Jorgovan, latinskog naziva Syringa, pripada porodici maslina Oleaceae. Rod jorgovana broji oko 20 - 25 vrsta cvjetnica s preko 4.000 različitih sorti koje su nastanjene u Aziji i Europi. Kod nas je poznat još kao jergovan, dubačac ili jargovan. Pravi je vjesnik proljeća jer ima snažan miris koji šire njegovi veliki i metličasti cvjetovi ružičaste, ljubičaste i bijele boje. U prirodi postoje sorte jorgovana s jednostrukim i punim cvjetovima, ali ima i mnogo dražesnih vrsta koje su samonikle.
Obični jorgovan, latinskog naziva Syringa vulgaris L. je najraširenija vrsta u svom rodu. Karakteristično je da može narasti kao stablo i do 7 m u visinu sa svojim uspravnim i razgranatim granama. Mlade grane jorgovana su gole, tanke ili malo žljezdasto dlakave, te su zelene do maslinasto-smeđe boje. Kora jorgovana je hrapava i uzdužno ispucana te je svijetlosmeđe boje, a ljušti se u trakama. Pupovi su ušiljeni i jajastog oblika, postrani su i slične veličine.
Listovi su jednostavni i glatki te nasuprotni i goli s obje strane. Jajastog su oblika i imaju cjelovite rubove, pri vrhu su ušiljeni, a osnova im je srcolikog oblika. Naličje im je svjetlije, a lice tamnozeleno te se nalaze na peteljkama koje su duge 3 cm.
Cvjetovi su izraženog i ugodnog mirisa te su sitni. Mogu biti od ljubičastih do roskastih i bijelih boja, a gusto su skupljeni u grozdaste cvatove koji mogu biti dugi i do 25 centimetara. Čaška jorgovana ima 4 srasla lapa, na vrhu imaju 4 nejednaka zupca, a duga je do 2 milimetra. Vjenčić ima četiri latice koje su bijele do crvenoljubičaste boje, a duge su od 4 do 5 milimetra, sraštene u cijev, na vrhu s četiri zupca. Ima dva prašnika koja su prirasla u gornjem dijelu za vjenčić. Cvate isto kada se događa i listanje a to je u proljeće. Cvjetove rado posjećuju brojni kukci, a plod je poput smeđe čahure koja puca na dva dijela, ušiljena je na vrhu te je duga oko 1 do 1,5 centimetar.
Jorgovan ima određenu simboliku te na jeziku cvijeća on označava ljubav. Prvu ljubav označava ljubičasti jorgovan, a bijeli je simbol za mladenačku nevinost. S Uskrsom ga povezuju na Cipru, u Libanonu te u Grčkoj po čemu je i dobio naziv paschalia. Obični jorgovan, Syiringa vulgaris je cvijet koji označava državu Idaho isto kao i države New Hampshire gdje je njegovo značenje posebno. Simbolizira čvrsti karakter muškarca i žene te granitne države. U državi Washington u gradu Spocane, jorgovan je vrlo bitan jer se svake godine održava festival jorgovana uz naravno prikladnu paradu istih.
Vrste jorgovana
Postoji mnogo vrsta jorgovana, a nekim vrstama još uvijek nije riješen status priznanja.
No, mogu se izdvojiti neki popularniji kao što su:
- Kraljevski jorgovan (Syringa chinesis) - samonikla i viseća vrsta jorgovana, ima jednostruke ljubičaste listove te raste do 3 metra u visinu
- Syringa reflexa - poznat po bogatoj i dugoj cvatnji. Cvjetovi su izvana tamnocrvene, a iznutra svijetloružičaste boje te raste do 2 i pol metra u visinu
Hibridi poput:
- S. vulgaris (Andeken an L. Spath) - jednostrukih te tamnopurpurnih cvjetova
- Charles Yoly - punih i purpurnocrvenih cvjetova
- Michale Buchner - punih ljubičastih cvjetova
- Mme Lemoine - punih bijelih cvjetova
- Katherine Havmeyer - velikih i punih ljubičasto ružičastih cvjetova
Vrijeme cvatnje jorgovana: svibanj i lipanj
Položaj jorgovana: voli jako puno sunca ali podnosi i blagu sjenu
Primjena jorgovana: medonosna biljka, aromaterapija, kulinarstvo, magični obredi, ljekovite svrhe, izrada parfema
Razmnožavanje jorgovana: reznicama i sjemenom
Sadnja jorgovana
Jorgovan uspijeva na humusnom i blago vapnenastom tlu te voli jako puno sunca te na njemu najbolje cvijeta. Može podnijeti i blagu sijenu, a ovisno o vrsti može narasti od jednog do tri metra. Može se posaditi uz okućnice, staze i u vrtu, a često se koristi kao živa ograda. Sadi se ili po više primjeraka ili pojedinačno s drugim ukrasnim grmljem u vrtu. Sadnja ljetnog jorgovana nije komplicirana. Najčešće se sadi na gredice, a ponekad čak i na krovni vrt.
Tlo treba biti bogato mineralima, drenirano te dobro propusno blage alkalne sredine. Ako u tlu ima previše dušika, jorgovan može slabije cvjetati te mladice mogu slabije rasti i razvijati se.
Najbolje vrijeme za sadnju jorgovana je u proljeće ili u jesen na razmacima od 1,5 - 4,5 m, ovisno o vrsti jorgovana. Treba se saditi u rupu koja je duboka isto kao i korijen te treba biti duplo šira. Za vrijeme sadnje, dodaje se kompost i jorgovan se dobro zalije. Potrebno je izbjegavati sadnju jorgovana u područjima gdje su jaki mrazevi jer kasni mraz uništava cvjetne pupoljke.
Razmnožavanje
Mlade biljke jorgovana vrlo dobro podnose presađivanje, a najbolje ga je obaviti u proljeće. Neki pak preporučuju presađivanje u jesen jer tada vegetacija staje. Vrlo je bitno za presađivanje osigurati kiselkastu zemlju i dobru drenažu. Preporučljivo je da se razmnožavanje radi od ožujka do lipnja jer se tada on najbolje ukorijenjuje.
Reznice koje se presađuju su duge od 20 do 25 cm-a, a na sebi imaju 5 ili 6 listova. Korijen će se pojaviti na donjem kraju reznice, stoga je na tom mjestu i režemo. U trenutku kada se korijen pojavi, treba ga potopiti u hormone za ukorjenjivanje te staviti u mješavinu zemlje i humusa. Prekrije se najlonom i stavlja se na toplije mjesto te se svakodnevno podiže kako bi ulazilo dovoljno zraka.U tom periodu je reznicama potrebno sunce, ali opet ono ne smije biti suviše jako. Obvezno je prskanje i zalijevanje reznica, iako zemljište ne bi trebalo biti prevlažno da se ne bi potaknulo truljenje.
Jorgovan se može razmnožavati iz sjemena i kalemljenjem. Kalemljenje jorgovana se radi u ožujku i travnju kada se vegetacija polako budi. Kalemljenjem se spaja kalem grančica i podloga koje su približno iste debljine. S podloge je potrebno ukloniti sve pupove skalpelom te se napravi presjek škarama i uredi određena kosina skalpelom. Na grančici koju kalemimo trebalo bi ostaviti barem dva pupoljka. Ako mjesta koja smo presjekli dobro legnu, spajaju se uz pomoć trake ili konopa namijenjenog za kalemljenje. Nakon spajanja radi se premazivanje vrha kalem grančice s voskom za kalemljenje.
Uzgoj jorgovana
Prilikom sadnje jorgovan nije potrebno orezivati, već se orezuje u drugoj godini. Poznat je po tome što odlično podnosi nedostatak padalina i sušu, stoga se ne moramo brinuti ako ga ponekad ne zalijemo. Ipak, u ljetnim mjesecima ga je preporučljivo osvježiti prskanjem, a kako bi se potaknula bujnija cvatnja može se napraviti djelomična rezidba u periodu između studenog i ožujka.
Divlji oblici jorgovana stvaraju prekrasne grmove s elegantno ovješenim granama koje su u svom punom cvatu tijekom svibnja.
Ako se želi potaknuti cvjetanje, jorgovan je potrebno prihraniti u proljeće gnojivom bogatim fosforom. Cvatnja jorgovana odvija se od svibnja do lipnja. Nakon cvatnje se ponavlja postupak gnojenja s kompleksnim gnojivom. Ocvale cvjetove jorgovana potrebno je odmah ukloniti, isto kao i sve korjenove izbojke, a prorjeđuje se samo po potrebi.
Bolesti i štetnici
Najčešća gljivična bolest koja se pojavljuje na svim vrstama ukrasnog bilja je pepelnica, a uzročnici pepelnice su gljivice iz više rodova. Zaraza pepelnicom javlja se uvijek na stabljici, licu listova i na lisnim i cvjetnim pupovima. Prepoznaje se po blijedo pepeljastoj prevlaci koje se vrlo lako mogu skinuti dodirom.
Dijelovi zaražene biljke djeluju kao da su posuti pepelom u krugovima te su nepravilnog oblika. Na mjestu pjega tkivo odumire, a na listovima se pojavljuju nekroze koje su tamnije oker boje. Ako su zaraženi i najmlađi listovi koji se još nisu dobro razvili, oni ostaju kržljavi, deformirani i sitni. Tako se svi zaraženi dijelovi biljke suše te u konačnici ugibaju.
Bolest pepelnice se može suzbiti prskanjem fungicida poput Folicur 250 ili EWP-50 te Saprol i Karathane WP i mnogih drugih.
Upotreba jorgovana
Jorgovan se rabi kao analgetik, sedativ, tonik te antipiretik. Cijeni se kao vrlo dobra medonosna biljka jer pčele rado salijeću na cvjetove te sakupljaju cvjetni prah i nektar. Neki tvrde da se na jednom hektaru jorgovana može sakupiti čak oko 60 kg meda.
Cvjetovi jorgovana se mogu koristiti za liječenje raznih kožnih bolesti, poput opeklina i osipa tako da se listovi kuhaju dok voda ne pocrni, a nastala infuzija čaja se rabi kao oblozi za ogrebotine i posjekotine te različite kožne nečistoće.
Isto tako je vrlo dobar i za njegu lica, a oblozi se pripremaju tako da se cvjetovi kuhaju u mlijeku i potom se tako pripremljeni oblog stavlja na lice.
Može se koristiti i kod tegoba dišnih puteva poput bronhitisa i kašlja te tegoba probavnog sustava, ali i kod nadutosti ili zatvora te tegoba s očima poput glaukoma. Poznato je i ulje od cvjetova jorgovana kao tradicionalno sredstvo za liječenje reume i masažu te neuralgiju živaca.
U aromaterapiji se koristi za duhovnu i emocionalnu ravnotežu te za liječenje potištenosti i jačanje senzualnosti.
Uporaba cvjetova koristi se i u magičnim obredima za pročišćavanje i zaštitu soba, jer su se u prošlosti mirisni cvjetovi rabili kako bi otjerali zle duhove i donosili pozitivnu energiju kao vjesnici dara života i radosti. Cvjetovi se također koriste i za izradu parfema.
Cvjetove jorgovana je čak moguće jesti sirove, iako ne u prevelikim količinama jer isušuju i stežu sluznicu usta. U kulinarstvu je najpoznatija upotreba cvjetova, odnosno pohanje kada se umoče u tijesto za palačinke i prže u ulju. Mogu se dodati i u proljetne miješane cvjetne salate s ostalim samoniklim jestivim biljem.
Foto: kapa65 / Pixabay
Odgovori