Šumarica ili anemona (lat. Anemone) rod su zeljastih trajnica (biljka s podzemnom gomoljastom stabljikom) koje pripadaju u porodicu žabnjakovki (Ranunculaceae). Potječu iz južne Francuske, a sve se češće može vidjeti u vrtovima i terasama i u našim područjima.
Smatra se da naziv roda Anemona dolazi od grčke riječi anemos što znači vjetar, zbog laganih cvjetova koji se prilikom povjetarca lagano zanjišu.
Tamnozeleni listovi šumarice nalaze se na dugačkoj peteljci, jednostavni su il složeni, nazubljeni ili cjeloviti. Dužine su oko 30 cm, a neki narodi vjeruju u njihova ljekovita svojstva. Cvjetovi se sastoje od minimalno četiri latice i obojeni su različitim bojama, od bijele pa sve ružičaste i ljubičaste.
Zanimljivo je za spomenuti da kod nekih vrsta boja cvijeta ovisi o tipu zemljišta na kojem se anemona uzgaja. Tako će anemone iz tih sorti koje rastu na zemlji s većim udjelom vapnenca imati ružičaste cvjetove, dok će one koje rastu na zemlji s manjim udjelom vapnenca, imati plave cvjetove.
Plodovi anemone dolaze u obliku sitnog oraščića u kojima se nalazi po jedna sjemenka, a često je raznose mravi.
Većina anemona cvjeta u ranim proljetnim mjesecima (ožujak, travanj, svibanj), a iako ih se prirodno može vidjeti u hrastovim i bukovnim šumama, često se uzgajaju i sade u vrtovima ili parkovima. Ako ćete je posaditi u proljeće, cvjetat će obilno u jesen.
Cvjetovi anemone kratko traju i simbol su rastanka i sramežljivosti.
Srodnici
Vrste šumarica
U rodu se nalazi više od 120 vrsta koje, s obzirom na vrstu, mogu narasti u visinu od 30 do 100 cm. Neke vrste su toliko rijetke da su sakupljači bilja za njih spremni izdvojiti i po nekoliko stotina eura.
Održavanje i njegu anemona treba prilagoditi vrsti koja se sadi. Tako će primjerice, žutoj anemoni više odgovarati vlažnija zemlja, dok će nekim drugim vrstama pasati suhi predjeli.
S obzirom na cvjetanje anemone, možemo ih podijeliti u dvije velike grupe:
Proljetne anemone - cvjetaju u ožujku i travnju. U ovu vrstu spadaju nježnije biljke koje je preporučljivo posaditi pored nekih većih biljaka u vrtu ili pored grmova.
Jesenske anemone - cvjetaju krajem ljeta i početkom jeseni. Raskošnijih su cvjetova, a za sadnju im prijaju sjenovita mjesta. Budući da su osjetljive na niske temperature, zaštitite ih sjenom, grančicama ili lišćem tijekom najhladnijih dana.
Na našim prostorima najviše se uzgajaju vrste koje potječu iz Europe. Većina ih cvate jednostrukim lastica, dok su sorte s laticama koje dolaze u više redova i zahtjevnije za uzgoj.
Sve zabilježene vrste na prostoru Republike Hrvatske su zaštićene i otrovne. Od uzgojnih i onih koje rastu u prirodi najpopularnije su bijela šumarica, vrtna šumarica, japanska šumarica i žuta šumarica.
Bijela šumarica
Bijela šumarica (lat. Anemone nemorosa) - ime nemorosa potječe od nemus, latinske riječi za šumu.
Bijela šumarica cvate u proljetnim mjesecima, od ožujka pa sve do svibnja. U prirodnom okruženju može se pronaći na području Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Riječ je o niskoj biljci koja može narasti do visine od 20 cm, a često je se može naći na šumskim putevima.
Raste na rubovima ili unutar šikara i svijetlih listopadnih šuma, a najčešće raste u skupinama na području od nizina pa se do viših brdskih predjela.
Često se može pronaći u vrtovima, kao ukrasna biljka, a postoje i brojni kultivari bijele šumarice.
Podanak ili rizom joj je svijetlosmeđe ili žute boje te se prostire u vodoravnom obliku. Na dugačkim peteljkama smješteni su prizemni listovi, dok su središnjem dijelu listovi nazubljenih rubova i smješteni u pršljenovima. Cvjetovi se nalaze na dugačkim peteljkama, a smješteni su pojedinačno. Ocvijeće broji šest dugačkih i jajastih lapova bijele boje.
Vrtna šumarica
Vrtna šumarica (lat. Anemone hortensis). Njezini cvjetovi rastu na stabljici pojedinačno, a latice koje dolaze u velikom broju variraju od crvene i ljubičaste te nešto rjeđe u bijeloj boji.
Japanska šumarica
Japanska šumarica (lat. Anemone japonica) otporna je na hladnoću, a njezini hibridi dolaze u bijelim i ružičastim bojama. Potrebne su joj dvije godine da se ukorijeni i razvije. Može narasti u visinu do čak 1,5 m. Potječe iz Dalekog Istoka, a u Europi se naselila tek s početkom 19. stoljeća.
Listovi se sastoje od režnjeva nazupčenog oblika, a cvjetovi su joj bijele boje promjera 8 cm.
Japanska šumarica se sadi na vlažnim i polusjenovitim područjima (ne odgovara joj jako sunce), u rastresitu šumsku ili glinenu zemlju. Zahtijeva redovito zalijevanje tijekom ljetnih mjeseci, a prije cvjetanja (krajem proljeća) dodajte u zemlju malo gnojiva kako bi raskošnije cvjetala u kolovozu i u rujnu.
Žuta šumarica
Žuta šumarica (lat. Anemone ranunculoides) najčešće se može uočiti u šumama prije nego što stabla dobiju listove i tako zasjene ove biljke.
Ime u nazivu (Ranunculoides) asocira na sličnost s biljkama Ranunculus.
Ova vrsta šumarice cvjeta od ožujka do svibnja, a može narasti od 5 do 15 cm. Listovi su joj duguljasti, a cvjetovi dolaze pojedinačno i sastoje se od pet latica žute boje. Cvijet žute šumarice manji je od cvijeta bijele šumarice.
Uzgoj šumarice
U početku važno je spomenuti da je jedno od najpoznatijih odlika anemona - jako spori rast. Stoga, budite strpljivi prije nego što ugledate njezine predivne cvjetove.
Biljka se sadi iz gomolja najčešće u rano proljeće ili kasnu jesen, što ovisi o vrsti koja se sadi. Ako ćete je saditi u proljetnim mjesecima, preporučuje se da gomolj prije sadnje namočite u hladnoj vodi na 24 sata. Takav gomolj će biti osvježen i time će se lakše primiti nakon sadnje. Ako gomolje sadite u jesen, obvezno ih pokrijte zaštitom kako se zbog niskih temperatura, padalina i mrazeva ne bi uništili.
Tlo
Za sadnju anemona preporučuje se humusom i vapnom bogato tlo ili ono glinovito. Važno je da bude dobro drenirano i da ne zadržava vodu.
Klima
Šumaricu posadite u blagi hlad, nikako ne na izravnom suncu jer su njezini cvjetovi jako osjetljivi. Najbolje će joj odgovarati mjesto ispod nekog listopadnog stabla koje će joj povremeno davati potrebnu hladovinu.
Sadnja šumarice
U periodu cvjetanja, od ožujka od svibnja, anemoni je potrebno osigurati dosta sunca. No, ipak, kao što je već spomenuto, neće joj odgovarati konstantna sunčeva svjetlost. Stoga, posadite je u polusjenovitim dijelovima vrsta jer tijekom vrućih ljetnih mjeseci će joj odgovarati blaga sjena. Ako je količina sunčevih zraka prevelika i prejaka, obvezno je zaštitite.
Lijepo će izgledati posađene uz visibabe, a ako želite možete ih uzgojiti i u posudama ili teglama. U teglama se lako uzgaja, a jedino što valja zadovoljiti je to da zemlja nikada ne bude suviše suha. Potrebno ju je redovito zalijevati i održavati vlažnost zemlje.
Razmnožavanje
Razmnožavanje anemona nije jednostavno jer je riječ o biljci osjetljivoj na dijeljenje gomolja. No, ako joj uvjeti u vrtu odgovaraju, s vremenom se može početi širiti i sama te tako tvoriti predivne tepihe raznobojnih cvjetova ispod drveća.
Anemona se razmnožava sjemenom ili dijeljenjem gomolja.
Razmnožavanje anemone sjemenjem započinje nakon cvatnje uz pomoć vjetra koji raznosi sjeme prepoznatljivo po čuperku koji je dlakav. Tada ga možete lako skupiti i posijati, a do klijanja biljku držite na hladnijem mjestu.
Dijeljenje lukovica ili gomolja anemone lakši je put do razmnožavanja ove biljke. Razmnožavanje se vrši u kasnim ljetnim mjesecima, a dio lukovica se odvaja od matičnog gomolja. Odaberite one kvalitetnije, očistite ih i ostavite na suhom mjestu do sadnje.
Gomolje anemone možete nabaviti i u svim vrtnim centrima.
Zalijevanje
Zalijevanje je obvezno jedno tjedno, a za vrijem toplih ljetnih dana i do dva puta tjedno.
Upotreba šumarice
Iako je krase predivni cvjetovi te iako je cijela biljka jako otrovna, može se iskoristiti i u svrhu prirodnog liječenja. No, valja biti oprezan jer se u ljekovite svrhe koriste se samo listovi i korijen šumarice, ali isključivo za vanjsku upotrebu. Unutarnja upotreba može dovesti do trovanja koje u konačnici može uzrokovati i smrt. Zbog toga se još naziva i ljekovita otrovnica. U prošlosti se sok šumarice koristio kao otrov za mazanje strijela.
Listovi šumarice koriste se kao pomoć u ublažavanju brojnih zdravstvenih tegoba, od kojih su neke glavobolja, kašalj, zubobolja, groznica, slaba cirkulacija, upala zglobova i reuma. Od listova se može pripremiti i čaj koji se koristi za ispiranje ili kao oblozi (nikako ne za unutarnju upotrebu), prašak koji se priprema od suhih listova te tinktura koja se koristi za mazanje upaljenih i bolnih mjesta, a koja se priprema od korijena i listova anemone.
Korijen anemone vadi se kada je biljka u punom cvatu, a prije upotrebe se suši na prozračnom i toplom mjestu.
Foto: miniformat65 / Pixabay
Odgovori