Cvjetača

Cvjetača je dvogodišnja zeljasta biljka dobro razgranatog, vretenastog korijena iz porodice krstašica (lat. Cruciferae ili Brassicaceae).

U prvoj godini stabljika cvjetače naraste do 50 cm visoko, gdje joj se na vrhu razvija mesnati zadebljali cvat. Cvat je najčešće okruglastog ili blago spljoštenog oblika te fine zrnatosti. Listovi su izmjenično raspoređeni na stabljici, a kod suvremenih sorata prekrivaju cvat štiteći ga od sunčevog svjetla da ne požuti.

Cvjetača ima nešto niži sadržaj ugljikohidrata, stoga joj je i energetska vrijednost niža. U usporedbi s kupusom, bogatija je gotovo svim vitaminima i mineralima. Preporučuje se naročito za dijetetsku ishranu djece i bolesnika.

Dvije trećine ukupne proizvodnje nalaze se na Dalekom istoku, najviše u Indiji. U Europi je uzgoj najzastupljeniji u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. U Hrvatskoj se cvjetača, kao skupina kupusnjača, nalazi na drugom mjestu odmah iza kupusa.

Cvjetača se može konzumirati od proljeća pa sve do jeseni, ali zastupljena je i tijekom zime kada ju spremamo ukiseljenu kao zimnicu. Cvjetačine srodne vrste su lisnati kelj, koraba, brokula, prokulice i kupus.

Vrste cvjetače

Za proizvodnju cvjetače namijenjenu tržištu većinom se koriste hibridi. Karakteristike hibrida su da daju znatno ujednačenije biljke, što povećava jednako dospijevanje za berbu. Biljke su također otpornije na bolesti, bolje su postojane u polju, a listovi dobro obavijaju i štite cvat.

Hibridi cvjetače: Elan F1, Malimba F1, Rapido F1, Lnindurian F1, Serano F1, Amsterdam F1, Frago F1, Pavilion F1, Profil F1, Jerome F1.

Rapido F1

Rani hibrid okruglastog cvata, bijele boje i prosječne težine 1 kg. Listovi su izduženi i plavkastozelene su boje. Sorta je dosta otporna na fiziološke promjene i veoma je ujednačenog dospijevanja za berbu. Proizvodi se u ranojesenskom i ljetnom razdoblju. Optimalan broj je 40.000 biljaka po hektaru.

Serano F1

Srednje rani hibrid dužine vegetacije od 75 dana od presađivanja. Ova sorta ima bijeli, okruglast i zbijen cvat, prosječno težak 1,5-2,0 kg. Biljka je bujna s poluuspravnim položajem listova, sivozelene boje koji dobro prekrivaju cvat. Iznimno je otporna na fiziološke poremećaje te je dobro postojana u poljima. Najčešće se uzgaja u jesenskom razdoblju.

Profil F1

Kasni hibrid s dužinom vegetacije od 90 dana od presađivanja. Cvjetača ima okruglasti, zbijeni i fino zrnati cvat. Biljke su osrednje bujne, te karakteristično, dobro prekrivene listovima. Znatno je otporna na fiziološke promjene u okolini. Proizvodnja je namijenjena za ljeto, rano proljeće ili za jesen s presađivanjem tijekom lipnja.

Jerome F1

Kasni hibrid zimske cvjetače dužine vegetacije od oko 240 dana. Njegovi cvatovi su okruglasti, zbijeni, fine zrnatosti. Teži u prosjeku 1,5 kg-1,8 kg. Biljke su vrlo bujne, s plavkastozelenim listovima koji se nalaza u poluuspravnom položaju. Kod ove sorte sposobnost prekrivanja cvata je osrednja. Namijenjena je za uzgoj tijekom zimskog razdoblja u područjima blage klime.

Sadnja cvjetače

Cvjetača  je dosta osjetljiva na vanjske uvjete kao što su visoke i niske temperature, ali i na nedostatak određenih makroelemenata i mikroelemenata u tlu. Posljedica toga su brojne deformacije na cvatovima, ili se cvatovi uopće ne formiraju.

Vrijeme sadnje

Najbolje vrijeme sjetve sjemena u rasadniku ovisno o klimi, sortama i njihovoj temperaturnoj potrebi za formiranje cvata. Sorte cvjetače svrstane su u tri kategorije, a to su rane, glavne i kasnosezonske sorte. Ranosezonske sorte se siju tijekom svibnja do kolovoza, a spremne su za berbu od rujna do prosinca. Sjetva glavnosezonskih sorti obavlja se od rujna do listopada, a za berbu su spremne od prosinca do siječnja, dok se za kasnosezonske sorte sjetva obavlja od listopada do prosinca, a beru se od sredine siječnja do kraja travnja.

Tlo

Cvjetača se uzgaja na koncipiranim tlima, dobrog zadržavanja vode, neutralne ili blago kisele reakcije. Na vrlo kiselim tlima, zbog manjka mikroelementa molibdena, česta je pojava kovrčavosti lišća i deformacija cvatova. S druge strane, na alkalnim tlima, nedostatak mikroelementa bora može dovesti do šupljikavosti  i truljenja cvata.

Temperatura

Optimalna temperatura za rast i razvoj cvjetače je od 18 - 20°C. Biljke prestaju rasti kada se temperatura spusti na 4°C ili ako se podigne na 27°C. Ipak, razvijene biljke zimskih sorata pri postupnom privikavanju mogu podnijeti i  niske temperature od -10°C. Iako cvjetača nije zahtjevna s potrebama za svjetlošću, ipak joj ne odgovara zasjenjivanje.

Sadnja iz sjemena

Sjeme cvjetače sije se zimi, točnije tijekom siječnja i veljače, a za ljetnu i jesensku proizvodnju prijesadnice se uzgajaju na gredicama i sjeme se sije tijekom travnja i u svibnju. Prije sjetve treba fino pripremiti i urediti gredice, odnosno usitniti i poravnati tlo za uzgoj. Nakon pripreme treba obaviti zasijavanje sjemena te je potrebno je pravilno rasporediti sjeme po površini. Sjeme se blago pritisne u tlo i lagano prekrije zemljom te dobro zalije. Sjetva se treba obaviti 6-7 tjedana prije planiranog presađivanja.

Sadnja sadnice

Za ranu proizvodnju prijesadnice se proizvode u zatvorenim i zaštićenim prostorima kao što su staklenici, plastenici, klijališta i slično.

Zbog toga što presadnice uzgojene u kontejnerima imaju pravilan i jednak prostor za rast, ono im omogućuje ujednačen rast biljaka i znatnu ujednačenost presadnica. Presadnice su presađene s 3-4 para lista, odnosno kada naraste do veličine od 15-20 cm. Nekoliko dana pred presađivanje, gredice se otvaraju i prozračuju, a mlade se biljčice prilagođuju vanjskim uvjetima. Prije presađivanja ponovo dobro zaliti.

Biljke cvjetače treba saditi 60 cm između biljaka i 60 cm između redova. Udaljenost između biljaka odredit će veličinu glave, pa se pokušajte pridržavati preporučene udaljenosti. Što bliže sadite, to je glava manja. Prijesadnice se presađuju ručno oko 15. - 20. svibnja

Sadnice ranih sorti cvjetača krajem veljače ili početkom ožujka sade se na otvorenom terenu od 25. travnja do 15. svibnja. Sadnja cvjetače srednjih sorti, posađene u travnju ili svibnju sade se od 20. svibnja do 15. lipnja. Kasnije vrste cvjetača, uzgojenih kroz sadnice, sade se u vrt oko mjesec dana nakon sjetve.

Uzgoj na otvorenom

Nekoliko je razloga zbog kojih je cvjetaču problematično u kućnom vrtu - najviše zbog okolišnih čimbenika. Previše topline sprječava da se formira glava karfiola. Cvjetača se mora uzgajati stalno i neprekidno tijekom cijelog života, od sadnica do žetve. Sve što usporava ili zaustavlja rast, poput insekata, nedostatka vode ili prekomjerne vrućine ili hladnoće, može spriječiti razvoj glave.

Neke sorte mogu prerano stvarati glave na relativno malim biljkama. Ova pojava, nazvana "urezivanje", vrtlare jako frustrira. To je uzrokovano bilo kakvom vrstom stresa koji prekida rast biljaka. Često se događa kada u vrt posadimo velike transplantacije. Postavljanje biljaka cvjetače na otvorenom kada su temperature još uvijek hladne također može predstavljati problem. Da biste izbjegli "ublaživanje", posadite male, zdrave transplantacije dva tjedna prije prosječnog zadnjeg datuma mraza na vašem području. U mladim biljkama cvjetače postoji dobra ravnoteža između vegetativnog i reproduktivnog rasta.

Odaberite mjesto sadnje s puno sunca do djelomične hladovine. Puno sunca preporučuje se za većinu sjemena, ali djelomično zasjenjeno postavlja zaštitu u slučaju naglog skoka temperature.

Kad je glava veličine otprilike kao teniska loptica, treba je zaštititi od sunčeve svjetlosti. Tako glava održava bijelom, štiti od sunca i promjene boje u žutu i bez okusa. Vanjske listove lagano povežite preko glave trakom stare najlonske čarape ili mekom krpom.

Možda želite testirati uzorak tla da biste utvrdili njegovu kiselost i sadržaj hranjivih sastojaka. Najbolje je tlo s gotovo neutralnim do blago kiselim pH. Transplantirajte tijekom hladnog doba dana, ujutro ili navečer.

Uzgoj u plastenicima

Proizvodnja presadnica sorata za ljetnu potrošnju sije se u zaštićenom prostoru početkom mjeseca ožujka, za jesensku i zimsku potrošnju u svibnju, a za zimsku cvjetaču koja dospijeva u rano proljeće sredinom lipnja.  Najkvalitetnije presadnice su one uzgojene u kontejnerima.

Zaštićeni prostori gdje se uzgajaju presadnice moraju imati mogućnost zagrijavanja, ali i održavanja optimalne temperature tijekom cijelog perioda uzgoja. Konstrukcija zaštićenih prostora mora omogućavati dobro provjetravanje kojim se regulira temperatura i vlažnosti zraka. Za uzgoj presadnica povrća koriste se kontejneri od polistirena ili plastike s veličinom lončića od 25 - 35 cm3 . Sjetvu cvjetače je moguće napraviti ili pneumatskom sijačicom ili ručno.

Dobru berba moguće je postići samo u slučaju maksimalnog osvjetljavanja biljaka u staklenicima. Uz nedostatak svjetla, kultura se jako opire štetočinama i bolestima. Sadnice su osvijetljene luminiscentnim svjetiljkama. Za bolje rezultate, neki vrtlari koriste reflektirajuće zaslone.

Tlo u stakleniku treba redovito navlažiti. To je osobito važno kada se glavu povrća počne formirati. Uz nedostatak vlage, kvaliteta usjeva će se značajno pogoršati, a zrelost će se povećati.

Kontejneri se u zaštićenim prostorima polažu tako da ne budu izravno na tlu nego malo uzdignuti, postavljaju se cigle ili kamenih blokova na tlo i na njih mreže od betonskog željeza ili drvene letve. Povišeni položaj omogućava brže i bolje zagrijavanje.

Uzgoj u posudama

Kad su sadnice proklijale, ne samo supka ili "sjemenski" listovi, već i nekoliko skupina pravih listova, počinju se „otvrdnjavati“. To bi značilo da je vrijeme za postavljanje posuda vani na nekoliko sati dnevno, povećavajući na cijeli dan, prije nego što ih presadite u vrt.

Uzgoj cvjetače

Iako je danas na tržištu dostupan velik broj sjemena za direktan uzgoj, ipak se radije biraju presadnice. Moguć je uzgoj presadnica u zaštićenim prostorima ili uzgoj u kontejnerima, koji donosi brojne prednosti.

Cvjetača se, dakle, uglavnom uzgaja iz presadnica. Idealna temperatura klijališta za klijanje sjemena je na 20°C jer tada sjeme proklija nakon 5 - 6 dana. Cvjetači pogoduje  vlaga u zraku i tlu, a najoptimalnija temperatura u vrijeme rasta trebala bi iznositi 13 - 20°C. Ako pak temperatura zraka prelazi 28°C, glavice će biti neugledne, sitne i rastresite te će gubiti svoju vrijednost na tržištu.

Cvjetaču namijenjenu za jesensku potrošnju moguće je, osim presadnica, proizvoditi i izravnom sjetvom, ali uz preduvjet da je tlo vrlo dobro pripremljeno i da ima mogućnost obilnog i kvalitetnog navodnjavanja. Iako se izravnom sjetvom dobivaju manje jednolične biljke, ipak su te biljke jače razvijenog korijena pa su otpornije na moguću sušu.

Gnojidba

U gnojidbi organskim gnojivima poželjno je koristiti stajski gnoj u količini 30-40 tona zaoravanjem tijekom obrade tla. Osim gnojidbe organskim gnojivom, važna je i gnojidba mineralnim gnojivima koja prvenstveno ovisi o prirodnoj plodnosti tla i biljakama dostupnim hranjivim tvarima, o vremenu i uzgoju, dužini vegetacije i sklopu biljaka.

Sorte koje su uzgajane na tlu manje plodnosti, a duže su vegetacije, potrebno je gnojiti s više mineralnih gnojiva, u odnosu na one kraćeg vremena vegetacije uzgajane na plodnijem tlu.

Na umjereno plodnom tlu uz gnojidbu stajskim gnojivom primjenjuje se oko 700 kg/ha kompleksnoga gnojiva NPK 7:20:30 prije presađivanja ili sjetve unošenjem u tlo sjetvospremačima ili tanjuračama. Cvjetači pogoduje gnojidba stajskim gnojem jer se poboljšanje strukture tla i postiže se obogaćivanje tla sa ugljikovim dioksidom. Nakon što su se ukorijenile presađene biljke, otprilike za 3 tjedna, ili tijekom prve kultivacije nakon nicanja iz izravne sjetve, tlo se prihranjuje s oko 2.000 kg/ha KAN-a. Druga prihrana s istom količinom KAN-a provodi se oko mjesec dana nakon prve, a za sorte duge vegetacije potrebno je primijeniti i treću prihranu nakon zametanja prvih cvatova.

Slaganje kultura

Obvezno se uzgaja u plodoredu i na istoj površini se ne smije uzgajati barem tri godine. Pretkulture koje treba izbjegavati su kupusnjače i druge vrste iz iste porodice. Od pretkultura koje su poželjne ubrajaju se mahunarke, rajčica, krumpir, a od ratarskih kultura to su strne žitarice i krmne mahunarke. Presadnice se presađuju oko 6 tjedana nakon sjetve na razmak redova od 70 cm s razmakom presađenih biljaka u redu 40 cm za ljetne sorte, za jesenske je to 50 cm, a za zimske iznosi 60 cm.

Zalijevanje

Cvjetači je najpogodnija vlažnost tla između 70 - 80% poljskog kapaciteta tla za vodu, veća vlažnost od toga ne bi bila pogodna za biljku. Nastaje šteta jer plodovi postaju nearomatični, imaju nizak sadržaj šećera i mineralnih tvari, brzo se kvare naročito ako se nakon berbe čuvaju u toplijim skladištima. Biljka je u fazi većeg porasta osjetljiva i prema nedostatku vlage u zraku što se očituje u fazi formiranja cvata. Povoljna relativna vlažnost zraka za cvjetaču kreće se oko 85 - 90%.

Cvjetača zahtjeva redovito zalijevanje, naročito u vrijeme zametanja.

Stoga, usjevi se moraju redovno navodnjavati, idealno bi bilo primjenjivati sustav navodnjavanja kap po kap. Navodnjavanje orošavanjem nije preporučljivo zbog toga što glavice cvjetača ostaju vlažne pa je biljka tada podložna napasti štetnika.

Održavanje i njega

Biljke treba njegovati tako što ćemo ih redovito okopavati i zaštiti ih od ptica. Isto tako, cvjetača zahtjeva mnogo vode, jer će u protivnom razviti sitnije glavice.

Kako bi se sačuvala bijela boja cvata kod onih sorata koje nemaju sposobnost samoprekrivanja listovima, potrebno je cvat zaštiti tako da se povežu vrhovi listova ili se cvat prekriva prelamanjem donjih listova. U plastenicima za vrijeme sunčanih dana treba sjeniti njihovu plastičnu foliju, primjerice krečom ili bojom, kako bi se zasjenila njegova unutrašnjost.

Berba cvjetače

Na jednom hektaru u proljetnim sortama cvjetače moguće je ostvariti doprinos od 25 - 30 tona, a u jesenskim 20 - 25 tona cvjetače.

Iako suvremeni hibridi daju ujednačene biljke, ipak se primjenjuje višekratna ručna berba. Berba se obavlja u fazi kada su cvatovi čvrsti i promjera većeg od 15 cm. Biljke se beru za vrijeme suhog i sunčanog vremena tako što se odsijeca cvat zajedno s lišćem što ga obavija, a potom se listovi skrate toliko da s bočnih strana zaštićuju cvatove. Nakon berbe pobrani cvatovi se moraju zaštiti od izravnog sunčevog svjetla kako im se ne bi promijenila boja.  Kod zakašnjele berbe može doći do izduživanja cvjetnih grana cvatova te oni tada budu rastresiti i gube boju.

Skladištenje

Prilikom pripremanja cvjetače za pakiranje i otpremu treba biti pažljiv, jer i najmanje oštećene glavice uzrokuju brzo kvarenje za vrijeme prijevoza. S ciljem sačuvanja boje i izbjegavanja onečišćenja, cvjetača se već na polju stavlja u gajbe s glavom prema dolje. Proljetne i ljetne sorte manje su trajne od kasnih.

Najprikladnija temperatura za uskladištenje je između -1 - 0°C i na toj temperaturi može se čuvati 3-4 tjedna uz relativnu vlažnost zraka 90 - 95%. Ako se cvjetača duže vrijeme ostavi na temperaturi -1°C, dolazi do oštećenja, odnosno, cvat poprima sivo-crnu boju i ima oštar miris. Na sobnoj temperaturi gubi upotrebljivost već nakon 3 dana.

Bolesti

Najznačajnije bolesti cvjetače su pjegavost kupusnjača, plamenjača, kupusna kila, bijela hrđa, pepelnica, suha trulež kupusa i fuzarijsko venuće.

Pjegavost kupusnjača

Alternaria brassica ili pjegavost kupusnjača je bolest čiji su simptomi vidljivi kao koncentrične tamnosmeđe pjege, a pojavljuju se na listovima. Pjege se javljaju  i na cvatu pokrivajući veći ili manji dio cvata, što dosta umanjuje vrijednost proizvoda na tržištu. Bolest se javlja tijekom cvatnje.

Plamenjača

Peronospora parasitica ili plamenjača pojavljuje se na listovima. Na listovima nastaju klorotične pjege koje kasnije obamru. Ako je napadnut veći broj listova, cijela se prijesadnica može osušiti. Osim listova, zaraženi mogu biti i cvjetovi na kojima nastaju tamne pjege. Parazit se najčešće prenosi na sjemenu, a pogoduje mu visoka relativna vlažnost zraka. Za tretiranje protiv uzročnika biljnih bolesti koriste se fungicidi.

Kupusna kila

Kupusna kila je značajna i raširena bolest kupusnjača kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Uzročnik bolesti je pseudogljiva, odnosno FLO patogen (gljivama sličan organizam), zvan Plasmodiophora brassicae Wor. Karakteristični simptomi bolesti su hipertrofije ili zadebljanja korijena vidljivi kao vretenaste izrasline ili kile, po kojima je bolest i dobila ime. Simptomi se mogu javiti i na nadzemnim organima biljke kao vidljivo žućenje listova, zaostajanja u rastu i razvoju, venuće. Suzbijanje bolesti je dosta teško, jer do sada ne postoje djelotvorne mjere zaštite kupusnjača od napada ove bolesti, pogotovo ne odgovarajući fungicidi. Iz tog razloga se poduzimaju određene mjere zaštite kupusnjača kao što su sterilizacija, drenaža i kalcifikacija tla.

Štetnici

Od štetnika koji nanose štete na cvjetači najčešći je kupusni buhač (Phyllotreta nemorum). On se vrlo često pojavljuje kod nas, naročito ako je vrijeme toplo i suho. Štete prave odrasli kukci - kornjaši, izgrizajući okrugle rupice u lišću, koji se za jačeg napada spajaju tako da cijeli list može biti pojeden.

Kupusna muha

Kupusna muha (Delia radieum) slična je kućnoj muhi. Ličinke su bjelkasta do svjetložućkasta tijela, nemaju noge niti vidljivu glavu. Ovaj štetnik napada korijenje tako da napadnuti dijelovi trunu, a u njima se nalaze ličinke muhe. Mlade biljke propadaju, starije zaostaju u rastu, ne formiraju glavu ili ona bude vrlo mala. Cvjetačino lišće je ljubičaste ili sivkaste boje. Biljke od bolesti polegnu i uvenu, te se lako čupaju iz tla. Ako se u prosjeku nađe više od 4 jaja ili ličinke po kvadratnom metru, treba provesti kemijsku zaštitu.

Kupusna lisna uš

Kupusna lisna uš (Brevicoryne Brassicae) u povoljnim uvjetima može se vrlo brzo prekomjerno namnožiti. Uzrokuje kovrčanje i deformaciju lišća koje žuti i suši se.Stoga, biljke zaostaju u rastu i propadaju, a pri većoj količini uši glavice propadaju. Razvoju uši pogoduje suho i toplo proljeće. Uzročnik se može naći na naličju donjeg lišća. Insekticidi koji se koriste za suzbijanje svih ovih štetnika su: Rogor EC ili Chromgor (1-1,5 l/ha) koji se primjenjuju u razdoblju od 15. - 20. lipnja, te Karathe EC, (0,3 l/ha), primjenjiv oko 10. - 15. srpnja.

Upotreba cvjetače

Cvjetača u kulinarstvu

Cvjetača je odavno zastupljena u kulinarstvu kao namirnica koju svi rado konzumiraju. Odlično se uklapa u razna variva ili jednostavno kao prilog. Kuha se u neposoljenoj vodi, zbog toga što lako potamni. Idealno bi bilo da se kuha na pari, kako bi se zadržala sve nutritivne vrijednosti. Često se događa da se cvjetača prekuha, odnosno postane gnjecava, umjesto da je čvrsta i hrskava. Kuha se u širokom loncu s malo vode u koju se može dodati kap limuna. Stavlja se u kipuću vodu s cvatnim drškom prema dolje i kuha 10 minuta u poklopljeno posudi.

Koristi se kao glavni sastojak za popečke, stavlja se u razne složence i jela s tjesteninom. Kuhana se poslužuje sama ili uz dodatak bijelog umaka, a može se preliti umakom od sira i zapeći u pećnici. Francuzi je jedu sirovu uz dodatak majoneze. Cvjetača pržena na maslacu je također vrlo ukusna, kao i juha od cvjetače.  Osim toga, vrlo rado je jedeno ukiseljenu u zimnici.

Cvjetača u medicini

Cvjetača je namirnica velike hranjive vrijednosti bogata vitaminom C, ali i vitaminima A, E, K i B. Također, u njoj se skrivaju brojni minerali kao što su kalij, sumpor, fosfor, bakar, mangan, natrij, cink, selen i magnezij.

Kako cvjetača uz brokulu, kupus i kelj pripada porodici kupusnjača, njena specifičnost je da je gotovo bez masti, da ima malo ugljikohidrata i općenito kalorija. Cvjetača obiluje antioksidansima i fitokemikalijama i poznata je po svojoj niskokaloričnosti sa svega 25 kcal na 100 g. Cvjetača, kao niskokalorična namirnica, a puna nutrijenata, koristi se u brojnim dijetama.

Zahvaljujući zdravom sastavu, cvjetača čuva zdravlje krvožilnog sustava, jača imunološki sustav, sprječava nastanak raka, idealna je za trudnice, štiti zdravlje očiju, pripomaže mršavljenju i održava zdrav i mladolik izgled.

Povijest

Cvjetača se najvjerojatnije razvila od divlje vrste koja se nalazi u Maloj Aziji i Grčkoj. Porijeklom je iz južne obalne i zapadne Europe, vjerojatno iz Italije. Povijest uzgoja cvjetače bilježi se čak od 6. stoljeća prije Krista, na području Mediterana. U većem broju na području Europe, počinje se uzgajati početkom 12. stoljeća u Grčkoj.

Cvjetača je u Rusiju došla tek prije 2 stoljeća, međutim, termofilnu biljku bilo je moguće uzgajati samo u južnim krajevima. Nakon što je poznati znanstvenik Bolotov razvio sjevernu verziju kupusa, postalo je moguće uzgoj povrća u sjevernom dijelu zemlje.

Zanimljivosti

Cvjetača pripada biljnoj vrsti koja se zove Brassica oleracea.

Ova vrsta uključuje i drugo uobičajeno povrće poput kelja, brokule i briselske klice. Vjerovali ili ne, sve to potječe iz uzgoja jedne jedine biljke - divljeg kupusa. Kroz stoljeća, poljoprivrednici su selektivno uzgajali biljku za određene osobine koje su željeli naglasiti. Na kraju se divlji kupus podijelio na različite sorte u kojima danas uživamo.

Foto: artverau / Pixabay