Koraba (lat. Brassica oleracea var. gongylodes) je dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (lat. Brassicaceae). Potječe iz Njemačke kao kultivar divljeg kupusa, a oblikom dosta nalikuje repi. Naziva se još i korabicom ili kolerabicom. Srodnik je kelju, kelju pupčaru, kupusu, brokuli, cvjetači i kineskom kupusu.
Riječ je o zeljastoj biljci koja se uglavnom uzgaja radi zadebljale stabljike, a koja se razvija postupno. U prvoj godini stabljika naraste do 40 cm i bude razgranata. Listovi narastu na dugim peteljkama koji na zadebljalom, kuglastom dijelu stabljike stvaraju izražene ožiljke. Na stabljici se u drugoj godini pojavljuju dvospolni cvjetovi koji budu skupljeni u produžene rahle grozdove. Cvjetove čine četiri žute latice i šest prašnika s nektarijima. Koraba daje plod komušku koja može biti duga do 12 cm i koja sadrži male sjemenke.
Koraba uspijeva, poput svih kupusnjača, na humusnim i bogatim tlima. Ukusna je i hranjiva te nije previše zahtjevna za sadnju i uzgoj.
Vrste korabe
Ova kultura ima mnogo vrsta i među njima postoji mnogo različitih sorti. U odnosu na stabljiku, većina vrsta razvije okruglu zadebljalu stabljiku, ali neke vrste mogu imati spljošteniju stabljiku. Također, stabljika korabe može biti ljubičasta ili svijetlozelena, a u nekih vrsta bijela ili plava, pa se u skladu s tim razlikuju i sorte ove biljke. Moguće je razlikovati rane i kasne sorte, ovisno o tome kada dozrijevaju. Rane sorte dozrijevaju za otprilike 10 - 15 tjedana, a kasne sorte za 15 - 20 tjedana. Osim veličine, boje, brzine dozrijevanja, ukusa i oblika, prilikom odabira sorte za sadnju mogu se birati i sorte s boljim karakteristikama za skladištenje.
Na našim je prostorima poznato nekoliko sorti koje dobro uspijevaju: Blue Vienna, White Vienna, Purple Vienna, Grand Duke i Gigante. Neke vrste korabe uzgajaju se kao hrana za stoku, a posebno je poznata stočna koraba.
Blue Vienna (Bečka plava)
Bečka plava je rana sorta korabe koja dozrijeva za otprilike 38 - 40 dana nakon presađivanja. Karakterizira ju ljubičasta boja i glavice i listova. Glavica je srednje krupnoće i okrugloga oblika.
White Vienna (Bečka bijela)
Bečka bijela rana je sorta korabe kojoj sjeme počinje klijati za otprilike 5 ili 7 dana. Ukusna glavica je srednje veličine i okrugloga, pomalo spljoštenoga oblika. Listovi su joj svijetlozelene boje i mogu se koristiti kuhani kao špinat.
Purple Vienna (Bečka ljubičasta)
Bečka ljubičasta rana je sorta korabe koja dozrijeva za otprilike 55 - 60 dana. Izvana je stabljika ove sorte ljubičaste boje, dok je unutarnje meso bijele boje. U usporedbi s bijelom sortom, ova je sorta malo veća. Karakterizira ju aromatičnost, a neki njezin okus uspoređuju s okusom slatkog kupusa.
Grand Duke (Veliki vojvoda)
Veliki vojvoda rana je sorta korabe koja počinje klijati za 7 - 10 dana, pri temperaturi od 15 do 20°C. Dozrijeva nakon 45 dana. Svijetlozelena stabljika iznutra sadrži meso bijele boje.
Gigante
Gigante je sorta koja dozrijeva za otprilike 130 dana. Riječ je o otpornoj sorti koja se vrlo dobro skladišti. Naziv upućuje na to da joj je stabljika golema, ali ne i drvenasta i u tome je velika vrijednost ove sorte.
Stočna koraba
Stočna koraba potječe iz srednje Europe i uzgaja se kao hrana za stoku. Uspijeva na područjima umjerene klime jer dobro podnosi veće hladnoće, i to na srednje teškim tlima, ilovačama i pjeskovitim ilovačama. Korijen stočne korabe u donjem je dijelu žuto-narančaste boje, a u gornjem je dijelu zeleno-ljubičaste boje. Meso korijena je svjetlije narančaste boje i iznimno sočno. Stočna koraba odlikuje se slatkim okusom. Za uzgoj stočne korabe vrijedne ista pravila kao za "običnu" korabu.
Sadnja korabe
Moguće je razlikovati proljetnu i jesensku korabu, a za pravilnu sadnju potrebno je poznavati način i tehniku sadnje, zahtjeve u odnosu na tlo, temperaturu i klimu.
Vrijeme sadnje
Koraba se može saditi u rano proljeće ili u jesen.
Sadnja presadnice
Koraba se najčešće sadi presadnicama. Obično je to u rano proljeće kada se presadnice proizvode u nekom zaštićenom prostoru pri temperaturi višoj od 14°C. U odnosu na mjere, uz sadnju 2 g/m2 može se dobiti otprilike 500 presadnica golog korijena. Pri tome se sade u sandučiće ili na gredice.
Za još raniju sadnju na otvorenom prostoru, presadnice je dobro prekriti određenim agrotekstilom ili perforiranom PE folijom jer tada veće presadnice osiguravaju raniju berbu za otprilike 2 tjedna. S druge strane, presadnice golog korijena u jesenskoj proizvodnji siju se na gredice ako je riječ o otvorenom prostoru ili u kontejnere uz neprestano orošavanje ako je riječ o zatvorenom prostoru. Poznato je da se presadnice s grudom zemlje ili supstrata brže prilagođavaju uvjetima nakon sadnje i daju ujednačeniji usjev.
Što se tiče razmaka sadnje, on ovisi o veličini stabljike. Presadnice se mogu saditi na razmak od 25 x 25 ili 30 x 25, tj. od 13 do 16 biljaka na metar kvadratni. Uz to, srednje kasni i kasni kultivari u jesenskom uzgoju sade se na razmaku od 40 x30 ili 30 x 30, tj. od 8 do 12 biljaka na metar kvadratni.
Tlo
Ovisno o ranoj i jesenskoj proizvodnji, zahtjevi za tlom pomalo su drugačiji. U odnosu na ranu proizvodnju, tada su povoljnija lakša tla koja se i brže zagrijavaju. S druge strane, jesenska proizvodnja zahtijeva srednje teška tla koja imaju veći kapacitet za vodu. Uz to, pH vrijednost tla treba iznositi 6 - 7,5. Također, kiselijim tlima poželjno je dodavati vapno.
Temperatura
Koraba nema posebnih zahtjeva što se tiče temperature i klime. Najčešće se uzgaja na mjestima koja su sunčana i polusjenovita. Ipak, može se ustvrditi da je najpovoljnija temperatura za rast i oblikovanje pravilne, okrugle i zadebljale stabljike korabe danju od 14 do 20°C i noću od 8 do 12°C. Uz to, temperatura tla trebala bi biti viša od 8°C.
Uzgoj korabe
Korabu nije teško pravilno uzgojiti, potrebno je samo pridržavati se nekoliko pravila u odnosu na slaganje kultura, zalijevanje i gnojidbu.
Slaganje kultura
Korabu se preporučuje saditi nakon kultura koje su gnojene organskim gnojivima. Također, potrebno je pričekati najmanje 3 godine do ponovne sadnje na isto mjesto. U odnosu na ostale predstavnike iz porodice kupusnjača, koraba ima male zahtjeve za prostorom. U odnosu na miješane kulture, slaže se s grahom, celerom, salatom i krastavcima. Preporučuje se uz korabu zasaditi i nekoliko sadnica borača.
Zalijevanje
Kada se koraba presađuje, potrebno ju je zalijevati s otprilike 30 - 40 mm vode, a nakon toga svakih 5 - 8 dana treba joj osiguravati od 20 do 30 mm vode kako bi se stvorila zadebljana i pravilna stabljika. Inače ju je potrebno češće i obilnije zalijevati jer ima plitki korijen, ali nikada ne naglo nakon dužeg vremena suše jer će tada njezina zadebljala stabljika puknuti. Tako joj ne odgovaraju nagle i jače kiše koje nastupaju nakon sušnih razdoblja.
Gnojidba
Prilikom pripreme tla za sadnju, potrebno je tlo pognojiti s malo organske tvari. To može biti kompostna zemlja ili odležali stajski gnoj. Općenito, preporuka je korabi osiguravati prihranu u količini od 145 do 225 kg/ha dušika, 80 kg/ha fosfora te 180 kg/ha kalija. Dušik je potrebno primjenjivati u 2 ili 3 obroka.
Održavanje i njega korabe
Svakako je prije sadnje potrebno obaviti malčiranje površine tla. Daljnja njega i održavanje odnose se na prihranu dušikom i održavanje vlage tla. Potrebno je održavati vlagu tla iznad 65% poljskog vodnog kapaciteta tako da ne dođe do pucanja stabljike prilikom jačih padalina.
Tijekom uzgoja potrebno je redovito uklanjati korov i održavati tlo rastresitim, posebice je tijekom faze vegetacije korabu potrebno dobro okopavati. Uz to, ranoj je korabi potrebno osigurati uzdignute gredice, dok za jesensku proizvodnju one nisu nužne.
Berba korabe
Obično se rana koraba u kontinentalnim dijelovima počinje brati u svibnju i lipnju. Pri tome, prekrivanje nasada agrotekstilom ili pripadajućom folijom može ubrzati berbu za otprilike od 7 do 14 dana. Ako je riječ o jesenskom uzgoju korabe, tada se ona bere do kraja listopada.
Što se tiče tehnike branja, koraba se bere ručno. Pravilno se bere tako da se nožem reže neposredno ispod stabljike. Odrežu se svi oštećeni i stari listovi. Ubrana rana proljetna koraba u daljnju proizvodnju i prodaju treba ići sa zdravim listovima koji nisu oštećeni.
Rani i srednje rani kultivari koji su za berbu spremni otprilike od druge polovine svibnja pa sve do srpnja prodaju se isključivo s vršnim listovima, a kasni jesenski kultivari prodaju se bez listova. Prinosi proljetne korabe mogu biti od 20 do 30 t/ha te jesenske korabe i do 50 t/ha.
Skladištenje korabe
Koraba se za daljnju proizvodnju i prodaju pakira u letvarice ili kutije tako da zadebljale stabljike budu uz kraće stranice, a listovi u sredini. Budući da se jesenska koraba prodaje bez listova, ona se i bez listova pakira u letvarice ili vreće koje su mrežaste. Listovi utječu na vrijeme skladištenja pa se tako koraba s listovima može skladištiti kraće nego koraba bez listova. Koraba s listovima može se skladištiti na otprilike 2 ili 3 tjedna uz temperaturu od 0 do 1°C i uz 97% relativne vlage zraka. S druge strane, jesenska koraba može se skladištiti u podrumima tijekom više mjeseci.
Bolesti
Koraba obolijeva od istih bolesti kao i ostale biljke iz porodice kupusnjača. Uglavnom se štiti tretiranjem tla i presadnica određenim sredstvima te neizostavnom zaštitom od korova.
Od bolesti korabe izdvajaju se pjegavost kupusnjača i crna trulež.
Pjegavost kupusnjača
Pjegavost kupusnjača očituje se koncentričnim pjegama na listovima biljke koje su u unutrašnjosti baršunaste te smeđe ili crne boje. U komuškama sjeme može biti zaraženo ili samo površinski ili i u unutrašnjosti. Takvo zaraženo sjeme uglavnom je slabije klijavosti i izgledom smežurano. Ova se bolest prenosi sjemenom pa je zaštita tretiranje sjemena toplom vodom i fungicidom namijenjenim za tretiranje sjemena, kao i pravilan plodored.
Crna trulež
Crna trulež je bakterijska bolest koja može uzrokovati velike štete nasadima. Pogoduje joj toplo i vrlo vlažno vrijeme te temperature između 24 i 29°C. Bakterija koja uzrokuje bolest prenosi se zaraženim sjemenom, a izvor zaraze mogu biti i zaraženi biljni ostatci. Simptomi zaraze očituju se u tome da biljke slabije rastu u svim fazama razvoja i ne oblikuju glavicu očekivane veličine. Nadalje, rubovi listova biljke počinju crniti i javlja se kloroza. Kvaliteta je zaražene biljke potpuno narušena. Mjere zaštite odnose se na agrotehničke mjere i kemijske mjere. To podrazumijeva odabir tolerantnih sorti, pravilan plodored, pravilnu gnojidbu, održavanje i njegu biljke, ali i upotrebu fungicida na osnovi bakra.
Štetnici
Korabu napadaju isti štetnici kao i ostale biljke iz porodice kupusnjača. Od štetnika korabe izdvajaju se kupusna muha i lisne sovice.
Kupusna muha
Kupusna buha slična je kućnoj muhi. Duga je od 5 do 7 mm i sive je boje. Kada napadne biljku uzrokuje to da vrat korijena potamni, kao i ostalo korijenje. Mlade biljke tada propadaju, a starije zaostaju u razvoju i ne mogu razviti kvalitetnu i zdravu glavicu. Ovom štetniku odgovaraju temperature iznad 12°C. Zaštita se vrši uništavanjem ostataka biljke te upotrebom insekticida u klijalištu prije sjetve ili u tijeku razvoja biljke, za vrijeme leta te odlaganja jaja.
Lisne sovice
Lisne sovice su smeđi noćni leptiri. Najprije štetu čine zelene ili smeđe gusjenice koje izgrizaju listove. Leptiri potom odlažu jaja na biljke kojima se gusjenice prehranjuju u lipnju, a nakon toga one se kukulje u tlu i pretvaraju u leptire koji lete u srpnju i kolovozu. Znak za uzbunu i suzbijanje je uočavanje napada koji bi mogao štetno djelovati na više od 10% lisne mase. Pritom, gusjenice treba suzbijati dok su manje od 20 do 25 mm, a to znači primjena insekticida.
Upotreba korabe
Koraba je dragocjena namirnica u medicini i kulinarstvu gdje se svakodnevno upotrebljava.
Koraba u medicini
Koraba se ističe prema visokom udjelu vitamina C. Primjerice jedna šalica kuhane korabe sadrži 150% preporučenog dnevnog unosa vitamina. Zbog toga je koraba dobar saveznik u borbi protiv prehlade i gripe. Zahvaljujući vitaminu C, štiti organizam jačajući imunitet. Uz vitamin C, koraba sadrži kalij i mnogo vitamina E.
Listovi korabe iznimni su zbog bogatstva vitaminom A, stoga su odlični izvori za zdravlje očiju i kože. Koraba se koristi protiv edema, kandide i virusa.
Uz to, koraba može pomoći u stabiliziranju razine šećera u krvi, stoga se preporučuje osobama koje imaju dijabetes. Budući da je siromašna kalorijama, mogu ju koristiti osobe koje žele smršaviti.
Koraba u kulinarstvu
Koraba se može jesti i pripremati na različite načine. Mogu se jesti stabljika i listovi, a pritom se mogu nasjeckati na kockice ili štapiće ili, pak, naribati.
Mlada koraba može biti iznimno sočna i kao takva se može kombinirati u različitim sezonskim salatama ili s ribom i mesom. U odnosu na tehniku pripreme, cijela koraba može se kuhati tako da bude mekana, a potrebno je svega tridesetak minuta. Osim kuhanja, može se pripremati i na pari, pohati, pirjati ili peći u pećnici.
Zbog toga što se odlično kombinira s drugim namirnica, idealna je za pripremu vegetarijanskih jela. Odlično služi za pripremu povrtnih juha, a svojim neutralnim i slatkastim okusom koraba upotpunjava razna povrtna jela i variva.
Povijest
Iako nije poznata koliko i njezini ostali srodnici iz porodice, koraba postoji već jedno duže vrijeme u Europi. Smatra se da je otkrivena 1554. godine u Italiji, iako se danas ističe da potječe iz Njemačke.
Zanimljivosti
Naziv koraba dolazi od njemačkih riječi "Kohl", što znači kupus, i "Rübe", što znači repa. Oblikom i izgledom koraba više nalikuje repi, iako je potomak divljeg kupusa. S druge strane, okusom je više nalik kupusu i brokuli.
Foto: HolgersFotografie / Pixabay
Odgovori