Jedić (lat. Aconitum) je veliki biljni rod s više od 250 vrsta iz porodice žabnjakovki (Ranunculaceae), još poznat kao jadić, klobučac, dragoljub i dr. Ove zeljaste, višegodišnje biljke porijeklom su iz planinskih dijelova Sjeverne Amerike, Europe i Azije, a neke vrste prirodno rastu i u Hrvatskoj. Većina vrsta je izuzetno otrovna pa treba uvijek biti na oprezu.
Jedić ima visoke stabljike s tamnozelenim listovima, a mogu narasti 100 - 150 cm. Cvjetovi rastu u klasovima, od žućkasto bijele do tamno plave boje, a cvjetaju od sredine ljeta do jeseni. Plod biljke je folikula s puno sjemenki.
Jedić koji se uzgaja kao vrtna biljka najbolje uspijeva na dobro dreniranom i ravnomjerno vlažnom tlu. Također voli tlo bogato humusom, a može rasti na suncu i djelomičnoj sjeni.
Srodnici
Vrste jedića
Jedić ima oko 240 poznatih vrsta od kojih neke rastu i u Hrvatskoj. Poznatije vrste koje možemo naći u prirodi su šareni jedić, modri jedić, otrovni jedić i oštrobridi jedić. Neke vrste su smrtonosno otrovne, a među njima je i oštrobridi i modri jedić.
Oštrobridi jedić
Oštrobridi jedić (lat. Aconitum Iycoctonum) je jedna od vrsta jedića koje rastu u Hrvatskoj. Smrtonosna je za ljude i životinje i nekad se koristio za trovanje vukova i lisica. Može narasti do 1 m u visinu, a prepoznatljiv je po blijedo žutim cvjetovima. Prirodno stanište mu je Europa i Azija, a u Hrvatskoj se može naći na Velebitu, u Gorskom kotaru i na Medvednici.
Modri jedić
Modri jedić (lat. Aconitum napellus) je smrtonosna otrovna biljka koja raste u zapadnoj i srednjoj Europi, a u Hrvatskoj se može naći na padinama Gorskog kotara i na Velebitu. Prepoznatljiv je po svojim tamnoljubičastim cvjetovima i može narasti do 150 cm. Svi dijelovi biljke sadrže otrovnu tvar akonitin, a do trovanja može doći i dodirom. Također se otrov ove biljke nekad koristio za trovanje vukova i lisica i njime su premazivali vrhove koplja i strijela.
Uzgoj jedića
Jedić se često uzgaja među vrtnim grmovima. Krasi djelomično zasjenjena područja vrta. Najbolje vrijeme za sjetvu je od studenog do ožujka, a sadnje je proljeće. Biljka cvjeta od lipnja do kolovoza, a voli pjeskovito do ilovasto tlo, bogato hranjivim tvarima i humusom.
Tlo
Jedić će napredovati u bilo kojoj vrsti vlažnog tla koje je dobro drenirano. Idealno tlo je bogata, porozna ilovača, ali čak i stjenovita planinska tla, pod uvjetom da dobije dovoljno vlage. Gusta, slabo drenirana tla, mogu uzrokovati truljenje korijena. Biljka također preferira blago kisela do neutralna tla, s pH vrijednosti 5,5 - 7,0, ali može podnijeti izuzetno kisela tla, kao i blago alkalne uvjete.
Klima
Jedić je izdržljiva biljka, a višegodišnja biljka preferira sunce, ali može tolerirati i hlad. Što je ljeto toplije, to biljci treba više hlada.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju sadnice jedića je proljeće. Sadnjom biljke u proljeće dobit će dovoljno vremena da se ukorijeni do prve zime. Ako se siju sjemenke jedića, iste je najbolje posijati u jesen, tako će biljka preko zime proći fazu hlađenja i bit će spremna za klijanje u proljeće.
Slaganje kultura
Jedić je izuzetno otrovna biljka, stoga je prije uzgoja nužno biti oprezan i konzultirati se s stručnjakom. Iako nije uobičajen za uzgoj u vrtu, najidealnije predkulture su grahorice poput graha, graška i leće, jer su bogate dušikom koji poboljšava plodnost tla, a također pomažu u suzbijanju korova i štetnika. Tikvice su brzorastuće biljke koje se također mogu koristiti kao predkultura za jedić jer stvaraju sjenu koja pomaže u suzbijanju rasta korova.
Rajčice su bogate hranjivim tvarima poput kalija i fosfora, koji pomažu u razvoju jedića stoga se preporučuje sadnja prije njega dok rotkvice pomažu u suzbijanju korova i pomažu u poboljšanju kvalitete tla dodavanjem organske tvari.
Jedić se dobro slaže s biljkama koje imaju slične potrebe za vlagom, zemljom i suncem. Dobro uspijeva zasađen s drugim kasnim ljetnim trajnicama, kao što su jesenske astre, astible i japanske anemone.
Treba izbjegavati sadnju u blizini biljaka koje su jestive ili se beru kao ukrasno cvijeće u vazama radi moguće kontaminacije. Također je važno da se uzgaja dalje od dohvata djece i kućnih ljubimaca.
Također, ako se posadi uz biljke iz porodice štitarki (Apiaceae) kao što su mrkva, peršin, komorač ili kopar, može doći do međusobnog križanja i stvaranja hibrida koji također mogu biti otrovni.
Faza mirovanja
Jedić je listopadna biljka koja u zimskom periodu ulazi u fazu mirovanja. Tijekom tog razdoblja, stablo gubi lišće i smanjuje svoje aktivnosti. Faza mirovanja jedića obično traje od kraja studenog do kraja veljače ili početka ožujka, ovisno o klimatskim uvjetima. U to vrijeme, biljku treba pripremiti za zimu kako bi joj se osiguralo optimalne uvjete za prezimljavanje i poticanje zdravog rasta u proljeće.
Sadnja jedića
Jedić je biljka koji je sve popularniji u vrtu zbog svojih ljubičastih cvjetova i atraktivnog lišća. Privlačnosti dodatno doprinosi umjeren do spor rast, što znači da biljka nije invazivna. Zbog otrovnih supstanci ne preporučuje se sadnja biljke u dohvatu djece ili životinja. Prilikom rada oko biljke potrebno je koristiti rukavice i gornji dio dugih rukava, a nakon završetka radova treba oprati ruke i alat koji je korišten.
Sadnja sjemena
Sijanje sjemena jedića je dugotrajan i neizvjestan proces. Kako bi se spriječio neuspjeh najbolje je posijati više sjemenki nego što je planirano. S obzirom na to da jedić ne voli premještanje, najbolje je sjemenke posijati direktno u vrt. Sjeme se može posijati i u pojedinačnim biorazgradivim posudama te se presaditi u vrt u proljeće. Kako biljke rastu, posude se raspadaju, dopuštajući korijenima da se šire. Posude je potrebno napuniti kvalitetnim tlom za posude.
Sjemenke se siju na vrh pripremljene posude ili tla. Vlaženje tla prije sadnje potiče sjeme da se zalijepi na mjesto. Zasijanu površinu treba prekriti slojem malča, a sjeme posijano u jesen trebalo bi klijati u proljeće. Kada se pojave prvi izdanci potrebno je redovito i ravnomjerno zalijevanje.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice treba ukloniti kamenje s tla i razbiti nakupine zemlje, i to najmanje dva tjedna prije planirane sadnje. Prije sadnje je potrebno iskopati rupu u tlu otprilike iste veličine ili nešto veće od posude u kojoj se nalazi sadnica. Veličina iskopane rupe se može provjeriti tako da se biljka stavi u rupu dok je još u posudi.
Nakon toga biljku treba pažljivo ukloniti iz posude, spustiti u pripremljenu rupu, napuniti rupu zemljom i dobro zaliti. Ako je sadnica u biorazgradivim posudama, biljka se sadi zajedno sa posudom. Biljku treba nastaviti redovno zalijevati dok ne krene novi rast.
Uzgoj u vrtu
Jednom posađen, jedić ne voli premještanje, stoga je važno odabrati dobro mjesto u vrtu za uzgoj. U idealnom slučaju, biljku treba posaditi u sličnom okružju kao što raste u divljini. Tlo treba biti umjereno, ne previše bogato niti presiromašno te ravnomjerno vlažno, a ne previše mokro, jer može doći do truljenja korijena. Ako se uzgaja u djelu vrta koji je u stalnoj sjeni to može uzrokovati visok rast jedića dok se proteže prema sunčevoj svjetlosti.
Idealno mjesto u vrtu je ono gdje biljka uživa u puno jutarnjeg sunca i malo popodnevnog hlada. Prilikom uzgoja ove biljku u vrtu treba imati na umu da je biljka otrovna te ju posaditi na mjesto koje je izvan dohvata djece i kućnih ljubimaca.
Uzgoj u posudama
Jedić se obično kupuje kao sadnica u posudi i obično se ne uzgaja iz sjemena zbog niske stope klijavosti. Posuda u kojoj se planira uzgajati jedić treba imati puno drenažnih rupa, a na dno se stavlja sloj šljunka od 1 cm preko kojeg se dodaje višenamjenski kompost. U posudi se iskopa rupa malo veća od korijenske kugle iz izvorne posude. Biljka se smješta u rupu tako da vrh korijenske kugle bude na razini gornje površine komposta. Biljku je potrebno učvrstiti i dobro zaliti.
U fazi sadnje se ne dodaje gnojivo jer će previše bogato tlo potaknuti biljku da raste previše "mršavo". Kompost ne smije biti previše vlažan jer to može uzrokovati trulež korijena.
Održavanje nasada
Održavanje jedića uključuje povremeno dodavanje komposta kao gnojiva i redovno zalijevanje. Uklanjanje uvenulih cvjetova može potaknuti drugo cvjetanje u kolovozu. Ako biljka postane previsoka i ima tendenciju savijanja prema zemlji, može se učvrstiti potpornim štapom. U jesen je potrebno izrezati cvjetne stabljike i preostale listove na razinu blizu tla. U svakom trenutku treba imati svijest o toksičnosti biljke i postupati savjesno.
Održavanje i njega
Jedić je biljka koja ne treba mnogo brige oko održavanja. Lagana je za uzgoj u vlažnom, ali dobro dreniranom tlu u regijama s relativno hladnim ljetima. Nema potrebe za orezivanjem, jer biljke cvjetaju kasno u sezoni i ne ponavljaju cvjetanje. Potrebno joj je puno vode da bi napredovala, a treba je uzgajati sa sviješću o njezinoj toksičnosti.
Zalijevanje
Jedić je trajnica koja može doseći i dob od 50 godina. Kako bi to postigla važno je redovito zalijevanje. Tlo se treba držati stalno vlažnim, čak i nakon lagane ljetne kiše. Često zalijevanje je posebno važno tijekom proljeća kada biljka aktivno raste. Cvijet može izdržati kratka sušna razdoblja. Iako voli redovito zalijevanje, tlo ne smije postati previše mokro ili preplavljeno.
Gnojidba
Ako je tlo gdje se uzgaja jedić bogato hranjivim tvarima, redovna gnojidba nije potrebna. Biljke je potrebno posuti kompostom i u proljeće prehraniti organskim gnojivom. Ako je tlo na kojem se uzgaja jedić, od travnja do rujna dodaje se zreli kompost, humus li organsko gnojivo svaka 2 - 3 tjedna.
Razmnožavanje
Jedić se obično razmnožava podjelom korijena, koje treba izvoditi u jesen ili proljeće svake 4 - 5 godina. Prilikom rukovanja s gomoljima treba obavezno nositi rukavice, jer korijeni sadrže najveću koncentraciju toksina. Podjela korijena se izvodi tako što se biljka prvo smanji na razinu tla te se lopatom iskopa cijeli korijenski grumen. Korijenski grumen treba pažljivo podijeliti tako da svaka podjela ima jedan ili više debelih gomoljastih dijelova.
Novo mjesto sadnje treba biti bogato kompostom i dobro drenirano. Prilikom sadnje gomolja, vrhovi trebaju biti prekriveni sa svega nekoliko cm zemlje. Nakon sadnje biljku treba dobro zaliti. Za prvu zimu dobro je nanijeti debeli sloj organskog malča preko biljke.
Kao i mnoge trajnice, i jedić je moguće uzgajati iz sjemena. Uzgoj iz sjemena može biti neizvjestan i dugotrajan proces. Sjeme se sije u kasnu jesen, a klija u proljeće. Jedić ne voli presađivanje pa se preporučuje sjetva direktno u vrt. Sadnicama treba dvije godine prije nego što sazru u cvjetnice.
Presađivanje
Presađivanje jedića se ne preporučuje, ali ako je nužno najbolje je koristiti metodu podjele korijena. Najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće ili kasna jesen. Korijenje je potrebno nježno razdvojiti i presaditi na željeno mjesto odmah ispod površine tla.
Rezidba
U jesen je biljku potrebno šišati u blizini tla i tako pripremiti za zimu. Nadalje, rezanje jedića nakon cvjetanja može ponekad omogućiti drugi val cvjetanja u jesen.
Priprema za sljedeću sezonu
U jesen je jedić potrebno ošišati na razinu blizu tla. Biljka ne zahtijeva nikakvu posebnu zimsku zaštitu, osim prve zime kada ju je dobro prekriti slojem malča kako bi zaštitio mladi korijen biljke. Zaštita od zime se uklanja u proljeće da ne bi došlo do truljenja korijena radi stvaranja kondenzacije.
Bolesti
Jedić je biljka koja je otporna na bolesti ako se uzgaja u povoljnim uvjetima za uzgoj i dobro održava. Od bolesti na koje je biljka osjetljiva mogu se izdvojiti bakterijska mrlja na listu, pepelnica, trulež, uvenuće i hrđa. Trulež se obično pojavljuje u gustim tlima koja su slabo isušena ili ako vrtni otpad zadržava vlagu i gljivice oko biljke. Najbolji način za liječenje je otopina namijenjena za određeno oboljenje koja se može kupiti u specijaliziranim trgovinama. Također je rješenje pogođene biljke ukloniti i uništiti.
Štetnici
Jedić nije sklon napadima štetnika, a mnoge životinje ga izbjegavaju zbog svoje toksičnosti. Ponekada biljku napadaju biljne bube, lisne uši i grinje. Najbolje je ukloniti napadnute biljke.
Upotreba jedića
Jedić je opravdano jedna od najopasnijih otrovnih biljaka u Europi. Ako 2 g korijena, sjemenki, cvijeća ili lišća uđe u ljudski organizam, može imati fatalne posljedice. Simptomi su utrnulost jezika te respiratorni i srčani zastoj u roku od nekoliko minuta. Toksin se može apsorbirati i kroz kožu. Biljci se treba pristupiti s čvrstim rukavicama, dugim hlačama i majicama dugih rukama. Često se koristi kao vrtna ukrasna biljka i u medicinske svrhe.
Zbog iznimno visokog sadržaja otrova, jedić se ne smije koristiti kao uobičajena ljekovita biljka. Upotreba ima smisla sam u homeopatskom razrjeđivanju. Koristi se u ranoj fazi prehlade, za bol u živcima, kod upale pluća, ospica i kroničnih kožnih problema. Biljka je ranije u povijesti korištena kao otrov u lovu i ratu. Sok jedića su vojnici koristili za trovanje zaliha vode neprijatelja, a lovci za trovanje koplja, vrhova strijela i mamca.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori