Karanfil (lat. Dianthus caryophyllus L.) je cvjetnica iz porodice klinčićevki (Caryophyllaceae) kao i gipsofila. Iako je drugi naziv za karanfil klinčić, radi se o velikoj porodici sa stotinjak rodova zastupljenih na svim kontinentima. Razne se vrste mogu pronaći u svim dijelovima svijeta, a neki od predstavnika prisutni i na našem području su kukolj, kilavica, merinka, sapunika i pušina. Porijeklo latinskog imena ima nekoliko objašnjenja. Jedno je da je došao od grčke fraze Dios anthos, što znači božanski cvijet. Drugo je prema legendi o božici Diani koja je, nakon što ju je mladić odbio, iščupala i bacila njegove oči iz kojih je kasnije izrastao karanfil.
Karanfil je vazdazelena zeljasta trajnica koja se uzgaja kao pokrivač tla i zbog lijepog cvijeća. Po popularnosti, smatra se jednaka ruži. Nema glavni korijen već razgranat i plitak korijenski sustav koji se širi rizomima. Stabljika je uspravna i pri vrhu se grana. Listovi su tvrdi i uski, tvore bogat i gust busen, srebrnkaste su boje. Može doseći maksimalnu visinu od 80 cm, iako je uobičajeno da je visok 40 cm. Cvijet je građen od 5 lapova nazubljenih rubova i okruglog oblika. Veoma je mirišljav i cvate od proljeća do jeseni, iako to ovisi o vrsti i klimatskim uvjetima. Cvijet može biti crvene, ružičaste ili bijele boje u svim nijansama, a neki su čak dvobojni. Plod je tobolac s četrdesetak sjemenki.
Karanfil je raširen po cijelom svijetu, ali se domovinom smatra Europa. Veoma je popularan za rezano cvijeće, pa se uzgaja u komercijalne svrhe. Prilagođen je pojasu umjerene klime, pa se u suptropskom i tropskom dijelu uzgaja u šatorima s kontrolom vlage i temperature.
Srodnici
Vrste karanfila
Smatra se da u svijetu trenutno postoji oko 400 vrsta karanfila, a zbog ljepote cvjetova svake se godine uzgajaju novi hibridi. Raznolikost vrsta ne čudi s obzirom na to da je nakon ruže jedna od najkultiviranijih vrsta. U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, a u nastavku donosimo najznačajnije. Za daljnji uzgoj i križanje postoje 3 tipa te ćemo navesti i njih te najpoznatije podvrste.
Pravi karanfil
Pravi karanfil karakterističan je po svom bogatom i mirišljavom cvijetu koji dolazi u nekoliko boja, ali je u prirodi najčešće ružičast. Zbog dugog niza godina ima mnoštvo kultivara s lijepim cvjetovima, ali je najuzgajaniji zbog izdržljivog zimzelenog busena.
Turski karanfil
Turski karanfil je još jedna vrsta višegodišnje cvjetnice koja potječe s područja jugoistočne Azije. Raste kao grmolika biljka i ima dugu stabljiku na čijem su vrhu po desetak manjih cvjetova. Izrazito su mirisnu i najčešće dvobojni, pa je jedna od najpopularnijih cvjetnica za uzgoj.
Klinčac šiljastolisni
Ova je vrsta karanfila raširena po Balkanskom poluotoku, a poznata je zbog bijelih cvjetova sa šiljastim laticama. Veoma je nježan i ima manje cvjetova nego uzgojni, a najčešće se nalazi u prirodi.
Jabučki klinčić
Ova vrsta karanfila je autohtona Hrvatska vrsta, a danas se smatra veoma rijetkom ili izumrlom. Radi se o busenastoj cvjetnici koja je pronađena na otoku Jabuci, po čemu je i dobila ime. Veoma je izdržljiva u suhim uvjetima i otporna na posolicu, ali ju je nemoguće uzgojiti i zbog toga se o njemu malo uistinu zna.
Šumski karanfil
Šumski karanfil, kako mu samo ime kaže, najčešće raste u listopadnim šumama i manji je od drugih, pa se ne uzgaja u slobodnom uzgoju. Cvjetovi su mu naborani i mirisni te najčešće ružičaste boje. Cvjeta od proljeća do rane jeseni.
Čuperkasti karanfil
Ovo je još jedna vrsta karanfila koju se može pronaći u Hrvatskoj, a u narodu ima naziv Majke božje suzice. Radi se o prvenstveno samoniklom cvijetu koji raste u livadama, ali se zbog mirisnog cvijeta često uzgaja u vrtovima. Stabljika mu je uspravna i na svakoj se nalazi nekoliko cvjetova, najčešće ružičaste boje. Listovi su mu uski, oštri i tamnozeleni.
Velebitski klinčić
Velebitski klinčić trajnica je koja se najčešće nalazi u planinskim i gorskim krajevima. Čašku čine ljubičaste nazubljene latice koje se prema tučku mijenjaju u bijelu boju. Jako je rijedak i teško ga je pronaći uz planinske staze te je strogo zaštićena biljka i njezino je branje kažnjivo.
Stjenoviti karanfil
Stjenoviti karanfil još je jedna planinska biljka koja raste u stijenama i na strmim liticama. Karakteristična je zbog nježnih i mirišljavih bijelih cvjetića s laticama koje se sužavaju u dlačice. Rijetko se nalazi i zakonom je zaštićena od branja.
Tri skupine kod uzgoja hibridnih karanfila su:
Chabaud ili Marguerit
Ovo je česta vrsta za uzgoj u vrtu kao jednogodišnja biljka, a dobiva se iz sjemena. Ima velike i mirišljave cvjetove s naboranim laticama, najčešće u jednoj boji. Mana mu je što se brzo posuši nakon rezanja, pa nije prigodan za bukete.
Border i Picote
Ova vrsta se najlakše uzgaja i otporna je na teže uvjete rasta. Karakteriziraju ga veliki cvjetovi koji mogu biti u jednoj boji, dvobojni ili s nepravilnim šarama. Veoma su dekorativni, ali najčešće uspijevaju samo kao jednogodišnja biljka.
Malmaison i Perpetuals
Ove vrste karanfila su veće od ostalih s velikim listovima i cvjetovima. Cvjetovi su u nijansama ružičaste boje, a posebno su mirišljavi. Veoma su otporni, pa su idealni za transport i kao rezano cvijeće.
Uzgoj karanfila
Tradicionalno se karanfil uzgaja više od 2.000 godina, pa postoje mnoge vrste koje se prilagođavaju raznim uvjetima. Ipak, naše im podneblje najbolje odgovara, a dodatne savjete oko uzgoja donosimo u nastavku.
Tlo
Karanfil voli pjeskovita ili ilovasta tla, prozračne i rahle strukture. Najbolje mu odgovaraju duboko preorana neutralna tla, ali uspijeva i u kultiviranim glinastim tlima. Najvažnije je da je tlo dobro drenirano i vodopropusno kako bi se riješili viška ode koji može uzrokovati truljenje korijena, ali i razvoj drugih bolesti.
Klima
Karanfil je cvijet kontinentalne i mediteranske klime. Veoma je izdržljiv, pa uz dobru njegu može rasti i na obali i u unutrašnjosti. Ovisno o vrsti, dobro podnosi zimu i mrazeve, kao i sušu i posolicu. Voli osunčana mjesta, iako će uspjeti i u polusjeni. Potrebno je paziti na količinu sunca za vrijeme velikih vrućina jer izravno sunce može uzrokovati opekline. Zbog lomljive stabljike ga je potrebno zaštititi od naleta vjetra. Ipak, za uzgoj rezanog cvijeća ga je potrebno uzgajati u kontroliranim uvjetima.
Vrijeme sadnje
Karanfil za pravilan uzgoj i lijepe cvjetove mora imati minimalnu temperaturu od 20°C. Kada se uzgaja za komercijalne potrebe, može se saditi svakih 3 - 4 mjeseca za optimalan prinos cvijeća. Kada se uzgaja na otvorenom, sadi se u proljeće tijekom svibnja. Prvi cvjetovi će procvasti u lipnju. Cijela biljka odumire na temperaturi ispod -5°C.
Slaganje kultura
Karanfil se najčešće sadi kao trajnica, pa je potrebno odabrati dio vrta gdje će se moći nesmetano razmnožavati i širiti. Odličan je za uzgoj u kamenjarima ili povišenim gredicama, pa se dobro slaže s biljkama koje traže iste uvjete. Može se ponašati i kao pokrivač tla, pa se uzgaja s prženicom, kokotićem ili zvjezdanom.
Uzgajajte ga uz ruže puzavice (Rugosa spp.) ili klematisima (Clematis spp.) koji će im dati odličan vertikalni izgled. Za boju, kao i miris i kulinarsku upotrebu, odaberite cvjetajuće mediteransko bilje poput lavande, ružmarina, origana, kadulje i majčine dušice. Metvica ili menta je također korisna biljna vrsta koja će se odlično slagati s karanfilima.
Od godišnjih biljaka, uz karanfil posadite petunije, pelargonije, maćuhice, verbene, pa čak i slatki grašak, a od trajnica mak i razne vrste ruža.
Faza mirovanja
Karanfil miruje nakon cvatnje, pa je u tom periodu potrebno ukloniti sve ocvalo cvijeće i suhe listiće. Zalijevanje i gnojenje je potrebno smanjiti, a ako se uzgaja na otvorenom, okolnu zemlju se preporučuje zaštititi malčem.
Sadnja karanfila
Karanfil je čest u cvjetnim gredicama i kao ukras vrtovima ljeti, pa je potrebno znati kako ga se sve može saditi. Uz neke savjete, u nastavku donosimo i načine na koje ga posaditi.
Sadnja sjemena
Karanfil se uspješno uzgaja i iz sjemena, ali je takav način najčešće kod jednogodišnjih biljaka. Sjeme je sitno i dozrijeva u tobolcu, pa ga je potrebno osušiti i hladnom stratifikacijom pripremiti za sijanje. Sije se u plitke posudice u kompost te se zalije i prekrije folijom. Biljka klija nakon tjedan dana, ali mu je potrebno i do 2 mjeseca da razvije korijen i bude spreman za presađivanje. Tijekom klijanja je biljku potrebno držati na toplom i svjetlom mjestu.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice se mora izvesti pravilno kako bi rezultat bio zadovoljavajući. Prerijetko sađenje dovodi do naglog širenja i izuzima se cvijet, a pregusto sađenje uzrokuje manje cvjetova. Sanice se sade unutar mreže na razmak od 15 cm između svake i između redova. Sadnja se može obaviti i u vrećama koje onda čuvaju vlagu i hranjive tvari, a sprječavaju rast korova. Najbolje ih je saditi u siječnju i lipnju jer traže puno svjetla za primanje. Također, nakon sadnje je supstrat potrebno održavati vlažnim.
Uzgoj u vrtu
Karanfil se na otvorenom može uzgajati kao ukras u kamenjaru, dio cvjetne gredice ili kao pokrov. Često se sadi ispod ruža jer biljke imaju slične potrebe, pa pokrivaju tlo i štite od korova. Tijekom vremena će se raširiti, pa je potrebno voditi računa i o slobodnom prostoru. Zbog zimzelenog lišća mogu biti i dekoracija zimi. Potrebno ih je saditi u zaklonu od vjetra ten a osunčanom ili polusjenovitom mjestu. Jedna od odličnih vrsta za uzgoj u vrtu je turski karanfil koji raste kao nizak grm te se primjećuje zbog bogatog i lijepog cvata.
Uzgoj u stakleniku
Osim u teškim uvjetima za rast, ako što je tropska klima, karanfil se često uzgaja u stakleniku za komercijalne potrebe. Za zadovoljavajuće rezultate, potrebno je osigurati dobru ventilaciju i dovoljno svjetlosti, pa minimalan razmak između greda treba biti 45 cm. Važno je postaviti dobar sustav navodnjavanja koji će osiguravati dovoljno vode, ali bez zadržavanja koje uzrokuje truljenje, pa je zato najbolje magličasto zalijevanje. Također, ventilacijski sistem mora ohlađivati prostor ljeti te ga zagrijavati zimi na minimalnih 12°C.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj karanfila u teglama najčešće se odabiru jednogodišnje vrste koje imaju manju potrebu za prostorom te se uzgajaju kao balkonsko cvijeće. Kod uzgoja u lončanici važno je imati dobro drenirani sustav kako bi se višak vode lakše ocijedio. U lončanicama ih je tijekom viših temperature potrebno zalijevati svaki drugi dan odstajalom vodom i to najbolje zemlju oko biljke. Također, važno ih je redovito prihranjivati mineralnim gnojivima i držati na suncu.
Održavanje nasada
Održavanje nasada karanfila uključuje čupanje korova koji može smetati razvoju korijena. Kako bi se smanjio fizički rad, poželjno je okolnu zemlju prekriti najlonom ili ga uzgajati u vrećama za rast što u potpunosti smanjuje mogućnost rasta korova. Korov se uklanja ručno pazeći da se ne ošteti korijen cvijeta.
Održavanje i njega
Održavanje karanfila traži minimalan napor kako bi uvijek imali lijepu gredicu ili kako bi dobili zadovoljavajuće reznice za daljnju prodaju. U nastavku donosimo načine kako to postići.
Zalijevanje
Karanfil voli redovito zalijevanje, ali ne previše vode koja se zadržava. Kod zalijevanja je veoma učinkovit i sustav navodnjavanja. Sadnice je potrebno zaliti odmah nakon sadnje te redovito zalijevati sljedeća 2 - 3 tjedna. Kasnije se može postaviti navodnjavanje špricanjem gdje se biljke ravnomjerno zalijeva svaka dva dana magličastim mlazom. Kod zalijevanja treba izbjegavati vodu iz slavine te zalijevati navečer.
Gnojidba
Karanfil traži povećanu količinu gnojidbe kako bi dobili lijepe i bogate cvjetove. Gnojidba započinje još prije sadnje pripremom i dodavanjem stajskog gnojiva, minimalno 60 dana prije same sadnje. Nakon sadnje biljkama je potrebno dodavati tekuće gnojivo bogato dušikom i kalijem. Najveća gnojidba je potrebna ljeti, a tijekom jeseni i zime se obroci smanjuju. Također, ljeti je potrebno prihranjivati gnojivom na bazi dušika, a zimi na bazi kalija.
Razmnožavanje
Razmnožavanje karanfila može se obavljati grebeničanjem, reznicama ili sjemenjem. Razmnožavanje sjemenjem je najlakši, ali i najsporiji način dobivanja biljke, pa se u komercijalnom uzgoju najčešće primjenjuju ova dva.
Razmnožavanje reznicama se obavlja ljeti te se uzimaju mladi izbojci s četiri do pet pari listova. Donji se listovi odstrane kako bi se dobila čista stabljika. Ona se umeće u čisti pijesak ili mješavinu s kompostom te se prekrije folijom. Potrebno im je do 2 tjedna da se ožile, pa se premještaju u posude za daljnji rast. Kako bi se potaknulo žiljenje, poželjno im je kraj umočiti u hormonski prah.
Grebeničanje se radi na jednogodišnjoj ili starijoj biljci nakon što je ocvala. Nožićem se zareže dio biljke koji raste kao mladi izbojak te se prekrije pijeskom. Nakon mjesec dana se biljka odvoji od matične i zasadi na željeno mjesto. S obzirom na to da se korijen karanfila ponaša kao rizom, moguće ju je razmnožiti i običnim dijeljenjem korijena.
Presađivanje
Nakon što je mlada biljka u kontejneru razvila samostalan korijen, potrebno ju je presaditi na daljnje mjesto rasta. Biljka se presađuje s korijenom u rupu od 30 cm. Važno je zemlju prethodno pripremiti i razrahliti te dodati hranjivo gnojivo. Presađuje se do dubine na kojoj je trenutno bila te se odmah poslije zalijeva. Presađivanje se može obaviti u proljeće ili jesen, ovisno o razvijenosti korijena. Slabiji korijen neće preživjeti hladnoću, pa je takvu biljku poželjno presaditi u proljeće. Presađivanje sadnica dobivenih iz sjemena je potrebno nakon 120 do 130 od klijanja te tijekom blage i stabilne klime.
Pomlađivanje
Karanfil je trajnica, ali ga je potrebno redovito pomlađivati kako bi nastavio cvjetati svake godine i kako bi preživio sljedeće vegetacijsko razdoblje. Pomlađivanje se vrši dijeljenjem korijena u jesen te je nužno za daljnji razvoj biljke.
Prorjeđivanje
U proljeće je nasad karanfila potrebno prorjeđivati kako bi biljka ponovno razvila lijepe cvjetove. Prorjeđivanje je nužno ako je karanfil zasijan jer pregust nasad može dovesti do smanjene kvalitete cvijeta.
Bolesti
Karanfil je relativno osjetljiva biljka i lako obolijeva na mnoge bolesti koje se mogu spriječiti ispravnim uzgojem. U nastavku donosimo savjete kako ih spriječiti i kako se boriti protiv njih.
Pjegavost lista
Pjegavost lista je gljivična bolest i vrlo je česta, pa je potrebno voditi računa o higijeni nasada. Simptomi su smeđe pjege koje se šire po lišću i okružuju stabljiku. Iako ne mogu naškoditi cijeloj biljci, smanjuju kvalitetu cvijeta i estetski ugrožavaju busen. Posebno je potrebno paziti na vlažnost jer se najviše razmnožava tijekom visoke vlažnosti.
Crna trulež
Crna trulež je gljivična bolest koja prvenstveno napada korijen te dovodi to žutila lista i truljenja biljke. Zbog lakog razmnožavanja spora često zaprijeti cijelom nasadu pa je kod primjećivanja bolesti odmah potrebno primijeniti fungicide.
Bakterijsko venuće
Bakterijska oboljenja su veoma opasna za nasad jer se lako šire te je najčešće potrebno ukloniti zaražene biljke. Prvi simptomi su pucanje gornjih dijelova stabljike i odvajanje od korijena. Biljka poprima nezdravu zelenu boju te s vremenom u potpunosti trune.
Prstenavost karanfila
Prstenavost karanfila je virusna bolest koju prenose uši. Uzrokuje ispadanje lišća ali i prstenove na stabljikama i ispod cvjetova koji uzrokuju smanjenje kvalitete cvijeće. Potrebno je na vrijeme rješavati se nametnika te koristiti tretirane sadnice.
Mozaik karanfila
Mozaik karanfila još je jedna virusna bolest koja se lako širi i s drugih biljaka. Najčešći je virus koji isprva nema simptoma, ali se kasnije pojavljuje žuti mozaik na lišću. Kvaliteta cvijeta s vremenom opada, a kako se ne može riješiti kemijskim sredstvima, potrebno je ručno uklanjati zaražene biljke.
Štetnici
Kod uzgoja je potrebno posebno paziti na napade štetnika koji mogu uništiti cvijet, ali i cijelu biljku. Donosimo koji su najpoznatiji i kako ih se riješiti.
Lisne uši
Osim što su smetnja i prijetnja mladoj biljci, lisne uši mogu prenijeti i mnoge bolesti. Najčešće se pojavljuju na mladim izdancima te sišu sok što može dovesti i do slabljenja stabljike. Ostavljaju ljepljivi sok koji uzrokuje zarazu bolestima. Riješiti ih se učinkovito može špricanjem ekstraktom lista koprive (gnojivo od koprive).
Gusjenice
Gusjenice se pojavljuju u proljeće, ali ne mogu uzrokovati značajniju štetu osim ako ih se ne najezdi čitav roj. Radi se o ugrizima koje stvaraju dok se hrane lišćem te smanjuju površinu za fotosintezu što može dovesti do smanjene kvalitete cvijeta. Riješiti ih se može postavljanjem buhača kao mamca u tlo.
Crveni pauk
Crveni pauk je najopasniji štetnik za karanfil jer s površine lista siše sokove i ono se kasnije suši. Teško ga je primijetiti jer je jedva vidljiv golim okom, ali radi svilenkaste mrežice.lišće s vremenom blijedi i otpada. Potrebno ga se riješiti u ranoj fazi, dok nije ostavio ličinke. Riješiti ga se može primjenom insekticida.
Grinje
Grinje su mali insekti koji se također hrane sokovima, ali je njihova pojava relativno neprimjetna. Prvi znakovi napada na biljci su sivkasta prevlaka na listu i žute mrlje. Riješiti ih se učinkovito može korištenjem insekticida.
Tripsi
Tripsi su štetnici koji sišu sokove i hrane se mladim lišćem te uzrokuju kovrčanje lista i stvaranje pruga što smanjuje prodajnu cijenu. Mogu se pojaviti i bijele točkice po cvijeću koje brže vene. Potrebno ih je tretirati insekticidima, posebno u rano proljeće ili tijekom kasnojesenskog uzgoja.
Upotreba karanfila
Karanfil nema drugu upotrebu osim ukrasne. Zbog različitih boja i oblika cvjetova je često dio buketa, posebno vjenčanih. Također, izdržljiv je i može dugo stajati kao ukras u vazi. Zbog intenzivnog mirisa, esencijalna ulja dobivena iz cvijeta koriste se za izradu parfema ili miris u kozmetičkim preparatima.
Berba
Kod komercijalnog uzgoja, bere se cvijet kao reznica za bukete ili aranžmane namijenjen daljnjoj prodaji. Cvijet se reže kada je napola otvorena čaška te se koriste oštre škare kako se stabljika ne bi slomila. Najbolje ga je brati rano ujutro te odmah po branju staviti u vodu. Najbolji urod ima prva berba nakon prvog cvata.
Skladištenje
Ubrano se cvijeće pakira u transportne kartonske kutije standardnih veličina 120 s 50 cm visine. Kutije su obložene agrotekstilom ili polietilenom kako bi se zadržala vlažnost. Tijekom transporta i skladištenja, mora se voditi računa da vlažnost bude oko 90%, a minimalna temperatura 0°C te maksimalna 5°C. Manja temperature pomaže u održavanju vlažnosti, ali dulje skladištenje mu skraćuje vijek trajanja. Preniske temperature uzrokuju ozebline na laticama i propadanje cvijeta. Karanfil se u takvim uvjetima može održati maksimalno mjesec dana.
Zanimljivosti
Karanfil ima jako dugu povijest, pa nije čudno što se spominje u književnosti i dio je umjetničkih dijela. Cijenili su ga stari Grci i Rimljani, ali posebno narodi jugoistočne Azije. Vjeruje se kako potječe s područja Sredozemlja, iako nije dokazano. Zbog lijepih se cvjetova cijeni jednako kao i ruža, pa se tijekom povijesti mnogo truda ulagalo u njegov razvoj. Tijekom srednjeg vijeka su ga smatrali luksuznim cvijetom, pa se mogao naći i tijekom krunjenja i u nekim krunama po čemu dolazi i njegovo narodno ime na engleskom jeziku. Danas se masovno proizvodi kao rezano cvijeće i predvodnici u proizvodnji su Nizozemska i Kolumbija.
Karanfil je cvijet koji nosi mnogo simbolike i povezuje se s raznim spomendanima.prvenstveno je simbol otpora protiv režima kao što su fašizam, ali i općenito ratova. Crveni karanfil označava radničku borbu, pa se dijeli za Praznik rada. Dijeli se i za Dan žena jer označava snagu i bunt te je simbol ženske solidarnosti. Ružičasti karanfil označava majčinsku ljubav jer je prema legendi izrastao na mjestu gdje su kapale suze Marije nakon Isusove smrti. Ljubičasti karanfil je simbol žalosti, dok se bijeli koristi u vjenčanim buketima i označava čistoću.
Foto: Pezibear / Pixabay
Odgovori