Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je biljka iz porodice usnača (lat. Lamiaceae). Potječe iz Indije odakle se u srednjem vijeku proširio diljem Europe i svijeta. Danas se najviše koristi u Italiji i Francuskoj. U narodu je još poznat kao bosilje, murtela, marjanec, murtila, bazilika, bažolek.
Riječ je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci čija razgranata stabljika može narasti 50 - 80 cm. Korijen je također razgranat te prodire dosta plitko, otprilike do 40 cm dubine.
Svijetlozeleni listovi su ovalni i iznimno aromatični. Na vrhovima su ušiljeni, a na rubovima su rijetko plitko nazubljeni. Veličina listova proporcionalno se povećava od vrha prema podnožju stabljike. Bijeli i mali cvjetovi smješteni su na vrhu stabljike i cvatu od lipnja do kolovoza. Bosiljak daje tamnosmeđe jajaste plodove koji su iznimno sitni (do 2 mm).
Bosiljak nabolje uspijeva na rahloj i vlažnoj zemlji uz dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti. Može se uzgajati i u manjim teglicama i u otvorenim obiteljskim vrtovima.
Vrste bosiljka
Postoji mnogo vrsta bosiljka koji potječu iz različitih dijelova svijeta. Primjerice, mogu se razlikovati mediteranski, indijski ili afrički bosiljak, a među njima postoji još više desetaka sorti bosiljka koji se međusobno razlikuju prema veličini, obliku, boji, mirisu i okusu.
Po izgledu listova
S obzirom na izgled listova, mogu se razlikovati sorte sa srednje velikim listovima, zatim grmolike sorte s nešto sitnijim listovima (npr. Piccolo, Omicum b. minumum) te sorte s listovima koje su otprilike veličine dlana (npr. Genovese, Foglia di lattuga). Listovi su kod većine sorti tamnozelene boje, ali izdvajaju se i poneke sorte s tamnocrvenim listovima (npr. Osmin purple, Red rubin).
Po aromi
Osim po izgledu listova, bosiljak se može razlikovati i po aromi. Tako zelene sorte imaju slađu aromu, a za sve ostale karakterističan je opor okus i miris. Zanimljivo je da je moguće pronaći bosiljak s okusom cimeta, limuna ili anisa.
Limunski bosiljak
Limunski bosiljak (lat. Ocimum americanum) naziva se još i indonezijskim bosiljkom. Riječ je o specifičnoj vrsti bosiljka koja je autohtona na Indijskom potkontinentu, jugoistočnoj Aziji, Africi i Kini. U skladu s tim, drugi dio latinskoga naziva americanum nije opravdan jer ova biljka ne potječe iz Amerike, već je uvezena u neke američke države.
U hrvatskome jeziku dobiva naziv limunski bosiljak zahvaljujući specifičnom mirisu te blagoj aromi limuna. Zbog takve arome često se koristi u izradi slastica, ali i kao začin za mnoga jela i čaj.
Što se tiče izgleda, limunski bosiljak ima uspravnu stabljiku i može narasti od 30 do 100 cm. Lancetasti listovi su dugi od 2 do 5 cm te imaju nazubljene rubove. Bijeli cvjetovi su dvospolni i skupljeni u uspravne cvatove koji cvatu u kolovozu i rujnu. Daje plod kalavac koji se dijeli na 4 manja crna ploda. Razmnožava se sjemenom koje se treba sijati od veljače do lipnja i koje obično proklija za otprilike 14 dana ako su temperature povoljne (15 - 25 °C).
Niže sorte bosiljka
Sve sorte imaju jednako ljekovito djelovanje, ali se ipak niže sorte ističu kao one koje su aromatičnije. Posebice se ističu sorte Genovese (slatki bosiljak), Clasico i sitni bosiljak.
Genovese (slatki bosiljak)
Genovese se naziva još slatkim bosiljkom. Ovisno o uvjetima uzgoja, može narasti od 20 do 80 cm. Izgledom posjeduje velike i svijetlozelene listove koji su pomalo svilenkasti te bijele cvjetove. Učestalo se koristi u talijanskoj kuhinji za pripremu pesto umaka.
Clasico
Sorta Clasico je nižeg rasta i obično naraste najviše do 40 cm. Ima izrazito prodoran i jak miris te se koristi kao začinska i aromatična biljka. Osim što se koristi u kuhinji, ova se sorta zbog mirisa može koristiti u vrtovima za odbijanje insekata.
Sitni bosiljak
Sitni bosiljak, koji potječe iz Indije i Šri Lanke, raste najviše do 30 cm visine. Poznat je po tome što odbija komarce i ostale kukce u domovima ili drugim prostorima gdje je posađen ili gdje se suši. Koristi se kao začin u različitim jelima ili može poslužiti za pripremu osvježavajućeg čaja. Također, sjeme se može samostalno jesti ili se može, primjerice, dodati u tijesto za kruh koji će tada dobiti specifičnu aromu.
Sadnja bosiljka
Prije sadnje potrebno je poznavati najpovoljnije vrijeme i zahtjeve za karakteristikama tla koje će biti najpogodnije za uzgoj. Uz to, bosiljak je moguće saditi iz sjemena ili presadnice, a jednako dobro uspijeva na većim otvorenim prostorima i na manjim prostorima, primjerice balkonima ili terasama obiteljskih kuća i stanova.
Vrijeme sadnje
Kao i većina začinskog bilja, bosiljak se sije u proljeće nakon što prođe opasnost od pojave mrazova.
Sadnja iz sjemena
Bosiljak je najbolje saditi početkom svibnja kako bi se izbjegle štete od kasnih proljetnih mrazova. Naravno, ako se sadi na područjima gdje nema velike opasnosti od mrazova, sjetva se može obaviti i ranije, dakle krajem travnja.
Prilikom sadnje potrebno je poštivati međuredni razmak od 50 cm. U jednu jamicu sije se od 3 do 5 sjemenki, a razmak između jamica treba biti od 20 do 25 cm. Dubina sjetve je od 0,5 do 1 cm. Sjeme zadržava klijavost od 4 do 5 godina, a počet će nicati za otprilike od 7 do 14 dana nakon što se obavi sjetva.
Kod ovakvoga načina sadnje i uzgoja, potrebno je navodnjavati nasad kako bi se kasnije dobila dva otkosa.
Sadnja presadnice
Vrijeme sadnje presadnice isto je kao i vrijeme sadnje sjemena. Presadnice se uvijek sade kada imaju 3 ili 4 para listića i kada narastu do 10 ili 12 cm. Prilikom sadnje presadnice također treba poštivati međuredni razmak od 50 cm.
Ako je riječ o manjim površinama, tada se presadnice mogu saditi ručno ili sadiljkom te u brazde poštujući razmak između biljaka od 30 do 40 cm.
Na većim površinama sadnja se obavlja sadilicama. Presadnice je najbolje presaditi kada je vlažno i oblačno vrijeme, ali ako vremenski uvjeti nisu takvi, nego sunčani i vedri, sadnju treba obaviti u predvečernjim satima. Neposredno nakon sadnje, presadnice je potrebno dobro zaliti.
Uzgoj u teglama
Bosiljak se može vrlo uspješno i lako uzgojiti u teglama. Za uzgoj u teglama najbolje je birati manje sorte zbog ekonomičnosti. Sjeme se sije izravno u teglu u 5 mm dubine, a teglu je potrebno smjestiti na mjesto gdje će biljka imati dovoljno svjetlosti. To može biti uz prozor ili na balkon. Također, važno je da tegla u koju ste posijali biljku ima dobru odvodnju. Kada biljka naraste do 20 cm, može joj se otkinuti vrh jer će taj potez potaknuti biljku da raste u obliku grma. Također, presađivanje biljke u veću teglu ili u vrt može se obaviti već kada biljka naraste otprilike 8 cm.
Tlo
Bosiljak vrlo dobro uspijeva na dubokim i propusnim tlima koja su srednje plodna, međutim zahtijeva veliki udio humusa. Što se tiče pH vrijednosti tla, bosiljak podnosi dosta širok raspon od 4,3 do 8,2. Troši vrlo malo hranjivih tvari iz tla, a vrlo brzo nadrasta okolne korove. Treba napomenuti da je osjetljiv na ostatke herbicida u tlu. Također, zahtijeva tlo koje ima dosta dobar vodni kapacitet i tlo koje se brzo zagrijava, a takva su aluvijalna tla i černozemi. Moguće ga je uzgajati i na pjeskovitim tlima, ali tada ga je potrebno redovito navodnjavati i prihranjivati mineralnim gnojivima.
U odnosu na pripremu tla, u jesen je obvezno duboko oranje kako bi se tlo pripremilo za sjetvu. Osnovna obrada tla treba se obaviti na dubini od 30 do 35 cm. Kada stigne rano proljeće obavlja se površinska obrada tla radi očuvanja vlage u tlu. Bosiljak na istom zemljištu može uspijevati 2 ili 3 godine.
Temperatura i klima
Bosiljak najbolje uspijeva na područjima gdje je vlažno i vrlo toplo, tj. gdje prevladava umjereno topla klima. Najpovoljnija temperatura za klijanje je od 18 do 20°C, premda može proklijati i pri temperaturi od 12°C, koja se smatra minimalnom za klijanje. Uz to, bitno je da je riječ o svijetlome staništu koje je zaštićeno od mraza. Bosiljak ne podnosi ni kišovito ni hladno vrijeme, a mlade i starije biljke smrzavaju se pri temperaturi od 0°C.
Uzgoj bosiljka
Uspješan uzgoj bosiljka odnosi se na slaganje kultura, zalijevanje, gnojidbu i razmnožavanje.
Slaganje kultura
Bosiljak se dobro uklapa u gotovo sve plodorede jer je jednogodišnja kultura. Uz to, preporučuje se posaditi ga na isto mjesto svake druge ili treće godine. Najbolje pretkulture za bosiljak su leguminoze (npr. grah, grašak, bob, soja, leća), a treba napomenuti da se bosiljak, primjerice, ne slaže s rutvicom.
Zalijevanje
Korijen bosiljka je razgranat i iznimno plitak, stoga je potrebno osigurati veliku količinu vlage, osobito u fazama klijanja, nicanja, izbijanja izbojaka i pupanja. Za vrijeme vegetacijskog razdoblja potrebno mu je od 600 do 650 mm2 padalina.
Za navodnjavanje nasada uobičajeno se koriste sistemi plavljenja, kanala, umjetne kiše te kap po kap. Na područjima umjerene klime, navodnjavanje se provodi svakih 7 - 10 dana.
Što se tiče zalijevanja bosiljka u vrtu ili u teglama, treba pratiti vlažnost zemlje i zalijevati ga tek kada se primijeti da je zemlja suha. Zalijevati treba što bliže dnu stabljike. Treba izbjegavati izravno polijevanje listova, a za vrijeme velikih i neprestanih vrućina može ga se zalijevati i svaki dan jer će se zemlja brzo sušiti.
Gnojidba
Što se tiče gnojidbe, tj. prihrane bosiljka, treba se pridržavati ustaljenih i provjerenih omjera. Kada je riječ o osnovnoj jesenskoj gnojidbi, treba kombinirati od 35 do 45 kg/ha fosfora i 80 kg/ha kalija. S druge strane, kada je riječ o početnoj, tj. proljetnoj gnojidbi, treba osigurati od 40 do 60 kg/ha dušika i od 18 do 20 kg/ha kalija. Uz to, preporučuje se prihrana tla nakon prve košnje s 30 ili 50 kg/ha dušika.
Ako uzgajate bosiljak u zatvorenom prostoru, preporučuje se gnojiti zemlju samo jednom mjesečno. Treba izbjegavati gnojenje ako temperature padnu ispod 16°C.
Razmnožavanje
Razmnožavanje bosiljka odvija se izravnom sjetvom sjemena te proizvodnjom presadnica u toplim gredicama. Bolji i uspješniji način je razmnožavanje presadnicama jer se dobiju dvije žetve godišnje. Sjetva se treba obaviti krajem veljače ili početkom ožujka jer presadnice trebaju biti spremne za presađivanje početkom svibnja. Temperatura u gredicama ne smije biti niža od 15°C jer razmnožavanje neće uspjeti.
Najoptimalniji uvjeti podrazumijevaju temperaturu tla od 20°C i temperaturu zraka od 25°C. Tada će sjeme proklijati za 5 ili 6 dana.
Na 1m2 dobit će se otprilike 1.000-1.200 biljaka, a za sjetvu koristi se 2 ili 3 g/m2 sjemena. To znači da za 50-80 m treba od 150 do 250 g sjemena.
Posljednjih 10-15 dana prije presađivanja, gredice treba danju izlagati svjetlosti i općenito vanjskim uvjetima kako bi se mlade biljke prilagodile kasnijem novom staništu.
Održavanje i njega
Održavanje i njega bosiljka sastoje se od redovitoga zalijevanja i prihranjivanja, borbe protiv korova, ali i pravilne rezidbe i oblikovanja.
Održavanje nasada
Nasad se treba održavati okopavanjem jer je bosiljak osjetljiv na herbicide. Svrha je okopavanja tlo učiniti rastresitim i uništiti korov. Važno je suzbiti dosta korova prije prvoga otkosa jer će se nakon toga biljka širiti i razgranati pa korov više neće moći rasti.
Prvo okopavanje vrši se otprilike 2 tjedna nakon presađivanja, a drugo otprilike 3 tjedna nakon prvog okopavanja. Na manjim je površinama okopavanje moguće obaviti ručno, a za veće površine potrebno je koristiti odgovarajuće strojeve.
Rezidba i oblikovanje
Važno je rezati listove bosiljka na pravilan način kako bi biljka mogla uspješno i zdravo rasti. Nikada se ne smije odjednom ukloniti više od 2/3 listova. Listovi se mogu početi rezati kada biljci naraste minimalno 6 listova i kada je visoka od 15 do 20 cm. Najbolje je rezati listove s vrha.
Berba bosiljka
Većinom se beru odrasli listovi bosiljka, i to prema potrebi kada listovi ojačaju, odnosno kada su postigli najviši stupanj aromatičnosti. To je obično vrijeme prije ili za vrijeme cvatnje, koja se odvija od lipnja do kolovoza. Na mjestu ubranih listova narast će novi izdanci i na taj se način produžuje vrijeme berbe.
Ako je riječ o većoj površini, potrebno je obaviti košnju dva puta godišnje - početkom srpnja i krajem rujna. Kositi treba na visinu od 10 do 12 cm. U tom slučaju, očekivani prinos nakon dva otkosa je od 6 do 8 tona svježe herbe po 1 ha ili od 1,3 do 1,7 suhe sjeckane tvari. Tako se potiče izbijanje više bočnih grana pa će biljka biti puno veća i razgranatija kada dođe vrijeme za drugu košnju - krajem rujna ili već krajem kolovoza.
Bosiljak se uvijek treba kositi kada je sunčano i suho vrijeme. Pokošen može ostati na polju od 4 do 6 sati dok ne povene.
Sušenje bosiljka
Ako se odlučite na sušenje bosiljka, preporučuje se oprati i očistiti listove prije sušenja kako bi se ukloniti mogući kontaminati. Treba napomenuti da sušenjem bosiljak gubi svoju aromu i to čak do 43% arome ako se suši na sobnoj temperaturi. Kako bi se spriječio gubitak ulja, bosiljak je najbolje sušiti na višim temperaturama (do 40°C).
Može se odrezati i sušiti i cijela biljka. Zavezana u svežanj treba se objesiti na mjesto koje je suho, sjenovito i prozračno.
Skladištenje bosiljka
Osušeni bosiljak obično se sprema u pakiranja koja ne propuštaju svjetlost i vlagu kako bi se spriječio gubitak ulja i promjena boje.
Uobičajeno se skladište listovi bosiljka. Listovi se mogu čuvati u vlažnoj krpi u hladnjaku 2 ili 3 dana, a mogu dobro podnijeti zamrzavanje do 3 mjeseca.
Također, listovi se mogu čuvati u staklenci s hermetičkim poklopcem, a u tom slučaju potrebno ih je lagano posoliti i prekriti maslinovim uljem. Dok budu stajali u hladnjaku, listovi će s vremenom pocrnjeti, ali će odlično začiniti maslinovo ulje.
Bosiljak sušen na zraku moguće je skladištiti na sobnoj temperaturi do 2 godine.
Bolesti
Za pravilan uzgoj bosiljka potrebno je poznavati određene bolesti i štetnike koji se mogu javiti na biljci, kao i mjere za pravilno suzbijanje. Od bolesti su najčešće one koje uzrokuju trulež biljke, a izdvajaju se i štetnici nematode koji napadaju korijen biljke.
Bolesti se na bosiljku uglavnom javljaju u toploj klimi gdje se za uzgoj koristi navodnjavanje. To su bolesti uzrokovane zemljišnim patogenima koji uzrokuju trulež biljke. Česte su bolesti trulež korijena, plamenjača bosiljka, siva plijesan, crna pjegavost lista te virus mozaika krastavca.
Bolesti se suzbijaju parnom dezinfekcijom tla ili fumigacijom ako je riječ o ekstremnim slučajevima zaraze. Uz to, alat i strojeve treba održavati čistima i u slučaju zaraze treba ukloniti sve dijelove zaražene biljke, kao i okolne zaražene biljke ako je došlo do širenja zaraze.
Plamenjača bosiljka
Plamenjača bosiljka nova je bolest koja se posljednjih godina širi diljem svijeta. Osim na bosiljku, bolest je potvrđena i na drugim biljkama iz porodice usnača. Jednom kada se zarazi, bosiljak više nije pogodan za tržište ili preradu. Prvi simptomi teško se primjećuju i uglavnom prođu neopaženo. Budući da listovi mijenjaju boju u žućkastu, može se pomisliti da biljci nedostaju hranjive tvari, primjerice dušik.
Prvi simptomi javljaju se na najdonjim listovima gdje je prisutnost vlage najveća. Tada se na naličju listova stvaraju tamne smeđe do ljubičaste nakupine koje listu daju „prljavi“ izgled. Pojavljuju se kloroze nepravilnog oblika koje su omeđene zelenim žilama. Kada je previše vlage, kloroze prelaze u nekroze tamnosmeđe do crne boje. Takvi se listovi potom uvijaju i otpadaju. Od zaraze do potpunog propadanja biljke potrebno je samo 7-10 dana.
S obzirom na to da je riječ o novoj bolesti, na našim prostorima za sada ne postoji sredstvo koje je službeno registrirano za suzbijanje. Veći proizvođači bosiljka mogu provoditi preventivne mjere zaštite dezinfekcijom zaštićenog prostora prije početka proizvodnje te uzgojem kultivara koji su manje osjetljivi.
Osnovna je mjera zaštite ipak uklanjanje zaraženih biljnih ostataka. Razmaci između lončanica trebaju biti dovoljni da bi se spriječilo zadržavanje vlage i kako bi se omogućio prolazak suhog zraka. Također, potrebno je češće prozračivati zaštićene prostore kako bi se osigurala relativna vlažnost zraka te izbjegavati prskanje biljaka vodom kako bi se izbjegla vlažnost listova.
Mlađe biljke osjetljivije su na zarazu nego starije, stoga se preporučuje zaštita biljke od samog početka klijanja. Ako su se već pojavili prvi simptomi, kod slabije zaraženih biljaka potrebno je ukloniti sve zaražene listove, a ostatak biljke i sve ostalo okolno bilje tretirati fungicidom.
Siva plijesan
Siva plijesan česta je bolest koja napada biljke i može uzrokovati štetu tijekom cijele godine. Uzrokuje ju gljivica Botrytis cinera. Uz bosiljak, napada i jagode, tikvice, rajčice, luk, ruže i druge grmove te cvijeće na vinovoj lozi.
Uglavnom se pojavljuje u rano proljeće kao uzrok epilepsije biljaka, a mlade biljke propadaju ubrzo nakon nastanka ove bolesti. Kasnije, u ljeto i jesen, može se pojaviti na gotovo svim dijelovima biljke. Pogoduje joj kišno i općenito vlažno vrijeme. Kada se pojavi na plodovima biljke, tada su oni nejestivi jer je infekcija toliko jaka da plod prekriva sivim pljesnivim premazom.
Za zaštitu biljaka od ove bolesti iznimno je važna higijena. To znači da u blizini nasada ne smije biti odumrlih dijelova biljke na kojima ima znakova bolesti. Uz to, nasadu treba osigurati prozračnost i obilan dotok svjetlosti do svakog lista i ploda. Biljke se preventivno mogu prskati određenim ekološkim pripravcima koji djeluju tako da povećavaju i podebljavaju stanične stijenke biljke i tako sprječavaju razvoj ove bolesti u tkivu biljke. Kada se primijeti jača infekcija, treba temeljito ukloniti oštećene dijelove biljke te koristiti snažniji fungicid.
Crna pjegavost lista
Crnu pjegavost lista uzrokuju gljivice roda Colletorichum. Učestala je bolest vinove loze, ali pogađa i bosiljak. Prema nazivu bolesti lako je zaključiti da je simptom ove bolesti pojava tamnosmeđih do crnih pjega s resastim rubom. Pjege se prvo javljaju na donjim listovima koji su stariji, a potom se postupno šire prema gore i mogu prekriti cijelu biljku. Na kraju, bolesni listovi požute i otpadnu. Bolesti pogoduje vlažno tlo i sjenovita mjesta gdje nema dovoljno svjetlosti.
Prevencija za ovu bolest jest osiguravanje odgovarajućih uvjeta za rast biljke. Za vrijeme sušnih razdoblja treba zalijevati samo tlo oko biljke, a nikako ne listove. Biljku je, također, moguće prskati preventivnim ekološkim pripravcima.
Virus mozaika krastavaca
Virus mozaika krastavaca obično uzrokuje smanjeni prinos i narušenu kvalitetu ploda. Učestalo se javlja kod paprike i rajčice. Može uzrokovati nanizam (poremećaj rasta) kod bosiljka zbog skraćenja internodija te deformaciju lista.
Prvi simptomi javljaju se u obliku žutih nepravilnih pjega na listovima, a ponekad se mogu pojaviti i pjege tamnije boje koje ukazuju na nekrozu tkiva. U nekih biljaka listovi postaju izduženi i suženi, a u nekih kraći i sitniji. Zbog izobličenosti cvijeta, plodovi izostaju ili se javljaju i vrlo malom broju.
Kao mjere prevencije najprije se preporučuje za proizvodnju koristiti zdravi rasad i ukloniti eventualne prijašnje zaražene biljne ostatke sa zemljišta. Kako korov može biti izvor zaraze, potrebno ga je redovito uništavati. Na većim površinama uzgoja nije pogrešno koristiti i ekološke pripravke protiv ove bolesti.
Štetnici
Od svih štetnika, izdvajaju se štetnici nematode koji mogu napasti korijen bosiljka. Poznavanjem simptoma bolesti, pravovremenim reagiranjem te primjerenim mjerama zaštite, ovi se štetnici mogu uspješno držati pod kontrolom.
Nematode
Štetnici nematode mogu uzrokovati veće štete na korijenu bosiljka. Inače je riječ o sitnim životinjama koje su poput crva i koje imaju bitnu ulogu u razgradnji humusa. Ulaskom u korijen biljke, ovi štetnici sprječavaju dotok vode i hranjivih tvari iz tla, što negativno utječe na razvoj biljke. Posljedično, biljka zaostaje u rastu i razvoju i zatim uvene.
Smatra se da se utjecaj ovih štetnika može smanjiti dodavanjem neke organske tvari, kao što je kokošje gnojivo, ili solarizacijom. Solarizacija se vrši tako da se na tlo postavi plastična folija s ciljem privlačenja sunčeve svjetlosti i zadržavanja topline i na taj se način smanjuje broj patogena u tlu.
Parazitske osice, pauci, stjenice
U svrhu kontrole napada štetnika, preporučuje se upotreba prirodnih predatora kao što su parazitske osice, pauci, stjenice i sl. Oni mogu uvelike pomoći kako bi se štetnici držali pod kontrolom. Uz njih, mogu se koristiti i reflektirajući malč, korisni kukci, ekstrakti biljaka te klopke za štetnike.
Upotreba bosiljka
Osim što je poznati začin, bosiljak je i cijenjeni lijek diljem svijeta. Upotrebljava se u medicini i u kulinarstvu.
Pripravci
Bosiljak u medicini
Ljekovito djelovanje bosiljka znanstveno je dokazano. Kao čajni napitak ili dodatak u hrani, bosiljak potiče probavu, otvara apetit, pomaže kod upala unutarnjih organa te uklanja grčeve, upale te probavne plinove.
Čaj od bosiljka naročito pomaže kod prehlade, kašlja, astme te općenito svih bolesti dišnih puteva. Razlog je u tomu što eterična ulja koja se nalaze u bosiljku djeluju antibakterijski i dezinfekcijski.
Također, bosiljak je i snažan antioksidans i štiti organizam od oštećenja koja mogu nastati djelovanjem slobodnih radikala. Naposljetku, kada se čaj od bosiljka pije navečer prije spavanja, tada pridonosi lakšem i smirenijem tlu jer uklanja nervozu i nemir.
Bosiljak u kulinarstvu
Bosiljak je diljem svijeta poznati začin, a u Italiji i talijanskoj kuhinji glavni je sastojak gotovo svih jela. U svrhu začina najčešće se koriste osušeni cijeli ili usitnjeni listovi, ali ipak su najbolji svježi listovi. Kao takav, učestali je začin u mnogim umacima, tjesteninama, povrću, jelima od rajčice i sl. Također, redoviti je sastojak različitih juha, svježih salata, namaza, tekućina za kuhanje ribe ili tekućina za začinjavanje pržene ribe.
Dobro se slaže i s jelima od krumpira, kukuruza i cvjetače. Kada se bosiljak koristi kao začin, potrebno ga je dodavati na kraju kuhanja jer dugo kuhanje može samo oduzeti njegov pozitivan utjecaj i specifičnu aromu.
Povijest
Naziv bosiljak potječe iz grčkoga jezika i znači kralj ili kraljevski, stoga se ova biljka često naziva i kraljevskom biljkom. Poznato je da je pradomovina bosiljka Indija gdje se i dandanas sadi u blizini hramova jer se smatra svetom biljkom.
Dijelovi bosiljka pronađeni su u Egiptu u faraonskim grobnicama u sklopu piramida koje potječu iz 3500. godine prije Krista. U starom Rimu bosiljak je također bio vrlo cijenjena biljka, osobito za vrijeme vladavine Gaja Julija Cezara. Najzaslužnije osobe za prijenos bosiljka s Istoka u Europu su svećenici i danas se bosiljak uspješno uzgaja diljem svijeta kao ukrasna, ljekovita i začinska biljka.
Zanimljivosti
Bosiljak se prvi put u književnosti spominje polovinom 17. stoljeća u engleskoj literaturi, a u američkoj literaturi čak 100 godina poslije.
Na području Haitija vjeruje se da bosiljak privlači novac, uspjeh i blagostanje pa trgovci na Haitiju često stavljaju bosiljak u svoje dućane kako bi privukli kupce i istjerali nesreću.
Foto: Crepessuzette / Pixabay
Odgovori