Dinja

Dinja (lat. Cucumis melo), također poznata kao pipun ili melon, je jednogodišnja biljka koja se uzgaja u toplijim krajevima. Dinja se sadi tijekom travnja i svibnja, a plodovi dozrijevaju u kolovozu, odnosno u rujnu. Smatra se da je porijeklo dinje iz Azije, s područja današnjeg Irana.

Cvijet dinje je lijepog, zvonolikog oblika, žute ili narančaste boje. Cvjetovi mogu biti muški, ženski i hermafroditi, a nedostatak raskošne cvatnje biljke može biti previše sjene/hlada, premalo ili previše zalijevanja, loše tlo ili nedovoljna prihrana. Cvijet oprašuju kukci i pčele. Dinju karakterizira tvrda kora, sočno meso/pulpa, a u sredini ploda nalaze se koštice.

Plod biljke je obično okrugao ili eliptičnog oblika, a listovi su slični listovima krastavaca, tamnozelene su boje te su im rubovi nazubljeni. Plod je obično težak od 1 do nekoliko kilograma, većinski sadrži vodu i šećer, od kojega prevladava saharoza. Stablo dinje je nerazvijeno, raste polegnuto po zemlji, vrsta je povijuše, a može dosezati i do 3 metra.

Na nekim plantažama komercijalnog uzgoja, zbog optimaliziranja korištenja plodnog tla, biljka se sadi na žičanoj mreži i stupovima u visinu.

Vrste dinja

Širom svijeta postoji postoje različite vrste dinja. Razlikuju se po boji kore, od narančaste ili nježno žute do zeleno crne ili prugaste, slične lubenici. Najpoznatije vrste dinja su:

• Noir de carmes
• Honeydews
• Pepinos
• Bola de oro
• Piel de Sapo
• Doral

Nadalje, kora može biti potpuno glatka ili hrapava. U autentičnim sortama koje se uzgajaju u Africi jestiva je i kora. Da bi se povećao prinos ploda, postoje i različite vrste hibrida. Mnogi hibridni plodovi dinje pojačavaju neke od karakteristika, poput slatkoće, a posebno dobro podnose transport u hladnjačama i duže čuvanje.

Noir de carmes

Stara sorta koja potječe iz Francuske, izuzetno je slatkastog mirisa i zeleno crne ili zeleno narančaste kore, ali dozrijeva u pjegavu narančastu. Ima aromatično meso koje je blago slatko. Plodovi su težine 2-3 kilograma. Optimalna temperatura tla za sadnju je 20°C, a sjetva u zatvorenom prostoru se vrši 3-4 tjedna prije zadnjeg mraza.

Honeydews

Honeydews je sorta kod koje je plod zaobljen, prosječne veličine između 2-2.5 kg. Kada dozreli blijedozelene je ili nježno žute boje, a kora je glatka i kozistentna. Karakterizira ju puno šećera, a pulpa je hrskava. Raste na području Sjeverne Amerike.

Ova sorta najbolje raste u poluaridnoj klimi, a bere se na temelju zrelosti, a ne veličine. Zrelost je teško procijeniti, ali temelji se na boji, a kvaliteta se određuje kada postane gotovo sferičnog oblika s korom bez udubina ili nedostataka. Također bi trebala imati i voštanu površinu kore što se odražava na kvalitetu njenog mesa jer se težina može pripisati visokom sadržaju vode u zrelom plodu.

Bola de oro

U prijevodu zlatni lijek, je sorta dinje koja pretežno raste na području Španjolske. Plod je srednje veličine, između 1-1,7 kg te, ovalnog oblika i ravnomjerne površine. Meso ploda je narančaste do bijele boje, ugodnog slatkastog mirisa i okusa.

Piel de Sapo

Piel de Sapo je sorta dinje s hrapavom kožom i lagano mrežaste teksture. Pulpa je hrskava i zelena te su većinom izduženog (jajolikog) oblika. Poznata je i kao božićna dinja te pripada porodici bundeva. Podrijetlom je iz Španjolske, a uzgaja se u Kaliforniji i Arizoni, Brazilu i Srednjoj Americi te se beru od lipnja do listopada. Zrela je otprilike 110 dana nakon sadnje, a može narasti do 30 centimetara u dužinu i 15 centimetara u promjeru.

Doral

Najčešće se uzgaja u našim krajevima, a može podnijeti i nešto niže temperature od ostalih. Postoji i niz uzgojenih hibrida sa specifičnim karakteristikama. Žute je boje, s blago hrapavom kožom, Doral dinja je sorta koja daje duguljasto voće veličine 3-4 kg. U ranim fazama rasta i tijekom oprašivanja važna je dobra vlaga tla, a poslije toga ne zahtijeva zalijevanje osim ako tlo nije jako suho i lišće ne pokaže znakove venuća.

Sadnja dinja

Dinja se može saditi izravnom sjetvom sjemena ili iz presadnica. Iako agronomi tvrde da njezin uzgoj nije težak, dobro je pripremiti tlo, jer biljka voli drenirano, hranjivo i tlo slabije ili neutralne kiselosti.

Vrijeme sadnje

Optimalno vrijeme sadnje je proljeće, točnije tijekom travnja i svibnja.

Sadnja iz sjemena

Prije sjetve iz sjemena, dobro je sjeme dezinficirati u otopini različitih čajeva ili kalij permanganata. Dobri dizificijent su domaći čajevi, poput kamilice. Preporučuje se da sjeme bude namočeno u čaju od kamilice do 24 sata. Posijano sjeme proklija već nakon 5 do 10 dana. Može se čuvati i nekoliko godina, važno je da bude zaštićeno od pljesni, prašine i vlage te različitih nametnika.

Sadnja sadnice

Presadnice se obično koriste na većim površinama sadnje, primjerice otvorenim plantažama ili u staklenicima. Preporuka je da se sade na metar razmaka.

Uzgoj na otvorenom

Biljka je izuzetno osjetljiva na mraz i ako se sade na otvorenom o tome valja posebnu brigu. Moguća zaštita je prekrivanje tek zasađene biljke folijom ili jutenim vrećama.

Uzgoj u staklenicima

Dinja je pogodna biljka za rast u staklenicima/plastenicima, ukoliko joj može pružati dovoljno mjesta te osigurati potrebne količine sunca, vode i vlage zraka. Profesionalni uzgajivači skloni su sadnji dinje u niskim tunelima, s folijom koja prekriva tlo, jer se tako biljka tijekom cijele vegetacije štiti od nametnika i bolesti.

Uzgoj u loncima

Može se saditi kao kao ukras u lončanicama te kao zeleni zid na balkonima ili terasama.

Tlo

Za pravilan rast i uzgoj biljke pogodna su drenirana, hranjiva tla slabije ili neutralne kiselosti (6-7.5 pH), puno sunca i redovito kontroliranje vlažnosti tla. Teška tla biljku opterećuju i sprečavaju njezin rast. Treba je saditi na sunčanim površinama. Korijen biljke razvija se na dubini od oko 40 cm, stoga razgranatom korijenu treba pripremiti dovoljno mjesta za kvalitetan razvoj. Veličina korijena dinje obično doseže i do 3 metra.

Temperatura

Biljci je potrebna umjereno topla klima, najbolje raste i razvija se pri temperaturama od 20 do 27°C. Optimalna temperatura za dozrijevanje ploda je između 25 i 28°C. Potrebna su joj područja manje vlažnosti zraka, dok su joj za rast potrebne velike količine vode. Otprilike dva tjedna pred dozrijevanje, prekidaju se velika navodnjavanja, kako bi plod bio što slađi.

Uzgoj dinja

Tijekom uzgoja dinje, potrebno je biljci osigurati stanište sa umjerenom visokim temperaturama, gdje će se moći dodavati potrebna gnojiva i zalijevanje.

Slaganje kultura

Kod sadnje dinje valja se držati plodoreda, a stručnjaci preporučuju da se biljka na istom tlu može saditi tek nakon četiri godine. Uvjet je da se na istom tlu u međuvremenu ne sade srodnici - krastavci, različite vrste tikvi i lubenice.

Zalijevanje

Dinji je potreban 1 centimetar zalijevanja tjedno, više od toga može naštetiti biljci. Također, od manjka vode, biljka može presušiti.

Gnojenje

Tijekom cijelog razvoja biljku je potrebno gnojiti. Preporučuju se i stajska i mineralna gnojiva. Računa se da je za hektar tla potrebno oko 20 tona stajskog gnojiva. Od presađivanja do cvatnje, koristi se vodotopivo gnojivo (NPK 11:44:11) sustavom kap po kap kroz dvadeset dana.

U razdoblju intezivnog formiranja ploda, koriste se gnojivo (NPK 16:8:32) koje je bogato magnezijem. U zadnjoj etapi razvoja do berbe, stavlja se gnojivo (NPK 9:12:36) koji plodu daje veliki postotak kalija, a smanjuje udio dušika. Kod uzgoja u zatvorenom prostoru valja računati i na dodatno oprašivanje.

Razmnožavanje

Cvjetovi dinje su jednolični, tj. imaju pojedinačne ženske i muške cvjetove. Također, postoje vrste hermafrodita, što može dovesti do samooprašivanja. Sve dinje imaju izmjeničnu generaciju, što znači da imaju životni ciklus u kojem višećelijsku diploidnu fazu prati haploidni stadij.

Klija iz endosperma i preraste u vinovu lozu. Kroz rast, dinja razvija i muške i ženske cvjetove. Ženski cvjetovi sastoje se od jajnika ispod latica, stigme i peteljki. Muški cvijet razvija samo predmet koji se zove mrav, koji proizvodi pelud.

Nakon što se cvijet opraši i oplodi, cvijet će uvenuti, dok će sjemena ostati.

Održavanje i njega

Mlade biljke u razvoju treba obilno zalijevati jednom na tjedan. Dotok vode u tlo mora biti strogo kontroliran kako od previše vlage korijen ne bih istrulio. Zalijevanje je posebno važno tijekom cvjetanja. Ovisno o sorti, dinje sazrijevaju dva i pol do tri mjeseca od sadnje. Na to utječu i klimatski uvjeti podneblja u kojoj je biljka zasađena.

Održavanje nasada

Uzgoj između redova nije potreban ako je sadnja na foliji, ali ako se nalazi u tlu, moguće je dok se redovi ne zatvore vinovom lozom i lišćem.

Rezidba i oblikovanje

Da bi se ostvario veći urod, biljku je potrebno obrezivati. Osnovno je pravilo da se glavna stabljika i bočne grane režu iznad petog ili šestog lista. Ako se biljka ne obrezuje, plodovi će biti manji, a urod slabiji.

Berba dinja

Dinje se beru u kolovozu i rujnu, kada ljuska počinje pucati i zrno dostiže dimenzije, boju i miris koji karakteriziraju predmetnu sortu. Plodovi se moraju sijeći oštrim nožem kako ne bi došlo do pucanja grana biljke.

Procijenjuje se da se na 10 m2 može dobiti 20-30 kg proizvoda.

Skladištenje

U vanjskim uvjetima dinja se bere nakon nestanka rose. Plod namijenjen komercijalnom uzgoju obično se bere prije punog sazrijevanja zbog kvalitetnijeg transporta i očuvanja osnovne kvalitete ploda. U domaćinstvu se čuva na hladnom i tamnom mjestu, primjerice u hladnjaku ili hladnim ostavama i podrumima i više od desetak dana. Narezanu dinju treba čuvati u zatvorenoj posudi jer njezin miris mogu preuzeti i druge namirnice.

Kupuje li se dinja na tržnicama, na otvorenim štandovima, preporučuje se svježu ju konzumirati što prije. Dinja se najčešće transportira bez pretpakiranja, a koriste se manje drvene, kartonske i sve češće kutije od obnavljajuće plastike. Paketi dinja za transport ne smiju biti preveliki i preteški (ne više od 20 do 22 kg) kako se plod ne bi oštetio ili došlo do pregrijavanja. Posljedica pregrijavanja ploda može biti truljenje i loš izgled.

Bolesti i štetnici

Tijekom rasta i razvoja dinju može napasti plamenjača, pepelnica, česte bolesti na našim poljima plastenicima i vrtovima te trulež. Da bi se to spriječilo dobro je koristiti pripravke na bazi mlijeka, sode, češnjaka i ljuski luka. Mogu se koristiti i pripravci na bazi bakra, ali nikako u vrijeme cvjetanja. Puževi, lisne uši, rovci i grinje najznačajniji su štetnici, stoga je pripravak od češnjaka idealna zaštita biljke.

Plamenjača

Bolest koju uzrokuje pseudogljivica Phytophthora infestans. Pojavljuje se za vrijeme velike vlažnosti, pri temperaturi od 18 do 20°C. Prepoznaje se po pjegama na plodovima, listovima i stabljici biljke.

Može se uspješno prevenirati, a ako se bolest pojavi treba hitno djelovati jer se može izgubiti cijeli urod. Preveniranje bolesti može se obaviti upotrebom zaštitnih kemijskih sredstava koji se koriste po propisanim uvjetima.

Pepelnica

Pepelnica je gljivično oboljenje i uglavnom se pojavljuje za vrijeme suhog i sunčanog vremena. Prepoznaje se po sivo-bijeloj prašini na listovima biljaka i stabljici.

Može se uspješno prevenirati, a ako se bolest pojavi treba hitno djelovati jer se može izgubiti cijeli urod. Preveniranje bolesti može se obaviti upotrebom zaštitnih kemijskih sredstava koji se koriste po propisanim uvjetima.

Nematode (korijenske)

Meloidogyne incognita, najčešća je vrsta nematoda koja napada ovaj usjev. Ta nematoda uzrokuje lezije u epidermi korijena, preko kojih ostale bakterijama i gljivicama uđu u biljku i time je zaraze.

Rovci

Kukci iz porodice Gryllotalpidae, česti su vrtni štetnici koji napaju korijen mladih biljaka. Kopajući tunele u tlu isušujuga ga. Najčešće se javljuju tijekom travnja i svibnja. S obzirom da se u nas dinja sadi u dalmatinskim krajevima izvrsna prirodna zaštita od ovih nametnika je usoljena riba. Prirodni neprijatelji rovaca su mačke, ptice i krtice. Trulež na nasadima uzrukuje prekomjerna količina vode u tlu.

Upotreba

U nekim kulturama koštice dinje izuzetno su cijenjene, primjerice u indijskoj kuhinji ili u Africi. Nutricionisti preporučuju da se koštice operu i osuše na kuhinjskom papiru.

Bogate su omega 3 kiselinama. Jedu se same, ali mogu dodati različitim vrstama peciva, tijestima, kolačima, cijele ili mljevene. Također se mogu i tostirati.

Od koštica dinje pripremaju se i ulja koja se koriste za snižavanje povišene tjelesne temperature i problema s probavnim i urinarnim smetnjama. Čaj od cvijeta dinje pomaže pri iskašljavanju ili povražanju.

Upotreba u medicini

Dinja je bogata vitaminom C, luteinom i zeaksantinom. Sadrži folnu kiselinu i u manjim dozama vitamine B kompleksa. Djeluje antikoagulacijski. Od minerala sadrži kalcij, magnezij, fosfor, cink, željezo i bakar. Sadrži i veliku količinu vode. U nutritivnim tablicama ili dijetetskim prehranama dinja ima svoje važno mjesto.

Koristi se u farmaceutskoj/kozmetičkoj industriji kao sastojak za pripremu različitih krema za njegu lica i tijela, maski za lice, umirujućih losiona, šampona i drugih različitih pripravaka za oporavak kože ili usporenje starenja. Miris dinje ugodno se širi prostorom i u svijećama za interijere.

S medicinskog aspekta dinja se koristi se u različitim dijetama. Odličan je detoksikator i ovlaživač cijelog tijela. Zbog šećera koji sadrži, u manjim količinama mogu je koristiti i dijabetičari. Potiče prirodnu preplanulost i niske je kalorične vrijednosti. U 100 grama dinje ima samo 33,7 kalorija.

Upotreba u kulinarstvu

Dinja je redovita je namirnica u azijskoj, mediteranskoj i kuhinji srednje Amerike. Ima karakterističan miris, opisuje se kao egzotičan, slatkast i intenzivan, a dobro rashlađena idealna je namirnica tijekom ljeta.

Iako je po botaničkoj klasifikaciji povrće, dinja je savršeni sastojak voćnih salata, kolača, parfe krema, ljetnih koktela, rakija, votke, likera, različitih džemova i sladoleda.

Često se koristi i kao dekoracija hrane, a servira se uz kockice leda. Idealna je namirnica i za lagani, a nutritivno vrijedni doručak, primjerice, uz hrskave pahuljice sok ili jogurt.

Dinja se često priprema i u hladnim juhama s rižom. Od dinje se može napraviti i ukusni slani ili slatki pire kao samostalni obrok ili prilog uz mesa ili salate.

Povijest i zanimljivosti

Dinja je bila poznata i u starom Egiptu, u dolini rijeke Nila, na dvoru kraljice Kleopatre, a u Europu je došla, prema dostupnim pisanim dokumentima, u 15. stoljeću u Italiju iz Armenije. Većina Mediteranaca odmah ju je prihvatila.

Dobro je znana priča kako je za jednu vrstu dinja zaslužan francuski pisac Aleksandar Dumas. Ponudio je gradskim vlastima grada Cavaillon da mu umjesto autorskih honorara do kraja života poklanjaju 12 plodova dinje godišnje. Zanimljivost je i u činjenici da se ta vrsta dinje i danas proizvodi u Provansi pod zaštićenom etiketom Melon de Cavaillon.

Foto: lorenzoandreotti / Pixabay