Lovor (lat. Laurus nobilis L.), a kod nas je poznat pod nazivima lavor, lovorika, lavorika, lorber, lavrika i javorika. Lovor je zimzeleni mediteranski grm ili do 10 metara visoko drvo koje ima crnu koru. Listovi lovora su naizmjenični, tvrdi, sjajni i kožasti te su lancetastog oblika. Ima dvodomne, neugledne i žućkasto bijele cvjetove koji su skupljeni u čuperke u pazušcima listova, a razvijaju se od ožujka do svibnja.
Plod lovora je jajolika koštunica crnkasto plave boje koja može biti do 18 mm duga i koja ima jednu sjemenku. Veoma je rasprostranjen po zemljama oko Sredozemnog mora, a kod nas se može naći uz Jadransku obalu, u skupinama s ostalim zimzelenim grmljem ili pojedinačno. Može se naći u Istri, na Lošinju, Pagu, Rabu, Braču, Hvaru, Visu, Pelješcu te gotovo uz cijelu južnodalmatinsku obalu.
Uzgaja se i za ukras po vrtovima u područjima s umjerenom klimom, a s obzirom na to da dobro podnosi obrezivanje može se raznoliko oblikovati. Listovi i plodovi lovora služe u pučkoj medicini i u veterinarstvu.
Povijest lovora
Još od antičkog vremena lovor je bio vrlo cijenjeno i sveto drvo. Starim Grcima i Rimljanima lovorove su grančice bile znak najveće slave i časti. Kao simbolom trijumfa lovorom su ovjenčavani pobjednici u ratovima i slavni pjesnici.
Plodovi i listovi od davnine služe kao mirodija i za dobivanje ulja. Lovor je u povijesti bio posvećen bogu Apolonu koji je dobio naziv "onaj koji nosi lovor". U Apolonovom hramu, koji je u početku bio sagrađen od lovorovih stabala živjela je svećenica Pitija, poznata proročica.
Vladari, vojskovođe i ugledne osobe donosili su Pitiji bogate darove kako bi od nje doznali svoju budućnost. Kada bi izricala proročanstva Pitija je žvakala lišće lovora i sjedila na tronošcu koji je bio iznad otvora u kojem bi spaljivala lovorovo lišće. Pitija je čak i spavala na lišću lovora te je uvijek davala točne odgovore na upućena pitanja.
Uzgoj i berba lovora
Lovor se može uzgojiti uz pomoć sadnica, iz sjemena i u teglama. Najbolje bi bilo da se sadi sredinom jeseni ili prije nego što krenu jaki zimski mrazovi. Tako će lovor imati dovoljno vremena da razvije korijenov sustav prije proljeća i ljeta kada se tlo suši i kada više nije toliko vlažno.
Ako se sadnice sade na otvorenom bitno je tlo očistiti od korova, trava i bilo kakvih drugih biljaka. Rupe u koje se sadnice sade trebaju biti dvostruko šire od širine korijena. Razmak između sadnica trebao bi biti od 60 do 90 cm, a kasnije se presađuju na udaljenost od 4 do 6 m.
Kod uzgoja lovora iz sjemena treba znati da će taj proces potrajati jer sjeme ima dugo razdoblje klijanja, a prije klijanja moglo bi doći do truleža korijena. Sjeme se prije sadnje natopi u toploj vodi i ostavi 24 sata. Tlo u koje se sadi treba biti vlažno, ali ne bi trebalo biti previše stajaće vode u njemu. Potom se sjeme raširi po tlu i lagano utisne, a razmak bi trebao biti otprilike 2 cm kako bi se biljka mogla nesmetano širiti čim počne razvijati izdanke i korijenje. Sjeme se prekriva tankim slojem hortikulturalnog pijeska ili komposta i lagano poškropi toplom vodom. Proces klijanja lovora može potrajati od 10 dana do 6 mjeseci.
Lovor se u teglama kao začinska biljka uzgaja u sjevernijim krajevima gdje je hladnija kontinentalna klima. Kod uzgoja u tegli bitno je odabrati teglu koja će veličinom proporcionalno odgovarati morfologiji biljke. Tegla ne bi trebala biti prevelika kako se korijenov sustav ne bi razvijao predugo na štetu razvoja nadzemnog dijela biljke. Isto tako prevelika tegla može uzrokovati višak vode koja će istisnuti zrak i oštetiti biljku. Isto tako, potrebno je odabrati i odgovarajući supstrat poput gotovog supstrata za mediteranske biljke. Lovor u tegli se redovito orezuje i često gnoji. Svake 3 do 4 godine biljka se vadi iz tegle kako bi joj se odrezala trećina korijena i ponovno se posadi u novo tlo kako bi stablo bilo vitalno.
Lovor može rasti pojedinačno ili s drugim zimzelenim grmljem poput rododendrona i azelaja, a dobre pretkulture su japanski javor, paprat i djetelina. S obzirom na to da lovor sporo raste biljke je potrebno zalijevati sve dok ne ojačaju. Redovito zalijevanje najprije će utjecati na razvoj korijena koji će postati razgranat i koji će rasti u dubinu te stvoriti stabilnu biljku. Normalno je da će tijekom ljetnih mjeseci lovor zahtijevati više vode pa je listove potrebno orošavati ili dodatno prskati. U razdoblju od 6 do 9 mjeseci najbolje je koristiti gnojiva koja se sporo otapaju kako bi se osigurala kontinuirana ishrana jedno duže vrijeme.
Lovor se može razmnožavati vegetativno i generativno. Vegetativno razmnožavanje vrši se uz pomoć reznica, a generativno podrazumijeva razmnožavanje sjemenkama koje se nalaze u plodovima. Reznice se krajem ljeta uzimaju s vrha biljke, najčešće u kolovozu i rujnu. Rez se radi ispod pupa kako bi reznica bila od 5 do 10 cm duga. Rez treba napraviti ukoso jer će se tako potaknuti brže zakorjenjivanje. Reznica se smješta u pripremljeni supstrat na dubinu od 1 do 1,5 cm.
Tek kad je biljka stara 2 godine može se započeti s berbom lovora. Listovi se najčešće skupljaju od rujna no moguće ih je brati tijekom cijele godine. Najbolje vrijeme za branje je u jutarnjim satima kada rosa ispari s njih. Beru se onda kada su dovoljno veliki, kožasti i razvijeni. Mladi listovi se ne beru jer će kasnije tijekom sušenja najvjerojatnije pocrnjeti.
Od lovora se mogu brati i plodovi odnosno male crne bobice od kojih se radi zrnato i aromatično ulje.
Priprema čaja od lovora
Čaj od lovora dobar je saveznik u čišćenju sinusa i u borbi protiv prehlade i gripe. Djeluje veoma umirujuće pa se koristi kod liječenja napetosti, nervoze i nesanice.
Za pripremu čaja od lovora za zglobove potrebno je 5 g lovorovog lista pomiješati s 300 ml vode, kuhati 6 minuta i zatim maknuti lonac s vatre. Čaj se poklopi i ostavi stajati 3 do 4 sata. Nakon 3 do 4 sata čaj se procijedi i pije u malim gutljajima tijekom 12 sati.
Čaj od lovora za probavu, reguliranje metabolizma, smanjivanje stresa i anksioznosti priprema se od 1 litre vode, 1 čajne žličice cimeta, 6 lovorovih listova i 1 žlice meda. Voda se stavi kuhati, kada zavrije doda se žličica cimeta i lovorovi listovi. Vatra se smanji i ostavi se kuhati 5 minuta. Nakon 5 minuta čaj se makne s vatre i ostavi da se ohladi. Kada se čaj ohladi, procijedi se i servira u šalici. Ovako pripremljeni čaj potrebno je popiti odmah ujutro na prazan želudac. Aktivni spojevi u lovoru smanjuju nadutost i zatvor, a ako mu se doda cimet dobar je za reguliranje razine šećera u krvi.
Čaj i oblozi od lovora mogu se pripremiti i za čukljeve. Čaj se napravi navečer tako da se pomiješa 1 žličica usitnjenog lovorovog lista s 300 ml vode i kuha 5 minuta. Nakon 5 minuta čaj se stavi u termos bocu, ali se ne procijedi. Sljedeće jutro se procijedi i pije tijekom 3 dana u manjim gutljajima. Ovaj čaj može se koristiti i kao oblog.
Upotreba lovora
Lovorov list, osim što se koristi kao začin, može se koristiti i kao lijek zbog svog posebnog sastava. On sadržava tanine, terpene, eterična ulja, dijetalna vlakna, vitamine A,C i B, minerale poput magnezija, kalija, željeza i natrija te aromatične tvari. Također, lovor ima protuupalno, antivirusno i antioksidativno djelovanje te se koristi za:
- smanjenje stresa i tjeskobe
- zdravlje dišnog sustava
- poboljšavanje imuniteta i probave
- zdravlje kože i kose
- masiranje bolnih mišića i zglobova
Lovorov list se može i zapaliti kako bi se u zrak ispustio linalool, aromatični spoj koji će djelovati umirujuće i opuštajuće, ali i drugi vrijedni sastojci koji pozitivno djeluju na smanjenje stresa i glavobolje.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od lovora
Iako je lovor općenito siguran za uporabu, lovorov list je potrebno ukloniti iz jela prije nego što idete jesti jer je konzumiranje opasno s obzirom na to da se ne može probaviti, može zapeti u grlu, uzrokovati gušenje ili porezati unutrašnjost crijeva.
Trudnice svakako trebaju izbjegavati pijenje čaja od lovora jer on može uzrokovati pobačaj. Lovor se također ne smije konzumirati barem 2 tjedna prije zakazane operacije jer može usporiti središnji živčani sustav. Lovor utječe i na koncentraciju šećera u krvi pa se dijabetičari obvezno moraju savjetovati s liječnikom prije početka konzumacije čaja od lovora. Isto pravilo vrijedi za sve one koji žele konzumirati čaj od lovora u ljekovite svrhe.
Sušenje i čuvanje lovora
Svježi listovi poprilično su gorki, a sušenjem se njihova aroma pojačava. Za sušenje se biraju čvršći, veći i sjajni listovi koji su izrazito tamnozelene boje. Takve listove treba sušiti u tankom sloju na suhom, toplom i prozračnom mjestu.
Najbolje je da se suše barem 2 tjedna, a u tom razdoblju treba ih okretati da bi se s obje strane ravnomjerno osušili. Vrijeme sušenja može potrajati ako je prisutna vlažnost u listovima.
Suhi listovi lovora mogu se dugo čuvati, ali je velika vjerojatnost da će s vremenom izgubiti prvotnu aromu i jačinu okusa. Najbolje ih je čuvati do godinu dana u staklenim posudama koje imaju poklopac na suhom i tamnom mjestu gdje je temperatura između 18 i 21°C.
Svježi listovi lovora mogu se čuvati u hladnjaku do tjedan dana, a u zamrzivaču se mogu skladištiti najviše 3 mjeseca.
Izovr: Moja Zimnica, Foto: monicore / Pixabay
Odgovori