Vatreni grm

Vatreni grm, znanstvenog naziva Pyracantha coccinea, trnovita je zimzelena biljka iz porodice ruža. Kod nas je poznatija kao vatreni trn, divlja trnovina, glogovica ili ognjeni trn. Kada su zime jake, može se dogoditi da listovi djelomično otpadnu. Vatreni trn poznat je po tome da cvate u bijeloj boji, vrlo slično kao i glog, a u jesen pruža prekrasan prizor sa svojim žarko narančastim bobicama.

Latinsko ime roda Pyracantha u prijevodu doslovce znači vatreni trn zbog trnova i plodova koji su vatrene boje. Riječ je o složenici od grčke riječi pyr, što znači vatra, te akantha što u prijevodu znači trn. Coccinea, ime vrste, ukazuje na crvene plodove.

Vatreni grm prirodno raste na području južne Europe te srednje i zapadne Azije. Raste u šikarama, na sunčanim područjima gdje je tlo kameno, suho i bogato kalcijem. Ova biljka ima razgranate koje mogu narasti do 4 metra u visinu, a toliko mogu rasti i u širinu. Grane su pune vrlo bodljikavih i kratkih trnova koji mogu biti dugi od jedan do jedan i pol centimetar. Korijenov sustav vatrenog trna je dobro razvijen, a pupovi su sitni i ušiljeni te prekriveni ljuskama crvenosmeđe boje. Listovi su jajastog oblika, izduženi i naizmjenično poredani. Dugački su od 2 do 4 cm, širina im je oko jedan i pol centimetar. Naličje listova je svjetlije, imaju blago nazubljene rubove, goli su, sjajni i kožasti, a lice je tamnozelene boje.

Cvjetovi vatrenog grma su vrlo mali, promjer im je oko 8 milimetara, a svaki od njih ima 5 bijelih latica. Skupljeni su u gustim gronjastim cvatovima širine oko 2 do 4 centimetra. Cvjetanje se odvija u svibnju i lipnju, a cvjetovi se stvaraju uglavnom na dvogodišnjim granama. Plodovi cvjetova su male narančastocrvene bobice čiji je promjer oko 5 mm, a na tjemenu imaju ostatak čaške. Sadrže 5 golih sjemenki čija je dužina oko 3 mm, a dozrijevaju u rujnu i listopadu te ostaju na grmu i tijekom zime što ih čini izvorom hrane za mnoge ptice.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja
Vrijeme dozrijevanja: u rujnu i listopadu, ostaju na grmu i tijekom zime
Položaj: osunčana mjesta, li dobro podnosi i sjenu
Primjena: dekorativna biljka čiji se plodovi mogu preraditi u džem i razne sirupe, a koštice se koriste kao zamjena za kavu

Vrste vatrenog grma

Vrste i sorte vatrenog grma su:

• P.coccinea Mohave - poznat po bogatim narančastocrvenim bobicama te vrlo debelim plodovima. Širok je i razgranat grm koji može narasti do 4 metra.
• P.fortuneana Orange glow - sjajni grm sa zelenim listovima i žarkim narančastocrvenim plodovima. Raste do 3 metra visine.
• P.rogersiana Soleil d'Or -vrsta vatrenog trna poznata po svom bogatom grmu i žutim ukrasnim bobicama, a može narasti do metar i pol.
• Ventoux Red - vrsta poznata po crvenim bobicama.
• Navaho - trnovit i zimzelen žbun koji raste do skoro dva metra u visinu te  oko 2,2 metra u širinu sa širokim, gustim i razgranatim habitusom. Listovi su zelene, a mnogobrojni cvjetovi bijele boje, s okruglastim i spljoštenim žarko narančasto crvenim bobicama. Često se koristi u cvjećarstvu u različitim aranžmanima i žardinjerama, a veoma je atraktivna u formi drveta.

Od vatrenog grma razvijeno je i više kultivara od kojih se mogu spomenuti „ Kasan“ koji naraste do 4 metra, grane su mu bodljikave i jako dlakave, te „Lalandei“ koji je tipičan po širokim krošnjama. Grane su mu osrednje dlakave, listovi su okruglastog oblika i tupo su nazubljeni.

Sadnja vatrenog grma i razmnožavanje

Vatreni grm najbolje uspijeva u propusnim i humusnim tlima i to na jakom suncu. No, dobro podnosi sjenu i industrijski zrak. Razmnožava se sredinom ljeta i to poludrvenim reznicama koje se odrežu na dužinu od 10 do 20 cm i stave u mješavinu malo pijeska i komposta kako bi drenaža bila bolja. Može se razmnožiti i sjemenom kojemu je potrebna hladna stratifikacija.

Iako su biljke vatrenog trna često kultivari, velika je vjerojatnost da biljka neće narasti isto kao i matična biljka. Vatreni grm se prilagođava na sve tipove zemljišta iako najbolje rezultate daje na svježim plodnim zemljištima, a u prvoj godini uzgoja bitno je osigurati redovito zalijevanje. Sadnja vatrenog grma obavlja se tako da se po 2 do 3 sadnice sade u dužini od jednog metra kako bi se postigla kompaktna ograda. Raste umjereno brzo i odlično podnosi orezivanje.

Uzgoj vatrenog grma i održavanje

Vatreni grm se može oblikovati orezivanjem, no pritom pati bogatstvo bobica i cvjetova. Kad se skrate vrhovi glavnih izbojaka, to će potaknuti grmove da se bogatije razgranaju. Vatreni je grm prikladan za uzgoj kao samostalna dekorativna biljka, može se uzgajati i kao živica ili kao niz uz kućni zid.

Vatrenim grmom mogu se stvoriti neprobojne živice koje često posluže kao zaklon i životinjama. Visina živice varira, od vrlo niske do visoke, otprilike 4 do 5 metara. Čestim orezivanjem živice uklanjaju se cvjetni pupovi, a time i mogući budući dekorativni plodovi. Rezidbu je najbolje obavljati nakon cvatnje kako bi se moglo vidjeti gdje se točno nalaze cvjetovi. Vatreni grm se također koristi za prekrivanje zidova kuća čime se unosi posebna toplina u okruženje. Kako bi se vatreni trn koristio u ove svrhe potrebno mu je osigurati potporanj te njegove mlade i vrlo savitljive grane voditi uz žicu.

Vatreni grm može narasti do tri i pol metra i u visinu i u širinu. Nezaobilazna je biljka kod vrtnog i parkovnog uređenja. Ako se u potpunosti želi naglasiti izgled i boja vatrenog trna, onda se on sadi unutar tratine s dovoljno slobodnog prostora kako bi mogao nesmetano rasti ili se sadi ispred zelene zimzelene barijere koja ima više drveće ili grmove. Pojava vatrenog grma može biti jako zanimljiva u mješovitim živicama, odnosno živicama koje su formirane od nekoliko različitih vrsta grmlja, ako želimo postići da živica svojim raznolikim plodovima ili cvatom bude zanimljiva tijekom cijele godine.

Vatreni grm je dobra medonosna biljka s koje pčele sakupljaju nektar i pelud. Za vatreni grm se smatra da se uzgaja kao dekorativni grm još od 16. stoljeća, a najbolje mu odgovara vlažno i drenirano tlo, osunčano mjesto iako uspijeva i u polusjeni.

Otporan je na niske temperature koje dosežu do -20 stupnjeva Celzijusa i vrlo dobro podnosi i gradska onečišćenja. Vatreni grm nema potrebu za prihranom, a njegovi plodovi i lišće u tamnijim klimama mogu biti tamnije boje.

Bolesti i štetnici

Vatreni grm je vrlo osjetljiva biljka na napad mnogobrojnih bakterijskih i gljivičnih uzročnika bolesti, isto kao i grinja i štetnih kukaca. Ako se uoči prisutnost štetočina, potrebno je pravovremeno reagirati s nekim od dopuštenih pesticida, prema uputama stručnjaka.

Primjena vatrenog grma

Plodovi vatrenog grma su gorki, trpki, brašnasti i neukusni. U sirovom obliku nisu jestivi, no ako se ukuhaju mogu se preraditi u ukusni džem. Također se mogu pripremati razni sirupi, kompoti preljevi i slična jela dobivena kuhanjem plodova vatrenog trna. Koštice plodova mogu poslužiti kao zamjena za kavu.

Vatreni grm je zanimljiv ako se uzgaja samostalno ili u skupini od 3 do 4 grma. Često se uzgaja kao zimzelena i oblikovana živica jer vrlo dobro podnosi orezivanje. Vatreni grm stvara gustu živicu kojom se vizualno može osigurati privatnost ili se mogu odijeliti određeni dijelovi vrta kao što su cvjetna gredica i povrtnjak.

U listovima vatrenog grma ima cijanovodika pa ih se smatra otrovnima.

Foto: Wikimedia Commons