Kruška (lat. Pyrus) je biljka iz porodice Rosaceae (ruža) koja je srodna jabukama i dunjama. Postoji oko tisuću sorti, a razlikuju se po veličini, obliku, boji, okusu, kao i dužini skladištenja. Porijeklo kruške je Azija, a ljudi je uzgajaju već 4.000 godina.
Listopadno drvo kruške može narasti i preko 20 metara, a listovi drveta su jajasti i jednostavni, obično s blagim rubom. Plodovi su žute ili zelene boje i razlikuju se po veličini, obliku, okusu te duljini skladištenja. Općenito, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu postepeno sužava, a na samom vrhu završavaju peteljkom. Zbog svog karakterističnog oblika gdje su dolje šire nego gore, upotrebljavaju se kao simbol u dosta svakodnevnih situacija.
Kruške su sočne i izuzetno slatke što pokazuje činjenica da se često koriste u desertima umjesto šećera, kao zaslađivač. Jednostavne su za jesti, a tekstura im je pomalo zrnasta, ali mekana poput maslaca.
Bogatstvo plodova iskazano je u mineralima i vitaminima kojima kruška obiluje. Tako su tu od minerala prisutni kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, klor, sumpor te brojni mikroelementi. Vitamini u krušci su A, C i E te većina vitamina iz grupe B, H i D. Kruške su odličan izvor dijetalnih vlakana koje djeluju ljekovito ponajprije na zdravlje probavnog, a potom i kardiovaskularnog sustava.
Drvo kruške raste u šumama u svome prirodnom divljem obliku, ali može se uzgajati i na plantažama, u vrtovima i voćnjacima.
U nastavku možete pročitati sve o raznim sortama krušaka te saznati kako ju pravilno uzgajati, saditi i održavati.
Sorte kruške
Odabir sorte za uzgajanje ovisi o ekološkim i ekonomskim uvjetima područja u kojem se kruška želi uzgajati. Trenutno se u svijetu uzgaja preko 6.000 različitih sorti krušaka, ali mi ćemo opisati vodeće među onim sortama koje uspješno i plodno rastu u našem podneblju.
Viljamovka
Viljamovka (Williams / Bartlett) je stara sorta porijeklom iz Velike Britanije gdje je slučajno otkrivena 1770. godine, a danas je jedna od najraširenijih sorata kruške u svijetu zbog svoje izvrsne kakvoće plodova i redovite rodnosti. Radi se o kasnoj ljetnoj sorti čiji plodovi dozrijevaju oko 20. kolovoza. Krupni plodovi mogu težiti oko 250 grama i koriste se ili u svježem stanju ili za preradu. Ako se plodovi koriste za preradu, onda se najčešće koriste za sok ili vrlo poznatu rakiju "Viljamovku".
Plodovi ove sorte kruškolikog su oblika s neravninama po površini, a boja im je svijetlozelena koja dozrijevanjem prelazi u limunsko-žutu. Meso kruške je sitnozrnaste strukture i vrlo glatke teksture - slatko je i sočno s prilično prepoznatljivom i izraženom muškatnom aromom i mirisom. Taj se miris prenosi i na već spomenutu rakiju koja se zato vrlo cijeni i postiže visoke prodajne cijene.
Sorta je srednje bujnog rasta i ima dobru sposobnost razgranavanja, ali je vrlo osjetljiva na bakterijsku palež, krastavost i kruškinu buhu.
Plodovi se mogu čuvati u smrzavanju 4 do 5 mjeseci.
Viljamovka je jako kvalitetna i cijenjena sorta te se koristi kao standard po kojem se ocjenjuju druge kruške i njihovo sazrijevanje.
Rana Morettinijeva
Rana Morettinijeva (Buttira précoce Morettini) jedna je od najbogatijih ranih krušaka s porijeklom u Italiji. Sazrijeva krajem srpnja, otprilike 20 dana prije VIljamovke. Ova sorta razvija vrlo bujna stabla s dobro razgranatim piramidalnim krošnjama. Redovito i obilno rađa plodove koji teže oko 150 grama. Kožica kruške ove sorte obično je tanka, glatka i jako krhka. Specifična je jarko crvena boja na osunčanoj strani plodova. Meso kruške izvrsne je kvalitete sa slatkim i sočnim okusom. Ova sorta kruške malo je osjetljivija na manipulacija i transport, a i na kasne proljetne mrazove te je važno za napomenuti da nema dobru kompatibilnost s dunjom pa ju je potrebno cijepiti na međupodlogu. Za uzgoj zahtijeva topliji položaj i plodno tlo.
Plodovi se mogu čuvati u smrzavanju do mjesec dana.
Boskova tikvica
Boskova tikvica / Kajzerica (Beurré Bosc). Ova sorta porijeklom iz Francuske spada u kasne jesenske sorte s obzirom na to da dozrijeva u drugoj polovici rujan i početkom listopada, tj. oko 36 dana nakon sazrijevanja Viljamovke. Naziv sorte objašnjava specifičan oblik koji imaju plodovi. Naime, podsjećaju na bocu ili tikvicu i srednje su krupni (imaju oko 230-280 grama), a meso im je sočno i kiselkasto s izraženim aromama.
Iako Boskova tikvica cvate kasno, daje visoke i redovite prihode jer dobro podnosi kasne proljetne mrazove i sušu. No, jako je osjetljiva na štetnike, a i kako se drvo sorte ističe dugačkim povijenim granama, izvor podloge jako je važan.
Plodovi se mogu čuvati u smrzavanju od 5 do 7 mjeseci.
Paskrasan
Paskrasan / Krasanka je francuska sorta koja spada u jedne od najkasnijih sorti krušaka jer dozrijeva čak oko 55 dana nakon Viljamovke, tj. u prvoj polovici listopada. Plodovi ove kasne zimske sorte vrlo su krupni (od 270 do čak 500 grama), a oblikom podsjećaju na jabuke. Plodovi su u vrijeme berbe svijetlo maslinaste boje koja dozrijevanjem prelazi u zelenožutu sa specifičnim hrđastim točkicama. Meso kruške je jako kvalitetno, topivo u ustima i slatko kiselog okusa.
Kako Krasanka ima slab rast i prirodno formira malu piramidalnu krošnju, potrebno joj je duboko i plodno tlo, toplo podneblje, ali i dodatno navodnjavanje i oštriju rezidbu.
Uz to, ova sorta jako je osjetljiva na kasne proljetne mrazove, sušu i bakterijsku palež.
Plodovi se mogu čuvati u smrzavanju od 6 do 7 mjeseci.
Konferans
Konferans (Conferance) jedna od najraširenijih krušaka za uzgoj u cijelom svijetu. Ova sorta porijeklom je iz Velike Britanije. Konferans je srednje kasna (jesenska) sorta koja dozrijeva oko 26 dana nakon Viljamovke, a ističe se bujnim rastom, kao i razvijenom krošnjom. Plodovi mogu težiti od 190 do 240 grama, a izgledom podsjećaju na izduženu tikvicu. Kožica plodova prekrivena je mrljama hrđave boje koje ne izgledaju baš privlačno, ali meso je slatkokiselkasto s izraženim ugodnim aromama.
Što se tiče osjetljivosti, sorta je vrlo osjetljiva na bakterijsku palež, a manje na krastavost i kruškinu buhu.
Sorta rano ulazi u rod i daje visoke i redovite prihode.
Plodovi se mogu čuvati u smrzavanju od 6 do 7 mjeseci, ali nužno je da dozru prije prodaje kako ne bi bili pretvrdi.
Toska
Toska (Tosca) podrijetlom je iz Italije. Ova vrlo kvalitetna ljetna sorta kruške u proizvodnji je od 1993. godine čime spada pod nove sorte. Dozrijeva oko 20. srpnja, oko 28 dana prije Viljamovke, a rađa srednje krupne plodove kruškolikog oblika. Kao i kod Rane Morettinijeve sorte, plodovima ove sorte crvenilo na osunčanoj strani daje jako privlačan izgled. Meso ploda je fine teksture i dobrog okusa, a plodovi ne prezrijevaju. Razvija stabla srednje bujnog rasta. Rano rodi, a rađa redovito i obilno.
Toska spada pod vrlo otporne sorte. Kako se radi o novoj sorti koja je nedavno uvedena i kod nas, nemamo duže iskustvo, ali dosadašnje iskustvo s ovom sortom prilično je ohrabrujuće.
Nashi kruška
Nashi ili naši (lat. Pyrus L.) je nova voćna vrsta koja nalikuje kruški, a postoji i uvriježeno, no često pogrešno mišljenje da je nastala križanjem kruške i jabuke. Zlatnožute i smeđe je boje s tamnim točkicama po kori. Dolazi iz Kine i često ju se zamijeni za običnu krušku. Drugačijeg je okusa od drugih sorti, a meso je hrskavo, aromatično i sočno. Najčešće se uzgaja na Mediteranu zbog povoljnog utjecaja klime na njen rast i razvoj.
Sadnja kruške
Kruška ima slične zahtjeve za ekološke uvjete kao i jabuka te čak bolje podnosi nižu vlagu zraka. No, kruški najbolje odgovara umjerena klima s dosta sunca, topline i vlage. Kruška se sadi u jesen ili proljeće, ali jako je važno uzeti u obzir sljedeće uvjete.
Vrijeme sadnje
Kao i kod jabuke, za krušku bi bila najbolja jesenska sadnja nakon kvalitetne obrade i pripreme tla u kolovozu. Najbolje je mlado drveće posaditi prije prvog mraza u razdoblju od rujna do listopada.
Odabir podloge za sadnju
Na dobro odabranoj podlozi, kruške zaista jesu manje osjetljivije na lošija tla, ali su stabla bujnija te su plodovi znatno lošije kvalitete. Krušku je moguće cijepiti na podlogu divlje kruške i na različite tipove dunje, ali treba se uzeti u obzir da mnogo sorti krušaka nije kompatibilno s dunjom, pa se moraju cijepiti s međupodlogom (npr. Viljamovka). Kao međupodloga tada mogu poslužiti sorte Ge-lertova, Pastorčica i Hardenpontova. Za podlogu koriste se sljedeći tipovi dunje: EMA, EMC, BA 29, Adam's, Sydo i OHF 333. Najbolje podloge za krušku bile bi EMA i BA 29, a EMC se treba služiti samo za najbrojnije sorte.
Sadnja iz sjemena
Kod sadnje iz sjemena uvijek postoji određen rizik jer se sjemenke odlikuju genetskom raznolikošću pa je moguće da se dobije stablo sa neukusnim i tvrdim plodovima. No, sadnja iz sjemena jako je jednostavna. Nakon što pojedete krušku, sjeme sačuvajte i isperite ga od pulpe te stavite na papirnati ubrus da se suši nekoliko dana.
Uvjeti u prirodi kod sjemena se stimuliraju tako što se sjeme stavi u najlon vrećicu ili plastičnu posudu s poklopcem s papirom na dnu koji se navlaži i vlažnim papirom kojim se pokrije sjeme. Kroz četiri mjeseca sjeme se tako treba držati u frižideru i papir uvijek mora biti vlažan, ali ne previše jer na sjeme negativno utječe višak vode.
Nakon četiri mjeseca, sjeme je spremno za sjetvu i sadnja se obavlja na isti način kao i kod bilo koje druge biljke.
Sadnja sadnice
Prije sadnje mora se iskopati jama za sadnicu koja se postavlja 3-5 cm dalje od kolca. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5-8 cm koji se dobro nagazi te oko 20-30 kg zrelog stajskog gnoja. Potom se na stajski gnoj opet stavlja zemlja. a važno je napomenuti da se oko voćke mora oblikovati zdjelica kako bi se voda bolje zadržavala. Dubina sadnje kruške slična je kao u rasadniku što znači da je spojno mjesto barem 10 cm iznad razine tla.
Uzgoj u vrtu
Kruške se mogu saditi na plantažama, u vrtovima i voćnjacima, a rastu i u šumama. Idealno je da se u vrtu rupe za sadnju iskopaju otprilike dva mjeseca prije.
Uzgoj u stakleniku
Iako bi bilo bolje krušku posaditi na otvorenom u vrtu, moguće ju je i uzgojiti i u stakleniku, ali joj se moraju pružiti isti uvjeti kakve bi kruška zahtijevala na otvorenome.
Uzgoj u posudama
Ako imate mnogo slobodnog mjesta na balkonu, krušku možete posaditi i u posudi, ali je pri tome jako važno odabrati patuljastu sortu i veliku posudu promjena najmanje 60 centimetara.
Što se tiče izbora materijala posude, najbolje su drvene i kamene posude jer keramičke mogu lakše popucati dok voćka širi svoje korijene.
Posudu treba postaviti i na nekoliko cigla i izdignuti od tla kako se u njoj ne bi sakupljao višak vode koji može naštetiti sjemenu i korijenu.
Tlo
Što se tiče tla, tu je kruška jako izbirljiva, iako uspijeva i na različitim vrstama tla. Za krušku je najprikladnije izabrati ono tlo koje ima lakšu teksturu (primjerice, ilovasto tlo) i koje je bogato humusom. Na težim, suhim, nepropusnim tlima kruška zaostaje u razvoju, kratkog je životnog vijeka i postane jako kržljava, a sam plod je manje sočan.
Prije sadnje, tlo treba meliorativno pognojiti i kemijski ga analizirati, a tek onda duboko obraditi. Obrada znatno ovisi o tipu tla. Ako je tlo dobrih fizikalnih svojstava, onda se mora orati do dubine 40 do 50 cm, a ako je tlo lošije i teže, onda se mora orati do dubine od 70 do 80 cm. Najbolje bi bilo duboku obradu tla obaviti tijekom kolovoza te ga ostaviti do početka studenog dok se ne nabave sadnice.
Klima
Kruška je dosta otporna na zimske hladnoće, ali ne i na kasne proljetne mrazove.
Što se tiče niskih temperatura, kruška uspješno može izdržati temperature od -25°C do -30°C, ali ako je cijepljena na dunju onda može izdržati do -15°C. Što se tiče visokih temperatura, tijekom vegetacije može podnijeti maksimalnu temperaturu od 34°C.
Najveću aktivnost korijena kruška ima pri temperaturi od 15°C do 19°C, u velikoj vrućini sadnice bi se teško ukorijenile.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je najbolje saditi krušku u prvoj polovici listopada ako ste nastanjeni u toplijoj južnijoj klimi, ali ako ste nastanjeni u hladnijim i sjevernijim krajevima, tada je najbolje saditi krušku u proljeće kako bi se izbjegao mraz.
Uzgoj kruške
U vrtu je potrebno osigurati sveobuhvatnu brigu o kruškama što uključuje ispravno zalijevanje, primjenu gnojiva, preventivno liječenje te godišnje obrezivanje i mnoge druge radove. To je jedini način na koji se može dobiti izvrsna žetva i riješiti se bilokakvih poteškoća.
Slaganje kultura
Drveće kruške je osjetljivo na razne štetnike, pa ih okružite biljkama koje ih odbijaju - neven, boražina, pčelinji balzam, grah i grašak.
Biljke poput djeteline se mogu koristiti za dodavanje dušika u tlo i djeluju kao pokrivač za zaštitu korijena i dna debla. Druge kulture koje možete posaditi oko podloge stabla kruške su vinova loza, kikiriki, grah i grašak na način da posadite sjeme oko područja korijena i omogućite biljkama da rastu u deblu.
Češnjak i kamilica se mogu posaditi za privlačenje osa te kao i za prehranu tla kalcijem, kalijem i sumporom tijekom zime.
Zalijevanje
Potrebe kruške za vodom su puno skromnije od jabuke zbog puno dubljeg korijena koji onda može crpiti vodu i iz dubljih slojeva tla. Najviše vode kruška zahtijeva u ljetnim mjesecima poput lipnja i srpnja.
Kruška treba vlažno tlo, ali ne podnosi prekomjernu vlažnost tla. Stoga je najbolje zalijevati često, ali s umjerenom količinom vode te uzeti u obzir vrstu tla i klimatske uvjete u regiji.
Prskanje je najbolji način za zalijevanje krušaka jer voda dolazi do drveća kroz brojne male rupe te se imitira kiša.
Mladim stablima kruške najbolje je zalijevanje 2 puta mjesečno jer su mlada stabla jako osjetljiva na vlažnost pa, ako ona nije primjerena, počinju trunuti u mokrom tlu i takvo stablo može umrijeti. No, treba se biti oprezan jer nedostatak vode pak može u potpunosti uništiti sadnicu kruške u samo nekoliko dana.
Najbolje bi bilo da je u voćnjaku prisutan sustav navodnjavanja.
Što se tiče zalijevanja u proljeće, tada kruška ne zahtijeva puno vode, ali u razdoblju suše i tijekom aktivnog rasta potrebno je obilno zalijevanje pa će svako stablo zahtijevati i do 30 kanti vode.
Gnojidba
Kao i svaka druga voćna kultura, i kruška zahtjeva redovitu gnojidbu za rast stabla i kvalitetu plodova. Izbor takvih dodataka ovisi i o dobi kruške i stanju u kojemu se ona trenutno nalazi.
Najbolje bi bilo koristiti gotove mineralne komplekse za hranjenje krušaka i jabuka jer značajno pojednostavljuje gnojidbu.
Hranjenje krušaka započinje tek od druge godine nakon sadnje te se istovremeno primjenjuju organska i mineralna gnojiva. Glavni preljev radi se u jesen i proljeće.
Razmnožavanje
Kruška se razmnožava vegetativno sjemenom i cijepljenjem na podloge.
Održavanje i njega
Održavanje nasada
Jednako kao i kod jabuke, održavanje nasada kruške nije komplicirano.
Ako je prisutan sustav navodnjavanja, najbolje bi bilo tlo održavati uređivanjem tratine tako da se malčira šest do osam puta te da se upotrebljavaju herbicidi kako bi tlo ostalo nezakorovljeno.
Ako sustav navodnjavanja nije prisutan, tada se preporučuje češća obrada tla.
Rezidba i oblikovanje
Obrezivanje krušaka početnicima može izgledati kao iznimno zahtjevan i mukotrpan posao, ali uz iskustvo i strpljenje svatko je u mogućnosti obrezati stablo kruške.
Prvo se treba odrediti oblik krune stabla, a zatim se s formiranjem krune treba provesti sanitarna rezidba koja podrazumijeva uklanjanje svih oštećenih, osušenih ili nepravilno rastućih grana. Treba se paziti i na to da su instrumenti za rezidbu kruške dezinficirani i obrađeni lanenim uljem.
Obrezivanje kruške najbolje je obaviti u rano proljeće.
Priprema za sljedeću sezonu
Kako bi kruška i sljedeće sezone dala jednaku količinu sočnih plodova, jako je važno pravilno ju održavati, gnojiti i oblikovati. Isto tako, treba se jako paziti na moguće bolesti i štetnike koji mogu napasti krušku.
Berba kruške
Jako je važno dobro tempirati početak berbe kruške jer ako ostanu predugo na stablu, postat će smeđe i neukusne.
Najbolje bi bilo pratiti boju plodova te s berbom započeti kada se boja krušaka krene mijenjati prema svijetlozelenoj te kada sorte koje imaju tu specifičnost počnu dobivati crvenilo na osunčanoj strani.
Treba se naglasiti i da se berba krušaka mora obavljati ručno jer peteljka treba ostati neoštećena kako bi plod ne bi brzo istrunuo. Plodovi se lako trgaju kada se obuhvate dlanom i nježno zaokrenu.
Skladištenje
Važno je znati da se kruške ne smije ostavljati u plastičnim vrećicama gdje će biti u dodiru jer je na taj način kruškama ograničen kisik i pojačana je proizvodnja etilena - plina kojeg kruške prirodno proizvode, a koji ubrzava proces truljenja. Kada kruška omekša oko peteljke to je znak da je zrela i spremna za jesti. Isto tako, kruške lako apsorbiraju miris pa ih je poželjno držati podalje od hrane koja ima jak ili specifičan miris.
Atmosfera u prostoriji u kojoj se čuvaju kruške mora biti suša, a temperatura viša nego pri skladištenju jabuka, otprilike 7-8°C.
Moguće ih je i smrznuti, a koliko smiju stajati ovisi o pojedinoj sorti.
Bolesti
Brojne su bolesti kod kruške na koje treba paziti i o kojima se treba informirati kako bi ih se prepoznalo ili možda i preventivno spriječilo. Svaka sorta je drugačija po tom pitanju i osjetljivija na pojedine bolesti. U nastavku ćemo spomenuti neke od češćih bolesti koje napadaju krušku.
Krastavost
Krasta utječe na izdanke, lišće i plodove kruške tako što se na listovima i plodovima formiraju tamne mrlje i na mjestu ozljede tkivo pukne. Ova bolest stvara najveće teškoće proizvođačima krušaka, a rasprostranjena je po cijelom svijetu. Krastavost nastaje na donjoj strani lista kruške i zaraza se javlja dok je list još uvijek uvijen.
Protiv kraste na kruški se može boriti pomoću 1,5-3%-tnom otopinom nitrafena, 1%-tnom otopinom DNOC ili 7%-tnom otopinom uree. No, najbolje bi bilo preventivno spriječiti pojavu kraste, a to je najbolje raditi u rano proljeće bakrenim fungicidima.
Bakterijska palež kruške
Radi se o opasnoj bakterijskoj bolesti mnogih vrsta, a može nanijeti velike štete u gospodarstvu. Gotovo u svim europskim zemljama ju nalazimo, a zastupljena je jako i u našoj proizvodnji. Spada u novije bolesti i vodile su se velike borbe kako bi se bolest iskorijenila, ali se nije uspjelo i bolest se proširila. Uz već spomenutu krastavost, ovo je najvažnija bolest jabuke i kruške u cijelom svijetu pa se nje mora biti jako svjestan.
Bolest se prepoznaje tako što zaraženi dijelovi voćke izgledaju kao da su spaljeni vatrom, stablo ima suho lišće, a cvjetovi promijene boju u smeđu ili crnu i osuše se.
Borba protiv ove bolesti izgleda tako da se redovito mora pregledavati voćnjak ne bi li se uočili simptomi, a ako se primijeti da je deblo zaraženo potrebno je izvaditi cijelu voćku. Kemijske mjere zaštite moraju se provoditi preventivno na jesen fungicidima na osnovi bakra (kao i kod već spomenute krastavosti) te primjenom forsetila.
Štetnici
Ne vole samo ljudi blagodati koje kruška pruža, nego i mnogobrojni štetnici. Zato je bitno znati ih prepoznati jer mogu jako oštetiti drvo kruške i njene plodove. U nastavku ćemo spomenuti najčešće štetnike koji napadaju krušku.
Kruškina buha
Kruškina buha je sitan kukac (2,5-3 mm) s kratkom širokom glavom i velikim očima te narančasto-smeđe boje s crnim pjegama. Taj nametnik siše biljne sokove i obilno izlučuje "mednu rosu" koju naseljavaju gljive čađavice, a stablo kruške zbog toga pocrni.
Kruškinu buhu moguće je suzbiti raznim insekticidima koji su namijenjeni za to.
Žučna grinja
Žučna grinja oštećuje lišće tako što se na gornjoj strani lišća formiraju male otekline - žlijezde.
Potrebna je dvostruka ili trostruka obrada s 1%-tnom suspenzijom koloidnog sumpora kako bi se riješili tog nametnika.
Prstenasta svilena buba
Prstenasta svilena buba oštećuje lišće svojim jedenjem.
Riješiti se tog nametnika možete tako što u jesen i zimu ili rano proljetno razdoblje odrežete i spalite grane s jajima prstenaste svilene bube.
Upotreba kruške
Kruška je prepoznatljiva po svom slatko kiselkastom okusu kojeg svi obožavaju. Zdrava je i prirodna i može uvelike pridonijeti zdravoj prehrani kod svih uzrasta, a može se i obrađivati na mnogo različitih načina.
Pripravci
Kruška u kulinarstvu
Mnogi stručnjaci preporučuju da upravo kruške budu jedan od prvih plodova kojima treba hraniti dijete zbog lako probavljivih svojstava koje kruška ima, a i zato što kruška rijetko izaziva alergije pa je time sigurnija.
Poznato je da kruške pomažu u reguliranju probave zbog prehrambenih vlakana u njima koji djeluju kao prirodni regulator kolesterola u krvi zbog čega će olakšati prolazak crijevnog sadržaja pri konstipaciji (zatvoru).
Kruška može značajno pridonijeti u usporavanju starenja zbog vitamina A, C i E koji se nalaze u njoj. Vitamini B skupine pomažu organizmu da se nosi sa stresom jer 'hrane' živčani sustav te sudjeluju u procesu dobivanja energije iz ugljikohidrata.
Kruške su prirodan i brz izvor energije, a u 100 grama ploda sadržano je 0,3 g proteina, 0,4 g masti, 9,5 g ugljikohidrata, 2,8 g ukupnih vlakana i 5 mg vitamina C. Zbog neznatnih količina masti, kruška na 100 g ima nešto više kalorija od jabuka (oko 80 u odnosu na 60).
Kruška u medicini
Antioksidans glutation koji se nalazi u kruškama pozitivno djeluje na snižavanje krvnog pritiska u tijelu. Zbog toga što su dobar izvor bakra, kalija i prehrambenih vlakana, kruške poboljšavaju rad srca, živaca i mišića.
Istraživači su utvrdili da kruška može pomoći i u smanjenju rizika od pojave dijabetesa tipa 2 zbog tri skupine flavonoida (flavonoli, flavan-3-oli i antocijan) sadržanima u kruškama. Dijabetičarima se savjetuje da redovno uzimaju sok od svježih krušaka 30 minuta prije jela kako bi maksimalno iskoristili sve beneficije tog ukusnog voća.
U tradicionalnoj medicini kruške se tisućama godina koriste i za liječenje problema s prostatom.
Preporučljivo je jesti kruške za smanjenje umora i vrtoglavice ili kod gubitka apetita i imuniteta. Kruške i esencije suhih krušaka pomažu kod kašlja i groznice pa se koriste za liječenje bronhitisa i plućne tuberkuloze.
Također, kruške se stoljećima koriste i za snižavanje temperature jer je dokazano da velika čaša svježe iscijeđene kruške doprinosi neposrednom osjećaju hlađenja u tijelu.
Povijest
Iako joj je pravo porijeklo Azija, kruška je rasprostranjena u cijelom svijetu. Zahvaljujući svojim jestivim i vrlo ukusnim plodovima, ljudi je uzgajaju već 4000 godina.
Postoje i pretpostavke da je u okusu ovog čudesnog voća uživao još i čovjek iz Kamenog doba. U doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza, a sam Homer ih je okarakterizirao kao "dar bogova".
Povijest kruške uistinu je duga, ugledna i zadivljujuća.
Zanimljivosti
Poštovanje drveta kruške poznato je još od antičkih vremena jer je spominjano čak i u spisima na starokeltskom jeziku.
Postoji narodno vjerovanje da je drvo kruške magično i da može imati pozitivno i negativno značenje. U nekim krajevima se vjeruje da je drvo kruške prokleto jer je to mjesto okupljanja zlih sila i vještica - mjesto koje asocira na smrt.
S druge strane, u drugim krajevima se vjeruje da je kruška sveto drvo te da ga svećenici uoči Uskrsa posvećuju, a plod se namjenjuje dušama umrlih.
U grčkoj i rimskoj mitologiji kruška je bila sveto drvo posvećeno trima boginjama: Heri, Afroditi i Pomoni.
Drevni Kinezi vjerovali su da je kruška simbol besmrtnosti upravo zato što je drvo kruške dugovječno. Riječ "li" označava u kineskom jeziku krušku, ali i rastanak. Zato, po tamošnjem vjerovanju, prijatelji i zaljubljeni parovi nisu smjeli podijeliti plod kruške jer bi to značio njihov rastanak.
Isto tako, zanimljiv je izraz "Pao s kruške." Uvriježeno je u našem narodu pitati nekog je li pao s kruške - ne s trešnje, oraha ili smreke - nego baš s kruške. Na taj način se osobi želi poručiti da je luda, bedasta, naivna, budala i slično. Razlozi za takvim povezivanjem ludosti i kruške očito moraju ležati u starim narodnim vjerovanjima u kojima je kruška imala negativnu konotaciju.
Zanimljiva je i činjenica da je Marija Terezija izdala zapovijed prema kojoj je svako domaćinstvo bilo dužno posaditi barem jednu krušku.
Ipak, koje god značenje kruška ima, ona je popularna baš svugdje i jedno je od najomiljenijih i najslađih prirodnih plodova.
Foto: rkrl001 / Pixabay
Odgovori