Lopoč

Lopoč (lat. Nymphaea) jedan je od 8 rodova iz porodice lopočevki (Nymphaeaceae). Trajna je zeljasta biljka koja raste iz podvodnih puzavih rizoma pričvršćenih debelim korijenjem za dno jezera ili potoka. Rastu u mirnim stajaćim vodama bogatim hranjivim tvarima i spadaju u jednu od najprimitivnijih biljaka na planeti koja se nije mnogo promijenila tijekom evolucije. Rizomi imaju ulogu rezervoara hranjivih sastojaka iz kojih snagu crpi nadzemni dio biljke, a ujedno se koriste i u procesu razmnožavanja.

Listovi lopoča su raznih veličina i glavna im je svrha da biljka pomoću njih obavlja fotosintezu i diše. Gornja površina listova je premazana voskom koji im daje sjajan izgled, čisti biljku od prašine te joj omogućava plutanje na mirnoj površini vode. Donja strana listova je prekrivena dlačicama, žile su izražene duž listova.

Listovi lopoča rastu iz rizoma i imaju izražen središnji prorez koji dijeli 2 lapa i ide od ruba do sredine lista. Dužina peteljke ovisi o vrsti kultivara, a ono što je za peteljke karakteristično je što se mogu produžiti kada se list nađe ispod vode. U peteljkama listova nalaze se zračni kanalići i upravo zahvaljujući tim intracelularnim prostorima ispunjenim zrakom lopoči plutaju na površini.

Lopoč cvjeta od lipnja do listopada, a cvjetovi su mu različitih oblika, ovisno o sorti, pa tako mogu biti zvjezdoliki, okruglasti, loptasti. Cvjetovi lopoča otvaraju se ujutro, a zatvaraju poslijepodne. Kod nekih vrsta u promjeru dosežu i veličinu od 30 cm, a nerijetko su i mirisni pa tako privlače kukce koji ih oprašuju. Cvjetovi rastu pojedinačno i svaki traje 3 - 4 dana. Prvi dan imaju ženske osobine te se na tučku tada stvara nektar. Drugog dana prestaje proizvodnja nektara i započinje proizvodnja peluda te cvijet poprima muške osobine. Naposljetku se prašnici preklapaju preko tučka. Oprašeni cvjetovi se zatvaraju u pupoljke i povlače ispod površine vode gdje se i razvijaju sjemenke.

Lopoče treba razlikovati od lokvanja i lotosa. Kod lokvanja su cvjetovi maleni i iznose svega 2,5 cm u promjeru, a zeleni plodovi se razvijaju iznad površine vode. Kod lotusa cvjetovi su veliki i nalaze se iznad površine vode, smješteni na bodljikavim stabljikama. Listovi lotusa mogu narasti preko 2 m u visinu i imati promjer 50 cm. Za razliku od lopoča, peteljke lotusa nemaju mogućnost izduživanja.

Vrste lopoča

Opća podjela lopoča je na one koji rastu u hladnijim krajevima, tzv. otporni lopoči, i oni koji rastu u tropskim i suptropskim krajevima. Razlika između ovih vrsta je u strukturi lista, cvjetne stapke, oblika rizoma, a među tropskima postoje i neke vrste koje otvaraju cvjetove tek navečer. Osim toga lopoči su omiljeni u hortikulturi među uzgajivačima, što je rezultiralo velikim brojem krasnih kultivara.

Bijeli lopoč

Bijeli lopoč (lat. Nymphaea alba) poznat je još i pod nazivom europski lopoč. Rasprostranjen je u većem dijelu Europe, ali i u sjevernoj Africi te na Bliskom Istoku. Cvjetovi su veličine 10 - 12 cm u promjeru i imaju mnogo prašnika i bijelih ili svijetlo krem latica. Proizvodi velike količine peludi, a nakon oprašivanja cvijet se povlači pod vodu i u njemu sazrijeva sjemenka. Otvaraju se ujutro a zatvaraju rano popodne, a tijekom oblačnog vremena se uopće ne otvaraju.

Snježnobijeli lopoč

Snježnobijeli lopoč (lat. Nymphaea candida) ime je dobio zbog izrazito bijelih latica. Promjer cvjetova je oko 15 cm, a osnova čaške je četverokutna, a ne okrugla kao kod drugih sorti. Počinje cvasti već krajem svibnja.

Nymphaea 'Marliacea Albida'

Ova vrsta lopoča je dobar izbor za veća jezerca i ribnjake, jer biljka doseže promjer od 120 cm. Nježni, dvostruki bijeli cvjetovi cvatu od lipnja do rujna.

Nymphaea 'Pygmaea Helvola'

Minijaturni lopoč koji se sadi u malim ribnjacima. Biljka raste do promjera od 45 cm te ima blijedo žute cvjetove koji cvatu od srpnja do rujna. Cvjetovi imaju nježan, sladunjavi miris.

Nymphaea Froebeli

Listovi su tamno zelene boje a cvjetovi su boje trešnje, 8 cm u promjeru te lagano vire iznad vode. Vrlo zanimljiv kontrast predstavljaju bujni, narančasti prašnici. U našim krajevima nije odveć poznat iako ga je moguće nabaviti u bolje opskrbljenim vrtnim centrima.

Patuljasti lopoč

Patuljasti lopoč (lat. Nymphaea tetragona) minijaturna je vrsta čiji listovi su veličine oko 10 cm. Cvjetovi su promjera 5 cm, lijepe limunsko žute boje u sredini kojih se nalaze upečatljivi narančasti prašnici. Raste na dubini od 10 - 30 cm, odgovara mu puna sunčeva svjetlost kao i djelomična sjena, a cvate kontinuirano od ljeta do jeseni.

Američki lopoč

Američki lopoč (lat. Nymphaea odorata) često se uzgaja u vodenim vrtovima i jezercima kao ukrasna biljka. Ima razgranati rizom iz kojeg rastu duge peteljke s glatkim plutajućim listovima na površini. Cvjetovi su bijele ili roze boje, imaju 20 - 30 latica i, u sredini, intenzivno žute prašnike.

Plavi lopoč

Plavi lopoč (lat. Nymphaea nouchali/stellata) ima lijepi cvijet ljubičasto plave boje s crvenkastim rubovima. Moguće su i varijacije bijele, ljubičaste boje ili boje fuksije. Veličina lista je 20 - 23 cm, a listovi izrastaju iz rizoma i šire se u promjeru od 1,5 m.

Divovski amazonski lopoč

Divovski amazonski lopoč (lat. Victoria amazonica) najimpresivniji je predstavnik lopoča. Ovaj div među lopočima naraste i do 3 m u promjeru, a stabljike su dužine i po 7 m. Cvjetovi traju samo dva dana i promjera su 40 cm. Latice i lapovi nisu jasno odijeljeni pa takva struktura izgled cvijeta čini prozračnim i izuzetno lijepim. Varijetet ove vrste je Victoria cruziana čiji su cvjetovi upola manji kao i listovi.

Uzgoj lopoča

Specifičnost lopoča je što je to biljka koja izrasta iz vode, no najveći dio posla prilikom uzgoja ove biljke odnosi se na presađivanje i gnojidbu. Iako postoje sorte koje vole polusjenu, lopoči trebaju dosta sunčeve svjetlosti da bi rasli i uljepšavali okolinu svojim prekrasnim cvjetovima. Posuda u koju se lopoč sadi treba biti i u visini i u promjeru dvostruko veća od veličine rizoma.

Slaganje kultura

Biljke koje vole iste uvjete uzgoja kao i lopoč, odličan su odabir za sadnju u blizini ove biljke. To su, u prvom redu iđirot, žabočun, vodoljub, kaljužnica, šaš, zvjezdasti šilj. Radi se o močvarnim biljkama i onima koje su u hortikulturi uzgojene za uljepšavanje ribnjaka, jezera i ostalih manjih vodenih površina.

Zbog boja koje krase lopoče hladno-plave i ljubičaste dobri su sujedi višegodišnje biljke kadulja, geranija, kalifornijski jorgovan, dok će se od srebnih i sivih biljaka dobro slagati s pelinom i hostom.

Miješanje kultivara lopoča nije uvijek uspješna ideja sa stajališta dizajna, pa se sa stražnje strane i ruba, ili u središtu otočnih gredica, najčešće sade patuljaste sorte grmolikih ruža, visoka verbena, močvarni neven i bijeli stolisnik.

Zalijevanje

Lopoč je vodena biljka što znači da njegovi rizomi rastu iz tla koje se nalazi pod vodom. Biljka je mirnih, stajaćih voda te ne može uspjeti tamo gdje voda užurbano protječe ili gdje su u blizini slapovi. Idealna mjesta za sadnju lopoča su ribnjaci, jezera te je potrebno voditi računa o pravilnom održavanju ovih vodenih površina i očuvanju biološke ravnoteže u njima, jer će tada i lopoči uspješno rasti.

Gnojidba

Dobar odabir za lopoče su sporo otpuštajuća mineralna gnojiva koja se stavljaju na dno posude te prekrivaju s 2 - 3 cm humusa. Žile lopoča ne smiju biti u kontaktu s gnojivom. Ako lopoče presađujemo svake godine onda gnojidba nije potrebna te se ista preporučuje samo ako ih rijetko presađujemo.

Razmnožavanje

Lopoči se razmnožavaju sjemenom, dijeljenjem rizoma te pomoću reznica listova. Viviparnost je oblik razmnožavanja lopoča vidljiv na spoju peteljke lista, a javlja se kad se u neoplođenom cvijetu počinju razvijati mlade biljke.

Za razmnožavanje pomoću listova potrebno je odabrati nekoliko odraslih listova starih 6 - 8 dana, koji se zatim stave u posudu s vodom i sjenovito područje. U slučaju visokih ljetnih temperatura treba ih potopiti na dno posude i staviti nekoliko kamenčića na njih, s rubnih strana listova. U roku 9 - 10 dana iz središnje dijela lista pojavit će se nova biljčica. Sadnju ovako razmnožene biljke obavljamo tako da je položimo u posudu i sa svih strana list iz kojeg je niknula zatrpamo zemljom, ali tako da proklijala biljka bude iznad zemlje.

Razmnožavanje diobom rizoma obavlja se tako da se oštrim nožićem razdijeli rizom lopoča koji se, zatim, posadi u pripremljeni supstrat u posudi, a posuda se nakon toga potopi u vodi.

Presađivanje

Lopoč mora biti redovito presađivan kako bi zadržao svoj atraktivni izgled i bujno cvjetao. Najbolje je svake 2 - 3 godine biljku presađivati u veću posudu i to prijenosom rizoma zajedno s grumenom zemlje s kojom je spojen. Ako je rizom prevelik onda ga se može podijeliti i uzgojiti više zasebnih biljaka. Presađivanje obavljamo tijekom zimskog mirovanja biljke.

Pomlađivanje

Da bi lopoč što dulje cvjetao i lijepo izgledao, povremeno je potrebno ukloniti uvelo lišće i oboljele stabljike. Također, lopoč treba i podrezivati te ga povremeno prorijediti u središnjem dijelu. Sve te radnje imat će za rezultat lijepu i pomlađenu biljku.

Tlo

Korijenje lopoča okruženo je vodom pa stoga treba voditi računa o pravilnom izboru tla za tako specifične uvjete. Dodavanje previše hranjivih sastojaka u supstrat za sadnju lopoča može rezultirati neželjenim razmnožavanjima algi i nekih drugih organizama koje treba održavati u biološkoj ravnoteži. Idealni sastav tla za sadnju lopoča je 50% vrtne zemlje, 35% pijeska i 15% gline. Moguće su i druge kombinacije, na primjer korištenje obične glinene vrtne zemlje uz dodatak 50% riječnog pijeska te 2 žlice peletiranog organskog gnojiva.

Klima

Lopoči vole sunčan položaj te im dnevno treba osigurati barem 5 sati izloženosti suncu. Na temperaturama ispod 15 - 17°C lopoče treba premjestiti na toplije. Lopoči uglavnom ne podnose hladnoću te da bi biljka opstala potrebno je da je rizom na dubini gdje se voda ne zamrzava. Najčešća vrsta lopoča kod nas, Nymphaea alba, ima nešto veću toleranciju na hladnije uvjete od ostalih i uspijeva u većini klimatskih zona.

Sadnja lopoča

Prilikom sadnje lopoča potrebno je izvršiti prethodno određene pripreme. One uključuju odabir posude odgovarajuće veličine od prirodnih materijala, odabir mjesta gdje će posuda biti položena pri čemu naročito treba voditi računa o dovoljnoj količini svjetlosti, pripremu odgovarajućeg supstrata za sadnju. Dubina sadnje ovisi o sorti lopoča, a minimalna dubina je 30 cm za patuljaste sorte, i pritom se misli na dubinu rizoma. Za najveće sorte maksimalna dubina sadnje je 120 - 140 cm.

Vrijeme sadnje

Lopoče je najbolje saditi tijekom zime ili u proljeće. Iznimno, mogu se saditi u bilo kojem trenutku za vrijeme vegetativnog ciklusa ljeti.

Odabir podloge za sadnju

Lopoči se ne razmnožavaju cijepljenjem. Osnovni načini razmnožavanja lopoča je pomoću sjemena i vegetativnim putem tj. diobom rizoma.

Sadnja sjemena

Sjemenke lopoča mogu se kupiti u specijaliziranim trgovinama, a mogu se i prikupiti tako što prvo treba pronaći adekvatan cvijet koji je počeo blijedjeti i venuti te ga vezati u platnenu vrećicu. Nakon što se sjemenska mahuna otvori sjemenke treba istresti u posudu napunjenu vodom i ostaviti tako oko tjedan dana. One sjemenke koje plutaju po površini vode nisu upotrebljive.

Zatim sjemenke treba umotati u ručnik ili odgovarajuću tkaninu i čuvati u hladnjaku. Sjemenkama lopoča potrebno je toplo tlo da bi proklijale, a siju se tako da se prstom nježno utisnu u tlo. Kada se posiju, stave se na sunčan položaj i toplo mjesto te se posuda stavi u drugu koja se do vrha napuni vodom. Ovisno o sorti potrebno je 3 - 4 tjedna da sjeme nikne.

Sadnja sadnice

Sadnice uzgojene u umjetnim uvjetima treba kontinuirano i postupno presađivati. Nakon što su nikle, već 5 - 7 dana nakon klijanja sade se na udaljenosti od 2 cm jedna od druge, a već nakon 3 - 4 dana udaljenost se povećava na 3 cm. Nakon 7 - 10 dana, nakon što su dosegle visinu od oko 5 cm, treba ih presaditi u zasebne posude.

Uzgoj u vrtu

Osim iz estetskih razloga, korisne su i za okoliš jer stvaraju sjenu u koju se mogu skloniti ribe, a i obavljanjem fotosinteze održavaju vodu čistom i donekle usporavaju rast algi. Svakoj sorti lopoča treba ostaviti barem 1 m2 prostora, a bujnijim sortama oko 2 m2.

Uzgoj u stakleniku

Brojne sorte lopoča uzgajaju se u staklenicima diljem svijeta. Da bi takav uzgoj bio uspješan potrebno je osigurati dovoljno sunčani položaj, ali i odgovarajuće temperaturne uvjete.

Uzgoj u posudi

Ako nemate ribnjak ili jezero, u ljepoti lopoča možete uživati i tako da ih uzgojite u posudama. Ovo se odnosi, u prvom redu, na minijaturne vrste i za njihov uzgoj mogu vam poslužiti vodonepropusne posude i korita. Potrebno je jedino da imate dobro osunčanu terasu ili vrt i možete uživati u ljepoti ove biljke uzgojenoj u posudi. Posude moraju biti prostrane, duboke 38 - 45 cm a široke 60 - 100 cm te se u njih stavljaju manje posude u koje su posađeni lopoči.

Na dno svake pojedinačne posude treba staviti organsko gnojivo, zatim sloj obične vrtne zemlje ili ilovače u kombinaciji s riječnim pijeskom, a na površini supstrata potrebno je rasuti sloj sitnog šljunka. Kod ovakvog uzgoja lopoča od presudne je važnosti održavanje vode čistom, uklanjanja trulih dijelova koji plutaju po površini, a po zimi treba paziti da ne dođe do smrzavanja vode i lopoče na vrijeme premjestiti na toplije mjesto.

Održavanje i njega

Lopoč je relativno skromna biljka za održavanje te najveći dio posla u brizi oko njega otpada na presađivanje i gnojidbu. Održavanje obuhvaća i redovito uklanjanje svih uvelih dijelova biljke i održavanje biološke ravnoteže u vodi. Osim toga u pojedinim slučajevima da bi lopoči bili pravilno održavani neophodno je uklanjanje biljaka koje su oboljele od određenih bolesti jer se tako vrši prevencija i zaštita ostalih zdravih biljaka.

Faza mirovanja

Faza mirovanja lopoča nastupa zimi. Ako se radi o lopočima posađenim u posudama, a ne u ribnjacima ili jezercima, onda nakon prvoga mraza treba isprazniti spremnike od vode, a lopočima odrezati listove i izvaditi ih iz pojedinačnih posuda te pohraniti u kantu napunjenu vodom i čuvati na tamnijem mjestu.

Ako se radi o tropskim vrstama treba ih tijekom zime premjestiti u plastenike, ili u odgovarajuće zatvorene prostorije koje imaju osigurane izvore svjetlosti. Treba im osigurati temperaturu od minimalno 20°C. Biljke se mogu pohraniti i u plastične vrećice sa smjesom mahovine i pijeska i čuvati na temperaturama 10 - 15°C.

Vrste koje su otporne na niže temperature dovoljno je premjestiti u onaj dublji dio ribnjaka ili jezera koji se ne smrzava. U obzir dolazi i zaštita cijele vodene površine odgovarajućim paravanima ili premještanje lopoča u odgovarajuće prostorije gdje će temperatura biti oko 10°C. Vrste otporne na hladnije uvjete, poput bijelog lopoča, čak i vole nešto hladnije uvjete do kojih dolazi tijekom jesenjih i zimskih mjeseci.

Održavanje nasada

Presađivanje i mijenjanje veličine posude u kojoj se nalazi lopoč obavlja se svake druge godine i tako postiže se da biljka pravilno raste i cvate. Upravo je to najvažnija radnja za pravilno održavanje nasada lopoča, a obavlja se tijekom faze mirovanja. Također, pravilno skladištenje lopoča tijekom faze mirovanja radnja je kojom se održavaju i osiguravaju nasadi lopoča za sljedeću sezonu.

Prorjeđivanje

Da bi se prorijedio previše bujan rast lopoča koji štetno može djelovati na vrste koje žive u ribnjacima, oštrim škarama se odreže lišće što je moguće dublje ispod površine vode. Prorijediti treba sve požutjele listove, a najbolje je ako se prorjeđivanjem ukloni trećina listova lopoča. Zahvaljujući prorjeđivanju lopoč će više i ljepše cvjetati, a cijela biljka će biti vitalnija.

Također, prorjeđivanjem se postiže da voda ispod lopoča bude bolje opskrbljena kisikom, jer previše gusti i zbijeni rast biljke to sprječava. Boljom cirkulacijom kisika ispod biljke ujedno se smanjuje i mogućnost oboljenja od gljivičnih bolesti koje predstavljaju glavnu ugrozu za lopoč jer raste u vlažnoj okolini.

Rezidba

Rezidba je jedna od najvažnijih radnji koja je potrebna da bi vodene površine na kojima rastu lopoči bile održavane u biološkoj ravnoteži. Najbolje ju je obaviti početkom faze mirovanja, tijekom jeseni, a prilikom rezidbe potrebno je ukloniti oko trećine grana u koje se ubrajaju bolesne, osušene i na drugi način oštećene grane. Rezidbu je potrebno napraviti i na rizomu lopoča i to svake 3 - 4 godine. Smatra se da se rizomi trebaju dijeliti kada cvjetovi lopoča narastu 5 - 10 cm iznad razine vode.

Berba

Sakupljaju se rizomi, listovi i cvjetovi. Prikupljanje i branje listova i cvjetova se vrši tijekom ljetnih mjeseci. Rizomi se mogu skupljati i na jesen.

Skladištenje

Rizom se najprije potapa u čistoj vodi, a zatim suši na odgovarajućoj podlozi koja može biti tkanina ili papir. Kada se osuši stavlja se u staklenke, na suho mjesto, a može se i samljeti i tako spremiti u odgovarajuću ambalažu. Cvjetovi se također suše uz redovito prevrtanje u prozračnoj prostoriji, nakon čega se skladište u odgovarajuće zatvorene posude. Listovi se koriste u pravilu sirovi.

Priprema za sljedeću sezonu

Nakon što lopoč uđe u fazu mirovanja, to je idealno vrijeme za pripremiti biljku za iduću sezonu. Tada je potrebno izvršiti presađivanje biljke ili njenu diobu, tako da novi vegetacijski ciklus dočeka obnovljena i pomlađena.

Bolesti

Zbog činjenice da rastu u vodenom okruženju, lopoči su dosta osjetljivi na gljivične bolesti. Najčešće bolesti koje pogađaju lopoč su pjegavost lišća, plamenjača, trulež stabljike.

Pjegavost lišća

Simptomi ove bolesti su mrljaste pojave na lišću koje s vremenom postaju sve tamnije, listovi na tim dijelovima propadaju i postupno u cijelosti odumiru. Tako zaražene listove potrebno je odmah odstraniti, a da bi se minimalizirala opasnost od ove bolesti lopoč ne smije biti u previše hladnoj vodi i na previše sjenovitom mjestu.

Plamenjača

Plamenjača je bolest koja prvo napada rizom lopoča, a pojavljuje se najranije u drugoj godini života biljke. Rizom postaje crn, ima neugodan miris po truleži, a s vremenom propada i dio biljke koji raste iznad vode. Jedini način da se spriječi širenje bolesti je uklanjanje zaraženih biljaka.

Trulež stabljike

Ova je bolest vrlo uočljiva jer dolazi do truljenja stabljike lopoča, a listovi postaju žuti. U početnom stadiju potrebno je odrezati zahvaćene dijelove i zdrave dijelove posuti običnim pepelom. Ako je bolest uznapredovala, tada je potrebno ukloniti cijelu biljku.

Štetnici

Lopoč je relativno otporan na štetnike. Najčešći štetnici koji napadaju ovu biljku su lisne uši, puževi i lopočev močvarni moljac.

Lisne uši

Postoji veliki broj lisnih uši, a radi se o malim insektima koji se nalaze najčešće s donjeg dijela lista. Hrane se biljnim sokovima i ostavljaju ljepljivi trag koji se zove medna rosa. Najbolje ih je probati suzbiti prirodnim sredstvima, a jedno od takvih je i infuzija preslice koja pomaže u dozi od 500 g na 5 l vode.

Puževi

Puževe u pravilu izlaze noću i hrane se listovima biljaka, ali i cvjetovima. Ako ih nije moguće mehanički odstraniti koriste se kemijska sredstva poput pužomora. Naime, zbog okruženja u kojemu lopoč raste nije moguće postavljati klopke za puževe kao kad je riječ o biljkama koje rastu iz zemlje.

Lopočev močvarni moljac

Lopočev močvarni moljac (lat. Elophila nymphaeata) je noćni leptir čije gusjenice borave u stajaćim vodama, imaju škrge i hrane se vodenim biljem. Kod nas je uočen na močvarnim područjima otoka Krka.

Upotreba

Rizom lopoča ima velike količine škroba, prirodnih šećera i proteina, a sjemenke su bogate alkaloidima i taninima. Glikozid nimfalin, koji se dobiva iz cvijeta, može imati psihoaktivan učinak. Lopoč se može koristiti za prehranu a poznata je i njegova upotreba u narodnoj medicini.

Kulinarstvo

S obzirom na to da rizom sadrži značajne količine škroba, može se jesti kuhan ili pečen, a može se i samljeti pa koristiti kao dodatak brašnu. Nekad se u te svrhe rizom lopoča često koristio u Podravini, a od brašna s dodatkom lopoča pravili su se i kolači i razne poslastice. Pržene sjemenke lopoča koristile su se kao zamjena za kavu a konzumirale su se i kao grickalice.

Medicina

U današnje vrijeme lopoč je pomalo zaboravljena biljka u narodnoj medicini, no dugo vremena se čaj od lopoča koristio za smirenje i nesanicu, a zbog alkaloida koje sadrži i kao pomoć kod dijareje. Poznato je da pripravci od lopoča smanjuju spolni nagon, stoga su redovnici stoljećima zdrobljeni rizom miješali s vinom i koristili ga kao anafrodizijak. Listovi lopoča mogu se koristiti kao vanjsko protuupalno sredstvo kod problema s kožom.

Zanimljivosti

Lopoč je jedna od najstarijih vrsta na planeti, i smatra se da su evoluirali još prije 147 - 185 milijuna godina. Naziv Nymphaea potječe od grčke riječi nymph što znači nimfa. U grčkim legendama nimfe su bile zaštitnice rijeka i izvora.

Još u starom Egiptu lopoči su bili vrlo štovano cvijeće o čemu svjedoči i legenda o plavom lopoču u čijim laticama se rodio bog sunca Nefertem. Bijeli lopoč je na zapadu prvi put spomenut u knjizi Carla Linnaeusa "Species plantarum" 1753. godine.

Lopoči imaju naročitu simboliku i važnost u budizmu i hinduizmu gdje simboliziraju uskrsnuće i to zbog svoje karakteristike da im se cvjetovi zatvaraju noću i otvaraju ujutro. Budisti također vjeruju da lopoč simbolizira prosvjetljenje jer iz blata i mulja raste tako divan cvijet. Lopoč je bio omiljeni motiv poznatom slikaru Claude Monetu.

Mjesto Lekenik pokraj Siska dobilo je svoj naziv upravo po lopoču. Zbog isušivanja močvarnih područja lopoči danas spadaju u ugrožene vrste. U nekim zemljama lopoči su omiljene biljke pa je tako Nymphaea nouchali nacionalni cvijet Bangladeša i Šri Lanke.

Foto: S. Hermann, F. Richter / Pixabay