Peruanski ljiljan ili Alstromeria (Alstroemeria aurea) pripada u red višegodišnjih ukrasnih i gomoljastih biljaka. Može se naći još pod nazivima divlja orhideja ili Inka ljiljan. Jednostavna je za uzgoj pa prema tome pripada u skupinu nezahtjevnijih biljnih vrsta.
Tijekom ljeta, kada cvate, vrh stabljike postaje razgranat, a na njemu se razvijaju nježni i egzotični, a opet raskošni cvjetovi ljiljana koji dolaze u bijelim, crvenim, narančastim i ljubičastim bojama. Mogu biti jednobojni ili prugasti ili prošarani tamnim bojama.
S obzirom na vrstu, peruanski ljiljan može narasti od 15 do 110 cm u visinu. Raste iz mesnatih gomolja koji se šire pod zemljom, a iznad zemlje stvaraju bujni gram. Listovi su mu svijetlozelene boje, izvijeni i naizmjenično spiralni. Stabljika mu je kratka, a na njoj u skupinama rastu cvjetovi u obliku trube. Sjemenka peruanskog ljuljana je tamno smeđe boje, a plodovi izgledaju poput kapsula.
Budući da izgleda zanimljivo i u vrtu i na balkonu, ali i kao rezano cvijeće, može se uzgajati na vrtnim gredicama, u posudama na balkonu ili na terasi te koristiti za slaganje predivnih cvjetnih aranžmana. Kao rezano cvijeće može zadržati svježinu u vazi i nakon dva tjedna. Da bi cvjetovi u vazi zadržali trajnost, uklonite listove sa stabljika.
Peruanski ljiljan cvjeta u kasnim proljetnim mjesecima i tijekom ljeta, a važno je spomenuti da može i prezimiti u tlu ako ga se dobro zaštiti te ako klima na kojoj cvijet raste nije suviše hladna i surova.
Sadnja peruanskog ljiljana
Iako se alstromerija može posaditi i iz gomolja, preporučuje se sadnja iz kvalitetnih sadnica. Sadite je na prostor gdje joj možete osigurati dovoljno prostora jer ova biljka na svom vrhuncu postiže visinu od 30 do 90 cm.
Sadite je u kasnim proljetnim mjesecima, kada prođe opasnost od kasnih mrazeva.
Korijen peruanskog ljiljana je jako osjetljiv i teško se obnavlja pa se stoga preporučuje oprezno rukovanje sa sadnicama. Ako želite predivan grm peruanskog ljiljana posadite ga u vrt i nemojte ga premještati nekoliko godina.
Vrijeme i klima
Iako joj neće smetati blaga sjena za rast, cvjetovi će se najbolje razviti na osunčanim predjelima. Dok noćna temperatura ne počne prelaziti 25 Celzijevih stupnjeva, ljiljan će razvijati predivne cvjetove.
Na sjenovitim mjestima razvit će slabu i visoku stabljiku na kojoj se neće formirati pupoljci.
Tlo
Peruanski ljiljan zahtijeva dobro drenirano, bogato, humusno tlo čija je pH vrijednost blago kisela ili neutralna. Najbolje će uspjeti u vlažnim tlima, ali u isto vrijeme i obvezno dobro dreniranim (mješavina treseta, ilovače i pijeska).
Prihrana
Prije sadnje, u iskopanu jamu potrebno je položiti organsko gnojivo kako bi se biljka što bolje primila i prilagodila novim uvjetima.
Da bi davao ljepše cvjetove, peruanski ljiljan se treba redovito prihranjivati gnojivom na bazi fosfora.
Zalijevanje peruanskog ljiljana
Iako peruanskom ljiljanu ne treba puno vlage, preporučuje se zalijevanje tijekom ljetnih sušnih mjeseci jer će duže i ljepše cvasti.
Uzgoj peruanskog ljiljana
Valja znati da podzemni dio biljke jako brzo raste i razmnožava. Stoga, ako ćete je uzgajati u posudi, morat ćete je češće presađivati jer će je jako brzo i prerasti. Upravo zbog toga, preporučuje se uzgoj peruanskog ljiljana u vrtu gdje će imati dovoljno mjesta za rast.
Rasađivanje peruanskog ljiljana najbolje je obaviti u jesenskim mjesecima na dubinu od 20 do 30 cm. Pritom budite pažljivi s korijenom koji je iznimno osjetljiv.
Peruanski ljiljan će duže cvjetati u vrtu ili u posudama ako nakon cvatnje uklonite uvenulu cvjetnu glavicu i cijelu stabljiku. Tako ćete potaknuti rast novih cvjetova.
Prve godine nakon sadnje, cvjetne stabljike za vazu odrežite nožem, a kasnije ih berite trganjem od baze.
Prezimljavanje peruanskog ljiljana
Ako ga sadite u krajevima s blagom klimom, može slobodno prezimiti u vrtu. Označite mjesto na kojem se nalazi jer biste ga u proljeće mogli slučajno prekopati.
Prije nego nastupi zima preporučuje se biljku malčirati malčom debljine 20-ak cm kako bi se tijekom hladnih zimskih dana zaštitila podzemna biljka. Osjetljiv je na niske temperature pa ga prekrijte mješavinom lišća, slame ili piljevine, a preko toga položite najlon.
Ako biljku uzgajate u hladnim krajevima, nakon što završi cvatnja, izvadite gomolje iz zemlje, očistite ih od ostataka suhog lišća i cvijeta pa ih posadite u posudu. Tijekom zime ih držite u prostoriji u kojoj se ne grije, a gdje temperature ne prelaze 10 Celzijevih stupnjeva.
Razmnožavanje peruanskog ljiljana
Peruanski ljiljan se razmnožava:
- sjetvom sjemena - nije uobičajeno jer sporo klija
- diljenjem gomolja - svake tri do četiri godine potrebno je biljke koje daju slabije cvjetove, razdijeliti i presaditi. Odaberu se manje lukovice koje se nalaze pored one glavne i odvoje. Očiste se i one veće se odvoje i posebno posade. Potreban je oprez jer je korijenje jako osjetljivo.
Bolesti i štetnici
Kod uzgoja Alstromerije najviše glavobolje će vam zadavati uši i puževi koji mogu grickati neke dijelove biljke.
Također, na toplim i suhim mjestima, moguća je pojava grinja koje se vrlo brzo razmnožavaju i napadaju listove koji žute, venu i otpadaju. Najbolja prevencija je redovito čišćenje biljke od korova, odstranjivanje zaraženih dijelova bilje te zalijevanje. Provjeravajte donje dijelove biljke jer se grinje tamo prvo skupljaju.
Što se tiče bolesti, na većinu je otporna. Jedino što bi joj moglo naškoditi su razne gljivične bolesti koje se javljaju uslijed preobilnog zalijevanja biljke. Gljivice se javljaju na donjim listovima u obliku smeđih, žutih ili svjetlo narančastih točkica. Kako biste smanjili pojavu gljivičnih bolesti na minimum, zalijevajte biljku isključivo u popodnevnim satima kako bi se listovi mogli osušiti prije nego što padne mrak te osigurajte dobru cirkulaciju zraka između biljaka.
U slučaju bilo koje bolesti ili štetnika, uvijek prvo odstranite bolesne listove, a potom biljku po potrebi poprskajte insekticidom ili fungicidom.
Oprez kod rukovanja peruanskim ljiljanom
Rukovanje peruanskim ljiljanom kod osoba osjetljive kože može izazvati alergijski dermatitis. Stoga se preporučuje oprez, a kod sadnje podanaka nošenje zaštitnih rukavica.
Povijest
Alstromerija potječe iz Čilea, a više od 50 vrsta pronađeno je na travnjacima i padinama planinskih predjela Južne Amerike. Ime je dobio prema švedskom botaničaru Clausu von Alstroemeru koji je sjeme istoimene biljke prvi puta donio u Europu još u 18. stoljeću. Njegov bliski prijatelj, također botaničar - Carl Linné, prvi je otkrio cvijet u Čileu. Danas postoje brojne hibridne vrste i kultivari ove biljke.
Foto: Chesna/Pixabay
Odgovori