Planinski bor (lat. Pinus mugo) je crnogorična vrsta bora, a u našim krajevima poznatiji je kao klekovina ili bor krivulj. Grmolika je i nepravilna vrsta bora koja nerijetko raste na vrhovima planina.
Što se tiče njegovog izgleda, najčešće je nizak i polegnut grm s kratkim deblom, a vrlo rijetko je uspravno stablo koje može doseći visinu i do 12 metara. Specifičan je po tome što nema jedan glavni korijen odnosno žilu srčanicu već ima mnogobrojne bočne korijene koji su vrlo razgranati, a mogu se širiti i u radijusu od 10 metara.
Planinski bor razvija dubok korijen osim ako nije zasađen na plitkoj te slaboj, isušenoj zemlji. U širinu raste od pola metra do 2 metra, s raširenom krošnjom, a deblo postiže promjer do 120 cm. Deblo ima sivosmeđu do crvenkastosmeđu koru koja kasnije postaje tamna, ispucala i tanka s nepravilnim ljuskama. Izbojci su jednogodišnji i njihova boja se mijenja od svijetlozelene do smeđe i crvenkasto smeđe.
Pupovi su jajastog i duguljastog oblika dužine 6 mm te su puni smole, a s obzirom na to da je dvoigličasti bor, iglice su skupljene po dvoje u čuperku. Vrlo su tvrde i tamnozelene su boje, dužina im je od 2 do 8 cm, a širina oko 2 mm, te mogu dugo godina ostati na granama. Na kratkoj stapci drže se češeri koji rastu pojedinačno ili do četiri u pršljenu. Oblikom su jajasto-čunjasti ili jajasti.
Dugački su od 2 do 7 cm, a široki od 1,5 do 4 cm. Dozrijevaju nakon 2 godine. Žutosmeđe ili tamnosmeđe boje je štitić plodne ljuske koji je plosnat ili piramidalno izbočen. Grbica je svjetlija, a rub u obliku prstena je tamnije boje. Na grbici je moguće vidjeti jače izraženi ili pak zakržljali šiljak, dok je sjemenka također jajastog oblika, dužine oko 5 mm, svijetle sivosmeđe boje, a ima krilca duga oko 10 do 15 mm. Vrijeme cvatnje je u svibnju i lipnju, ženski cvatovi su ljubičaste boje, a muški crveno žute.
Naziv bora: Planinski bor, engl. Mountain pine, klekovina ili bor krivulj
Vrsta bora: crnogorična
Visina stabla: 10 do 20 metara
Vrijeme sadnje: travanj i svibanj
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj
Uvjeti sadnje: idealno je otvoreno i osunčano mjesto, ali moguće i u djelomičnoj polusjeni
Načini razmnožavanja: vegetativno reznicama, i u prirodi sjemenom
Način upotrebe: u kulinarske svrhe, zdravstvene te kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima
Vrste planinskog bora
Dvije su glavne vrste planinskog bora, a razlikuju se prema češerima i rastu, a to su :
1. Pinus montana var. Pumilio – za njega je karakteristično da su grane polegle, široke i međusobno gusto porasle, a dužina iglica je od 2 do 5 cm.
2. Pinus montana var. mughus – za njega je karakteristično da su grane djelomično polegle i uzdižuće, dužina iglica je od 2 do 8 cm, pupovi su jako smolasti i smeđi.
Prirodna stanište planinskog bora su mjesta na višoj nadmorskoj visini, planinski predjeli južne i centralne Europe, u Pirinejima, istočnim Alpama, Apeninskom i Dinarskom gorju, Karpatima, sredogorju Njemačke, Sudetima te planinama Balkanskog poluotoka.
Moguće ga je pronaći na nepovoljnim, ekstremnim i oskudnim staništima. Može rasti i na suhim i vlažnim, bazičnim i siromašnim tlima. Njegov rast moguć je i na sunčanim i sjenovitim, kršnim i stjenovitim područjima.
Uobičajeno je da raste na nadmorskim visinama koje su iznad 1400 m, iako se može pojavljivati negdje i na 1000 m nadmorske visine na sjevernim i strmim ekspozicijama. Čini gornju granicu šumske vegetacije od 2000 do 2200 m. U Hrvatskoj raste u priobalnom području u Primorju, a smatra se autohtonom vrstom kao i crni, bijeli ili šumski bor. Također je zaštićen zakonom.
Sadnja planinskog bora i razmnožavanje
Najbolje vrijeme za sadnju planinskog bora jest proljeće, odnosno u travnju i svibnju. Međutim, sadnja je moguća i na početku jeseni, u rujnu, iako tada nema dovoljno vremena da ojača prije nadolazećih mrazeva. Otvoreno i osunčano mjesto idealno je za sadnju planinskog bora, ali moguće ga je zasaditi i u djelomičnoj polusjeni.
Tlo u koje se sadi planinski bor mora biti ravnomjerno vlažno sve dok se biljke ne prime i formiraju. Cvjetanje planinskog bora odvija se u svibnju i lipnju, a sjemenka dozrijeva u listopadu i njena klijavost iznosi od 75 do 85 posto.
Razmnožavanje planinskog bora obavlja se vegetativno reznicama dok se u prirodi razmnožava sjemenom.
Prilikom sadnje planinskog bora uz pomoć reznica, potrebno je napraviti kvalitetno gnojivo, primjerice samljeveni humus, a potrebno ga je dodavati prve dvije godine kod mladih biljaka.
Kako bi se postigao kompaktniji izgled planinskog bora, neizbježno je da se bor pincira u kasno proljeće. Tako se potiče rast bočnih izbojaka, a bor poprima ljepši izgled.
Uzgoj planinskog bora i održavanje
Uzgoj planinskog bora iz sjemena nije kompliciran, no potrebno je napraviti ispravnu i kvalitetnu pripremu. Sjeme se mora namočiti 24 sata u vodi te se nakon toga voda mora potpuno iscijediti.
Sjeme se stavlja u vrećicu za zamrzavanje koja ima patentni zatvarač i stavlja se u hladnjak. U ovoj predradnji važno je paziti da se sjeme ne isuši ili ne natopi previše vodom, jer u protivnom će ova predobrada biti neučinkovita.
Naglasak je na tome da se sjemenke provjeravaju svaki tjedan kako bi bili sigurni da se ne isušuju.
Nakon otprilike četiri tjedna, sjeme je spremno za sijanje. Sjemenke treba sijati u posude ispunjene kvalitetnim općim kompostom. Prikladni spremnici za sadnju mogu biti posude za biljke, posude za sjeme, pladnjevi za umetanje ili čak improvizirani spremnici s otvorima za odvodnju. Nježno stisnite kompost i posijte sjeme na površinu. Ako sijete u pladnjeve, posijte 1 ili 2 sjemena po stanici.
Sjemenke je potrebno pokriti s nekoliko milimetara vermikulita ili s finim slojem prosijanog komposta. Slijedi lagano zalijevanje i čuvanje na sobnoj temperaturi. Klijanje će započeti unutar 10-14 dana sjetve. Sadnice su prilično robusne i bez problema mogu narasti obično do visine između 3 i 10 cm u prvoj vegetacijskoj sezoni, ovisno o datumu sjetve i kulturnim tehnikama.
Razvijanje sadnica bi trebalo biti dobro uz dovoljno svjetlosti, važno ih je zalijevati i osloboditi konkurentnih korova. Rast će se ubrzati u drugoj i narednim godinama, a mlado drveće koje se razvija trebalo bi ponovno posaditi po potrebi tijekom sezone mirovanja. Nakon 2 ili 3 godine spremni su da se posade na svoje stalno mjesto
Upotreba planinskog bora
Zahvaljujući svom lijepom, gustom i grmolikom izgledu, uzgoj planinskog bora čest je u parkovima, a nerijetko se koristi i za ozelenjivanje nagnutih terena, posebice alpinetume. Može se saditi i u veće lonce i rasadnike.
U japanskom krajoliku se koristi za veće bonsai uzorke, a na Kosovu se trup planinskog bora koristi kao građevinski materijal.
Nedavno je pokrenut trend upotrebe planinskog bora u kuhanju, odnosno sakupljanju pupoljaka i mladih čunjića iz prirode u proljeće, te njihovo sušenje na suncu tijekom ljeta i u jesen. Tako dolazi do kapanja sirupa iz pupoljaka, od kojeg se stvara koncentrat, a kasnije se miješa sa šećerom kako bi se dobio sirup od borovine, poznatiji kao sirup od šišarke.
Mlade iglice ovog bora mogu se koristiti za pripremu čaja ili sirupa protiv kašlja jer su vrlo bogate vitaminom C. Prokuhani mladi muški češeri su jestivi i mogu se koristiti u kulinarstvu, a kambij odnosno unutarnja kora drveta, može se sušiti i mljeti u brašno. Jestive su i sjemenke ovog bora iako su vrlo sitne.
Eterično ulje je također moguće napraviti od svježih iglica i vršnih grančica, a ono osvježava i pročišćuje dišne puteve. Ulje planinskog bora posebno je djelotvorno kao sredstvo za inhalaciju kod svih vrsta upalnih stanja dišnih puteva isto kao i kod oboljenja pluća.
Primjerice, ako malo dijete boluje od rahitisa i otežano hoda, pripremaju se kupelji od iglica planinskog bora, svakodnevno kroz dva do tri mjeseca, u kojima se dijete kupa otprilike 15 minuta. Kupelj se priprema tako da se 4 do 5 šaka narezanih posušenih iglica stavi u 5 litara vruće, ali ne kipuće vode te se taj oparak od iglica ostavi na vrućem štednjaku oko pola sata.
Oparak mora ostati što topliji ali se ne smije kuhati. Nakon toga se on procijedi i ulije u kupelj. Ova kupka djelotvorna je i korisna i za odrasle osobe koje su oslabile nakon dugih bolesti. Kupelj od planinskog bora naročito pomaže kod gihta i reumatizma. Jedina razlika je to što se kod pripreme kupelji za odrasle uzima dvostruko veća količina iglica jer je potrebno i mnogo više vode za kupanje.
Foto: MrGajowy3/Pixabay
Odgovori