Bob (lat. Vicia faba) je jednogodišnja zeljasta biljka koja potječe iz porodice mahunarki (Fabaceae). Za razliku od drugih vrsta graha koji potječu iz Amerike, za bob se smatra da dolazi s Bliskog Istoka, te da se uzgaja još od doba neolita. Jedna je od najdrevnijih poznatih biljaka na zemlji, vjerojatno zbog jednostavnosti njegova uzgoja. Danas je rasprostranjen u svim dijelovima Europe.
Njegov naziv Vicia faba najvjerojatnije dolazi od latinskog vincire, što znači "vezati", i grčkog phago, što znači "jedem".
Bob ima pomalo neobičan okus i ne voli ga svatko. Svakako je bolji domaće uzgojen i skuhan netom nakon branja, pa ga se iz tog razloga isplati uzgajati kod kuće. To je ujedno i prva biljka koja dozrijeva u proljeće.
Svojim izgledom podsjeća na grašak, a kao i on može se pripremati svjež ili sušiti i pohranjivati. Grmolika je biljka i raste u visinu do 1 - 1,5 m. Njegovo lišće može biti dužine od 10 do 25 cm, a za razliku od ostalih mahunarki nema vitice pomoću kojih bi se hvatao za potporanj, pa ga je potrebno vezati. Cvijet je veličine od 1 do 2,5 cm, obično sa 5 latica i standardno bijele boje, ali postoje iznimke ovisno o sorti.
Neke sorte (npr. Crimson) imaju raskošne dekorativne cvjetove, opojna mirisa, no njihov urod je slabiji. Cvjetovi su dvospolni i nalaze se na kratkim peteljkama u grupama po dva ili tri. Cvatu otprilike 40 dana nakon sjetve, a zanimljivo je da su mu cvjetovi otvoreni većinom ujutro i prijepodne, te da se ne otvaraju kad je loše vrijeme.
Vrste boba
Bob se može razvrstati na različite načine, a najčešći je prema dužini njegove mahune. Bob dugačkih mahuna ima do osam zrna, dok bob kratkih mahuna (Windsors) ima upola manje i ona su više okruglog oblika.
Razvrstavamo ga i po boji zrna, koje može biti i najčešće jest zeleno, svijetlozeleno (gotovo bijelo) ili tamnocrveno. Zeleno je također i najbolje za zamrzavanje i čuvanje.
Postoje niske i visoke sorte boba, kao i vrste koje prezimljuju i one koje se siju u proljeće. Evo nekoliko najpoznatijih vrsta boba:
Aquadulce Claudia
Danas najpopularnija sorta duge mahune i bijelog zrna. Odlično podnosi niske temperature, prezimljavanje na otvorenom i rađa rano. Sije se od listopada do veljače, a cvate od travnja do lipnja. Može narasti do 100 cm u visinu i 40 cm u širinu, te je manje podložna napadu crne bobove muhe od ostalih sorti.
Dreadnought
Vrlo stara sorta i jedna od najukusnijih. Rodna je, a u mahunama bude 7 ili 8 zrna blijedozelene boje, koja pri zamrzavanju ne mijenjaju boju. Raste u visinu do 120 cm, a u širinu do 45 cm. Sije se od veljače do travnja, a cvate od svibnja do srpnja.
Bunyards Exibition
Ima duge mahune i bijela zrna, te je jedinstvenog okusa i zbog toga omiljen kuharima diljem svijeta. Raste do 12 cm u visinu, a mahune su mu duljine 25 do 30 cm i sadrže od 5 do 7 zrna, koja su ukusnog slatkastog okusa, i ne gube boju kuhanjem.
Express
Sorta svijetlozelenih zrna i jedna od najbrže sazrijevajućih među bobovima. Vrlo je otporan na hladnoću i niske temperature, ne gubi boju smrzavanjem, i odlična je okusa. Narast će do 90 cm u visinu i 25 cm u širinu. Može se sijati od rujna do studenog, ili u ožujku i travnju, a cvjetat će u svibnju i lipnju.
Imperial Green Longpod
Vrsta vrlo duge mahune, čak do 30-ak cm. Zrna su mu zelena i u mahuni ih je obično 9. Ukusan je svjež, ali je pogodan i za zamrzavanje. Raste do 120 cm u visinu i 45 cm u širinu. Sije se od veljače do svibnja, a cvate od svibnja do srpnja. Ova sorta loše podnosi vrućinu.
Jade
Ima duge zelene mahune i svijetlozelena zrna, a dobro podnosi i hladnoću i vrućinu. Generalno je vrlo otporna sorta, pa ju tako i bolesti i štetnici zaobilaze. Sije se od ožujka do svibnja, a cvjeta od svibnja do kolovoza.
Jubilee Hysor
Sorta bijelih zrna koja raste u visinu do 150 cm, te u širinu do 45 cm. Voli sunčana mjesta i često se koristi za uzgoj u stakleniku. Sije se od veljače do travnja, a cvjeta od lipnja do kolovoza.
Masterpiece Green Longpod
Sorta duge mahune i zelenih zrna, prema većini vrtlara najbolja zelena sorta boba. Raste dobro u svim uvjetima i relativno je otporan. Narast će do 90 cm visine i 45 cm širine. Sije se od veljače do travnja, a cvjeta od lipnja do kolovoza.
Meteor Vroma
Sorta dugih, čvrstih mahuna ispunjenih zelenim zrnima. Zimska je sorta i raste u visinu do 90 cm i u širinu do 35 cm. Rano daje urod i oduševljava svojim rodnim mahunama. Cvjeta od svibnja do kolovoza.
Red Epicure
Neobična sorta crvenih zrna i slovi za vrlo kvalitetnu, finog okusa. Iako su mu mahune zelene, lijepa crvena boja zrna se ne gubi ni kuhanjem. Dozrijeva od lipnja do augusta i pogodan je za zamrzavanje. Sije se između veljače i aprila.
Relon
Ima duge mahune, koje mogu narasti do 40 cm, punih zelenih zrna ugodnog okusa. Raste u visinu do 120 cm.
The Sutton
Niska, vrlo rodna sorta, svijetlozelenih zrna. Mahune narastu 15-ak cm i obično imaju 4 ili 5 sitnijih zrna. Slovi za ukusnu sortu, koja se može zamrzavati. S obzirom da raste do 30 cm u visinu, može se sijati u posudama ili kontejnerima, te ne treba potporanj. Sije se od studenog do srpnja, a cvate od svibnja do kolovoza.
Green Windsor
Sorta kratkih mahuna sa četiri zrna, tamno zelene boje. Popularan je jer ne gubi boju pri smrzavanju, te je vrlo ukusan. Raste 100 cm u visinu i 45 cm u širinu. Sije se od veljače do travnja, cvate od svibnja do srpnja, pa samim time i malo kasnije rađa.
White Windsor
Sorta, kao što joj naziv govori, bijelih zrna. Svojim karakteristikama, osi boje, sliči "Green Windsoru" - također u mahuni ima po 4 zrna, te će narasti do 100 cm visine.
Sadnja boba
Pri sadnji boba razmak između redova treba biti velik, a taj se razmak ponekad može iskoristiti za sadnju drugih (niskih) biljaka. Čim se pojave prvi plodovi na njemu, potrebno je odstraniti gornje dijelove. To je najbolji način suzbijanja crne uši koja se skoro uvijek pojavi u velikom broju. Ti su vrhovi također jestivi kuhani.
Prorjeđivanje boba nije potrebno.
Vrijeme sadnje
Bob možemo posijati u siječnju ili veljači u posudice, a čim se tlo otopi, odnosno nakon posljednjih mrazova, treba ga presaditi na otvoreno. Ako ga odmah sijemo vani, to će biti od sredine ožujka do sredine svibnja.
Iako je bob otporan na mraz, on može znatno usporiti njegov rast.
Zimske sorte mogu se saditi i u jesen.
Sadnja iz sjemena
Sjemenke boba se navečer namoče i slijedeći dan posade na mjestu na kojem će biljka rasti, na razmaku od 15 cm, na otprilike 5 cm dubine. Mahune će se početi razvijati potkraj proljeća ili u ljeto.
Može se saditi u blokovima ili dvoredima, a ako želite duže dobivati plod, svaki mjesec sadite nove.
Uzgoj na otvorenom
Najbolje ga je sijati u dvostruke redove, u plitke jarke, na razmak od 20 do 25 cm, te na dubinu od 5 cm. Jedan red od drugoga bi trebao biti razmaknut oko 60 cm.
Uzgoj pod staklom ili u posudama
Bob se može u zatvorenom uzgajati krajem zime, ali se u proljeće svakako presađuje na otvoreno.
Uzgaja se u posudama jedino u područjima s ekstremnim hladnoćama, gdje ne može prezimiti vani. Tada zemlja mora biti jako bogata kompostom, a posuda veličine do pola metra, te dubine najmanje 30 cm.
Tlo
Bob najviše voli humusna, srednje teška tla, koja dobro propuštaju vodu i zrak. Odgovara mu pH između 7 - 8.
Temperatura
Iako dobro podnosi hladnoću, minimalna temperatura koja mu je potrebna za klijanje je između 1 - 3°C, a zasigurno će proklijati iznad 5°C.
Generalno mu najbolje odgovara 20°C, a najniža temperatura na kojoj će opstati je -6°C.
Uzgoj boba
Bobu je potrebno otvoreno i sunčano mjesto, zaštićeno od jakih vjetrova. Potrebna je i plodna zemlja, a to se može postići dodavanjem komposta ili gnoja.
Ukoliko s boba izostanu cvjetovi, uzrok je obično hladno vrijeme ili nedostatak pčela. Iako je otporan na mraz i voli hladnije podneblje, mraz će ipak utjecati na razvoj mahune. Kad malo zatopli nastavit će rasti, no ukoliko dođe do većeg zatopljenja, njegov rast će ponovno stagnirati.
Plodored
Izmjena kultura ili plodored je sistem kojim se služi već mnogo generacija vrtlara, kao prevenciju od bolesti i štetnika. Vjeruje se da ako istu biljku sadite svake godine na isto mjesto, u zemlji mogu ostati štetnici i uzročnici bolesti, te se prenijeti slijedeće godine na istu biljku. Zato je potrebno da izgube domaćina, odnosno da biljku preselite na drugi komad zemlje.
Najbolji je plan rotacija kultura, tako da ih podijelimo u grupe i "vrtimo" na parceli, a u tom slučaju bob će se najbolje slagati zajedno sa graškom, mahunama, grahom trešnjevcem i grahom mahunarom. Također ga je dobro staviti u blizinu luka, poriluka, kukuruza šećerca, tikvice, bundeve i zelene salate.
Kukuruz i kupusnjače u njegovoj blizini će crpiti dušik koji otpušta bobovo korijenje, a već spomenuti špinat će mu goditi zbog zadržavanja vlage u tlu.
Zalijevanje
Ranojutarnjim prskanjem biljaka povećat ćete vlažnost i pomoći razvoju zrna.
Prije nego počne cvasti, nije ga potrebno mnogo zalijevati, ali nakon cvata i prilikom razvoja mahune i zrna potrebna je obilnija opskrba vodom.
Bob voli vlažno tlo i ima duboko korijenje, pa će crpiti vlažnost iz tla, ali dobra opcija je i posaditi špinat kao među kulturu jer održava vlažnost tla.
Gnojidba
Bob je potrebno prihranjivati gnojivima bogatim dušikom, fosforom i kalijem. Fosfor mu je potreban za razvoj, a kalij je posebno potreban ako kao među kulturu sadimo špinat (koji se preporučuje zbog zadržavanja vlažnosti tla) jer ga špinat crpi.
Tjedan dana prije sadnje boba bilo bi dobro u tlo utisnuti gnojivo u granulama.
Održavanje i njega
Više sorte trebat će poduprijeti štapovima i privezati konopcem, na nekoliko mjesta duž reda. Kada bob bude u punom cvatu, otkinite 8 cm mekanog vrha kako biste smanjili mogućnost pojave crne muhe, koja često napada bob, ali i da bi se počele puniti mahune.
Oblikovanje
Bob nije potrebno prorjeđivati ako ga pravilno posadimo, te je njegova njega izuzetno ne zahtjevna (osim obaveznog, gore navedenog, trganja vrhova).
Berba boba
Mahune boba berite kad zrna u njima nabreknu. Mogu se brati i u ranijoj fazi i kuhati cijele.
Pripazite da bob ne postane prestar za branje, a to ćete znati kad bude kožast i gibak, jer će otvrdnuti i promijeniti okus.
Obično se bere od početka do kraja ljeta. Ako ga želimo višekratno koristiti svježeg, potrebno ga je saditi u intervalima, otprilike jednom mjesečno, tako će i dozrijevati za branje.
Skladištenje
Bob je definitivno najukusniji kad se netom ubere s biljke, ali svaki se višak može zamrznuti za kasniju uporabu. Također ga je moguće sušiti. Tako osušen može se skladištiti do 12 mjeseci na tamnome mjestu, u hermetički zatvorenim posudama.
Nakon berbe (ili kupnje) do 5 dana bob se može čuvati u hladnjaku, u lagano zatvorenoj plastičnoj vrećici. Pripazite da bude čvrst i jarke boje, bez mrlja, sluzi ili nabora.
U mahunama se može čuvati i na otvorenom, ukoliko je temperatura između 7 i 9 stupnjeva i vlažnost zraka od 90 do 95 %.
Bolesti i štetnici
Crna bobova muha
Najčešći i najozbiljniji problem je crna bobova muha, no osim toga ima vrlo malo problema.
Pri pojavi crne muhe biljku treba posuti drvenim pepelom, te prskati koprivom ili jačim mlazom vode.
Postoji vjerovanje da se one neće ni pojaviti ukoliko posadimo ljetni vrijesak u blizini boba.
Masna pjegavost
Može se desiti da ga zahvati masna pjegavost, koja se rješava uništavanjem zahvaćenih biljaka.
Upotreba boba
Zrna boba rastu u mnogo većim mahunama od uobičajenih i ako nisu posve mlade, zrna je potrebno izvaditi i kuhati oko 3 min. Ako su mekana mogu se jesti zajedno sa sivo zelenom opnom, ali kod zrelijih mahuna kožicu je potrebno skinuti.
Bob u kulinarstvu
Mnoge se mahunarke mogu jesti svježe i cijele, a može se i pričekati da sazriju i osuše se na biljci. Može se kuhati ili peći, a njegova popularnost u posljednje vrijeme raste zbog visokog udjela proteina (26 %) i postoji mnogo recepata za kućnu pripremu.
Bob je tradicionalno jelo u mnogim zemljama poput Alžira, Kolumbije, Ekvadora, Indije, Iraka, Italije, Japana, Luksemburga, Malte, Meksika, Maroka, Nepala, Nizozemske, Perua, Portugala, Španjolske, Švedske, Sirije, Turske i Vijetnama.
U kineskoj kuhinji sprema se sa sojom i čilijem kao ljuta, fermentirana pasta poznata pod nazivom doubanjiang. U Egiptu ga spremaju podjednako siromašni i bogati, te je vrlo raširen. Najpoznatiji je kao osnovni sastojak falafela, te kao drevno jelo ful medames koje se danas smatra nacionalnim jelom Egipta.
Etiopija je zemlja gdje je upotreba boba također veoma raširena i utkana u svakodnevni život. Koristi se kao sastojak za pripremu shira, od čega se sprema jelo zvano shiro wot, vrlo poznato u toj zemlji. Koristi se u razdoblju posta u Etiopijskoj Ortodoksnoj Crkvi, a od kuhanog boba sprema se jelo baqella nifro koje se upotrebljava kao zalogaji u periodima žalosti.
Koristi se i u Grčkoj, iako je favizam prilično raširen na tom području zbog malarije u prošlosti, a na Kreti se servira uz tsikoudiu, alkoholno piće. U centralnom i srednjem Iranu se uzgaja bob, ali vrlo kratkog je vremena berbe (oko 2 tjedna) i sprema se s rižom kao vrlo poznato jelo zvano baghalee polo, što u doslovnom prijevodu znači "riža s bobom".
Jedna je od najviše konzumiranih biljaka u Sudanu.
Bob u medicini
Bob se u Peruu jede svjež ili sušen, te se sprema na razne načine, a jedan od najzanimljivijih je kao dodatak kućnog lijeka "panetela", koji se koristi za hidrataciju pri dijareji ili stomačnim infekcijama. Čak se spominje i kao lijek za koleru.
Sjemenke boba sadrže tvari koje se koriste u liječenju Parkinsonove bolesti, a spominje se i kao lijek za impotenciju.
Također je bogat vlaknima (25 %), a ona reguliraju probavu i utječu na mikrofloru crijeva, te tako potiču jačanje imunološkog sustava.
Često se preporučuje oboljelima od dijabetesa jer dijetalna vlakna uravnotežuju razinu šećera u krvi.
Zanimljivosti
Bob ima malo masnoća i mnogo bjelančevina, također je izvrstan izvor vlakana, vitamina A i C, kalija i željeza. Osobe koje pate od favizma, ne bi trebale konzumirati bob.
Zanimljiva je činjenica da je bob bio jedna od najomiljenijih namirnica u srednjem vijeku, a kasnije su ga zamijenili krumpir, grah i kukuruz.
Egipćani su ga cijenili zbog mišljenja da je jedna od biljaka koja pomaže u boljem začeću stoga su ga proglasili i nacionalnom hranom Egipta.
Povijest
U mnogim društvima zrno boba predstavlja novi početak. U starom Egiptu stavljali su ga uz pokojnika kao podsjetnik na novo rođenje, odnosno reinkarnaciju. Imao je važnu ulogu i jeli su ga i obični ljudi, kao i svećenici, jer je izvrstan izvor proteina. Kuhao se preko noći u velikom metanom kotlu i posluživao za doručak kao jelo zvano ful medames, koje se spravlja i danas.
U drevnoj Grčkoj i Rimu bob se koristio za glasanje: bijela zrna za "da", a crna za "ne". Pitagorejcima (sljedbenici Pitagore i svi koji su podupirali njegovo učenje i vjerovanja, 6. st. pr. Kr.) je bilo zabranjeno da ikada pojedu, spomenu ili čak pogledaju u bob.
U nekim se kulturama koristio za tzv. "proricanje iz graha", pri čemu se njegova zrna bacaju na zemlju i iz njih se iščitava budućnost. U europskom se folkloru, pak, spominje sađenje boba na noć Velikog Petka za bolju sreću.
Jede se tradicionalno u Italiji 2. studenog, kao sjećanje na nesreću koja se jednom dogodila na Siciliji. Navodno su propali svi usjevi osim boba, te je on sačuvao narod od umiranja od gladi. Zahvala je pripisana Svetom Josipu i tako se jede i danas na njegov dan.
Bob se spominje u bajkama mnogih zemalja kao čarobno zrno koje donosi sreću i onaj tko ga uvijek nosi sa sobom neće nikad ostati bez osnovnih životnih potrepština.
Foto: niebieskibanan / Pixabay
Odgovori