Gipsofila (lat. Gypsophila) je vrsta biljke koja se može uzgajati kao jednogodišnja i kao višegodišnja što prvenstveno ovisi o vrsti. Poznata je pod nazivima sadarka, bebin dah i šlajer, a dolazi iz porodice klinčićevki (Caryophyllaceae) u kojoj se nalazi i karanfil. Podrijetlom je s prostora Euroazije, sjeverne Afrike i Australije. Raste u stepama, točnije na suhim, kamenitim i pjeskovitim mjestima, a nerijetko se viđa i na vapnenačkim tlima.
Izdržljiva je trajnica koja bez problema raste na poremećenim tlima pri 1.200 - 2.100 m. n. v. Može narasti 50 - 90 cm i obično je grmolika vrsta prekrivena velikim brojem sitnih cvjetova različitih boja. U rijetkim slučajevima može narasti i do 120 cm. Stabljika nema listova, jako je tanka i na vrhu se nalaze sitni cvjetovi nalik pamuku. Cvjetaju u periodu od svibnja do rujna u bojama od bijele do ružičaste, a danas postoje brojni hibridi u drugim bojama poput žute pa čak i tirkizno zelene.
Najbolje uspijeva na sunčanom i dobro dreniranom tlu koje sadrži dosta pijeska. Preferira blago alkalno tlo pH vrijednosti 7,0 - 7,5 dok kisela tla treba izbjegavati. Savjetuje se izbjegavati sadnju na sjeveru kao i sadnju na sjenovitom mjestu. Biljka se vrlo brzo može duboko ukorijeniti i ne zahtijeva redovito zalijevanje osim ako nisu u pitanju mlade biljke kada je potrebno tlo održavati umjereno vlažnim. Generalno se savjetuje zalijevanje svakih 2 - 3 tjedna, osim ako nije u pitanju ekstremno sušno vrijeme kada će potreba za zalijevanjem biti veća. Vrlo je jednostavna biljka za uzgoj i u jako kratkom periodu dolazi do cvjetanja.
Biljka će cvjetati brže ako ima dnevnu količinu sunca veću od 14 sati, a najbolje uspijeva pri temperaturama od 15°C dok će se pri temperaturama od 30°C cvjetanje znatno smanjiti. Iako je vrsta relativno otporna na hladnoću, ne podnosi ljetne mrazove i temperature ispod -5°C. Način razmnožavanja je širok pa se može razmnožavati sjemenom, dijeljenjem ili reznicama. Presađuje se u proljeće svake dvije godine dok prihranjivanje nije toliko nužno jer može samo smanjiti i usporiti rast. Umjesto toga može se na mjesto sadnje staviti malo komposta.
Srodnici
Vrste gipsofile
Gipsofila je vrsta biljke koja simbolizira vječnu ljubav, romantiku, ženstvenost i šarm pa se često koristi kao dekoracija za vjenčanja. Zahvaljujući hibridima raste u širokom spektru boja ali je osnovna bijela. Zasad je poznato oko 145 vrsta od kojih su najpoznatije metličasta gipsofila, štitasta gipsofila, puzava gipsofila, libanonska gipsofila, zidna gipsofila i kavkaska gipsofila.
Metličasta gipsofila
Metličasta gipsofila (lat. Gypsophila paniculata) je u principu obična gipsofila koja se koristi za izradu buketa. Trajnica je bijele boje koja može narasti do 120 cm, a često raste na siromašnim tlima. Najveća proizvodnja i prodaja ove vrste cvijeća je u Americi, dok se invazivnom vrstom smatra na prostoru Chicaga i Kalifornije gdje je proglašena i korovom.
Otporna je višegodišnja biljka koja ako se sadi sjemenom koje počinje klijati za 15 - 20 dana. Cvjetovi su jako sitni i ima ih otprilike 5, a listovi koji se nalaze za dnu stabljike su izduženi sa šiljastim vrhom i dužine su oko 7,5 cm. Najbolje podnosi suho i dobro drenirano tlo, a izuzetno je otporna na bolesti pa je zbog toga jednostavna za održavanje. Nakon cvjetanja savjetuje se uklanjanje cvjetova kako bi se potaknulo još bujnije cvjetanje.
Štitasta gipsofila
Štitasta gipsofila (lat. Gypsophila fastigiata) višegodišnja čupava vrsta čije stabljike mogu narasti 10 - 50 cm, a na vrhu svake stabljike nalaze se sitni cvjetovi promjera oko 1 cm. Lišće se nalazi pri dnu stabljike, tamnije je zelene boje i izduženog oblika. Podrijetlom je s prostora srednje i istočne Europe dok je na prostoru Finske ugrožena vrsta. Raste u šumama, pjeskovitim tlima, vapnenačkim stijenama, riječnim obalama i grebenastim padinama. Cvjeta u periodu od srpnja do kolovoza, a sadi se sjetvom sjemena u proljeće. Raste na punom suncu i rijetko zahtijeva zalijevanje, a s puzavom gipsofilom čini autohtonu vrstu u Hrvatskoj.
Puzava gipsofila
Puzava gipsofila (lat. Gypsophila repens) poznata je i pod nazivom alpska gipsofila i gmizavica, a podrijetlom je s prostora srednje i južne Europe. Raste na suhim padinama do visine od oko 20 cm i širine oko 30 - 50 cm. Sastoji se od velikog broja sitnih zvjezdastih cvjetova u bijeloj ili svjetloljubičastoj boji, a često se može vidjeti kako raste u kamenjarima. Period cvatnje je od svibnja do rujna u suhom, pjeskovitom ali dobro dreniranom tlu. Podnosi sve vrste tla i jednako je otporna na sušu i sol, a period orezivanja je u jesen. Koristi se i kao pokrivač tla, dok u posudama može nesmetano rasti. Najidealnije mjesto za sadnju i uzgoj je s cjelodnevnom količinom sunca.
Libanonska gipsofila
Libanonska gipsofila (lat. Gypsophila libanotica) je vrsta prvi put opisana 1843. godine, a podrijetlom je s prostora Turske, Libanona i Sirije. Trajnica je koja raste na suhom do umjereno vlažnom tlu na punom suncu, a preferira pjeskovito ili ilovasto tlo. Cvjeta u lipnju, a cvjetovi su sitni i uglavnom bijele boje. Listovi su sivkasti i nasuprotno raspoređeni kopljastog oblika. Grmolika je vrsta koja naraste 10 - 30 cm s isto toliko širine, a kao i ostale vrste gipsofile smatra se relativno intenzivnom s velikom brzinom širenja.
Zidna gipsofila
Zidna gipsofila (lat. Gypsophila muralis) je vrsta koja za rast zahtijeva veliku količinu sunca, ali isto tako jednako dobro podnosi djelomičnu sjenu. Idealna temperatura pri kojoj biljka raste je između 15 - 25°C. Nakon određenog perioda, primjerice godinu dana, biljka naraste na otprilike 25 cm sa širinom od 40 cm. Jednogodišnja je vrsta podrijetlom s prostora Europe dok na Britanskom otočju nije zastupljena.
Grmolika je vrsta čiji cvjetovi i listovi neprestano cvjetaju u periodu od proljeća do jeseni, a savjetuje se saditi je ili držati na južnoj ili zapadnoj strani, području s puno sunca. Često se može vidjeti u cvjetnim gredicama kao rubna biljka ili u posudama i vrtovima. Jako je otporna biljka koju ne napadaju štetnici i nema potreba za orezivanjem.
Kavkaska gipsofila
Kavkaska gipsofila (lat. Gypsophila tenuifolia) je zimzelena trajnica s tamnozelenim listovima i tankim stabljikama na čijim se vrhovima nalaze ružičasti i bijeli cvjetovi. Opisao ju je 1808. godine njemački botaničar. Listovi ne mijenjaju boju i isti su tijekom cijelog životnog ciklusa biljke. Sporo raste i tek 2 - 3 godine nakon sadnje može narasti 15 cm s 30 cm širine. Raste na šljunčanom i kamenitom, dobro dreniranom tlu i gdje je velika količina dnevne svjetlosti.
Otporna je na štetnike i bolesti, a sije se u zatvorenom prostoru gdje temperatura mora biti 13 - 18°C. Nakon cvatnje u lipnju savjetuje se uklanjanje cvijeta kako bi se potaknulo što dulje cvjetanje. Jako je otporna i na temperaturne razlike i može podnijeti temperaturu i do nevjerojatnih - 29°C.
Uzgoj gipsofile
Gipsofila se sadi na dobro dreniranom tlu, a preferira ilovasto i pjeskovito tlo. Vrijednost pH je 7,0 - 7,5, a idealna je sadnja na sunčanom mjestu s maksimalnom količinom sunca dok neke vrste podnose djelomično sjenovita mjesta. Sadi se u proljeće kada prođe sva opasnost od mraza, a prvo klijanje se može očekivati za 10 -14 dana. Osim u proljeće sjetva direktno u zemlju može pričekati i rujan.
S obzirom na to da je uglavnom grmolika vrsta biljke, sadi se na određenoj međusobnoj udaljenosti od 30 cm. Prihranjivanje je minimalno i uglavnom je primjernom uravnoteženog organskog gnojiva i to izravno u tlo prije sadnje, a u rano ljeto savjetuje se prihranjivanje tekućim gnojivom kako bi se ubrzao rast.
Tlo
Gipsofila preferira suho i dobro drenirano tlo. Iako najbolje uspijeva u ilovastom i pjeskovitom tlu sadnja na kamenitom tlu će isto biti uspješna, posebice ako se radi o vrsti poput puzave gipsofile. Ne podnosi glinena tla koja imaju sposobnost zadržavanja vlage i prevelike količine vode što dovodi do truljenja korijena i propadanja cijele sadnice.
U glinenim tlima korijenje ostaje na površini jer se ne može probiti kroz tu vrstu materijala. Dobro se snalazi i alkalnom i neutralnom tlu dok kiselo tlo treba izbjegavati, a idealna pH vrijednost je između 7,0 - 7,5. Biljka je koja prilično brzo raste pa se otprilike za 2 mjeseca nakon sadnje mogu očekivati prvi cvjetovi. Nakon sadnje, biljku je moguće malčirati kompostom ili humusom kako bi se obogatilo i prorahlilo tlo.
Klima
Biljka uspijeva u toplim i suhim klimama, a jako dobro podnosi i velike temperaturne oscilacije. Sadi se na punom suncu s maksimalnom količinom dnevne svjetlosti koja je ključna za cvjetanje. Biljka je vrlo jednostavna za rast, a temperature iznad 30°C usporavaju cvjetanje dok najbolje uspijeva na temperaturi od oko 15°C.
Temperatura u stakleniku treba biti nešto drugačija i ona iznosi 15°C noćna i 25°C dnevna. Ako se gipsofila sadi u vlažnom tlu važno je osigurati dobru drenažu kako bi se spriječilo zadržavanje vode koje dovodi do truljenja korijena što je ujedno i jedina bolest od koje biljka strada. Ne zahtijeva dodatno zalijevanje osim ako je u pitanju dugo sušno razdoblje.
Vrijeme sadnje
Gipsofila je biljka koja se može saditi izravno na otvoreno tlo ili u posudu. Ako se sadi izravno u tlo onda se sadi u proljeće ili u jesen, u periodu ožujka i rujna. Ako se za sadnju koristi reznica onda se sadi u periodu između travnja i lipnja. Sadnja sjemena odvija se u zatvorenom prostoru 6 - 8 tjedana prije posljednjeg mraza, a kada naraste 10 - 12 cm moguće ju je presaditi na otvoreno ili u veću posudu.
Na otvoreno se sjeme sadi na međusobnoj udaljenosti otprilike 25 - 30 cm, dok se presađivanje savjetuje provesti u proljeće. Sadnice se također sade na međusobnoj udaljenosti od otprilike 30 cm kako bi se osigurala odgovarajuća cirkulacija zraka između njih. Sadi se kada je temperatura odgovarajuća, do 20°C na sunčanom i dobro dreniranom tlu, a postoji i velika mogućnost da biljka neće cvjetati prvu godinu.
Slaganje kultura
S obzirom na to da zahtijeva dobro drenirano tlo i osunčano mjesto u vrtu poželjna je sadnja s kompatibilnim biljkama koje podnose iste uvjete i koje imaju sposobnost zadržavanja određene količine vode potrebne njenom korijenskom sustavu za rast i razvoj.
Izvrsna je biljka za sadnju u vrtove, kamenjare ili kao rubna biljka uz gredice. Idealne prateće biljke koje je moguće kombinirati s gipsofilom bilo da se sadi u vrtu ili u posudama su petunija, lupina ili vučika, žuta kamilica, orijentalni mak, verbena i lavanda.
Prilično je invazivna vrsta biljke koja može smetati drugim manjim biljkama pa se savjetuje sadnja s vrstama koje mogu narasti otprilike iste visine kao i gipsofila.
Kao vrsta koja se koristi za aranžmane izvrsna je u kombinaciji s ružama, ranunkulama, hortenzijama i sa svim drugim vrstama koji imaju velike cvjetne glavice.
Faza mirovanja
Gipsofila je biljka koja podnosi suhu klimu te se u vlažnim sredinama teško snalazi. Ako se radi o jednogodišnjoj vrsti onda dolaskom zime nastupa faza mirovanja biljke kada je tlo na kojem raste potrebno zaštititi od prodora prekomjerne količine vode što može dovesti do propadanja biljke. Dolaskom zime biljku je potrebno odrezati na nekoliko centimetara iznad tla, a ako je posađena u teškom tlu dodaje se kompost ili životinjsko gnojivo koje će biljku zaštititi od propadanja.
Sadnja gipsofile
Potrebno ju je saditi na mjestu gdje će joj biti osigurano cjelodnevno sunce s maksimalnom količinom sunčanih sati. Može narasti do 50 - 90 cm, a u nekim slučajevima i do 120 cm širine. Grmolika je biljka pa se savjetuje međusobna udaljenost od minimalno 30 cm kako bi se omogućila nesmetana cirkulacija između sadnica. Sadi se u dobro drenirano tlo dok na hladnoću i niske temperature nije pretjerano osjetljiva. Koriste se različite metode sadnje, ali je metoda sjetve sjemena direktno u tlo najučestalija. Sadnja se odvija u proljeće ili jesen, i invazivna je biljka koja će za vrijeme rasta zauzeti jako veliku površinu pa je ne treba kombinirati s manjim vrstama. Uz odgovarajuću njegu ova prekrasna biljka cvjeta od proljeća pa sve do kasne jeseni.
Sadnja sjemena
Sjetva sjemena je moguća u proljeće izravno u tlo ili u zatvoreni prostor 6 - 8 tjedana prije pojave posljednjeg mraza. Gipsofila se sije direktno u tlo kada je ono još uvijek hladno, a proces klijanja može trajati 10 - 14 dana. Prva cvatnja nakon sjetve sjemena može se očekivati za 2 - 3 mjeseca dok će tek za godinu dana imati formirane sve cvjetove.
Za neprekidno cvjetanje savjetuje se sjetva svaka 3 - 4 tjedna sve do srpnja. Sije se skoro na površini na međusobnoj udaljenosti 15 - 20 cm dok je poslije moguće i prorjeđivanje uklanjanjem sadnica kako bi druge mogle nesmetano rasti.
Nakon sjetve, sjeme je potrebno prekriti tankim slojem zemlje u debljini od 6 mm, zaliti ga i održavati ga relativno vlažnim do početka klijanja. Sjetvom pri temperaturi od oko 21°C potaknut će se brže klijanje i cvjetanje. Mjesto gdje se gipsofila sadi potrebno je održavati čistim uklanjanjem korova, a kada biljka bude stara 4 tjedna moguće ju je prihraniti čajem od komposta ili razrijeđenim gnojivom.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice potrebno je odabrati odgovarajuće mjesto koje će imati dovoljnu količinu sunca s određenim brojem sunčanih sati kako bi gipsofila mogla nesmetano rasti. Mjesto je potrebno prethodno pripremiti i očistiti od korova zatim ukloniti što je moguće više ostataka, a savjetuje se izbjegavati glinena područja dok se preferiraju ilovasta i pjeskovita tla.
Nakon sadnje, tlo oko gipsofile je potrebno lagano prihraniti dodavanjem uravnoteženog ili tekućeg gnojiva kako bi sadnica dobila potrebne hranjive tvari. Idealna je za kombinaciju s vrstama koje su rastom jako slične njoj poput lavande, a kada se biljka posadi mora biti u ravnini s tlom nakon čega slijedi malčiranje u vrlo tankom sloju i zalijevanje.
Uzgoj u vrtu
Gipsofila se sadi na osunčano mjesto gdje ne mora biti zaklonjena od direktnog udara vjetra na međusobnom razmaku od oko 30 cm. Moguće ju je saditi u vrtu direktno u zemlju, a moguća je i sadnja u vrtne gredice kao rubna biljka, u kamenjare ili u posude. Presađuje se u rano proljeće ili ranu jesen prije sezone intenzivnog cvjetanja i kada postigne određenu veličinu.
Prihranjivanje gipsofile je moguće, ali nije nužno jer se biljka oslanja na malčiranje tla koje je sasvim dovoljno da bi biljka mogla nesmetano rasti. Neposredno nakon sadnje biljka zahtijeva zalijevanje koje se postupno smanjuje i intenzivira se samo za vrijeme velikih sušnih perioda.
Uzgoj u stakleniku
Sjetva sjemena u stakleniku je moguća 6 - 8 tjedana prije posljednjem mraza. Sadi se u male pojedinačne posude u mješavinu za sjeme. Nakon sadnje, površinu je potrebno ponovno prekriti tankim slojem zemlje.
Sadnicu je potrebno držati na osunčanom mjestu i održavati relativno vlažnim, a klijanje se može ubrzati korištenjem prostirke za klijanje i tako smanjiti period na oko 10 dana. Temperatura ne bi trebala biti veća od 15°C dok se za vrijeme rasta savjetuje da ne bude manja od 25°C. Nakon pojave dva para prvih listova sadnicu je potrebno postupno prilagođavati vanjskim uvjetima tla svakodnevnim iznošenjem na otvoreno u trajanju od nekoliko sati.
Uzgoj u posudama
Prije sadnje u proljeće savjetuje se korijenje držati u vodi oko 30 minuta nakon čega se sadi na osunčano mjesto. Posuda mora biti oko 20 cm duboka i isto toliko široka, jer se prilikom sadnje korijenje treba raširiti. U posudu se neposredno prije sadnje stavlja mješavina dobro drenažnog tla, a može joj se dodati perlit, vermikulit ili plovućac. Za dobar rast potrebna je odgovarajuća cirkulacija zraka.
Posude s gipsofilom mogu se staviti na terasu, ispod grmova ruža ili u sjenoviti dio kamenjara. Zalijevanje nije svakodnevno, ali je češće nego kod sadnje na otvoreno zbog brzine isušivanja tla i brzine korištenja hranjivih tvari.
Održavanje nasada
Biljku je potrebno redovito održavati što uključuje moguće prorjeđivanje i okopavanje kako bi se spriječila pojava korova, ali i uklanjanje procvjetalih cvjetova kako bi se produžila sezona cvjetanja. Prihranjivanje gipsofile je moguće, ali nije toliko potrebno jer će sve uvjete koji su joj potrebni ispuniti malčiranje tla. Zahtijeva jako osunčana mjesta ili s djelomičnom sjenom, a jedna je od vrsta koja pored niskih temperatura podnosi i dulje sušne periode.
Invazivna je vrsta biljke pa treba paziti prilikom izbora biljaka za kombinaciju. Zimi prije malčiranja tla grm je potrebno odrezati na visinu od 2,5 cm kako bi mogla ući u fazu mirovanja i pripremiti se za proljetno cvjetanje.
Održavanje i njega
Gipsofilu nije teško održavati jer ne zahtijeva pretjerano zalijevanje kao ni prihranu. Zahtijeva orezivanje u smislu uklanjanja već procvjetalih cvjetova kako bi se sezona cvjetanja produljila i jako je otporna vrsta koja bez problema može podnijeti duže sušne periode kao i vjetar koji je neće oštetiti ako se njen korijen dobro učvrsti. Orezivanjem biljke nakon svakog cvjetanja održava se njezino okruženje čistim i potiče novi rast. U početku kada je biljka mala dovoljno samo čišćenje područja oko biljke kako bi se spriječila pojava korova.
Zalijevanje
Gipsofila ne zahtijeva preveliko zalijevanje s obzirom na to da joj je prirodno stanište na suhim i siromašnim područjima. Kada se sadi ili presađuje potrebno ju je redovnije zalijevati, ali kako raste potreba za zalijevanjem se smanjuje. Kada se zalijeva savjetuje se da to bude ujutro za vrijeme nižih temperatura. Pojačano zalijevanje biljka zahtijeva za vrijeme dužih sušnih perioda, a može se zalijevati kišnicom ili vodom iz slavine. Potrebno je paziti kako se dozira voda kao i gdje se biljka sadi. Izbjegava se sadnja u glineno tlo jer može dovesti do nemogućnosti otjecanja prevelike količine primljene vode što dovodi do truljenja korijena.
Gnojidba
Gipsofila je biljka koja ne zahtijeva posebnu njegu kada je u pitanju prihrana što ne znači da se ona ne smije prihranjivati. Obično se prihranjuje za vrijeme sadnje odnosno svakog proljeća, a koristi se kompost ili uravnoteženo organsko gnojivo koje se stavlja na mjesto sadnje za bolji i bujniji rast. Previše gnojiva može uzrokovati manje cvjetova i sporiji rast.
Za snažniji rast u ljeto je moguće prihraniti tekućom vrstom gnojiva. Ako je tlo pjeskovito prihranjivanje je proporcionalno i koriste se gnojiva s kalijevim nitratom u omjeru 13 - 0 - 46 NPK.
Razmnožavanje
Iako se može razmnožavati dijeljenjem ili reznicama, najčešći način razmnožavanja je sjetvom sjemena direktno u tlo ili u posudu koja se nalazi u zatvorenom prostoru. Obje vrste sadnje odvijaju se u proljeće nekoliko tjedana prije posljednjeg mraza, a počinju cvjetati tek 2 - 3 mjeseca nakon sjetve. Nakon što narastu oko 15 cm slijedi presađivanje.
Razmnožavanje reznicama druga je najučestalija metoda razmnožavanja, a odvija se tako što se uzima reznica duga 8 - 13 cm i umoči u vodu, a zatim u hormon za ukorjenjivanje nakon čega se stavlja u tlo pazeći da stabljika bude oko 5 cm iznad tla. Posuda u koju se sadi treba biti sterilizirana i napunjena dobro dreniranom zemljom, a nakon sadnje potrebno je biljku zaliti i pustiti da oteče sav višak vode.
Presađivanje
Prije presađivanja potrebno je utvrditi mjesto gdje će se saditi i prethodno pripremiti tlo čišćenjem od korova. Sadi se na odgovarajućoj udaljenosti kao bi se mogla osigurati odgovarajuća cirkulacija zraka. U zemlju se prije sadnje stavlja stajsko gnojivo ili unaprijed pripremljeni kompost kako bi se mogla osigurati odgovarajuća drenaža.
Za vrijeme presađivanja potrebno je nježno raširiti korijenje koje može sezati do 15 cm dubine, a nakon što je biljka postavljena, rupa se ispuni ostatkom materijala tako da biljka bude u istoj razini tla kao i prije presađivanja. Važno je napomenuti da se gipsofila treba saditi na sunčanom mjestu s maksimalnom količinom sunčanih sati.
Pomlađivanje
Pomlađivanjem gipsofile poboljšava se proizvodnja cvijeća, a prorjeđivanje se treba ograničiti na uklanjanje mrtvih grana što je moguće činiti tijekom cijele sezone. Generalno gipsofila se može pomlađivati cijelo vrijeme tijekom vegetacijske sezone što se na koncu i savjetuje, a za vrijeme zimskog perioda nije je potrebno unositi u zatvoreni prostor poput staklenika jer se dolaskom zime biljka ulazi u fazu mirovanja i čeka proljeće kada će ponovno niknuti i stvarati brojne cvjetove.
Prorjeđivanje
Biljka je invazivna i potrebno joj je prorjeđivanje i to nekoliko puta tijekom godine. Uklanjaju se uvele i osušene grane kao i one sadnice koje su stradale od truleži korijena. Odstranjuju se iz skupine kako se bolest ne bi proširila na ostale sadnice. Također, redovnim prorjeđivanjem osigurava se dobra cirkulacija zraka unutar sadnice što doprinosi boljem i bujnijem cvjetanju s mogućnošću stvaranja novih pupova tijekom cijele vegetacijske sezone.
Rezidba
Na kraju sezone cvjetanja biljka se reže skoro do dna kako bi se pripremila za nadolazeću zimu i fazu mirovanja u tlu. Također, tijekom sezone cvjetanja, moguće je rezati stabljike na kojima su cvjetovi procvjetali kako bi se mogle formirati nove grane s novim pupovima. S obzirom na to da se radi o invazivnoj vrsti potrebna je cjelogodišnja kontrola biljke kako ne bi došlo do nekontroliranog širenja i preklapanja sadnica iako se sade na određenoj međusobnoj udaljenosti. Rezidba se može nesmetano odvijati tijekom cijele godine.
Zaštita od vjetra
Gipsofila može biti osjetljiva na vjetar koji može oštetititi biljku ako ju se ne zaštiti. Sve ovisi o vrsti i jačini vjetra, kao i o fizičkim osobinama biljke. Preporučuje se stavljanje zaštitne barijere ili stavljanje biljke u posudu čime se spriječava njeno prevrtanje. Osim toga, gipsofilu se može zaštititi od vjetra sadnjom u zaštićeno mjesto ili u zaštićeni dio vrta.
Zaštita preko zime
Gipsofila je osjetljiva na mraz i zimu, pa kako bi se sačuvala potrebno je prije nastupanja hladnijih dana prebaciti cvijet iz vrtne zemlje u posudu te ga staviti u prostoriju s temperaturom koja neće pasti ispod 7°C. Zalijevanje cvijeta treba biti umjereno i potrebno je osigurati dobru drenažu u posudi. U područjima s vrlo hladnim zimama, biljka se može prekriti vrećicom od polietilena kako bi se zaštitila od mraza. Važno je osigurati zaštićeno i umjereno okruženje te izbjegavati izloženost direktnom sunčevom svjetlu i propuhivanju hladnog zraka preko njega.
Bolesti
Kao i kod drugih biljaka koje podnose suhe uvjete tla poput sukulenata ili primjerice brnistre tako i kod gipsofile postoje neke vrste bolesti karakteristične za način održavanja. Jako je podložna oboljenju od bolesti poput truleži korijena i drugih gljivičnih infekcija koje uzrokuje pretjerana količina vode.
Trulež korijena
Trulež korijena uzrokovana je bakterijom Rhizoctonia, a uzrokuje pojavu mokre truleži stabljike na razini površine lista. Trulež korijena ima neugodan miris kojeg prati uvenuće cvjetnih stabljika. Sadnice koje su bolesne izgledaju zakržljalo i lišće počne propadati mijenjajući boju u žutu, a korijenje postaje smeđe i mekano. Bolest se širi u toplim i vlažnim uvjetima dok u tlu može ostati godinama gdje se dovodi u opasnost svaka nova sadnica koja se posadi na tom mjestu oboli od truleži korijena. Jedan od načina za rješavanje ove bolesti je dodavanjem kalcija u zemlju, uklanjanjem zaraženih dijelova korijena kao i sadnjom u dobro dreniranom tlu. Uranjanje korijena biljke u bakreni fungicid neposredno prije sadnje smanjuje se mogućnost zaraze.
Bijela trulež
Bijela trulež (lat. Sclerotinia sclerotia) je gljivična bolest koja se pojavljuje kod gipsofila uzgojenih isključivo u stakleniku, a početne lezije se stvaraju na dnu stabljike ako je biljka previše natopljena vodom, zelena i mekana na dodir. Bolest je poznata i pod nazivima pamučna trulež, vodenasta meka trulež i trulež krune. Vlažnost u staklenicima se može kontrolirati smanjenom cirkulacijom zraka i povećanjem ventilacije, a smanjenje mogućnosti obolijevanja možemo povećati rezanjem lišća. Bolest se može kontrolirati različitim kemijskim i biološkim postupcima, a upotrebom parazita Coniothyrium minitans može smanjiti pojavu bolesti za 95%.
Štetnici
Biljka je izuzetno otporna i jako rijeko ima problema sa štetnicima koji se tretiraju odgovarajućim fungicidima. Ipak česta je meta larvi i kalifornijskih tripsi koji se pojavljuju u zatvorenom prostoru.
Afrički pamučni lisnati crv
Afrički pamučni lisnati crv (lat. Spodoptera litoralis) je vrsta koja se još naziva egipatski pamučni lisnjak, a poznat je po tome što jede lišće i izdanke. Podrijetlom je s prostora Afrike i mediteranskog dijela Europe. Štetnik može biti vrlo invazivan praveći štetu ogoljavanjem cijelog lista pri čemu mogu ostati samo glavne žilice. Napadaju i tek formirane pupove što dovodi do sušenja i potpunog opadanja. Da bi se riješili ovog štetnika savjetuje se koristiti azoksistrobin i tebukonazol, a povećanjem koncentracije sredstva učinak se povećava.
Kalifornijski trips
Kalifornijski trips (lat. Frankliniella occidentalis) je kukac koji dolazi s područja Amerike, ali se vremenom proširio i na ostatak svijeta uključujući južnu Ameriku, Europu i Australiju. Invazivna je vrsta kukca zlatno smeđe boje čija je pojava u Europi prvi put zabilježena u 19. stoljeću na cvijetu afričke ljubičice uzgojene u kontroliranim uvjetima u Nizozemskoj.
Oštećenja se manifestiraju ovisno o vrsti, ali se uglavnom radi o pojavi bijelih pruga neposredno nakon hranjenja. Oštećenje listova je također različito, a prati ga defolijacija i lagana promjena boje u sivkastu. Oštećuje cvjetne pupove neposredno prije cvjetanja što dovodi do smanjene proizvodnje cvjetova ili do deformiranosti istih. Preporučeni insekticidi koji se koriste su klorfenapir, imidakloprid, azadirachtin i poljoprivredni kalijev sapun.
Upotreba gipsofile
Gipsofila je ukrasna biljka koja se koristi za dekoraciju ili pri izradi buketa. Jednostavna je biljka koja simbolizira čistoću i ljubav, a posebno je zanimljiva zbog velikog broja sitnih cvjetova koji podsjećaju na pahulje. Najčešća vrsta koja se koristi pri izradi cvjetnih aranžmana je metličasta gipsofila . Također je jako popularna biljka pri izradi lijekova dok se za konzumaciju ne preporučuje jer sadrži veliki broj giposenina i saponina koji mogu izazvati iritaciju gastrointestinalnog trakta odnosno povraćanje. Osim toga može uzrokovati iritaciju očiju i sinusa.
Berba
Period berbe gipsofile je od srpnja pa do sredine listopada, a cvijeće se bere kada je otvoreno 30 - 40% cvjetova i to berući sve do baze stabljike. Ako se biljka bere kasnije, izvan termina onda dolazi do posmeđivanja cvjetova. Princip branja je početi s berbom vanjskih grana kako ne bi dolazilo do lomljenja unutarnjih grana. Nakon berbe, listovi se uklanjaju jer nemaju dekorativnu ulogu, iako ne mora značiti da svaka stabljika mora nužno imati listove.
Sušenje
Postoji nekoliko načina kako sušiti ubranu gipsofilu i svaka je ispravna. Može se sušiti tako što se položi na novine ili svileni papir i poklopi nekim teškim predmetom kako bi se zadržao oblik. Postoji i sušenje tako što se snop gipsofile sveže i okrene naopako da se suši u tamnom i prozračenom prostoru, a osušeno je onda kada na dodir postane papirnato. Najčešći način sušenja gipsofile je jednostavno stavljanjem u vazu bez vode, osušena može trajati do tri godine.
Kozmetika
Biljka je izvrsna kao sredstvo za njegu kože i, iako rijetko, može se koristiti u kozmetičkoj industriji. Koristi se u obliku ekstrakta korijena gipsofile jer upravo on sadrži visok postotak saponina koji ima prirodno svojstvo čišćenja. Koristi se u proizvodima poput pjena za čišćenje lica, kremama, kupkama, šamponima i kao sredstvo za čišćenje upaljene i crvene kože.
Medicina
Korijen gipsofile jako je bogat saponinom koji je u principu otrovan, ali se prerađen koristi u farmaceutskoj industriji.
Zanimljivosti
Poželjno je da tlo u koje se sadi gipsofila bude bogato borom kako bi se apsorbirali minerali jer je biljka sama po sebi otrovna za tlo. Naziv Gypsophila dolazi od grčke riječi gypsos (gips) i philos (ljubav).
Iako je uglavnom za konzumaciju otrovna vrsta biljke može se naći kao sastojak u sladoledima, za izradu desertne halve i u likerima. Svaka boja gipsofile simbolizira nešto drugo pa tako plava simbolizira poštenje, bijela duhovnost, narančasta radost, ružičasta nježan duh, crvena ljubav i ljubičasta plemenitost te ljepotu.
Osim u kozmetičkoj industriji i medicini koristi se i za proizvodnju fotografskih filmova i hemolitičkih laboratorijskih reagensa.
Foto: Dustin Humes / Unsplash
Odgovori