Voštani cvijet (Hoya carnosa) je zimzelena penjačica iz porodice Apocynaceae, a kod nas se uglavnom uzgaja kao sobna biljka. Ima drvenaste i savitljive zelenkastosmeđe izboje, koji mogu biti dugi do nekoliko metara.
Listovi su mesnati i tamnozeleni, a mogu biti dugi od 5 - 8 cm. Glavna žila plojke lista dijeli na dvije polovice, koje ponekad mogu biti prekrivene bijelim točkama.
Hoja ili voštani cvijet ima cvjetove zvjezdastog oblika, bijele boje i s izraženom crvenom mrljom u sredini. Presvučeni su svijetloružičastom prevlakom pa izgledaju kao da su od voska.
Rastu skupljeni u štitastom cvatu koji je sastavljen od 10 - 15 cvjetova. Cvjetovi su mirisni, osobito tijekom toplijih dana, kada ispuštaju miris koji nalikuje mirisu meda. Pojavljuju se od svibnja do jeseni.
Vrste voštanog cvijeta
Osim spomenute vrste Hoya carnosa, o kojoj ćemo pisati ovaj put, postoje još neke vrste voštanog cvijeta.
Hoya carnosa variegata Tricolor
Ova vrsta ima lišće prošarano zelenom, bijelom i ružičastom bojom. Ponekad se može dogoditi da lišće bude potpuno bijelo, a da stabljike poprime jarko ružičastu boju. Hoya Tricolor je nešto zahtjevnija za uzgoj. Traži puno svjetlosti, ali ne izravnog sunca, te dosta visoku vlažnost i toplinu. Smeta joj propuh i mjesta koja su srednje ili slabo osvijetljena. Osobito je osjetljiva na pretjerano zalijevanje.
Hoya carnosa Rubra
Vrsta s lišćem u raznim bojama koje uključuju žutu, ružičastu, krem i svijetlo zelenu boju. Također je treba uzgajati na svijetlom mjestu do kojeg ne dopire izravno sunce. Osjetljiva je na propuh i prekomjerno zalijevanje.
Hoya obovata
Ima okruglo, lagano prošarano tamnozeleno lišće. U usporedbi s drugim vrstama Hoya obovata brže raste i cvjeta. Kao i druge vrste, voli jako osvijetljena mjesta, ali tolerira i ona koja su srednje osvijetljena. Ne odgovaraju joj tamna mjesta, kao ni propuh i prekomjerno zalijevanje.
Hoya australis
Ova vrsta prirodno raste uz rubove šuma i na stjenovitim mjestima u istočnim i južnim dijelovima Australije. Najčešće se uzgaja kao sobna biljka, ali u mjestima s blagom klimom može se uzgajati i na otvorenom.
Hoya cinnamomifolia
Porijeklom je s otoka Jave, a naziv je dobila zbog oblika lišća koje je slično cejlonskom cimetu. Ističe se prepoznatljivim cvjetovima čije vanjske latice mogu biti zelene do žute boje, dok su unutarnje ružičasto crvene ili tamno crvene boje.
Hoya kerrii
Porijeklom je iz jugoistočne Azije, gdje je vrlo popularna kućna biljka. Zbog srcolikog lišća često se u velikim količinama prodaje oko Valentinova. Cvjetovi ove vrste su ružičaste do žute boje, s tamno ružičastom zvijezdom u sredini. Raste nešto sporije u odnosu na ostale vrste.
Sadnja voštanog cvijeta
Voštani cvijet traži dobro drenirano tlo ili supstrat. Za sadnju možete koristiti supstrat za orhideje ili mješavinu treseta, borove kore i dosta perlita. Također je moguće koristiti običnu vrtnu zemlju, ali u tom slučaju treba dodati dosta perlita kako bi se poboljšala drenaža.
Hoja ili voštani cvijet može se razmnožavati reznicama. Reznice se s matične biljke uzimaju u proljeće ili početkom ljeta. Režu se mladi, blago odrvenjeli izboji na dužinu od 7 do 10 cm i sade se u mješavinu treseta i oštrog pijeska. Posude s reznicama treba držati na temperaturi od 16 do 18°C. Također je potrebno osigurati dovoljno vlažnosti, a to možemo napraviti tako da reznice prekrijemo plastičnim vrećicama.
Voštani cvijet se ne presađuje često jer to negativno utječe na cvat. Presađivanje se obavlja tek kada potpuno preraste lonac, obično svake treće godine. Tada biljku tijekom proljeća treba presaditi u lonac koji je tek par centimetara veći od prethodnog.
Uzgoj voštanog cvijeta
Minimalna temperatura koja je potrebna za uzgoj voštanog cvijeta je od 5 do 7°C. Biljci odgovara svijetlo i toplo mjesto, zaštićeno od jake sunčeve svjetlosti. Može rasti i u sjeni, ali u tom slučaju neće cvjetati.
Mjesto na kojem uzgajate voštani cvijet ne smije biti previše toplo jer se onda mogu pojaviti uši ili drugi štetnici, koje onda treba odstraniti pranjem lišća. Ova biljka je osjetljiva i na propuh pa je treba držati dalje od prozora i vrata koji se često otvaraju, kao i od klima uređaja.
Mlade biljke ne cvjetaju pa je potrebno čekati neko vrijeme, ali što je voštani cvijet stariji to više i obilnije cvjeta. Cvjetovi se uvijek javljaju na istim stapkama, zato je važno ne rezati ih nakon što cvat ocvate jer će biljka na njima cvasti i sljedeće godine.
Kada voštani cvijet krene stvarati cvjetne pupoljke nije preporučljivo premještati ga na novo mjesto ili ga rotirati, jer u tom slučaju može doći do odbacivanja cvjetnih pupoljaka. S obzirom na to da je voštani cvijet biljka penjačica, potrebno mu je osigurati potporanj po kojemu se može penjati.
U fazi tjeranja izboja pa sve do pune cvatnje biljku treba obilno zalijevati, dok je u fazi mirovanja treba tek ovlažiti kako se zemlja ne bi u potpunosti osušila. Osjetljiva je na prekomjerno zalijevanje i zadržavanje vode pa je potrebno osigurati dobru drenažu i paziti da u podlošku cvjetne posude ne stoji voda.
Voštani cvijet od proljeća do kraja ljeta treba svaka dva do tri tjedna prihranjivati tekućim gnojivom.
Zanimljivosti
Voštani cvijet ili hoja porijeklom je s područja Australije i istočne Azije, a u Europi se uzgaja više od 100 godina. Naziv roda Hoya dao je engleski botaničar Robert Brown u čast svog prijatelja, botaničara i vojvode, Thomasa Hoya.
Ova biljka je posebno cijenjena u južnoj Indiji i ondje se uz nju vežu brojne legende. Smatra se kako postoji više od 300 vrsta ove biljke, a za uzgoj se najčešće koriste Hoya carnosa i Hoya carnosa variegata.
Hoja ili voštani cvijet je jedna od biljaka koje čiste zrak u prostoriji. Eliminira hlapljive organske spojeve poput benzena ili oktana.
Foto: DanielaRL/Pixabay
Odgovori