jutenom špagom. Uklanjanje omota se preporučuje kada vrijeme otopli na kraju zime, nakon opasnosti od duljeg mraza, obično krajem ožujka, početkom travnja. Čak i uz nepredvidive promjene temperatura, ovaj tretman će osigurati da smokve ostanu tople i suhe cijelu zimu i dovest će do obilne berbe.

Bolesti

Najčešće bolesti koje se javljaju kod smokve su siva plijesan, crna pjegavost plodova, mozaik smokve i trulež korijena

Siva plijesan

Siva plijesan (lat. Botrytis cinerea) napada prvenstveno plod, a zatim i mlade izdanke, a izaziva trulež plodova i sušenje izboja. Na plodu se javljaju velike sivosmeđe vodenaste pjege koje se brzo šire, a micelij ulazi u unutrašnjost nakon čega trune i otpada. Bolest se javlja u uvjetima prevelike vlažnosti stoga se preporučuje preventivna mjera rezidbe krošnje.

Crna pjegavost

Crna pjegavost plodova (lat. Alternaria fici Farm) javlja se na površini plodova na kojem se pojavljuju svijetle pjege koje s vremenom potamne, a plod je prekriven micelijem gljive koji prodire u unutrašnjost te plod truli. S ploda bolest prelazi na izboje koji se suše. Preporučuje se preventivna mjera u obliku rezidbe jer se bolest javlja u uvjetima prevelike vlažnosti.

Mozaik smokve

Mozaik smokve (lat. Ficus virus) napada grane, listove i plodove. Napadnute grane su tanje i kraće, a oboljelo lišće se prepoznaje po svijetložutim pjegama. Listovi se postepeno deformiraju i suše te se zbog toga smanjuje otpornost stabla na bolesti i štetnike. Ova bolest je opasna jer napada sve dijelove stabla, a suzbijanje se provodi samo preventivno, sadnjom zdravih biljaka.

Trulež korijena

Trulež korijena (lat. Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea) su gljivice koje izazivaju trulež korijena u novijim nasadima, a prenose se ostacima korijena prethodnih kultura. Bolest se ne može liječiti jer potpuno uništi stablo pa je zbog toga vrlo bitno temeljito očistiti teren od biljnih ostataka prije sadnje.

Štetnici

Od štetnika se najčešće pojavljuju smokvina buha, smokvin moljac, smokvin medić i mali smokvin potkornjak.

Smokvina buha

Smokvina buha (lat. Homotoma ficus) je kukac veličine 3 - 4 mm koji napada list i siše sok čime slabi cijelo stablo, a javlja se u svibnju i lipnju. Zadržava se u skupinama na naličju lista te izlučuje mednu rosu koja povećava vjerojatnost za razvoj čađavice. Suzbija se zimskim prskanjem uljima, a u vegetaciji se primjenjuju insekticidi na osnovi dimetoata, diazinona i malationa u najnižoj koncentraciji.

Smokvin moljac

Smokvin moljac (lat. Simaethis nemorana) je ličinka koja izjeda lisno tkivo. Slabi bujnost izdanaka čime se stvara podloga za napad potkornjaka. Rijetko se pojavljuje u značajnijem broju pa se suzbijanje u pravilu ne primjenjuje, ali po potrebi se tretira s istim sredstvima kao i za suzbijanje smokvine buhe.

Smokvin medić

Smokvin medić (lat. Ceroplastes rusci) je štitasta uš koja je najznačajniji štetnik smokve. Živi pod štitom te se brzo razmnožava. Iscrpljuje stablo sisanjem sokova, a tijelima pokriva plodove, lišće i izboje. Obilno izlučuje mednu rosu koja je pogodan uvjet za razvoj čađavica. Suzbijanje se vrši zimskim prskanjem s bijelim ili plavim uljem koje djeluje i protiv bolesti.

Mali smokvin potkornjak

Mali smokvin potkornjak (lat. Hypoborus ficus) napada grane i grančice zaostale u razvoju, a štete pravi bušeći tunele ispod kore koja se odvaja od drveta. Potrebne su preventivne agrotehničke mjere u vidu odstranjivanja napadnutih grana iz nasada koje se zatim spaljuju.

Upotreba smokve

Plod smokve se može konzumirati u svježem i sušenom obliku ili se prerađuje u marmelade i slične proizvode. Također ima i protuupalna i antioksidativna svojstva.

Berba

Smokva počinje rađati treće godine nakon sadnje, a značajan urod se bilježi 5. - 7. godine. Berba se odvija od lipnja do listopada u nekoliko navrata zbog neravnomjernog dozrijevanja plodova, a beru se s peteljkom te nakon toga nemaju sposobnost dozrijevanja.

Zreli plodovi se prepoznaju po veličini, boji kožice te po čvrstoći i okusu mesa. Zrelost smokve može se procijeniti i po težini, odnosno obješenosti ploda na grani. Kožica se treba lako odvajati od mesa te nema više mliječnog soka.

Važno je smokve brati postupno kako dozrijevaju jer plod može biti prezreli u nekoliko dana. Najbolje je brati u ranim jutarnjim satima te su potrebne rukavice zbog zaštite od smokvinog mlijeka koje iritira kožu.

Sušenje

Plodovi koji se beru za sušenje moraju biti u potpunosti zreli jer je tada najveći sadržaj šećera, a mogu se sušiti na suncu ili u sušionicama. Da se spriječi pojava plijesni, gljivica, bakterija ili muha, plodovi se sumpore prije sušenja ili uranjaju u morsku vodu.

Skladištenje

Nakon berbe, plodovi se stavljaju u plitke posude s označenim mjestima za svaki plod kako ne bi došlo do dodirivanja i kvarenja. Čuvaju se u hladnjačama na temperaturi 0 - 4°C na relativnoj vlažnosti zraka od 85%, a vrijeme čuvanja je 15 - 21 dan, ovisno o sorti.

Pripravci

Kulinarstvo

Smokve se prerađuju u marmelade i džemove, koriste se u izradi kolača i slastica, a može se koristiti i kao dodatak u pripremi slanih jela.

Medicina

Smokve su izvor minerala i različitih vitamina (B, C, A, kalcij, fosfor, bakar, magnezij i dr.).

Sadrže takin koji smanjuje razinu kolesterola u krvi, a osim toga štite organizam od prijevremenog starenja. Uspješno rješavaju problem kurjih očiju i bradavica.

Zanimljvosti

U svim kulturama stablo i plod smokve su simbol obilja i plodnosti. Smatra se da su smokve prve plantažno uzgojene biljke. Vodeća zemlja u proizvodnji smokava je Turska.

Foto: Annette Schleich / Pixabay