Oleander ili oleandar (lat. Nerium oleander) je često samonikla biljka koja može narasti do 6 m visine, a najviše raste na području od Portugala do Grčke i u Hrvatskoj, posebice uz morski pojas, dok na području Azije cvjeta u ružičastoj, ljubičastoj ili bijeloj boji. Zimzeleni je grm koji pripada porodici zimzelenovki (Apocynaceae) u kojoj se također nalazi i voštani cvijet i raste na sunčanom ili polusjenovitom mjestu. Biljka najbolje uspijeva u tropskoj i suptropskoj klimi čiji su cvjetovi prisutni od ljeta do jeseni. Raste u tlu srednje vlažnosti iako jednako dobro podnosi sušu i lošija tla. Često se može naći ispred kuća kao ukrasna biljka ili čak na autocestama.
Listovi su debeli, tamnozeleni i oblikom podsjećaju na mač. Cvjetovi mogu biti dvostruki ili jednostruki, a krasi ih sjemenka/kapsula unutar cvijeta dimenzija 2,5 - 23 cm a koja se otvara sama nedugo nakon sazrijevanja. Cvjetovi cvjetaju na kraju grana i često su uspravni. Otrovna je biljka kako za ljude tako i za životinje, a posebice za djecu. Razmnožava se reznicama, zračnim raslojavanjem i sjemenom, a sadi se u kasno proljeće ili u periodu od kasnog ljeta do rane jeseni. Zahtijeva redovno zalijevanje, dok se češće zalijevanje savjetuje tijekom ljetnog perioda i viših temperatura.
Može se saditi u posudama samo je važno osigurati dobru drenažu. Cvjetovi se mogu uklanjati nakon perioda cvatnje oštrim škarama noseći zaštitne rukavice kako bi se zaštitili od otrovnog mliječnog soka. Jedan je od rijetkih vrsta biljaka koje ne zahtijevaju prihranjivanje jer uspijevaju u širokom rasponu tla. S obzirom na to da spada u grupu mediteranskih biljaka najbolje raste pri višim temperaturama odnosno oko 20°C iako može podnijeti i temperature -4°C, iako niske temperature mogu oštetiti biljku tako što joj se smanji cvjetanje sljedeću sezonu.
Srodnici
Vrste oleandera
Biljka je izuzetno popularna u obalnom pojasu zbog brzine rasta i širenja. Zimzelena je biljka koja ima listove jednake boje cijelu godinu dok ga u ljetnom periodu krase cvjetovi različitih boja. Može biti različitih visina ovisno o vrsti, a sve ih krasi ista osobina - da za jako kratko vrijeme mogu biti biljke koje stvaraju zaklon. Obično se sadi na južnoj ili zapadnoj strani, a najpoznatije vrste su Bijeli oleander, Hardy Red, Patuljasti oleander, Kalipso, Cvijet jabuke i Twist of pink.
Bijeli oleandar
Bijeli oleander je vrsta koja može narasti 1,5 - 2,5 m s promjerom do 1,5 m i spada u patuljastu vrstu oleandera kojeg čine bijeli cvjetovi. Često se naziva i Bijeli pijesak, a daje obilne grozdove u periodu od proljeća do rane jeseni. S obzirom na to da je patuljasta vrsta može ga se saditi u posudu koja će se unijeti u zatvoreni prostor poput staklenika u periodu niskih temperatura kako bi se očuvao. Raste na dobro dreniranom tlu na punom ili djelomičnom suncu, a često se sadi kao živa ograda.
Crveni oleander
Hardy Red ili crveni oleander je izuzetno otporna vrsta i može podnijeti i niže temperature. Cvjeta tamnocrvenim cvjetovima u periodu od lipnja do rujna, a raste na vlažnom i dobro dreniranom tlu gdje se sadi na međusobnoj udaljenosti od oko 60 cm jer može narasti do 4 m. Raspon tla je kao i u ostalih vrsta od kiselog do neutralnog odnosno najbolje uspijeva u vrstama poput gline, ilovače, pijeska i mulja. Sadi se kao živa ograda, kao ukrasna biljka u mediteranskim, obalnim i gradskim vrtovima. Jako je otporan na sušu i zahtijeva umjereno zalijevanje.
Patuljasti oleander
Patuljasti oleander čine listovi istog oblika i cvjetovi koji su obično crvene boje, iako se pojavljuje i u drugim bojama. Tropska je biljka koja cvjeta u ljeto, a može narasti do 2 m visine s jednakom širinom. Raste na punom suncu, a idealan je za sadnju uz ograde i zidove ili kao ukrasna biljka u posudi na terasi. Sadi se u plodno i dobro drenirano tlo koje je potrebno održavati vlažnim pa se zalijevanje preporučuje 2 - 3 puta tjedno dok se ne uspostavi korijenski sustav. Ako se sadi u tlo savjetuje se da se udalji od temelja i zidova, a sadi se u rupu koja je tri puta šira od korijenske kugle. Poželjno ga je orezivati kako bi se potaknuo rast novih mladica, a uklonile grane sa starim cvjetovima ili one koje su osušene.
Kalipso
Kalipso je jedna od najpopularnijih vrsta oleandera koja se sadi. Proizvodi ružičaste cvjetove, a kao i ostale vrste najbolje uspijeva u tropskoj klimi gdje cvjeta u ljetnom periodu. Može narasti do 6 m s promjerom od 3 m. Otporna je biljka koja može izdržati temperature do -7°C. Nabolje ga je kombinirati uz biljke poput božikovine, loropetaluma ili kineske rese i lagerstremije. Kao i prethodna vrsta sadi se u plodno i dobro drenirano tlo koje je potrebno održavati vlažnim.
Cvijet jabuke
Cvijet jabuke je manje poznata vrsta oleandera pastelno ružičaste boje koja cvjeta jednostrukim cvjetovima s 5 latica u periodu od kasnog proljeća do jeseni, iako se cvjetanje može produžiti do zime. Može tolerirati ekstremne vrućine kao i hladnoće, pa i ako biljka izgubi listove ponovno će niknuti iz korijena. Najbolje uspijeva u polutropskoj klimi i može se saditi uz obalni pojas bez problema od propadanja uslijed djelovanja soli i vlage na njega. Nema mirisa i može narasti 1,8 - 3 m, a tvori veliki grm koji može biti širine i do 4 m dok za rast zahtijeva puno sunce i umjereno zalijevanje.
Twist of pink
Twist of pink je vrsta koja može narasti do 2,5 m visine s jednakom širinom, a sadi se na punom suncu. Zimzelena je biljka koja ima tamno ružičaste cvjetove s ljetnim periodom cvjetanja. Nema velike potrebe za vodom, a prije sadnje se zahtijeva zalijevanje da bi se na kraju presadio u prethodno iskopanu rupu koja je 2 puta veća od širine posude. Kada se sadi potrebno je paziti da se posadi nekih 5 cm iznad razine tla nakon čega se malčira. Gnojidba i prihranjivanje su rezervirani za rano proljeće.
Uzgoj oleandra
Oleander je biljka koja se uzgaja u mediteranskom području, a način razmnožavanja je putem reznica, zračnim raslojavanjem i sjemenom. Izvorno je s područja tropske i suptropske klime, a otporan je na temperaturne ekstreme poput velikih vrućina ili hladnoće. Uslijed velike hladnoće moguće je opadanje listova, ali se biljka neće uništiti nego će iz tla ponovno niknuti izdanci.
Sadi se u proljeće i to na mjestu gdje će mu biti osigurano sunce od minimalno 8 sati ili u djelomičnoj sjeni, a zalijeva se po potrebi ne dozvoljavajući da se gornji sloj zemlje osuši. Na početku, kada se oleander tek posadi, zalijeva se 2 - 3 puta tjedno. Tijekom ljetnog perioda može se dodatno zalijevati radi bržeg isušivanja tla. Cvjeta do kasne jeseni kada je moguće uklanjanje cvjetova ili suhih grana kako bi se biljka obnovila i bila spremna za cvjetanje sljedeću sezonu.
Tlo
Oleander je jako prilagodljiv i može se saditi u gotovo svim vrstama tla varirajući od teške gline do pijeska. Iako bez problema jednako dobro raste u bogatom i siromašnom tlu ipak preferira dreniranu pjeskovito ilovaču i blago kiselo do neutralno tlo odnosno tlo čija je pH vrijednost u granicama između 5,0 - 8,3. Može podnijeti visoke razine natrija, klorida i sličnih soli, a prije sadnje dobro je provjeriti vrijednost pH u tlu i, ako je potrebno, može se dodati mljeveni vapnenac ili drveni pepeo u slučaju da se radi o kiselom tlu. Ako je tlo previše alkalno, za snižavanje se koristi organski kompost, sumpor, aluminijev sulfat i željezni sulfat.
Klima
Izrazito je otporna biljka podrijetlom s prostora gdje vlada tropska i suptropska klima. Navikao je na vremenske i temperaturne oscilacije pa se bez problema prilagođava nižim i višim temperaturama. Iako podnosi temperature od 20°C, ako je temperatura u zimskom periodu 8 - 10°C oleander će bez problema preživjeti, dok na temperaturama ispod -7°C gubi lišće koje će se u proljeće ponovno pojaviti i biljka će se regenerirati. Raste na visini od 100 m. n. v u blizini Mrtvog mora ili na oko 2500 m. n. v. u sjevernoj Africi u planinama Atlas.
Vrijeme sadnje
Generalno se biljka sadi u proljeće u periodu od ožujka do travnja ili u jesen, a vrste koje se sade u kasnu jesen su obično manje osjetljive na niske temperature. Oleander se može saditi u posudu koja će se za vrijeme zimskog perioda moći držati u zatvorenom prostoru poput staklenika. Sadnja biljke sijanjem sjemena je moguća, ali se jako rijetko koristi, a vrijeme potrebno da sjeme proklija je 1 - 3 mjeseca stoga se češće koristi metoda sadnje sadnica dobivenih razmnožavanjem reznicama ili zračnim raslojavanjem.
Slaganje kultura
Zbog dubokog korijenskog sustava sadi se na udaljenosti 3 - 3,5 m od kuća, a isti razmak vrijedi i za međusobnu udaljenost između dvije sadnice. Sadi se na punom ili djelomičnom suncu dok zahtijeva povremeno zalijevanje.
Iako je otrovna vrsta može se bez problema kombinirati s drugim vrstama biljaka poput karise, plavog ljiljana, afričke perunike, šeflere, lantane, divlje rabarbare i krastavčeva suncokreta.
U kombinaciju s oleandrom ne preporučuje se sadnja kukuruza, rajčice, krumpira, luka, patlidžana, krastavca, ružmarina, celera i mrkve. Također savjetuje se da se oleander sadi podalje od djece ili kućnih ljubimaca zbog otrovnih listova ali i dima od spaljivanja spomenutih listova koji može biti iznimno otrovan.
Uzgojni oblik
Oleander je grm ili drvo, a postoji nekoliko uzgojnih oblika koje su popularne u hortikulturi. Jedan od najčešćih uzgojnih oblika oleandra je grmasti oblik. Ova forma ima nekoliko stabljika koje rastu iz jednog korijena, stvarajući bujni grm. Ovakav oleander se obično oblikuje u kuglastu ili piramidalnu formu, a može se koristiti kao živica ili ukrasni grm u vrtovima.
Drugi uzgojni oblik oleandra je stablo gdje se oleander obično uzgaja u obliku manjeg stabla s jednim ili nekoliko debla koja su izrezana na željenu visinu. Na vrhu debla nalazi se kruna s gustim granama i lišćem, a stablo se često uzgaja u posudama za unutarnje i vanjsko dekoriranje.
Oleander se također može uzgajati kao bonsai. U ovom uzgojnom obliku, biljka se uzgaja u posudama, a pažljivim orezivanjem i oblikovanjem grana i lišća, postiže se estetski privlačan oblik. Bonsai oleander se obično uzgaja u manjim posudama i koristi se kao ukrasna biljka u interijerima.
Konačno, postoje i druge manje uobičajene uzgojne forme oleandra, uključujući plezajući oblik i oblik s visećim granama. Plezajući oleander se obično uzgaja kao penjačica, a može se koristiti za pokrivanje zidova i ograda. Oblik s visećim granama ima graciozne grane koje se spuštaju prema tlu i može se uzgajati kao ukrasni grm u vrtovima i parkovima.
Faza mirovanja
Kada dođe period nižih temperatura, odnosno kada budu ispod - 7°C, biljku je potrebno skloniti u zatvoreni prostor. Biljka ulazi u fazu mirovanja pa se treba zalijevati umjereno ili rjeđe. Ako je sadnica posađena na otvoreno i ne postoji mogućnost unošenja u zatvoreni prostor tada se cijela sadnica prekriva hortikulturnim runom koju je prethodno potrebno malčirati. Sunčeva svjetlost i više temperature unutar zatvorenog prostora potiču prestanak mirovanja oleandra. Prije nego što se sadnica iznese na otvoreno savjetuje se prihranjivanje gnojivom 20 - 20 - 20.
Sadnja oleandra
Oleander je potrebno saditi na mjestu gdje će imati puno ili djelomično sunce, a sadi se na proljeće u dobro drenirano tlo koje se nakon sadnje malčira organskim kompostom. Sadnica se sadi u prethodno iskopanu rupu dubine od oko 40 cm i duple širine, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti. Period rasta mu je ljeto i raste relativno brzo otprilike 1 m godišnje, a kao mjesto sadnje preferira se sunčano područje gdje može biti u kombinaciji s nekim drugim biljkama.
Korijenje je dublje pa se savjetuje saditi na udaljenosti od najmanje 3 m od kuće, kao i na određenom međusobnom razmaku između dvije sadnice. Moguća je i sadnja u posudu dok ne postigne neku visinu kada više neće moći rasti u posudi. Unosi se u zatvoreni prostor kada nastupe zimski uvjeti i kada temperature padnu ispod -7°C. Ponovno se iznosi na otvoreno kada temperatura bude oko 10°C.
Sadnja sjemena
Iako je proces sadnje oleandra sjetvom sjemena duži i zahtjevniji, ipak je moguć. S obzirom na to da je biljka jako osjetljiva za vrijeme sakupljanja sjemena potrebno je nositi rukavice kako bi se spriječila iritacija kože. Odvajaju se trljanjem ili vađenjem rukom, a prilikom sadnje potrebno je paziti na temperaturu jer tek posađeno sjeme ne može preživjeti na temperaturama nižim od 0°C. Sadi se u prethodno pripremljenu posudu pri temperaturi od 20°C, a vrijeme potrebno za klijanje je 1 - 3 mjeseca. Kada se formira nekoliko listova, oleander je spreman za presađivanje na otvoreno ili u veću posudu.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi u proljeće ili u jesen u prethodno iskopanu rupu dubine 40 cm i duple širine koja mora prethodno biti napunjena drenažnim materijalom. Važno je da je tlo vlažno i dobro drenirano te da je pH vrijednost u intervalu 5,0 - 8,3 što govori da podnosi gotovo sve vrste tla od kiselog do alkalnog. Minimalna udaljenost dvije sadnice je minimalno 1 m, dok je idealno da to bude 3 m. Nakon presađivanja biljke, tlo je potrebno malčirati organskim kompostom kako bi se spriječilo isušivanje i gubljenje pretjerane količine vode. Sadnja u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru poput staklenika zahtijeva dnevnu količinu sunca od 12 sati ili djelomičnu sjenu, a jako je važno osigurati biljci zaklon od direktnog udara vjetra pa se često može vidjeti kako se posuda s biljkom drži uz neki zid ili na terasi.
Kada postigne određenu visinu poželjno ga je presaditi u vrt na otvoreno pored nekih njemu kompatibilnih biljaka ili jednostavno samog. Njega biljke uključuje i redovno zalijevanje koje je neophodno intenzivirati tijekom ljetnog perioda gdje se preporučuje zalijevanje dva puta dnevno.
Kalemljenje
Kalemljenje ili cijepljenje oleandra je proces spajanja dijelova dviju biljaka kako bi se stvorila jedna biljka s karakteristikama obje biljke. Ovaj postupak se može koristiti kako bi se stvorile biljke otpornije na bolesti i štetnike ili kako bi se poboljšale estetske karakteristike.
Kalemljenje oleandra se obično izvodi u proljeće ili jesen kada se biljke nalaze u fazi rasta. Za kalemljenje oleandra mogu se koristiti različite biljke kao podloge, ovisno o željenom uzgojnom obliku i uvjetima uzgoja. Uobičajene podloge za kalemljenje oleandra su lovorvišnja i maslina.
Postupak kalemljenja sastoji se od nekoliko koraka. Prvo, potrebno je odabrati zdrave i jake biljke za podlogu i plemu. Režu se podloga i plemka u obliku slova T, a zatim se ta dva dijela spajaju. Važno je osigurati da se kore povežu kako bi se osigurala uspješna integracija dvaju biljaka. Kada se kalemljenje dobro primi, podloga će postati osnova za rast plemke.
Postupak kalemljenja oleandra može se koristiti za razne uzgojne oblike, uključujući grmasti oblik, oblik stabla i bonsai. Također se može koristiti za stvaranje biljaka otpornijih na specifične uvjete uzgoja, kao što su suhoća tla ili morska sol.
Uzgoj u vrtu
Ovisno o vrsti, može se saditi sve do rane zime iako je idealno da to bude u proljeće ili jesen. Sadi se u prethodno iskopanu rupu koja je ispunjena drenažnim slojem. Potrebno ga je saditi na mjestu gdje će mu se osigurati velika količina dnevne sunčeve svjetlosti, a dobro podnosi i djelomičnu sjenu. Sadi se u dobro drenirano i bogato tlo koje je potrebno održavati vlažnim ali ne i mokrim, a najbolje uspijeva u pješčanom ilovastom tlu.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj oleandra u stakleniku je moguće, ali samo neke male vrste poput patuljastog oleandra koji može narasti maksimalno do 2 m visine. Općenito se zatvoreni prostor ili staklenik u kojem se nalazi biljka ne grije, ali ako su dulje vremena temperature ispod 0°C onda je potrebno započeti s grijanjem.
Također, one sadnice koje su isto posađene u posude, ali veći dio godine provode vani na terasama ili uz zidove unose se u staklenik za vrijeme mirovanja kako niske temperature ne bi ubile biljku. Ako se unutar staklenika vrši proces razmnožavanja biljke sjetvom sjemena onda idealna temperatura u tom trenutku treba biti 20 - 21°C.
Uzgoj u posudama
Oleander se može posaditi u posudu neovisno o vrsti i načinu razmnožavanja, samo je potrebno prethodno pripremiti posudu sa zemljom kako bi se biljka mogla presaditi. Za sadnju je važno da biljka ima formirana 3 - 4 lista, kao i da se korijenski sustav počeo razvijati.
Sadnja sjemena se odvija tako što se u jednu posudu stave do 3 sjemena, s tim da posuda sa zemljom treba biti prethodno vlažna, posebno gornjih 5 cm zemlje. Posudu je potrebno napuniti tresetom, dok se nakon sadnje ne preporučuje pokrivanje zemljom nego plastičnom folijom ili vrećicom, pri temperaturi od oko 20 - 21°C.
Klijanje je jako sporo i može trajati do 3 mjeseca, a čim sjeme proklija nema više potrebe za prekrivanjem pa se folija uklanja i posuda se stavlja na mjesto gdje će imati dovoljno sati sunčeve svjetlosti.
Održavanje nasada
Oleander se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od minimalno 1 m, a sadnici je poželjno osigurati cjelodnevnu ili djelomičnu sunčevu svjetlost, kao i zaklonjenost od direktnog udara vjetra posebice ako su u pitanju tek posađene sadnice. Sadnice posađene u posude presađuju se u vrt kada postignu dovoljnu veličinu odnosno kada posude u kojoj su trenutno posađene postanu male za korijenski sustav.
Biljka zahtijeva redovito zalijevanje, posebice nakon sadnje i za vrijeme velikih vrućina iako može podnijeti period suše. Savjetuje se zalijevanje rano ujutro i kasno navečer kako bi se izbjeglo uništavanje korijena preranim spaljivanjem listova ili truljenjem korijena uslijed primanja velike količine vode. Najbolje uspijeva u tropskoj i suptropskoj klimi gdje je prosječna temperatura oko 20°C.
Održavanje i njega
Održavanje oleandra je prilično jednostavno, a odnosi se na uklanjanje suvišnih grana za vrijeme faze mirovanja i redovno zalijevanje. Ne podnosi direktne udare vjetra, ali je iznimno otporan sušu i niže temperature, a dodatno zalijevanje u ljetom periodu je i više nego poželjno.
Orezivanje je proces kojim je moguće uklanjanje suhih i bolesnih grana kako se bolest ne bi raširila na okolne sadnice. U početku, posebice neposredno nakon sadnje, oleander zahtijeva zalijevanje i malčiranje tla organskim kompostom.
Zalijevanje
Oleander se sadi na mjestu gdje će mu biti osigurano sunce ili eventualno djelomična sjena. Upravo zbog svoje pozicije zahtijeva redovno zalijevanje posebice u periodu od proljeća do jeseni jer je važno osigurati mu dovoljnu količinu vode za vrijeme formiranja cvjetova.
Idealno je zalijevati ga dva puta dnevno, jednom ujutro i jednom navečer, a ipak previše vode može uzrokovati truljenje korijena, žuto lišće i smanjenu količinu cvjetova. Kada se zalijeva potrebno je prskati i lišće kako bi se očistilo. Dolaskom zimskog perioda smanjuje se potreba za zalijevanjem i kontrolira se vlaga koja ne smije biti prevelika. Kao posljedica redovnog i urednog njegovanja cvjeta 3 - 4 puta godišnje.
Gnojidba
Oleander općenito ne treba veliku količinu gnojiva pa se preporučuje prihranjivati ga više puta godišnje u manjim količinama, a idealno bi bilo tri puta godišnje jer prevelika količina gnojiva može spaliti i uništiti biljku. Biljka se prihranjuje u proljeće gnojivom 10 - 10 - 10, dok se u jesen koristi 120 ml gnojiva po biljci.
Tijekom razdoblja intenzivnog rasta potrebno je koristiti dušično gnojivo dok se za period ljeta i jeseni preporučuje korištenje kalijevog i fosfatnog gnojiva, a generalno se ne preporučuje korištenje alkalnog gnojiva. Iako se savjetuje ovaj princip prihranjivanja novija istraživanja tvrde da je idealno za oleander prihranjivati svakih 4 - 6 tjedana količinom od 3 - 4 žlice gnojiva 10 - 10 - 10
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava sjetvom sjemena, zračnim raslojavanjem i putem reznica. Metoda zračnim raslojavanjem je vrlo jednostavna i rezervirana je za kišno razdoblje koje je idealno za ukorjenjivanje biljke. Dovoljno je izabrati granu koja je bliže tlu, odrezati je odgovarajućim priborom poput škara nakon čega se stavlja u zemlju. Ukorjenjivanje se može očekivati za oko 60 dana nakon čega je moguće presađivanje.
Razmnožavanje reznicama odvija se tako što se otkine 15 - 20 cm reznice koja se uroni u vodu i drži 30 - 40 dana nakon čega se stavlja na pješčanu podlogu. Također se prije stavljanja u pijesak reznica može potopiti u kalijev permanganat ili indolocentnu kiselinu u periodu od 24 sata. Ova metoda razmnožavanja je brža od metode zračnim raslojavanjem i traje svega 20 dana. Razmnožavanje je najbolje ostaviti za period kasnog proljeća i ranog ljeta, a odrezanim granama je potrebno održavati konstantnu vlažnost uz djelomičnu sjenu pa će se u takvim uvjetima početi ukorjenjivati za svega 15 dana.
Presađivanje
Presađivanje biljke je jednostavan proces koji je najbolje započeti u studenom jer niže temperature imaju manji učinak stresa za biljke. Prije presađivanja potrebno mu je osigurati dovoljnu količinu vode i zalijevati ga najmanje 48 sati prije presađivanja. Mjesto gdje će se oleander presaditi je potrebno očistiti od korova i iskopati rupu do 40 cm dubine i otprilike oko 80 cm širine te očistiti korijenski sustav biljke i ukloniti svaki oštećeni korijen. Nakon polaganja u rupu potrebno je zalijevanje da se tlo slegne nakon čega slijedi malčiranje u debljini od oko 7,5 cm s tim da malč bude udaljen oko 10 cm od debla biljke.
Pomlađivanje
Pretjerano pomlađivanje, kao i prorjeđivanje, može za posljedicu imati pretjeranu proizvodnju lišća i poticanje bazalnog nicanja. Pomlađivanje oleandra se razlikuje od pomlađivanja ostalih u načinu na koji se pomlađuje. Pomlađivanje se ne treba odvijati odmah nego najbolje kroz period od tri godine tako što će se svake godine ukloniti 1/3 biljke.
Prve godine se uklanja 1/3 svih zrelih stabljika do razine zemlje, druge godine se uklanjaju izrasle stabljike kao i one koje su narasle prethodne godine, dok se treće godine uklanjaju starije grane na duljinu od 8 cm. Općenito se za svaku vrstu orezivanja savjetuje čekati kasno ljeto ili jesen kada prođe period cvjetanja. Vrste oleandra koje cvjetaju isključivo u ljetnom periodu potrebno je orezati u kasnu zimu ili proljeće.
Prorjeđivanje
Za proces prorjeđivanja potrebno je imati određeno znanje, a samo prorjeđivanje se odvija u proljeće uklanjanjem izdanaka koji su predugački. Tako se potiče rast krošnje, a ako se oleander prorjeđuje u jesen i sprema za zimski period uklanja se grana na 40 - 50 cm. Korijenje mora biti zdravo, a tanke grane se mogu odrezati do temelja kako bi se središte biljke prorijedilo.
Zaštita od vjetra
Oleander je biljka koja dobro podnosi vjetar, posebno ako je posađena u skladu s uvjetima njezina prirodnog staništa. Međutim, ako se uzgaja na otvorenom i izloženom mjestu, moguće je da će izloženost jakom vjetru imati negativan učinak na biljku.
Najčešće se javlja pucanje i lomljenje grana, kao i oštećenja lišća i cvjetova. Prekomjerna izloženost vjetru također može uzrokovati da se biljka presuši brže nego što bi to bio slučaj u normalnim uvjetima. Stoga se preporučuje adekvatna zaštita.
Najbolji način za zaštitu oleandera od vjetra je sadnja u zaštićenom području, npr. uz ogradu, zid ili drugu zaštitnu strukturu. Također se može razmotriti sadnja oleandra u grupama, što može pomoći u stvaranju prirodne zaštite od vjetra. Osim toga, redovito orezivanje može pomoći u održavanju oblika biljke, što će joj pomoći da se lakše nosi s izloženošću jakom vjetru.
Priprema za sljedeću sezonu
S obzirom na to da je oleander višegodišnja biljka, na kraju sezone cvjetanja biljci se uklanjaju svi cvjetovi kako bi se oslobodio prostor nadolazećim cvjetovima. Isto tako uklanjaju se suhe i bolesne grane kako se bolest ne bi proširila na cijelu sadnicu. Redovnim orezivanjem u jesen spriječit će se širenje bolesti. Sadnice posađene u posude treba unijeti u zatvoren prostor kako bi se spriječio gubitak listova uslijed niskih temperatura.
Bolesti
Oleander je osjetljiva biljka i vrlo lako može postati meta raznih štetnika i bolesti. Bolesti na oleandru se brzo uoče, a preventivno djelovanje je stavljanje oelandra na sunčano mjesto gdje će biti sklonjeno od direktnog udara vjetra. Najčešće nije tolerantan na bolesti poput suhe truleži, raka i sive plijesni.
Suha trulež
Suhu trulež uzrokuje gljivica Ascochyta koja se najčešće pojavljuje u periodu poslije obilnih ljetnih kiša, a moguća je i pojava u proljeće poslije faze mirovanja. Za razliku od ostalih bolesti koje obično napreduju od korijena prema ostatku biljke ova se gljivična infekcija širi od vrha prema korijenu, a zahvaćeni korijen se ne može spasiti. Biljka se može spasiti jedino rezidbom u zdravo drvo. Da bi se preduhitrila pojava ove bolesti moguće je korištenje fungicida u obliku raspršivača najbolje u periodu jeseni, a sama se rezidba upravo radi velike mogućnosti od pojave ove bolesti savjetuje odložiti za proljeće.
Rak oleandra
Rak oleandra uzrokuje gram negativna bakterija Pseudomonas, a prvi simptomi zaraze se pojavljuju na pupoljcima ili cvjetovima koji uvenu prije nego što se i razviju. Zadebljaju, postaju crni i mogu se vrlo lako odlomiti. Na lišću se pojavljuju smeđe mrlje što na kraju uzrokuje izvijanje. Odrezane dijelove je potrebno spaliti kako bi se spriječio prijenos na zdrave biljke. Za borbu protiv ove vrste bakterije nema odgovarajućih sredstava, a bolest će se pojavljivati iznova svake godine.
Siva plijesan
Siva plijesan je bolest uzrokovana pojavom gljivice Botrytis cinerea koja najčešće boravi u prostorima visoke vlažnosti, a napada cijelu biljku od korijena do cvijeta dok se na listovima pojavljuju smeđe mrlje. Osim visoke vlažnosti, gljivici u napredovanju pomažu niska temperatura, gustoća biljaka i pretjerano prihranjivanje. Zahvaćene dijelove biljke treba ukloniti i spaliti, a da bi se spriječila pojava bakterije, potrebno je ukloniti mrtvo cvijeće tijekom ljetnih kišnih dana. Kao preventivna mjera potrebno je koristiti fungicide ili prirodne pripravke.
Štetnici
Štetnicima koji napadaju oleander pogoduje visoka temperatura i velika vlažnost te smanjena cirkulacija zraka. Najčešće je laka meta za štetnike poput lisnih ušiju i paukovih grinja, a među najvećim štetnicima oleandra ističe se gusjenica.
Lisne uši
Lisne uši oleandra (lat. Aphis nerii) su štetnici žute boje s crnim nogama. Hrane se mladim listovima cvjetovima, a uslijed napada stvaraju izlučevinu koja se naziva medna rosa. Najbrojniji su u proljeće, a njihovo širenje se može pokušati spriječiti ispiranjem direktnim mlazom vode dok se sami tretman treba ponoviti više puta. Štetnici se mogu također kontrolirati insekticidnim sapunom, uljem neema ili prirodnim sredstvima. Uslijed sprječavanja zaraze potrebno je smanjiti prihranjivanje, zalijevanje i rezidbu.
Paukova grinja
Paukova grinja (lat. Aculops cannabicola) je vrsta štetnika koja za posljedicu napada ima uvenuće bilo da se radi o sadnici posađenoj na otvorenom ili u zatvorenom. Male su i okom gotovo nevidljive, a nalaze se u kolonama i hrane se svim dijelovima lišća dok ih je najlakše uočiti na donjoj strani lišća. Biljka za posljedicu ima smanjenu mogućnost rasta i napredovanja što uključuje manji broj pupova, preranu defolijaciju i pojava žutih listova. Za rješavanje paukovih grinja mogu se koristiti prirodne metode poput uklanjanja zaraženih sadnica ili insekticida poput sapuna i ulja na bazi uljane repice ili neema.
Gusjenica
Gusjenica (lat. Syntomeida epilais) je štetnik za kojeg se smatra da potječe s Kariba, a zarazu je moguće vrlo lako uočiti jer se hrane novim izdancima uslijed čega izdanak poprima smećkastu boju. Najbolje uspijevaju po toplom vremenu, a uklanjanje napadnutih grana je najučinkovitija metoda suzbijanja. Grane se odstrane i stave u vrećicu koja se zamrzne na 24 sata. Umjesto toga mogu se koristiti i prirodne predatori poput parazitske ose ili muhe kako bi se kontrolirano njeno širenje.
Upotreba oleandra
Oleander je izuzetno otrovna biljka i ne savjetuje se njeno korištenje ni u kakvom obliku. Sadrži glikozid koji može biti jako otrovan za ljude i životinje, a može doći do smrti prilikom gutanja cvijeta. Smrtonosna doza lišća za konja je 15 - 30 g, za kravu 10 - 25 g i za ovcu 1 - 5 g.
Berba
Oleander je jako otrovna biljka kako za čovjeka tako i za životinje i upravo radi toga njegova se berba ne preporučuje. Jedini oblik berbe je skupljanje sjemena iz cvijeta koji služe za razmnožavanje.
Zanimljivosti
Prvi oleander posađen u Americi bio je u Teksasu 1841. godine. Oleander simbolizira kompliciranu prirodu ljubavi, romantiku i sudbinu, a u grčkoj se mitologiji povezuju sa šarmom.
Cvijet oleandra mirisom podsjeća na marelicu, a u Bibliji se naziva Jerihonska ruža.
Najčešći toksični učinak je iritacija kože, a udisanje dima uslijed spaljivanje biljke može uzrokovati iritaciju dišnih puteva. Jedna je od najotrovnijih biljaka na svijetu. Ciceron je navodno imao oleander u svojim vrtovima, a Plinije je u svojoj knjizi Historia Naturalis prvi dao upute kao se biljka razmnožava.
Cvjetovi oleandra se u Indiji koriste na pogrebima jer vjeruju da ima veliko duhovno značenje. Tournefort je bio francuski botaničar koji je napisao elemente botanike i uveo je latinsko ime za rod. Naziv Nerium dolazi od grčke riječi "neros" što znači "ljubitelj vode".
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori