Gerber (lat. Gerbera jamesoni) je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice Asteraceae. Rod je naziv dobio prema njemačkom botaničaru Traugottu Gerberu, a vrsta prema Robertu Jamesonu koji je skupljao primjerke tijekom ekspedicije u okrugu Barberton 1884. godine.
U cijelom svijetu postoji više od 20.000 različitih vrsta gerbera, a od toga njih tridesetak raste u divljini. Prirodna staništa gerbera su Afrika, Sjeverna Amerika, tropski dijelovi Azije i Madagaskar.
Gerber je zeljasta biljka koja u prirodi raste kao polugrm ili grm. Ima žiličast, vretenast i šupalj korijen i dugu stabljiku koja kod nekih vrsta može biti puzava, uspravna ili podzemna. Lišće je pokriveno svilenim dlačicama, a može biti cijelo ili razdijeljeno. Na stabljici može biti smješteno rjeđe nasuprotno, spiralno ili izmjenično.
Cvjetovi su skupljeni u cvatnu glavicu, a ovisno o sorti, središte cvijeta može biti svijetle ili tamne boje. Cvjetovi mogu biti cjevasti, prijelazni i jezičasti. Plodnica se sastoji od dva plodnička lista i jednog sjemenog zametka. Plod je jednosjemena roška koja je glatka i obrnuto jajolika.
Sadnja gerbera
Sadnja gerbera vrši se u supstrat napravljen od mješavine zemlja-treset ili treset-perlit u odnosu 3:1 i mora imati pH vrijednost 5,5 - 6,5. Treba biti propustljiv, lake do srednje teksture i dobrog kapaciteta za vodu i zrak.
U staklenicima i plastenicima uglavnom se uzgaja u kontejnerima ili na stolovima, a sadi se 7 - 8 biljaka po kvadratnom metru.
Gerber se može razmnožavati podjelom korijena ili sadnjom sjemena. Ako se razmnožava dijeljenjem korijena onda se to obavlja u proljeće. Nakon što se korijenje razdvoji, sadnja se vrši u novim posudama, u kompostu s malo pijeska i treseta. Posađena biljka se dobro zalije i stavlja na sunčano mjesto.
Kod sadnje sjemena, sjeme gerbera stavlja se u posudu za sijanje u kojoj se nalaze treset i pijesak. Sjeme se posipa po tome i na kraju pokriva tankim slojem treseta. Ostavlja se na temperaturi od otprilike 15°C, a trebalo bi proklijati nakon dva tjedna.
Uzgoj gerbera
Iako se gerber najčešće uzgaja u staklenicima i za komercijalne svrhe, iznimno je lak za uzgoj u vrtu i ne zahtijeva preveliku njegu. Preferira topla mjesta s puno svjetlosti. Za dobar uzgoj gerbera potrebno je zemlju stalno održavati vlažnom i pripaziti da se nikada potpuno ne osuši, zato biljku tijekom ljeta treba obilnije zalijevati. Međutim, potreban je oprez jer previše vlažna zemlja može dovesti do truljenja korijena i odumiranja biljke.
Prihranjuje se jednom u dva tjedna ili čak i jednom tjedno, osobito u vrijeme cvatnje. Tijekom zime treba smanjiti zalijevanje vodom i prestati s gnojenjem. Potrebno je dodavati samo onoliko vode koliko je potrebno da se zemlja ne osuši u potpunosti.
Kad je u pitanju uzgoj gerbera za rezani cvijet, uzgaja se isključivo u plastenicima i staklenicima s grijanjem. U proizvodnji se može koristiti jednu do tri godine, ali sa starošću se smanjuje prinos i kvaliteta cvjetova. Sadnja gerbera koji će se koristiti za rezani cvijet najčešće se obavlja od travnja do lipnja jer se cvjetni pupoljci formiraju u vrijeme kada ima najviše svjetlosti.
Radi bržeg zakorjenjivanja. dva tjedna nakon sadnje treba održavati temperaturu zraka i supstrata na 18 - 22 °C, a relativnu vlažnost zraka na 80 - 90%. Kako bi se razvio dublji korijenov sustav i spriječilo njegovo truljenje, zalijevanje treba jako smanjiti, a preporučljivo je i blago zasjenjivanje mladog zasada.
Do prvog obilnijeg cvjetanja uglavnom dolazi tri i pol mjeseca nakon sadnje. Gerber posađen u svibnju i lipnju cvjeta od kolovoza ili rujna pa sve do kraja studenog. Nakon tog razdoblja potrebno je sniziti temperaturu i smanjiti zalijevanje kako bi se omogućio dvomjesečni period mirovanja.
Kraći dan i zasušivanje pospješuju diobu vršnog dijela i onda se na jednom grmu formira više cvjetnih pupoljaka. Polovicom veljače staklenik se zagrijava na 18°C, i pojačava se zalijevanje.
Ako planirate uzgoj gerbera u zatvorenoj prostoriji ili u tegli, pazite da temperatura ne bude ni preniska, ali ni previsoka.
Bolesti i štetnici
Kod gerbera se najčešće javlja pepelnica, plamenjača i siva plijesan.
Pepelnica uzrokuje pojavu sivih mrlja po lišću. Kao bi se biljka zaštitila od bolesti, potrebno je provjetravati prostoriju u kojoj se uzgaja i smanjiti zalijevanje. Ako je biljka jače zaražena, može se tretirati fungicidom.
Plamenjača uzrokuje propadanje korijena, a na kraju u sušenje i propadanje cijele biljke. Da bi se spriječila pojava plamenjače, potrebno je sterilizirati zemljište.
Siva plijesan uglavnom se javlja u hladnim i vlažnim uvjetima, a uzrokuje truljenje cvjetova.
Najčešći štetnici u proizvodnji gerbera su koprivina grinja, kalifornijski trips i štitasti moljac.
Zanimljivosti
Gerberi su otkriveni 1737. godine u južnoj Africi, a otkrio ih je Nizozemac Jan Frederik Gronovius. Križanje gerbera započelo je u Cambridgeu u Engleskoj u 19. stoljeću, kada je Richard Lynch križao vrstu Gerbera viridiflora s vrstom Gerbera jamesonii. Taj je cvijet danas popularan u cijelom svijetu i jedan je od roditelja brojnih prekrasnih hibrida koji se mogu pronaći u cvjećarnicama.
Gerberi dolaze u raznim bojama, a svaka od njih simbolizira nešto drugo. Bijeli gerber je simbol mladosti i nevinosti, narančasti simbolizira zdravlje, žuti veselje, a crveni strast i energiju.
Velike količine ovog cvijeća proizvode se na Floridi i u Kaliforniji, kao i u Nizozemskoj i Kolumbiji.
Gerber je sastavni dio većine aranžmana i buketa. Peti je najčešće korišteni rezani cvijet na svijetu, ispred njega su ruže, krizanteme, karanfili i tulipani. Iako je ranije uglavnom bio korišten kao rezano cvijeće, već je nekoliko godina popularna sadnja gerbera u teglama.
Foto: nile / Pixabay
Odgovori