Gladiola (lat. Gladiolus Hybridum) je trajnica iz porodice perunikovki (Iridaceae). Danas je poznato oko 2.000 sorti te je omiljena među uzgajivačima zbog mogućnosti raznih maštovitih kombinacija prilikom stvaranja novih hibrida. Najčešće se koristi kao vrtno cvijeće i rezano cvijeće za ukras cvjetnih aranžmana. Kod nas je poznata još i pod nazivom mačići, što donekle ima i poveznice s latinskim značenjem njenog imena jer gladius u prijevodu znači mač.
Porijeklom je iz južne Afrike koja je domovina 70-ak vrsta, dok je na kapskom flornom području endemično čak 260 vrsta, dok se mnoge vrste prirodno nalaze i na Mediteranu, Euroaziji i drugim dijelovima Afrike. Mnoge vrste gladiola danas spadaju u ugrožene, jer su područja na kojima rastu u svrhu komercijalizacije i prodaje nemilosrdno opustošena. Srodne vrste gladiole su šafran, frezija i perunika.
Stabljika može narasti u visinu do 1,5 m, a listovi su dugački do 50 cm, nalik na sabljice i zelene su boje. Cvjetovi su bezmirisni leptirastog oblika, u formi klasa poredani na stabljici, a cvjetovi kultivara su krupniji i trubastog oblika. Podzemni dio je lukovica koja nerijetko stvara mlade lukovice te se tako reproducira. Cvjetovi nakon što ocvatu daju sjeme koje je smješteno u mahunastoj čahuri.
Srodnici
Vrste gladiola
Osnovna podjela gladiola je na prirodne vrste, kojih ima oko 300 i na hibride kojih ima na tisuće. 3 glavne hibridne skupine su grandiflorus ili velikocvjetne, primulinus i nanus. Grandiflorus hibridi su visine između 90 i 150 cm i imaju trokutaste cvjetove promjera između 6 i 8 cm. Primulinus hibridi su visine između 45 i 90 cm, a na cvjetnim stapkama se nalazi u prosjeku 20-ak cvjetova promjera do 8 cm. Nanus hibridi su visine između 60 i 90 cm s cvjetovima veličine 4 - 8 cm.
Najpoznatije prirodne vrste su gladiolus communis, gladiolus italicus i gladiolus murielae. Kultivara ima više tisuća. a poznatiji su Yellowstone, Bonas Memory i Cordula.
Gladiolus communis
Gladiolus communis je prirodno raširen od Španjolske do Bliskog Istoka, Afrike i na pojedinim sredozemnim otocima. Može narasti do 1 m visine, ima linearne sabljaste listove i svjetlo ružičaste cvjetove koji cvatu u proljeće. Postoje 2 podvrste, a to su gladiolus communis subsp. communis i gladiolus communis subsp. byzantinus koja se prirodno pronalazi na području Mediterana.
Gladiolus italicus
Porijeklom je iz euroazijskog dijela kontinenta i sjeverne Afrike. Ovo je višegodišnja biljka s uspravnom stabljikom koja doseže visinu od 1 m, a iz baznog dijela raste nekoliko dugih listova. Na jednoj biljci raste 15 - 16 cvjetova koji su formirani u obliku klasa. Cvjetovi su intenzivno ružičaste ili ljubičaste boje, a prašnici su vidljivo ispupčeni. Plod je čahura koja u sebi sadrži mnogo sitnih sjemenki.
Gladiolus murielae
Gladiolus murielae je porijeklom iz istočne Afrike i može narasti 70 - 100 cm u visinu. Za razliku od ostalih gladiola njeni cvjetovi su mirisni i bijele boje s tamnijom smeđom mrljom u unutarnjem dijelu. Stabljike su krhkog, vitkog izgleda. Ova vrsta je jedna od omiljenih u brojnim europskim vrtovima.
Yellowstone
Ovaj kultivar odlikuju krupni, trubasti cvjetovi izrazito žute boje. Biljka je uspravna, može narasti u visinu do 150 cm, i vrlo je prilagodljiva te ju je lako uzgojiti. Cvatu od sredine ljeta pa do prvih mrazova.
Bonas Memory
Ovo je uspravni hibrid koji naraste do 1,5 m visine te ga odlikuju trubasti ružičasti cvjetovi koji s unutarnje strane latica imaju žućkasto bijelu mrlju. Cvate tijekom proljeća i ljeta, a zbog svog raskošnog rasta nerijetko je potrebna i pomoć potpornja da se biljka ne bi slomila pod teretom cvjetova.
Cordula
Cordula je hibrid koji ima cvjetove crvene boje. Moguće su i druge nijanse boja, no uzgajivači su kod ovog hibrida nastojali stvoriti upravo intenzivno crvenu boju koja cijelu biljku čini upečatljivom i raskošnom. Cvjetovi su trubastog oblika, ima ih do 12 na jednoj stabljici, a smješteni su u obliku klasa.
Uzgoj gladiola
Gladiola je jednostavna za uzgoj i najčešće se sadi u vrtovima. Potrebno joj je 70 -100 dana da počne cvasti te uz pravilno planiranje možemo postići da razne sorte gladiola cvatu u intervalima. Kod uzgoja gladiole od ključne važnosti je pravilna prihrana, osiguranje dovoljne količine svjetlosti i pravilan razmak među biljkama tako da mogu neometano rasti.
Tlo
Gladiola ne vole ilovasto tlo u kojem se zadržava voda pa je stoga potrebno u pripremljenu zemlju pomiješati malo kvarnog pijeska kojim se postiže rahlost tla. U previše vlažnom tlu koje nije rastresito doći će do gnjiljenja lukovica. Da bi uzgoj bio uspješan tlo mora biti zagrijano na oko 10°C na dubini 10 - 15 cm, a pH vrijednost mora biti slaba ili neutralna.
Klima
Zbog svog tropskog porijekla gladiola voli obilje sunca i topline. Da bi biljka raskošno cvala potrebno joj je barem 12 sati sunčeve svjetlosti tijekom dana. Po noći temperatura ne smije pasti ispod 10 - 15°C , jer ne podnosi mraz. Za uzgoj gladiola pogodna je sredozemna mediteranska klima s dovoljnom količinom padalina.
Vrijeme sadnje
Gladiole se sade od ranog proljeća pa sve do ljeta, u razdoblju od ožujka do lipnja. Ako se sade u rano proljeće treba voditi računa da je prošla opasnost od mraza. Jesenska sadnja moguća je samo u staklenicima.
Slaganje kultura
Pretkultura za uzgoj gladiola je pšenica. Nakon spaljivanja strništa tlo se plitko izore, a nakon toga se obavljaju još dva oranja u kolovozu i u jesen. Tako izorano tlo s otvorenim brazdama ostaje sve do proljeća kad se, neposredno prije sadnje, tretira odgovarajućim insekticidima kao prevencija oboljenjima biljke. Gladiole ne bi trebalo uzgajati na istom mjestu dulje od 2 godine.
Gladiole ne treba saditi u blizini graška, graha, bundeve, repe, krastavca, rajčica i jagoda. S obzirom na to da navedene kulture zahtijevaju visoku vlažnost tla, treba izbjegavati i sadnju na mjestima na kojim su ranije bile posađene ove biljke. Također treba izbjegavati sadnju gladiola u blizini maćuhica, pelargonija, petunija i ljiljana jer te biljke mogu biti prijenosnik virusnih i gljivičnih oboljenja koja ugrožavaju gladiolu.
Dobri susjedi za gladiole su cinije, hortenzije i dalije, a od povrtnih kultura šparoge, komorač i mrkva jer se dobro prilagođavaju pjeskovitim tlima.
Uzgojni oblik
Gladiola je uspravna biljka dugih, zašiljenih listova koji vertikalno idu uz stabljiku. Piramidalnog je do duguljastog oblika. Može narasti u prosjeku 1 m, a neki primjerci i više od toga.
Faza mirovanja
Faza mirovanja nastupa u jesen kada listovi počnu venuti i kada ih je potrebno odrezati, a biljku, ako je posađena u posudi, skloniti na tamno i hladno mjesto. Ako se radi o gladiolama posađenim u vrtu one se tad iskapaju iz zemlje. U mjestima gdje su zime toplije lukovice je moguće ostaviti da prezime u tlu, ali mjesto gdje se nalaze potrebno je malčirati.
Sadnja gladiola
Sadnja gladiola započinje pravilnim odabirom tla, koje mora biti izorano i rahlo. Uzgajivači preporučuju da se gladiole ne sade duže od 2 godine na istom mjestu iz razloga jer dolazi do iscrpljenja tla i veće pojave uzročnika oboljenja. Mjesto sadnje mora biti dobro osvijetljeno, ali ne smije biti izloženo jakim vjetrovima ni propuhu, jer je gladiola visoka biljka kojoj takvi uvjeti smetaju.
Da bi biljke uspješno rasle, s pripremom tla potrebno je krenuti već na jesen, kada se tlo prekopa, doda pijesak i fosforno-kalijevo gnojivo i zatim dobro malčira organskim malčem. Na proljeće se tlo iskopa do dubine 30 cm, ukloni se korov, doda dušično gnojivo, a do dva dana prije sadnje i odgovarajuća kemijska sredstva protiv gljivica.
Sadnja sjemena
Biljku je moguće razmnožavati sjemenom. No, u tom slučaju biljka počinje cvasti tek nakon 2 - 3 godine pa je ovaj način razmnožavanja manje popularan. Ovakvim načinom razmnožavanja nerijetko se sortne karakteristike biljke gube, pa je to još jedan razlog zašto se rjeđe primjenjuje.
Ako se sadi iz sjemena, tad je potrebno sjeme prije sjetve držati oko 2 sata u slaboj otopini natrijevog humata koji potiče rast. Povoljan supstrat za sijanje sjemena je mješavina humusa i pijeska u omjeru 2:1. Sjeme se plitko sije i lagano zagrne tanjim slojem zemlje. Ovako posađene biljke idealne uvjete za daljnji razvoj imaju u stakleniku, iako se mogu stvoriti stakleničke uvjete prekrivanjem posude prozirnom folijom i stavljanjem posude na toplo mjesto s dovoljno svjetlosti. Tijekom klijanja biljke je potrebno redovito prskati vodom te će niknuti za 2 - 3 tjedna.
Sadnja sadnice
Nakon nicanja, potrebno ih je posaditi na odabrano mjesto. Sadnja na vanjske prostore obavlja se u proljeće, najčešće u drugoj polovici travnja pa sve do sredine lipnja. Biljke se sade na mjesto gdje je osigurana dovoljna količina svjetlosti i zaštita od jakog vjetra, na razmacima od 5 - 15 cm.
Kalemljenje
Kalemljenje se ne primjenjuje za razmnožavanje i uzgoj gladiola. Dva temeljna načina razmnožavanja ove biljke su sadnja lukovica i sjetva sjemena.
Uzgoj u vrtu
Gladiole se u vrtu sade najčešće u grupama od po nekoliko komada. Lukovice se sade na dubini od oko 20 cm, ali samo oko 2/3 rupe se popunjava zemljom. Ostatak zemlje se u rupe nanosi kad temperature porastu. Zatim se posađene gladiole zaliju i tijekom cijelog rasta i kasnijeg cvjetanja potrebno ih je redovito zalijevati i prihranjivati. Područje oko biljke treba malčirati kako bi zemlja pravilno apsorbirala vlagu.
Uzgoj u plasteniku
Gladiole su omiljeno ukrasno cvijeće koje se u velikom broju uzgaja u plastenicima diljem svijeta. Plastenički uzgoj započinje sredinom veljače kada se sade one lukovice koje su mjesec dana prije toga bile tretirane na određenoj temperaturi i u vlažnim uvjetima. U fazi formiranja biljke temperatura mora biti 16°C jer bi na višoj temperaturi rasli samo listovi dok bi cvatnja izostala. Gladiola se u plasteniku uzgaja i za kasnu proizvodnju pa se u tom slučaju sade od polovine srpnja do polovine kolovoza.
Uzgoj u posudama
Uzgoj u posudama dobar je izbor za niže sorte gladiola. Ako se sade gladiole koje rastu do 1 m visine, tad je potrebno odabrati tegle promjera oko 40 cm. Supstrat koji se koristi za sadnju gladiola u posudama sastoji se od zemlje za cvijeće i kvarcnog pijeska u omjeru 50:50. Dno posude mora biti dobro drenirano, imati rupicu za otjecanje viška vode kao i sloj kamenčića ili šljunka. Lukovice se sade na oko 10 cm dubine i stavljaju na sunčani dio terase.
Održavanje nasada
Nasade gladiola treba redovito plijeviti od korova. Poželjno je povremeno površinski okopavati zemlju oko biljaka, čime se povećava njena propusnost. Ako se uoči da su neke biljke oboljele, potrebno ih je odmah ukloniti iz nasada i tako spriječiti širenje zaraze.
Održavanje i njega
Gladiolama je potrebno osigurati dovoljnu količinu svjetlosti tijekom dana. Ako se radi o biljkama koje su visoke, potrebno im je osigurati potpornje. Redovito zalijevanje i prihranjivanje je imperativ koji jamči bujno cvjetanje gladiola.
Zalijevanje
Nakon sadnje lukovica potrebno je umjereno zalijevanje. Tek kad lukovica nikne i biljka dosegne visinu od oko 5 cm, zalijevanje se intenzivira. Zalijevaju se kada je gornji centimetar tla osušen. Tijekom ljeta to može biti i 2 puta dnevno, no potrebno je izbjegavati pretjerano natapanje zemlje u kojoj je posađena jer to može dovesti do truljenja lukovica. Da voda, posebno tijekom ljetnih mjeseci, ne bi previše isparavala iz zemlje, preporučuje se područje oko korijena biljke malčirati.
Gnojidba
Gladioli je potrebno mnogo hranjivih tvari, komposta i malča, ali treba izbjegavati gnojidbu ove biljke svježim stajskim gnojivom jer ono može biti prijenosnik bakterija i virusa na koje je ova biljka osjetljiva. Odmah nakon sadnje gladiole se gnoje dušično-fosforno-kalijevim gnojivom. Gnojidba se dalje odvija u redovitim intervalima sve do 4 tjedna nakon što biljke počnu cvjetati. Tada se prekida gnojidba jer se time omogućuje da višak hranjivih tvari izađe iz gomolja i da se biljka pripremi za zimovanje.
Razmnožavanje
Gladiola se razmnožava na dva načina, sjemenom i lukovicama. Lukovice se iz zemlje vade u jesen i čuvaju na suhom mjestu. Na otvoreno se sade krajem ožujka, kad prođe opasnost od proljetnog mraza.
Presađivanje
Ako se presađuje na otvoreno ili iz jednog dijela vrta u drugi, potrebno je iskopati zemlju u promjeru 25 cm oko biljke i pažljivo je ukloniti. Korijenje mora biti maksimalno očuvano kao i nadzemni dio biljke, jer oštećenja tijekom presađivanja mogu dovesti do venuća gladiole. Presađivanje je najbolje obaviti tijekom oblačnih dana ili u kasno poslijepodne kada sunce više nije tako jako. Presađena biljka treba pojačanu njegu prvih nekoliko tjedana koja pored redovnog zalijevanja uključuje i privremeno osiguranje zasjenjenog položaja i zaštitu od sunca.
Rezidba
U vegetativnoj fazi biljku ne treba orezivati već samo uklanjati ocvalo cvijeće i uvelo lišće. Zeleni dijelovi biljke orezuju se tek u jesen kad se biljka sprema na mirovanje. Rezidbu kompletnih stabljika i listova potrebno je obaviti prije pojave prvih jesenskih mrazeva.
Pomlađivanje
Pomlađivanje biljke koja je cvala 2 ili 3 godine uzastopno najbolje se obavlja diobom njene lukovice više novih. Iz svake lukovice narasti će nova, mlada biljka. Uklanjanje ocvalih cvjetova i oštećenih listova sa stabljike također doprinosi pomlađivanju biljke.
Prorjeđivanje
Gladiola zahtijeva dosta prostora za neometan rast i razvoj, pa se sadi u rovove dubine 10 - 20 cm. Razmak između gladiola treba biti 17 - 20 cm i, ako su biljke previše gusto posađene, potrebno ih je prorijediti. Tako se osigurava dovoljno mjesta za širenje podzemnog dijela biljke, ali isto tako i prodiranje dovoljne količine svjetlosti koja je neophodna da bi biljka raskošno cvjetala.
Zaštita od vjetra
Gladiole imaju uspravne stabljike koje se lako mogu saviti ili slomiti pod jakim vjetrom što može uzrokovati da cvjetovi uvenu prije nego što procvjetaju u potpunosti.
Postoji nekoliko načina za zaštitu gladiola od vjetra, a jedan od načina je saditi ih uz živicu ili zid koji će pružiti fizičku barijeru vjetru. Također se mogu koristiti potpore za biljke poput koplja ili štapova kako bi se stabilizirale stabljike i spriječile da se saviju pod vjetrom.
Drugi način zaštite gladiola od vjetra je redovito zalijevanje kako bi tlo bilo vlažno, što će pomoći u održavanju korijena biljke na mjestu i spriječiti da se biljka previše savija pod vjetrom.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema tla preko zime za sljedeću sezonu sadnje gladiola uključuje uklanjanje ostataka biljaka iz prošle sezone što će spriječiti širenje bolesti i štetnika. Testiranjem tla utvrdit će se koji su hranjivi sastojci nedostaju u tlu i koje korekcije treba primijeniti.
Na primjer, ako tlo ima nisku pH vrijednost, možda će biti potrebno dodati vapno kako bi se pH vrijednost povećala. Ako tlu nedostaje hranjivih tvari poput dušika, fosfora ili kalija, treba ih obogatiti primjenom gnojiva. Dodavanjem organskog materijala poput komposta, stajskog gnoja ili lišća u tlo pomoći će u poboljšanju strukture tla i hranjivih sastojaka. Organski materijal također može pomoći u zadržavanju vlage u tlu.
Pokrivanjem tla tijekom zime s malčom ili drugim zaštitnim materijalom također će pomoći u zaštiti tla od štetnih utjecaja hladnoće i vjetrova, kao i u zadržavanju vlage u tlu i smanjenju erozije.
Bolesti
Gladiole su podložne određenim bolestima, posebno ako se radi o lukovicama iz vlastitog uzgoja. Sve bi lukovice prije sadnje trebalo namočiti u otopinama za dezinfekciju lukovica, a prednost pri sadnji bi ipak trebalo dati lukovicama iz komercijalnog uzgoja. Tlo za sadnju gladiola treba pripremati već u jesen te ga dobro prekopati. Kod komercijalnog uzgoja gladiola tlo je potrebno dezinficirati smjesom od 2% bakrenog sulfata i 3% tiazona na 10 l / 1 m2. Sve ove mjere trebale bi umanjiti pojavnost bolesti gladiola.
Bolesti gladiola mogu biti bakterijskog, gljivičnog i virusnog porijekla. Najčešće bolesti gladiola su fuzarijska trulež lukovice, botrytis, sklerotinoza, rak lukovice, virusna mozaična bolest.
Fuzarijska trulež lukovice
Fuzarijska trulež lukovice je gljivična bolest koja uzrokuje nastanak smeđe-crvenkastih trulih nekroza lukovice biljke. Ako se sade takve lukovice čak i s minimalnim stupnjem zaraze, nadzemni dio biljke počinje žutjeti i propada. Biljka može uvenuti već prije cvjetanja, a pohrane li se lukovice koje su čak i minimalno zaražene ovom bolešću one će zaraziti sav ostali sadni materijal.
Širenju ove bolesti može doprinijeti i korištenje stajskog gnojiva na mjestu sadnje gladiola. Mjesto iz kojeg su iskopane zaražene lukovice neprikladno je za sadnju gladiola naredne 3 - 4 godine i mora biti tretirano odgovarajućim fungicidnim sredstvima.
Botrytis
Ovo je još jedna pogubna gljivična bolest koja se izuzetno brzo širi u hladnijim i vlažnim vremenskim uvjetima. Na listovima gladiola pojavljuju se crvenkaste velike mrlje i s vremenom propada cijeli nadzemni dio biljke. Kad se lukovice iskopaju vidljivo je da su omekšale i trule. Sav sadni materijal zaražen ovom bolešću potrebno je uništiti.
Sklerotinoza
Sklerotinoza ili crna trulež gljivična je bolest koja se širi zemljom. Česta je na kiselijim tlima i hladne padaline pogoduju njenom širenju. Znaci bolesti najprije se vide na listovima koji su prošarani tamnim mrljama, a zatim i stabljika biljke omekšava i propada. Crna područja na stabljici zapravo su kolonije gljivica koje uništavaju biljku. I u ovom slučaju jedino rješenje je uništavanje svih bolesnih biljaka i adekvatno tretiranje fungicidima zemljišta u kojima su bile posađene.
Rak lukovice
Ovu bolest uzrokuje Gram-negativna bakterija Agrobacterium koja živi u tlu. Na lukovici gladiole nastaju grube izrasline koje s vremenom uništavaju lukovicu a posljedično i cijelu biljku koja počinje žutjeti i propadati. Lijeka za ovu bolest praktički nema i potrebno je sve zaražene lukovice ukloniti i uništiti, a zemlju obraditi fungicidnim sredstvima.
Mozaična bolest
Ovo je virusna bolest gladiola koja se manifestira tako što se na listovima javljaju prugasti ili pjegavi mozaici tako da cijela biljka postaje šarolika. Ponekad se javljaju i nespecifične blijede ili žućkaste mrlje po listovima i cijeloj biljci. S vremenom biljka prestaje cvasti, dolazi do deformiranja lukovice koja postaje sve manja i cjelokupna biljka s vremenom slabi i propada.
Štetnici
Gladiole često ugrožavaju i štetnici. Najčešći su tripsi, grinje, lisne uši i voluharice.
Tripsi
Ovo je sitni insekt koji je velik oko 1,5 mm, a štetu biljci nanose kako odrasle jedinke tako i ličinke. Odrasle tripse preživljavaju zimu a na temperaturama iznad 10°C počinju se razmnožavati. Napad ovog štetnika možemo prepoznati po mrljama bjelkaste boje kojima su prekriveni cvjetovi ali i ostali dijelovi biljke te crnim točkicama. Za vrijeme cvatnje, tripse se nalaze u cvjetovima biljke, a po prestanku cvjetanja sele se u niže dijelove biljke. S vremenom biljka propada i vene.
Da bi se nekako riješili ovog nametnika potrebno je u jesen što ranije odrezati nadzemne dijelove gladiole kako bi se preveniralo naseljavanje tripsa. Ako se lukovice pohranjuju treba ih posuti običnim vapnom u količini 20 - 30 g po 1 kg sadnog materijala. Također ih je dobro 15-tak minuta potopiti u određenim fungicidima šireg spektra djelovanja.
Grinje
Grinja napada mnoge lukovičaste biljke pa tako i gladiole. Živi u tlu te se useljava u lukovice kroz sitne otvore i oštećenja te polaže jaja unutar lukovica. Kad se ličinke izlegu, hrane se sadržajem lukovice. Grinje se tretiraju insekticidima na bazi abamektina i etoksazola.
Lisne uši
Idealno vrijeme za napad i razmnožavanje ovog štetnika je toplo i suho vrijeme. Lisne uši su zelene do zeleno-crne boje, dužine 2 - 3 mm. Hrane se biljnim sokovima biljke, što za posljedicu ima njeno slabljenje, ali i podložnost raznim virusnim i gljivičnim bolestima. Lisne uši luče mednu rosu te se tako oslobađaju viška ugljikohidrata. Upravo na tim nakupinama medne rose razvijaju se gljivična oboljenja.
Kad je zaraza manjeg opsega, koriste se ljepljive trake. Od kemijskih sredstva koriste se insekticidi iz skupine aficida, ali i sintetski piretroidi kontaktnog djelovanja. U suzbijanju koriste se i neki biološki preparati poput insekticida koji sadrži spore gljive Verticillium lecanii, pranja listova sapunicom ili naseljavanja prirodnih predatora koji uništavaju lisne uši.
Voluharice
Voluharica je glodavac koji se voli hraniti lukovicama brojnih biljaka pa tako i gladiole. Pod površinom tla kopaju hodnike i tako dolaze do biljaka. Prirodne mjere protiv ovih nametnika su stavljanje češnjaka, luka, ribljih glava na ulaske u hodnike te sadnja čičoke u blizini mjesta gdje se voluharice nalaze. Kemijska sredstva koja se koriste protiv ovog štetnika su rodenticidi.
Upotreba gladiola
Zahvaljujući vatrometu boja, varijacija i veličina, gladiola se danas prvenstveno koristi za komercijalni uzgoj, kao ukrasna biljka. Često se koristi i u narodnoj medicini. Njena upotreba u gastronomiji je poprilično skromna.
Berba
Berba cvjetova obavlja se ljeti tako da se cvjetni klasovi režu oštrim, dezinficiranim nožićem. Ovo se obavlja rano ujutro ili navečer, nikako za najvećeg sunca. Sjeme se prikuplja nakon što se cvjetna glavica počne sušiti, koncem kolovoza ili u ranu jesen. Lukovice gladiole iskapaju se iz zemlje na jesen i tada skladište za sljedeću sezonu.
Sušenje
Prije daljnjeg skladištenja lukovice je potrebno osušiti prostiranjem na papirnati ručnik i povremenim okretanjem, posebno ako su izvađene iz vlažne zemlje. Isti je postupak i sa sjemenom, koje se stavlja na papirnate ručnike, u hladnoj, suhoj i prozračnoj prostoriji. Tako sprječavamo razvoj gljivičnih i raznih drugih patogenih nametnika.
Skladištenje
Kod gladiola skladište se isključivo lukovice. Nakon što su na jesen iskopane iz zemlje, potrebno ih je očistiti od sitnih izdanaka, pažljivo pregledati i ukloniti i uništiti sve one koje su zaražene. Krupne, zdrave lukovice stavlja se u mrežaste vrećice, a za istu namjenu mogu poslužiti i stare najlonske čarape i zatim ih se objesi na suho, hladno i prozračno mjesto.
Sjemenke gladiola stavljamo u kartonske vrećice ili izravno u tamne, hermetički zatvorene posude.
Ako se gladiola koristi za dobivanje mirisne esencije, tad se u tu svrhu upotrebljavaju svježi cvjetovi, a dobivene esencije se čuvaju u tamnim staklenim bočicama na suhom i prozračnom mjestu.
Kulinarstvo
Gladiola nije naišla na veću uporabu u kulinarstvu Europe. Međutim, u Africi su se za jelo upotrebljavale lukovice ove biljke koje su ukusne pečene i dobar izvor ugljikohidrata. Nakon otklanjanja prašnika i cvjetovi su jestivi i imaju neutralan okus kao obična zelena salata. Mogu se koristiti kao dodatak salatama.
Kozmetika
Iako gladiole nemaju izražajan miris, mogu se u kozmetici koristiti za dobivanje mirisnih esencija koje se zatim kombiniraju s esencijama drugih biljaka i dobivaju maštoviti parfemi. Upotreba u izradi krema, seruma za lice i drugih kozmetičkih pripravaka za sad je poprilično skromna.
Medicina
Gladiola je stoljećima dio narodne medicine, posebno u Africi odakle i vuče svoje podrijetlo. Njeni pripravci su se koristili za zaustavljanje proljeva, ali i liječenje zatvora i prehlade te ublažavanje bolova kod lumbaga. Sitno mljeveni prah dobiven od lukovica pomiješan s kozjim mlijekom služio je za ublažavanje kolika kod dojenčadi.
Gospodarstvo
Uzgoj gladiola spada u jednu od najvažnijih grana komercijalnog uzgoja cvijeća. Na globalnom nivou uzgoj gladiola je na petom mjestu u međunarodnoj trgovini ukrasnim biljem. Uzgaja se kao ukrasno cvijeće, ali isto tako i kao rezana biljka za maštovite aranžmane.
Zanimljivosti
Legenda starog Rima govori da su gladiole nastale iz krvi dvaju pogubljenih gladijatora Sevta i Teresa koji nisu htjeli dignuti mač jedan na drugoga. Smatra se da su gladiole spomenute i u Bibliji te da se spominjanje ljiljana u ovoj svetoj knjizi odnosi, zapravo, na gladiole.
Prve gladiole su donesene u Europu tijekom 18. stoljeća a uvezli su ih nizozemski i britanski istraživači na svojim brodovima koji su zastajali u Cape Townu kako bi nabavili hranu i vodu.
Najstarija skupina hibridnih gladiola nastala je u belgijskom gradu Gentu 1830. godine, te je od tada pa do danas nastalo nebrojeno mnogo hibridnih sorti ove atraktivne biljke.
Vincent Van Gogh je 1886. naslikao svoju slavnu sliku "Vaza s crvenim gladiolama".
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori