Broćika

1 Vrste broćike
2 Upotreba broćike
3 Zanimljivosti

Obična broćika (lat. Galium verum) je višegodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici broćevki (Rubiaceae). Za ovu biljku se još koriste i nazivi prava broćika, ivanjsko cvijeće i žuta broćika.

Najčešće ima uspravnu, tanku i razgranatu stabljiku koja može biti gola ili prekrivena dlačicama. Na njoj se nalaze četiri ispupčene linije, a može narasti i do 1 m. Tanki i kratki listovi broćike su tamnozelene boje. Mogu biti široki od 1 do 2 mm, a dugi od 1 do 2,5 cm. Imaju povijene rubove i šiljasti vrh. Biljka cvjeta od lipnja do listopada, a mirisni cvjetovi su skupljeni u guste metličaste cvatove.

Staništa broćike su suhe livade, travnjaci, svijetle šume i neobrađena, sunčana mjesta. Latinski naziv roda Galium dolazi od grčke riječi gala, koja u prijevodi znači mlijeko, jer se broćika prije koristila za zgrušavanje mlijeka. Okus broćike je trpak i kiseo, a biljka tijekom cvjetanja miriši na med.

Srodnici

Gardenija

Vrste broćike

Postoji nekoliko vrsta ove biljke, a osim već spomenute obične broćike (Galium verum), najpoznatije su Galium asparine i Galium mollugo.

Galium asparine

Ova vrsta broćike naziva se još i priljepnjačom ili čekinjastom broćikom. Često raste kao korov u vrtovima, ali i ona posjeduje ljekovita svojstva. Sadrži flavonoide, eterično ulje, tanine, saponine i organske kiseline. Može se koristiti na isti način kao i obična broćika, u obliku čaja, tinkture, kupke ili praha. Učinkovita je pomoć kod mršavljenja, a njezin sok se koristi za regeneraciju kože.

Galium mollugo

Drugi nazivi za ovu biljku su bijela broćika ili livadna broćika. Izgledom je gotovo ista kao Galium verum ili obična/prava broćika, samo što ima siromašniji cvat i slabu stabljiku koja teže nosi ostatak biljke. Također se smatra ljekovitom biljkom, ali njena ljekovita svojstva nisu ni blizu onima koja posjeduje Galium verum.

Ima dvospolne, sićušne cvjetove koji su skupljeni u guste metličaste cvatove. Cvjeta od svibnja do rujna. Raste na livadama, pašnjacima i rubovima šuma u umjereno toplim područjima do 2000 m nadmorske visine.

Upotreba broćike

Od broćike se upotrebljava vršni dio biljke i on se ubire u vrijeme cvatnje. Broćika se bere tijekom suhog i sunčanog vremena, a suši se na prozračnom i hladnom mjestu. Upotrebljava se kod bubrežnih bolesti, tonzilitisa, čireva, otečenih limfnih žlijezda. Ima opuštajuće, detoksifikacijsko i diuretičko djelovanje. Učinkovita je u čišćenju sekreta pa se kod upale grla za grgljanje koristi čaj od broćike.

Čaj od broćike sprječava nastanak raznih bolesti te pročišćava gušteraču, bubrege, jetru i slezenu. Djelotvoran je i kod anemije, a može se koristiti i za vanjsku primjenu. Pomaže u liječenju bubuljica, rana i potkožnih čireva, a u te se svrhe može koristiti i svježe iscijeđen sok.

Čaj se priprema tako da se žlica usitnjene biljke prelije s 2 dl kipuće vode. Poklopljen se ostavi da odstoji jedan sat pa se nakon toga cijedi i konzumira.

Broćika ima antistresno i umirujuće djelovanje na mišiće i živčani sustav. S obzirom na to da posjeduje i diuretička svojstva, korisna je i za izbacivanje viška vode iz organizma.

Od nje se može napraviti i mast. Mast od broćike priprema se tako da svježe iscijeđeni sok ove biljke pomiješamo s rastopljenom mašću i kuhamo na laganoj vatri dok voda ne ispari. Čuva se u staklenkama s hermetičkim poklopcima, a na oboljele dijelove kože se maže dva 2 - 3 puta dnevno.

Broćika se za liječenje može koristiti i u kombinaciji s drugim biljkama poput bijelog sljeza (za upalu mjehura), čička i stolisnika (za kožne bolesti) i nevena (za bolesti limfe).

U prehrani se osušena broćika, odnosno njen prah, koristi za kiseljenje mlijeka te bojanje sira i maslaca. Mladi dijelovi biljke mogu se dodavati salatama i proljetnim juhama ili se pripremati na isti način kao i špinat.

Pravilnom upotrebnom broćike neće doći do nikakvih nuspojava, ali osobe koje imaju problema sa želucem i žuči trebaju prvo zatražiti savjet liječnika.

Broćika je biljka koja se ne koristi za uzgoj, već samoniklo raste na suhim riječnim obalama, u listopadnim šumama, na brdskim i pretplaninskim livadama ili pored puteva.