Čaj od peršina

Peršin, kod nas još poznat pod nazivima petrusimen i petrešin nosi latinski naziv Petroselinum bortense, a veoma je poznat kao začin koji se uzgaja u mnogim vrtovima. Peršin je dvogodišnja biljka, a svima je poznat njegov vrlo ugodan i karakterističan miris, a uvriježeno je mišljenje da nema ukusnog jela bez peršina. Njegov korijen i listovi mogu se rabiti svježi ili kuhani, a isjeckani ili samljeveni suhi listovi vrstan su začin brojnim jelima poput juha, gulaša i hladnih ili toplih salata.

Peršin je i ljekovita biljka te se preporučuje za pojačavanje mokrenja jer tako uklanja vodu nakupljenu u tijelu, čisti bubrege, jetru i mokraćni mjehur. Osim što se koristi kao začin, od njega se može pripremiti čaj, vino te ulje koje se koristi kod problema s krvavim i bolnim mokrenjem, upale prostate, crijevnih grčeva i menstrualnih bolova.

Povijest peršina

Peršin kao biljka bogate povijesti potječe s područja sjeverne Afrike i istočnog Mediterana.

Iako su stari Grci poznavali peršin kao biljku, nisu ga rabili za jelo već su ga smatrali svetom biljkom. Od njega su izrađivali vijence koje bi nosili na svečanim gozbama. Isto tako ovjenčavali su svoje heroje vijencima i kitili pobjednike olimpijskih igara koje su se održavale u antičkoj Grčkoj u slavu boga Zeusa. Smatrali su ga Herkulesovim cvijetom, ali i simbolom smrti jer se vjerovalo da peršin raste na mjestima gdje je kapnula krv žrtve Arhimora.

Nakon toga peršin se povezivao uz Perzefonu za koju je poznato da je vodila mrtve duše u podzemni svijet nazvan Had. Za slavu i pokolj umrlih nerijetko se nosio na grobove.

Uzgoj i berba peršina

Većina vrtlara i ljudi koji uzgajaju peršin najčešće biraju jednogodišnju vrstu iako postoje i višegodišnje vrste koje vrlo lijepo mogu dekorirati vrt svojim cvatom. Osim u vrtu moguće ga je uzgojiti i u teglama, a najbitnije je da mu se tijekom ljeta osigura zaštita od sunca i vlaga te da se na zimu drži na osunčanom i zaštićenom mjestu. Nakon druge godine uzgoja peršin će otići u sjeme te ga je potrebno iščupati i zamijeniti novim.

Minimalna temperatura klijanja sjemena peršina je od 3 do 4°C, a za nicanje mu je potrebno oko mjesec dana.

Da bi se peršin pravilno uzgojio prvo treba znati koje su pogodne pretkulture jer će o tome ovisiti obrada tla. Žitarice, mahune, rajčice, krumpir i kupus dobre su pretkulture jer se za njihov uzgoj koristi stajsko gnojivo.

Bitna je i ravnomjerna opskrba vodom za vrijeme vegetacije, a u fazi klijanja potrebno je osigurati optimalnu vlagu. Najveću potrebu za vodom peršin treba kada je u fazi zadebljanja korijena, a ako period bez kiše potraje predugo neizostavno je navodnjavanje. Najbolja metoda navodnjavanja je kišenje jer se tako zahvaća voda iz izvora koja se kroz cijevi ravnomjerno raspoređuje po površini dajući efekt prirodne kiše.

Za gnojidbu peršina koriste se mineralna gnojiva, a ona će ovisiti o analizi tla na kojem se uzgaja. Kako bi se uzgojio plodan i zdrav peršin tijekom vegetacije obavezno je 2 do 3 puta napraviti međuredno kultiviranje, a nerijetko se treba ručno plijeviti korov koji raste unutar i između redova.

Što se tiče berbe, peršin se bere prema potrebi jer će se odrezane stabljike peršina obnoviti. Ako peršin uzgajate na manjim površinama i planirate ga skladištiti onda se može vaditi vadilicama za gomoljaste i korjenaste kulture. Na većim površinama za vađenje peršina potrebni su kombajni.

Priprema čaja od peršina

Čaj se može pripremiti od svježeg ili suhog peršinovog lista tako da se 2 velike žlice biljke preliju s ¼ l kipuće vode i ostavi stajati 5 minuta. Dnevno se piju po 3 šalice ovog čaja koji se koristi kao izvanredna pomoć protiv kamenca, vodene bolesti te bolesti mjehura, jetre i žutice.

Isto tako, čaj od peršina priprema se od jedne velike žlice sjemena peršina koje se kuha 15 minuta u ½ l vode. Pije se topao tijekom dana te se koristi kao pomoć u liječenju ranije spomenutih bolesti.

Upotreba peršina

Peršin ima ljekovito sjeme koje se skuplja prije sazrijevanja, korijen koji se kopa na jesen i u proljeće te cijelu biljku kada je u cvatu. Poznato je da je lišće peršina bogato vitaminom C, A, K te B1, B6 i B2 te se koristi i kao pomoć u liječenju anemije. Zanimljivo je da je list peršina čak 3 puta bogatiji vitaminom C od limuna.

Što se tiče ostalog ljekovitog sastava peršina on sadržava i:

• palmitinsku kiselinu
• aleuron i tanin te glikozid apin
• šećer i škrob
• minerale poput željeza, fosfora, magnezija, kalija i kalcija
• flavonoide koji djeluju kao antioksidansi
• 7% eteričnog ulja

Veoma je cijenjen u narodnoj medicini jer:

• umiruje grčeve i djeluje blagotvorno na smanjivanje nadutosti u crijevima
• pomaže kod izlučivanja vode koja je nakupljena u trbušnoj šupljini, osrčju i nogama
• pospješuje menstruaciju
• potiče probavu, ali se ne smije upotrebljavati kod upalnih procesa u bubrezima
• djeluje na spolne žlijezde kod neplodnosti
• pomaže kod reume, gihta, prehlade, gripe i artritisa
• detoksicira organizam zbog svog diuretičkog djelovanja

Moguće nuspojave konzumacije čaja od peršina

Kao i sa svakom drugom ljekovitom biljkom, tako i s peršinom treba biti na oprezu jer nije sasvim nedužna biljka. Ako se planira uzimati kao lijek za bubrege obvezna je konzultacija i odobrenje liječnika. Isto vrijedi i za ljekovitu upotrebu peršinovog eteričnog ulja koje se uzima samo prema liječničkom receptu. Samoinicijativna upotreba eteričnog ulja je zabranjena jer je toksična i može izazvati kobne posljedice na zdravlje čovjeka. S obzirom na to da izaziva masnu degeneraciju jetre, aritmiju srca i veoma iritira gastrointestinalni trakt, očito je koliko ulje zapravo može biti štetno.

Isto tako može uzrokovati pobačaj i djelovati halucinogeno. Sastojci furanokumarini poput bergaptena i psoralena koji se nalaze u korijenu peršina mogu izazvati fotodermatitis kod osjetljivih osoba, a o tome moraju posebno voditi računa poljoprivrednici koji rade s peršinom.

Sušenje i čuvanje peršina

Iako je peršin najbolje koristiti u svježem stanju, on se može sačuvati i sušenjem u pećnici ili dehidratoru. Kada je suh može se i zamrznuti.  Dobar način pripreme domaćih povrtnih kocki jest da peršin osušite s ostalim povrćem te sameljete i smjesu stavite u posude za led. Tako ćete si osigurati zalihu povrtnih kocki za zimu i rano proljeće kada neke kulture u vrtu nije moguće uzgojiti.

Peršin je zaista šteta sušiti jer tim procesom gubi svoju aromu, karakterističan miris i najvrednije sastojke. Stoga prije sušenja peršina razmislite o tome da ga kroz cijelu godinu uzgajate na svom balkonu ili prozoru u kući kako bi ga uvijek mogli koristiti u svježem obliku.

No, ako zbog nekog razloga ne možete voditi brigu o peršinu kroz cijelu godinu ili možda preferirate suhe začine, uvijek možete peršin nabrati, oprati i ostaviti da se prirodno osuši na suncu. Kada se pod prstima počne raspadati stavlja se u staklenku i koristi po potrebi.

Izvor: Moja Zimnica, Foto: congerdesign / Pixabay