• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer

Vrtlarica.hr

sadnja i uzgoj biljaka

  • Cvijeće
  • Grmlje
  • Drveće
  • Sukulenti
  • Voće
  • Povrće
  • Žitarice
  • Samoniklo bilje
  • Industrijske biljke
  • Vrtlarenje
  • Maslinarstvo
  • Vinogradarstvo
  • Gljive
  • Začini
  • Čajevi
  • Zimnica
baršunasta panjevčica

Baršunasta panjevčica

Autor: Anita

  • 1 Vrste baršunaste panjevčice
    • 1.1 Flammulina velutipes
    • 1.2 Enokitake gljiva
  • 2 Uzgoj baršunaste panjevčice
  • 3 Berba
  • 4 Baršunasta panjevčica u kuhinji
  • 5 Ljekovita svojstva
  • 6 Povijest

Baršunasta panjevčica (lat. Flammulina velutipes) je jestiva gljiva iz porodice Physalacriaceae. Naziv je dobila zbog svog baršunastog izgleda i zbog toga što najčešće raste na panjevima. Budući da raste tijekom zime, kod nas se još naziva i zimskom panjevčicom.

Klobuk baršunaste panjevčice može biti svijetlonarančaste do crvenosmeđe boje, s tim da je na rubovima svjetliji. U početku je polukružnog oblika i ima podvijene rubove, a kasnije se otvara i može biti širok od 3 do 6 cm. Po površini je gladak, a tijekom vlažnog vremena postaje sluzav i jako ljepljiv. Listići su rijetki, a na početku su blijedožute boje, dok kasnije postanu crvenkasti.

Baršunasta panjevčica ima tvrd i žilav stručak koji je isprva pun, ali vrlo brzo postane šupalj. Na donjem dijelu je tamnosmeđe boje i najčešće je uvijen, dok je u gornjem dijelu žutocrvene boje. Može biti visok od 3 do 7 cm, a širok 3 - 10 mm. Meso ove gljive je tanko, mekano i žute boje. Nema izražen okus ni miris. Spore su glatke, duguljastog oblika i ostavljaju bijeli trag.

Gljiva pojedinačno ili u velikim skupinama raste kao parazit ili saprofit po drveću u listopadnim šumama, najčešće na panjevima i deblima bukve. Može rasti i na zdravim stablima, ali najčešće je možemo pronaći na onima koja su oboljela.

Vrste baršunaste panjevčice

Na našim područjima razlikujemo dvije vrste baršunaste panjevčice, a riječ je o šumskoj i onoj koja se koristi za uzgoj. Izgledom se drastično razlikuju.

Flammulina velutipes

Obična baršunasta panjevčica koju možemo pronaći kod nas u šumama, u različitim bojama i oblicima. Od druge vrste se razlikuje po boji, obliku i veličini. Ova vrsta je narančaste boje, ima mesnat klobuk i u prirodi se može brati tijekom kasne jeseni i zime. Moguć je i uzgoj na oblicama.

Enokitake gljiva

Jako je popularna pa se dosta često uzgaja za prodaju. Jako je cijenjena gljiva, osobito u Japanu. Ima specifičan izgled, bijele je boje, stručak joj je dug i tanak, a klobuci nešto manji nego kod prethodno spomenute vrste. U istočno-azijskoj kuhinji se najčešće koristi za pripremu juhe, ali može se upotrebljavati i za salate i druga jela. Teksturom su hrskave i najčešće imaju neugodan miris koji podsjeća na kemikalije, ali on se kuhanjem gubi. Okus ove gljive je dosta blag i pomalo podsjeća na voće. Engleski nazivi za ovaj uzgojni oblik su lilly mushroom, futu mushroom i golden needle.

Uzgoj baršunaste panjevčice

Poput bukovače, resastog igličara, Judinog uha i nekih drugih vrsta gljiva, baršunasta panjevčica se također može uzgajati na oblicama, a takav način uzgoja započeo je još prije otprilike 800 godina u Kini. Za nacjepljivanje micelijem ove gljive posebno su pogodne vrbe i bjelogorično drveće poput jasena, a micelij se oblicama spomenutog drveća dodaje u zimskom razdoblju.

Međutim, dosta češći je uzgoj u plastičnim bocama. Plastične boce u kojima ćemo uzgajati baršunastu panjevčicu treba oprati i sterilizirati. Boce prvo treba oprati antibakterijskim sapunom i temeljito isprati vodom.

Kao podloga za uzgoj može se koristiti piljevina ili poseban supstrat za uzgoj gljiva koji se može nabaviti u bolje opremljenim vrtnim centrima. Micelij se prvo treba dobro izmiješati sa supstratom kako bi se potaknulo proraštanje. Smjesa se nakon toga stavlja u boce koje treba držati u prostoriji s temperaturom između 22 i 25 stupnjeva i relativnom vlažnošću zraka višom od 90%. Odgovarajuća temperatura i vlažnost zraka su jako važni za proraštanje micelija, dok količina svjetlosti i nije toliko bitna.

Dva tjedna nakon zasijavanja, micelij bi trebao prorasti supstrat i raširiti se unutar boce. Nakon toga boce treba držati u toplom i vlažnom okruženju, sve dok micelij u potpunosti ne proraste supstrat. Ovaj proces može trajati od 14 do 30 dana.

Boce s micelijem nakon proraštanja treba prebaciti u hladniju prostoriju, gdje temperatura iznosi između 10 i 18 stupnjeva. Vlažnost zraka u ovoj fazi također treba biti nešto niža, u skladu s temperaturom. Količina sunčevog svjetla ni u ovoj fazi nije pretjerano važna. Nagle promjene u temperaturi i vlažnosti zraka uzrokovat će formiranje plodnih tijela gljiva.

Berba

Gljive su spremne za berbu otprilike 60 dana nakon zasijavanja micelija.

Baršunasta panjevčica u kuhinji

Iako je kod nas manje poznata, baršunasta panjevčica je u kineskoj, korejskoj i japanskoj kuhinji tradicionalna namirnica. Budući da su stručci ove gljive previše žilavi, za pripremu jela se koriste samo klobuci. Kraćom termičkom obradom oslobađaju se korisni nutrijenti, a budući da je riječ o vrlo delikatnim gljivama, ako se pripremaju s povrćem treba ih dodati tek pred kraj pripreme.

Odličan su dodatak sendvičima, salatama, gulašima, omletima i rižotima. Posebice su ukusne u kombinaciji s mesom, na primjer s govedinom, ali i s ribom i morskim plodovima. Japanci ih uglavnom pripremaju s rezancima i povrćem, pržene u woku, a pogodne su i za pripremu juha i umaka.

Neki smatraju da klobuke baršunaste panjevčice prije pripreme treba prokuhati i baciti vodu u kojoj su se kuhali.

Ljekovita svojstva

Baršunasta panjevčica je posebno cijenjena u kineskoj narodnoj medicini, gdje se koristi za liječenje karcinoma jetre i želuca. Sadrži bjelančevinu pod nazivom flamulin te beta-D-glukan i lecitin, a njeno antivirusno, antibakterijsko i antitumorsko djelovanje je potvrdila i moderna znanost.

Konzumacijom ove gljive tijekom dužeg vremenskog razdoblja mogu se liječiti peptički čir, bolesti jetre i zlatni stafilokok, a smatra se kako pomaže i kod Alzheimerove bolesti. Zbog flamulina, baršunasta panjevčica je dobar saveznik u borbi protiv astme, alergijskog rinitisa i razvoja ekcema. Za postizanje bilo kakve koristi od konzumacije ove gljive potrebno je pojesti oko 2 kg tjedno. Kao što je spomenuto, baršunasta panjevčica se može pripremati na različite načine, kao dio hladnih i toplih jela, a pri tom nema straha da će se djelatne tvari pod utjecajem topline razgraditi.

Baršunasta panjevčica je u svježem obliku kvalitetan izvor složenih ugljikohidrata, bjelančevina i vitamina B skupine. U 100 grama ove gljive nalazi se oko 37 kalorija, a u manjoj mjeri sadrži važne minerale poput kalija, fosfora, bakra, cinka, selenija i željeza.

Povijest

Znanstveni naziv ove gljive potječe od dvije riječi: flammeus - mali plamen, zbog boje kojim se ističe u zimskim mjesecima kada je većina biljaka zamrla, te od složenice velutipes, nastale od riječi velutinus - što u prijevodu znači prekrivena dlačicama i pes - noga. Nazivi na engleskom jeziku su velvet shank, velvet stem, velvet foot i velvet mushroom.

Uzgoj baršunaste panjevčice započeo je prije nekoliko stotina godina u Kini. S vremenom se proširila i u neke druge dijelove svijeta pa se uspješno uzgaja već dugi niz godina. Iako se ponekad može činiti da panjevčica raste iz tla, ona u prirodi raste isključivo na drveću, pa ako je primijetite na tlu znači da je drvo ukopano ispod površine. Najčešće raste na bukvama i vrbama. Može se pojaviti i na brijestu, ali to je rijedak slučaj. Osim toga, poneka je možemo pronaći i na stablima oraha, divljeg kestena, lipe, javora, topole, jasena, hrasta, pa čak i bazge.

Baršunasta panjevčica je rasprostranjena u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi. U istočnoj Aziji se najčešće uzgaja oblik poznat pod nazivima enokitake ili enoki. Uzgaja se na tamnim mjestima i upravo zbog nedostatka svjetla razvije male klobuke i jako izdužene stručke.

S obzirom na to da je zimska gljiva, dobro podnosi mraz i niske temperature (može izdržati do -25 stupnjeva). Zimi se može naći i ispod snijega, a zahvaljujući toploj narančastoj boji lako je uočljiva. Ako gljive krenu rasti prije snijega i prežive sve do njegovog topljenja, poprimaju tamniju boju, a stručci prestanu biti baršunasti i postanu crni i tvrdi.

Iskusni skupljači gljiva tvrde da je baršunastu panjevčicu nemoguće zamijeniti s bilo kojom drugom otrovnom gljivom jer ona jedina raste u zimskim mjesecima, a izdvaja se i svojim specifičnim izgledom. S druge strane, oni manje iskusni mogli bi zamijeniti ovu gljivu s otrovnom rebrastom patuljicom (Galerina marginata), koja još nosi naziv mala smrt.

Iako je za rebrastu patuljicu karakteristično da raste tijekom ljeta i jeseni, ponekad se može pojaviti i u zimskim mjesecima. Ima vidljivo rebrast rub klobuka, a na stručku se mogu uočiti ostaci vjenčića. Paučasto bijeli stručak je prošaran i gladak na dodir. Miris rebraste patuljice je sličan mirisu brašna.

Skupljači gljiva koji nisu sigurni u to koju su gljivu ubrali, razlikovati ih mogu po boji otrusine. Klobuk gljive se na nekoliko sati ostavi na bijelom papiru, a ako je boja otrusine bijela, radi se o baršunastoj panjevčici. U slučaju da na papiru ostane otrusina smećkaste boje, možete biti sigurni da je riječ o rebrastoj patuljici.

Foto: Hans/Pixabay

Provjera činjenica

  • Velika ilustrirana enciklopedija Vrt; The Royal Horticultural Society: Encyclopedia of Gardening; 2005.
  • Enciklopedijski priručnik Vrt; Handbuch Garten BLV Verlagsgesellschaft; 2003.
  • Zdravi vrt; Encyclopedia of Organic Gardening; 2010.
  • Mali staklenici i plastenici; Eva Schumann, Gerhard Milicka: Das Kleingewächshaus, Technik und Nutzung; 2010.
  • Mira Vučetić: Velika knjiga kuharstva; 2013.

Savjeti za vrtlarenje

grancice-jelke

Odlaganje jelke nakon blagdana

Božićni blagdani su nezamislivi bez božićne jelke, no često nam se postavlja pitanje koje drvce je bolje, umjetno ili … [više] about Odlaganje jelke nakon blagdana

mikropovrce

Uzgoj mikropovrća

Početak uzgoja mikropovrća počeo je 1980. godine u San Franciscu, a tada takve biljke nisu imale popularnost kao što je … [više] about Uzgoj mikropovrća

vrtlarstvo

Što je gerila vrtlarstvo

Gerila vrtlarstvo označava čin vrtlarstva na zemlji i na prostoru na kojem vrtlari nemaju legalno pravo saditi i … [više] about Što je gerila vrtlarstvo

zaštita okoliša

Što je ekološki vrt

Danas često možemo čuti izraze poput ekološki vrt te organski, permakulturni i bio vrt. Bitno je napomenuti kako između … [više] about Što je ekološki vrt

vrtlarenje

Kalendar sadnje povrća

Kalendar povrtnih biljaka koje možete posaditi u svom vrtu te ostale smjernice o tome kako se pobrinuti za pripremu i … [više] about Kalendar sadnje povrća

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Novije

gipsofila

Gipsofila

glavica češnjaka

Češnjak ili bijeli luk

ciklama

Ciklama

butternut tikva

Butternut tikva

borovnica

Borovnica

bamija

Bamija

aronija

Aronija

rajčica

Rajčica

RSS Vege.hr

  • Himalajska sol
  • Kakao maslac
  • Seitan
  • Granola
  • Aquafaba - zamjena za jaja
  • Što je gluten
  • Sojino mlijeko
  • Kokosovo mlijeko
  • Bademovo mlijeko
  • Mlijeko od sjemenki bundeve

Footer

Informacije

  • O nama
  • Kontakt
  • Marketing
  • Uvjeti korištenja

Gastro Media

  • Gastronomija.hr
  • Moja Zimnica
  • Vege.hr
  • Vrtlarica.hr

Vrtlarica.hr

Vrtlarica je najveća enciklopedija biljaka, nastala iz ljubavi prema zelenilu. Na Vrtlarici radi tim vrtlara s godinama iskustva u sadnji, uzgoju i održavanju biljaka. [više]

HR | SI | SR

Copyright © 2018.–2023. by Gastro Mreža. Sva prava pridržana. Web: Informativka