Loboda (lat. Chenopodium) je rod brojnih vrsta višegodišnjih ili godišnjih zeljastih cvjetnica još poznatih pod imenom guščja noga koje uspješno rastu gotovo bilo gdje u svijetu. Biljka je iz porodice štirovki (Amaranthaceae), a rod ima preko 150 vrsta.
Naziv guščja noga dolazi od latinskog prijevoda imena, gdje "chen" znači guska, a "podion" nožica, i to zbog oblika listova koji su nalik stopalu guske. Prirodno stanište biljke je Euroazija i Sjeverna Amerika, a u Hrvatskoj su najčešća bijela i trokutnolisna loboda.
Vrste lobode mogu biti godišnje, višegodišnje biljke, grmlje ili mala stabla. Nearomatične su, a ponekad i neugodnog mirisa. Mlade stabljike i listovi su često prekriveni dlačicama, a razgranate stabljike rastu uspravno, dok su bočne grane naizmjenične. Cvjetovi su crveni i žuti, a cvjeta krajem proljeća do lipnja.
Većina loboda voli alkalno tlo, bogato i zdravo, ali može rasti u svim uvjetima tla. Dobro raste na suncu ili djelomičnoj sjeni. Biljka se često može naći na mjestima gdje se baca otpad, zaraslim poljima, rubovima šume i vrtovima. Posebno voli iskopana područja i često se zamjenjuje za korov.
Srodnici
Vrste loboda
Većina vrsta lobode dolazi iz Euroazije, a neke podrijetlo vuku iz Sjeverne Amerike, od Kanade do Meksika. U rodu Chenopodium postoji više od 150 vrsta biljaka, a neke od njih su jestive. Najpopularnije jestive vrste lobode su Chenopodium quinoa ili kvinoja, Chenopodium album ili bijela loboda, Chenopodium murale ili kopriva i dr. U Hrvatskoj su najčešća bijela i trokutnolisna loboda.
Bijela loboda
Bijela loboda (lat. Chenopodium album) još je poznata kao obična loboda ili smrdljiva loboda. U nekim dijelovima svijeta se kultivira, ali većinom raste kao korov. Često se može naći u nasadima krumpira. Listovi, mladi izdanci i sjeme biljke se smatraju jestivim. Može narasti do 2 m visine.
Trokutnolisna loboda
Trokutnolisna loboda (lat. Chenopodium bonus-henricus) još poznata kao brašnjak, je samonikla jestiva biljka. Raste u većini zemalja srednje i južne Europe, kao i u Hrvatskoj. Nekada se ova biljka uzgajala kao povrće, a danas se većinom smatra korovom. Može narasti oko 60 cm u visinu, a cvjetovi su joj zeleni s crveno-zelenim sjemenom. Nekada se koristila u narodnoj medicini za liječenje kožnih bolesti.
Uzgoj lobode
Loboda je najčešće samonikla biljka koja se smatra korovom, a s obzirom na to da je vrlo hranjiva i korisna u prehrani, sve češće se uzgaja. Nije zahtjevna što se tiče uzgoja. Lako se uzgaja iz sjemena, brzo raste i može doseći visinu do 1,5 m.
Tlo
Ako se loboda uzgaja u posudi najbolje je koristiti tipove tla s dodatkom gnojiva. U prirodi, ova biljka raste u ilovastom i pjeskovitom tlu koje je dobro drenirano. Važno je da se biljka ne uzgaja u tlu koje ima previše nitrata jer neke vrste lobode ga mogu koncentrirati u lišće. Nitrati mogu rezultirati zdravstvenim problemima za ljude, ali ako se ne uzgajaju za jelo onda ne bi trebalo biti problema.
Klima
Loboda je svestrana što se tiče klimatskih uvjeta, može rasti na punom suncu i u djelomičnoj sjeni, a i tolerantna je na sušu. Isto vrijedi i za temperaturu, može rasti u različitim klimatskim uvjetima, odnosno na temperaturama 5 - 30℃. U hladnijim područjima biljka se uzgaja kao sezonska, a u tropskim područjima može rasti tijekom cijele zime.
Vrijeme sadnje
Lobodu je najbolje sijati u proljeće ili ljeto kada prođe opasnost od mraza, a moguća je i zimska sjetva. Sadnja prije zime se provodi u listopadu ili studenom, ali samo u područjima s blagom zimom.
Slaganje kultura
Dobre predkulture za uzgoj lobode su rajčica, paprika, krumpir, mahune, grah, grašak, mrkva, peršin, krastavci i tikvice koje će pomoći u obogaćivanju tla dušikom i drugim hranjivim tvarima te mogu smanjiti rizik od širenja bolesti i štetnika. Potrebno je izbjegavati uzgoj lobode nakon drugih biljaka koje su srodne njoj, kao što su špinat, blitva, cikla, kvinoja i šećerna repa, jer dijele slične bolesti i štetnike te se mogu međusobno zaraziti.
Loboda raste kao samonikla biljka u nasadima krumpira, a često se uklanja kao korov. Međutim, prilikom uklanjanja dobro je ostaviti nekoliko biljaka jer imaju dubok korijen, tako za vrijeme veće suše biljka će brže doprijeti do vode i krumpirima omogućiti dodatnu vlagu. Često se koriste kao prateće biljke za kukuruz i tikvice.
Ne preporučuje se saditi ju u tlu koje je prethodno bilo zaraženo korovima poput štira, pelina, ambrozije. Tlo bi trebalo biti pripremljeno i čisto kako bi se spriječila pojava bolesti i štetnika, a također bi se trebalo paziti da se ne sije nakon biljaka koje su bile tretirane herbicidima, jer mogu ostati tragovi herbicida u tlu koji ju mogu oštetiti.
Faza mirovanja
Loboda nema specifično razdoblje mirovanja. Jednogodišnja je biljka koja se obično razvija iz sjemena, klija, raste, cvjeta, stvara sjeme i zatim vene tijekom jedne vegetacijske sezone. Nakon što sazrije sjeme, ono može ostati u stanju mirovanja (neaktivnosti) izvan vegetacijskog razdoblja i čekati povoljnije uvjete za klijanje.
Sjeme lobode može pokazivati različitu razinu dormantnosti (mogućnost mirovanja sjemena), što znači da neki primjerci mogu klijati brže i lakše od drugih. Međutim, općenito, loboda obično ima dobru sposobnost klijanja pod povoljnim uvjetima, uključujući dovoljno vlage, toplinu i svjetlost.
Sadnja lobode
Loboda se u većini slučajeva širi kao divlja biljka i korov. Može se uzgajati u plodnim tlima kao godišnja biljka ili u posudi da se može kontrolirati. Biljka ima brz rast i može narasti do 1,5 m u visinu.
Sadnja sjemena
Sjeme lobode se sije kada prođe opasnost od mraza, najčešće u travnju ili svibnju. Sjeme se sije u pripremljeno tlo i prekriva se tankim slojem zemlje. Važno je da su sjemenke udaljene jedna od druge oko 30-ak cm, kao i proredi. Ako su srednje temperature iznad 10℃, sadnice se pojavljuju za oko tjedan dana, ako je tlo dovoljno vlažno. Kada su biljke visoke oko 15 - 30 cm, ručno se razrjeđuju do razmaka od oko 30-ak cm.
Razdoblje rasta je promjenjivo ovisno o vrsti i klimatskim uvjetima. Rane sorte će procvjetati za 50 - 60 dana, a sjeme će sazrijeti za 90 - 110 dana, a kasne sorte će trebati 4 - 5 tjedana duže. Usjevu je potrebno relativno malo naknadne njege do žetve koja se obično odvija u rujnu ili listopadu.
Sadnja sadnice
Loboda se uglavnom razmnožava sjemenom, ali u nekim slučajevima mogu se saditi sadnice i to u slučajevima kada se želi brže uspostaviti biljku ili kod težih uvjeta za klijanje sjemena. Sadnja sadnice zahtjeva jednostavno kopanje rupe dovoljno velike da se smjesti korijenov sustav sadnice, pazeći da sadnica bude posađena na istoj dubini kao što je bila u posudi ili loncu. Nakon sadnje, sadnica se obilno zalije kako bi se osiguralo dovoljno vlage.
Uzgoj u vrtu
Loboda je biljka koja se lako uzgaja u vrtu, samozasijava se i najbolje uspijeva na osunčanim dijelovima vrta. Također, može se uzgajati i u djelomičnoj sjeni. Biljka je otporna na sušu, ali održavanje tla vlažnim omogućuje bolji rast biljke. Kada se uzgaja u vrtu u kontroliranim uvjetima, dovoljne će biti oborine, izuzev u sušnim razdobljima kada joj je potrebno dodatno zalijevanje.
Također, dodavanjem malča omogućuje se zadržavanje vlage u tlu. Loboda uzgajana u vrtu nema potrebu za gnojivom tijekom cijele godine.
Uzgoj u stakleniku
Loboda se lako može uzgajati u stakleniku jer staklenik pruža kontrolirane uvjete kao što su temperatura, vlažnost i svjetlost, što može biti korisno za uzgoj mnogih biljaka, posebno u području s nepovoljnim uvjetima za rast. Može se sijati sjeme ili uzgajati sadnice, a sve što je potrebno je dobro drenirana zemlja, umjereno topla temperatura, dovoljno svjetlosti, redovito zalijevanje i gnojidbu prema potrebi.
Uzgoj u posudama
Loboda se uspješno uzgaja u posudama, a isto je poželjno držati razmnožavanje biljke pod kontrolom. Posude trebaju biti s otvorima za drenažu i napunjene tlom za uzgoj biljaka u posudama. Potrebno joj je dodati organsko gnojivo u proljeće, ali ne i ako se biljka uzgaja u vrtu. Također je potrebno češće zalijevanje.
Održavanje nasada
Loboda je otporna na sušu i ako se uzgaja na otvorenom najčešće će joj potrebe za vodom zadovoljiti padaline. Ako dođe do dužih sušnih razdoblja potrebno je zaliti biljku. Pokrivanje tla malčem pomaže u održavanju vlage. Gnojivo nije potrebno, osim ako se biljka uzgaja u posudama. Žute i oboljele listove treba redovito uklanjati.
Održavanje i njega
Loboda je jednogodišnja biljka koja nije zahtjevna za održavanje. Ima mogućnost da se sama sjemeni, pa će iduće proljeće niknuti nove, mlade biljke. Dobro podnosi sušu te je zalijevanje nužno samo za vrijeme dužih sušnih razdoblja, a gnojivo nije neophodno.
Zalijevanje
Loboda je izdržljiva biljka i otporna na sušu, ali ako se tlo održava vlažnim to će olakšati optimalnom rastu biljke. Kada se uzgaja na otvorenom, u kontroliranim uvjetima, dovoljna će joj biti kiša, ali zalijevanje je potrebno u vrijeme duljih sušnih razdoblja. Ako se biljka uzgaja u posudama, potrebno ju je zalijevati svakih 14 dana. Dodavanje malča pomaže zadržavanju vlage u tlu.
Gnojidba
Ako se loboda uzgaja kao sobna biljka, potrebno ju je prehraniti u vegetacijskoj fazi. Ipak, ove biljke mogu napredovati bez gnojidbe tijekom cijele godine na otvorenom. Tijekom proljeća i ljeta se preporučuje organsko tekuće gnojivo.
Razmnožavanje
Najbolji način za razmnožavanje lobode je putem sjemena. Ova biljka proizvodi mnogo sjemena, a većina sjemenki pada na tlo. Kako bi držali razmnožavanje biljke pod kontrolom, najbolje je uzgajati biljku u posudama. Ako se sjeme sije u proljeće, brzo će proklijati.
Sjemenke lobode se mogu sijati izravno u tlo nakon što prođe opasnost od mraza. U klimatskim uvjetima s toplim zimama, sjeme se može sijati i krajem ljeta ili početkom jeseni za zimsku žetvu. Prije sjetve je potrebno pripremiti tlo laganim okretanjem i dodavanjem sloja svježeg komposta. Redovi u koje se sije loboda bi trebali biti udaljeni oko 30 cm, kao i biljka jedna od druge u redu. Dobro je odmah posaditi 2 - 3 sjemenke zajedno kako bi se osiguralo da barem jedna preživi na svakom mjestu. Nakon sjetve, sjemenje je potrebno prekriti tankim slojem tla i lagano navlažiti tlo.
Sjemenkama je potrebno oko 4 - 5 dana da proklijaju. Nakon klijanja potrebno je prorijediti redove tako da ostane po jedna biljka svakih 30-ak cm. Također je potrebno održavati odgovarajuću vlažnost tla dok se biljke dobro ne utvrde. Biljke su obično spremne za žetvu 90 - 120 dana nakon sadnje.
Presađivanje
Prije presađivanja lobode potrebno je pripremiti novo tlo i navlažiti ga. Zatim iskopati rupu dovoljno veliku za korijenov sustav lobode, pažljivo izvaditi biljku iz posude ili iz postojećeg tla, postaviti biljku u pripremljenu rupu i pritisniti tlo oko korijena. Obilno se zalijeva nakon presađivanja i nastavlja pružati odgovarajuću njegu i pratiti biljku nakon presađivanja kako bi se osigurao njen uspješan oporavak.
Pomlađivanje
Loboda je godišnja biljka koja obično završava svoj životni ciklus tijekom jedne vegetacijske sezone. Kao takva, obično nije potrebno provoditi poseban postupak pomlađivanja. Međutim, ako se želi održavati kontinuirana prisutnost lobode u vrtu ili se primijeti da stariji dijelovi biljke slabe ili umiru, mogu se poduzeti koraci za poticanje novog rasta, a uključuju orezivanje ili sadnju novog sjemena.
Prorjeđivanje
Lobodu obično nije potrebno prorjeđivati kao dio redovne njege zato što loboda, kao godišnja biljka, završava svoj životni ciklus u roku od jedne vegetacijske sezone, nakon čega obično vene. No, u nekim slučajevima, prorjeđivanje može biti korisno, posebno ako biljke rastu preblizu jedna drugoj ili ako se želi smanjiti natjecanje za resurse kao što su svjetlost, voda i hranjive tvari. Prorjeđivanje može pomoći preostalim biljkama da dobiju više prostora i resursa za rast i razvoj, a uključuje jednostavno micanje slabijih biljaka i ostavljanje snažnijih.
Rezidba
Loboda se obično ne orezuje jer se njezini listovi beru jednostavno otkidanjem od stabljike. Međutim, ako se počinje raspadati ili se ne razvija dobro, možda će biti potrebno nekoliko korektivnih rezova. Rezanje biljaka može se obaviti nakon što su biljke dosegle visinu od oko 15 cm. Rezovi se obično obavljaju u svrhu oblikovanja biljaka i uklanjanja oštećenih ili mrtvih dijelova. Loboda također može cvjetati, a ako se želi spriječiti da biljka stvori sjeme, tada je potrebno redovito uklanjati cvjetove prije nego što stvore sjeme.
Zaštita od vjetra
Vjetrovi mogu uzrokovati fizička oštećenja, isušivanje tla i poremećaj normalnog rasta, stoga je korisno postavljanje fizičke barijere, poput ograde, zida ili živice, oko područja uzgoja lobode što će pružiti zaštitu od jakih vjetrova i stvoriti mikroklimatske uvjete koji su pogodniji za rast lobode.
Također se mogu postavitimreže za zaklon duž strana gdje vjetar najčešće udara. Mreže mogu smanjiti brzinu vjetra i pružiti fizičku zaštitu biljkama. Ako se sadi iz sjemena, početak uzgoja u zaštićenom okruženju, poput staklenika ili plastenika, dok sadnice ne postanu dovoljno snažne da se odupru jakim vjetrovima će biti korisna metoda zaštite, a biljke se kasnije mogu presaditi na otvoreno mjesto.
Priprema za sljedeću sezonu
Loboda je biljka koja se obično uzgaja kao višegodišnja, a njezino sjeme može prezimiti u tlu. Međutim, ako se uzgaja u područjima s vrlo hladnom zimom, moguće je da biljka neće preživjeti zimu. U takvim slučajevima, preporučuje se pokriti biljke zaštitnim materijalima kao što su agril ili vlies, kako bi se smanjila izloženost niskim temperaturama i mrazu.
Kada se završi sezona uzgoja lobode, preporučuje se uklanjanje biljnih ostataka s vrha tla, a zatim obrada tla kako bi se pripremilo za sljedeću sezonu. Tlo bi trebalo okopati i dobro provjetriti, a zatim dodati kompost ili gnojivo kako bi se tlo obogatilo hranjivim tvarima. Ovo će pomoći u poboljšanju strukture tla i pripremiti ga za sadnju sljedeće sezone. Ako se tlo jako isušuje ili ima problema s drenažom, preporučuje se dodavanje organske tvari kako bi se poboljšala zadržavanje vlage u tlu i poboljšala drenaža. Također, preporučuje se uzgoj različitih biljaka naizmjenično u istom tlu kako bi se spriječilo iscrpljivanje tla od određenih hranjivih sastojaka i smanjila mogućnost širenja bolesti i štetnika.
Bolesti
Loboda je podložna mnogim bolestima, uključujući gljivične bolesti i trulež korijena do kojeg dolazi radi prevelike vlage u tlu. Iz tog razloga treba sačekati da se zemlja osuši prije ponovnog zalijevanja. Gljivične bolesti kojima se loboda podložna su pjegavost lista, palež, pepelnica, plijesan i hrđa.
Štetnici
Loboda je podložna raznim štetnicima. Štetnici koji najčešće napadaju ovu biljku i hrane se njome su lisne uši, neke vrste pauka i biljne bube.
Upotreba lobode
Loboda sadrži širok raspon vitamina i minerala, uključujući željezo, magnezij, fosfor i velike količine vitamina A i C. Osim što je jestiv, ovaj korov obiluje proteinima i vlaknima. Loboda se koristi u kulinarstvu i u alternativnoj medicini.
Berba
Početkom sezone beru se cijele rozete listova režući u zoni blizu korijena. Kada se cvjetna stabljika izduži, beru se listovi i mlade sekundarne grane. U dobrim uvjetima može se ubrati i do 2,5 kg lišća po 1 m2.
Sušenje
Sušenje lobode je jedan od načina konzerviranja i može produžiti njezinu trajnost, omogućiti dugotrajno skladištenje i očuvati njezin okus. Postoji nekoliko načina za sušenje lobode, a najpopularniji načini su sušenje na zraku, u pećnici i dehidratoru.
Loboda se može rasprostrijediti na rešetku ili vješati na zraku na suhom, toplom i dobro prozračenom mjestu. Trebalo bi je okretati povremeno kako bi se osiguralo ravnomjerno sušenje, a vrijeme sušenja može varirati ovisno o uvjetima, ali obično će potrajati nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Za sušenje u pećnici potrebno je postaviti pećnicu na najnižu moguću temperaturu na nisku temperaturu i rasporediti listove na tepsiju za pečenje. Sušenje u pećnici obično traje nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o debljini lobode i temperaturi pećnice.
Za sušenje u dehidratoru, prate se upute proizvođača za postavljanje temperature i vrijeme sušenja. Kada je loboda potpuno suha, možete se pohraniti u hermetički zatvorenoj posudi na suhom i tamnom mjestu. Sušena loboda može se koristiti u juhama, umacima ili kao dodatak drugim jelima.
Skladištenje
Loboda se može skladištiti na nekoliko načina, ovisno o tome je li svježa ili već obrađena (kuhana, sušena itd.). Svježu lobodu se preporučuje držati u hladnjaku. Uklanjaju se svi oštećeni ili truli dijelovi i pohranjuje u plastičnu vrećicu ili zamota u papirnati ručnik kako bi se spriječilo isušivanje. Loboda bi trebala biti dobro prozračena, pa se preporučuje izbjegavati pretrpavanje ili zatvaranje u hermetičku vrećicu.
Kuhana loboda se skladišti tako da se prvo ohladi i zatim sprema u hladnjak u plastičnu ili staklenu posudu s poklopcem. Tako može ostati svježa 3 - 4 dana.
Sušena loboda se pohranjuje u hermetički zatvorenu posudu na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Mora biti potpuno suha jer će samo tako zadržati svoju kvalitetu i okus dulje vrijeme. Važno je napomenuti da će svježa loboda imati kraći rok trajanja u usporedbi s kuhanom ili sušenom lobodom. Stoga je najbolje svježu lobodu potrošiti u roku od nekoliko dana kako bi se održala njezina svježina i kvaliteta.
Kulinarstvo
U kulinarstvu se koristi na isti način kao i špinat, odnosno kuhaju se listovi i cvjetni pupoljci. Sjemenke lobode se mogu samljeti u brašno i koristiti za izradu kruha. Također se mogu pripremiti poput riže ili koristiti za pripremu juhe, zobene kaše, kolača i sl.
Medicina
Kao lijek se koristi za olakšavanje problema sa zatvorom, pomaže u mršavljenju, čisti krv, dobro djeluje na rast kose, vid i zdravlje zubi.
Odgovori