Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis) dolazi od latinskih riječi ros (rosa) i marinus (more), što zapravo znači "morska rosa". Njegov naziv opravdava činjenicu da mu za rast pogoduje vlaga koju donosi vjetar s mora.
Ovaj razgranati zimzeleni grm i dolazi i porodice usnača ili sunatica (Lamiaceae). Biljke srodne ružmarinu jesu: metvica, kadulja, majčina dušica, vrisak, lavanda...
Potječe s Mediterana, ali danas se osim u zemljama Sredozemlja uzgaja i u Engleskoj, Meksiku i SAD-u.
Grane ružmarina su uspravne i mogu narasti i do 2 m. Listovi su suprotno položeni na drvenastim grančicama, izduženi su (duljine 2 - 3 cm) i uski (2 - 4 mm). Glatki su i tamno zelene boje, naličje im je sivkastobijelo i dlakavo. Cvjetovi na ovom grmu rastu pršljenasto na malim peteljkama i bijele su ili svijetloplave boje. Plod se dijeli na dva mala smeđa oraščića. Biljka je intenzivnog i aromatičnog mirisa.
Srodnici
Vrste ružmarina
Postoje dvije vrste ružmarina, one koje rastu kao uspravni grm i one koje stvaraju zemljani pokrivač. Unutar te dvije vrste postoje razni tipovi ružmarina koji se razlikuju po boji, obliku, veličini i slično. Neke najčešće vrste ružmarina jesu: Rosemary officinalis, Otvoreni ružmarin, ružmarin Rosinka...
Rosemary officinalis
Najčešće susrećemo ovu vrstu ružmarina. Ovo je vrsta koja raste kao uspravni grm i može doseći visinu 1,5-2 m. Može se vidjeti u vrtovima, ali i loncima i teglicama na balkonima i prozorskim pragovima. U proljeće ima plave, bijele, ružičaste i ljubičaste cvjetove. Ima specifičan miris te zbog toga privlači korisne insekte. Listovi ovoga ružmarina koriste se u ljekovite svrhe. Izlučuje eterično ulje koje pomaže u oporavku od bolesti i produljenju mladolikosti.
Otvoreni ružmarin
Ovaj ružmarin možete prepoznati po sferičnoj krošnji. Lišće ima karakteristiku mijenjanja boje iz svijetlo zelene tijekom proljeća do plavkaste u jesen. Zbog odlične sposobnosti rasta ( do 1,5-2 m) koriste se za oblikovanje živica.
Ružmarin Rosinka
Izdanci ove biljke prekriveni su gusto raspoređenim lišćem. Visina stabljike je najviše do 40 cm. Listovi su mu tamnozelene boje, linearnog kopljastog oblika. Ako se odlučite za sadnju ružmarina u loncu ili teglici, ova vrsta je odličan izbor. Mase je oko 50 g po jednom grmu.
Uzgoj ružmarina
Briga o ružmarinu ovisi i području u kojem se uzgaja. U slučaju uzgajanja u kontinentalnim dijelovima, preporučljivo je da se uzgaja u teglama i prije pojave prvih mrazeva skloni u zatvoreni prostor. U mediteranskim područjima važno mu je omogućiti vegetaciju u područjima s puno dotoka sunca odnosno svijetla i treba ga zaštiti od propuha.
Tlo
Tlo u kojem će ružmarin najviše uživati je lagano pjeskovito, isušeno i ne kiselo. Ako je tlo kiselo, treba ga ovapniti. U slučaju da je tlo koje ste odabrali vrlo nabijeno i teško, onda pomiješajte zemlju s određenom količinom pijeska zbog bolje odvodnje. Potrebno mu je vapnenasto tlo i iznimno dobra drenaža. Na tlo pospite veliki šljunak ili izlomljenu ciglu, kako bi izbjegli višak vlage. Tla bogata kalcijem idealna su za ružmarin.
Klima
Kao što je nekoliko puta već spomenuto, ružmarin je biljka toplog podneblja i voli sunce. Međutim, unatoč toga, uspješno podnosi i niske temperature te mraz. Svejedno treba paziti u slučaju da su mrazevi praćeni vjetrom, to mu može nanijeti veliku štetu. Na temperaturama nižih od 15ºC dolazi do smrzavanja biljke.
Dobar rast ružmarina možete očekivati ako ga posadite uz zidove koji su okrenuti prema jugu ili jugozapadu. Mlade biljke je tijekom zime ipak bolje unijeti u zatvoreno. Nakon zime, u proljeće, u slučaju da izgleda spaljeno, treba ga podrezati sve do zdravih dijelova.
Vrijeme sadnje
Višegodišnja je biljka i može se uzgajati u bilo koje doba godine. Travanj je odličan izbor za sjetvu ružmarina s obzirom na to da klija puno teže od ostalih biljaka. Čak ni kada posijete svježe sjemenke ružmarina u travnju, nemojte očekivati naglo klijanje.
Slaganje kultura
Uz ružmarin se mogu se saditi kupus, cvjetača, kelj, koraba, brokula, sladić i druge biljke jer aromatično i začinsko bilje poput ružmarina omogućuje kvalitetniji odnos među povrćem u vrtu. Svojim intenzivnim mirisima tjeraju štetnike koji napadaju većinu lisnatog povrća.
Jedna od najboljih opcija za sadnju uz ružmarin su biljke koje vole slične uvjete rasta, kao što su timijan, kadulja i lavanda. Sve su mediteranskog podrijetla i imaju slične zahtjeve za sunčevu svjetlost i drenirano tlo. U blizini ružmarina mogu se saditi i druge vrste začinskog bilja poput bosiljka, matičnjaka i majčine dušice. Također vole sunce i dobro drenirano tlo, a mogu biti korisne i za privlačenje korisnih insekata u vrtu.
Jedna od najboljih opcija za sadnju voća uz ružmarin su plodovi mediteranskog područja, poput smokve i nara. Ove voćke imaju slične zahtjeve za rast kao i ružmarin, poput puno sunca, suhog i dobro dreniranog tla te otpornosti na sušu. Osim toga, neke voćke poput agruma također mogu uspješno rasti uz ružmarin. Limun, naranča i mandarina vole sunce i dobro drenirano tlo. Druga opcija za sadnju uz ružmarin su voćke poput breskve, nektarine i marelice. Ove voćke također vole sunce i dobro drenirano tlo, ali imaju više zahtjeva za zalijevanjem i vlažnost tla zbog čega je važno odabrati vrstu ružmarina koji dobro podnosi vlagu.
Također treba imati na umu da se izbjegava sadnja voćki koje imaju drugačije zahtjeve za rast od ružmarina, poput voćki koje vole vlažno tlo, kao što su jagode ili maline, ali i biljke koje vole hladnije i vlažnije uvjete rasta poput kopra, peršina i korijandera.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblici ružmarina ovise o potrebama vrtlara i području sadnje. Jedan od najčešćih uzgojnih oblika ružmarina je uspravni ili grmoliki. Ovaj oblik ružmarina se sastoji od stabljika koje rastu uspravno i granaju se u visini, stvarajući gušći grm. Dobar je izbor za manje vrtove ili za sadnju u posude.
Uzgoj u formi živice je drugi čest način uzgoja ružmarina. U ovom obliku, biljke se sade u redove i oblikuju u gustu i kompaktnu živicu te stvara gustu barijeru koja pruža zaštitu i privatnost.
Uzgoj u obliku kugle također je popularan način uzgoja ružmarina. Ovaj oblik uključuje oblikovanje biljke u jasno definiranu geometrijsku formu, poput kugle, kvadra ili konusa. Ovaj uzgojni oblik često se koristi u vrtovima s formalnim dizajnom.
Ružmarin se također može uzgajati u obliku viseće biljke ili u obliku penjačice. Ovi uzgojni oblici su dobar izbor za vertikalno uređenje vrta, poput penjanja po zidovima ili uzgoja na balkonima. Uzgoj u obliku bonsaija također je moguć za ružmarin. U ovom obliku, biljka se pažljivo oblikuje i orezuje kako bi stvorila minijaturna verzija biljke.
Faza mirovanja
Kao i mnoge druge biljke, ružmarin se priprema za zimu smanjenjem svoje aktivnosti i prelaskom u fazu mirovanja. Faza mirovanja kod ružmarina obično započinje u kasnu jesen ili početkom zime. Tijekom ove faze, ružmarin se priprema za niske temperature, manjak svjetlosti i manje vode. Rast biljke se usporava, a lišće postaje manje intenzivne zelene boje.
Važno je napomenuti da se faza mirovanja može razlikovati ovisno o klimi i uvjetima uzgoja. U nekim područjima, gdje zime nisu vrlo hladne, ružmarin može nastaviti rasti tijekom cijele godine. Međutim, čak i u takvim uvjetima, biljka će proći kroz razdoblje manje aktivnosti, što će se manifestirati kao usporavanje rasta i manje količina cvjetanja.
Kako bi se ružmarin pripremio za fazu mirovanja, potrebno mu je osigurati adekvatnu njegu tijekom jeseni, uključujući umjereno zalijevanje, gnojidbu tekućim gnojivima s niskim udjelom dušika te orezivanje kako bi se uklonili izdanci koji se protežu prema van i kako bi se oblikovao grm.
Sadnja ružmarina
Prirodno ružmarin možemo vidjeti na sunčanim i kamenitim područjima u priobalnim područjima. Međutim, ružmarin možete saditi i u vrtu kao začinsku, ljekovitu biljku.
Ružmarin se može saditi iz sjemena i iz reznica. Teško klija pa se preporuča sadnja iz reznica. Pri sadnji ružmarina treba obratiti pozornost na kvalitetu tla te položaj biljke u odnosu na sunce.
Sadnja sjemena
Ako sadite ružmarin iz sjemena, dobro je posijati svježe sjemenke ružmarina. Stručnjaci savjetuju da se ovakav način izbjegava jer je dosta zahtjevan i uglavnom neuspješan.
Sadnja reznica
Dobar izbor za sadnju ružmarina jesu reznice koje je najbolje uzeti u kasno proljeće s mladih grana. Reznice bi trebale biti duljine oko 8 cm, takve odrezane reznice stavljaju se u malu posudu s kompostom. Ispod posude treba postaviti tanjurić s vodom tako da kompost povuče vlagu. Kako bi osigurali toplinu biljci, posudu s kompostom i reznicom premjestite pod staklenu teglu ili na pola prerezanu plastičnu bocu. Dva mjeseca potrebno je da bi reznica ružmarina razvila korijenje i tada je spremna za sadnju. Reznice je važno saditi na udaljenosti od jednog metra, a razmak među biljkama mora biti od 0,5 do 0,8 m.
Kalemljenje
Ružmarin se ne može kalemiti ili cijepiti na druge biljke zbog činjenice da ružmarin pripada rodu Rosmarinus i da je vrlo specifičan u svojim potrebama i karakteristikama. Kalemljenje je proces koji uključuje uzimanje dijela biljke i spajanje s drugom biljkom kako bi se stvorila nova biljka. Međutim, ružmarin ima specifičan korijenov sustav koji se ne može uspješno spojiti s drugim vrstama biljaka. Umjesto toga, ružmarin se obično razmnožava vegetativnim reznicama koje se uzimaju iz zrelih grana biljke.
Uzgoj u vrtu
Rupe za sadnju reznica najbolje bi bilo iskopati još u jesen ili zimu.
Najbolje bi bilo ružmarin posaditi negdje gdje stalno ima sunca, međutim malo hlada neće mu naštetiti. Otporniji je od ostalih mediteranskih kultura i može podnijeti mrazove. U područjima gdje je dobra osvijetljenost ružmarin dobiva intenzivnu boju i okus.
Uzgoj u plasteniku
Ružmarin se jednako može uzgajati i u stakleniku. Navodnjavanje treba biti sustavno izmjereno i rasvjetu treba dodatno kontrolirati, prema potrebama ružmarina. Za uzgoj ružmarina, isušenje tla jednako je nepovoljno kao i njegovo pretjerano zalijevanje. Tijekom ljeta, grmlje treba zalijevati jednom dnevno. Obavezno treba izbjegavati korištenje hladne vode, primjerenija je odstajala voda, kao i za većinu biljaka.
Uzgoj u posudama
Pri odabiru teglice treba misliti na to da ružmarinu zbog snažnog korijena treba osigurati dovoljno prostora za rast. Otprilike neka budu minimalnog promjera 30 cm. Potreban je i rahli i propusni supstrat, umjesto toga možete koristiti i gotovi supstrat za mediteransko bilje.
Važno mu je osigurati puno sunca. Najbolje je staviti teglicu u blizini prozora i okrenuti prema zapadu ili jugu (potrebno mu je oko 6 sati izravnog dotoka sunca). U slučaju da takav položaj ne možete omogućiti ružmarinu, možete iznad njega staviti i lampu.
Zalijevati ga treba redovito, pogotovo kada vidite da je tlo u posudi suho, to provjerite tako da gurnete prst (5 cm u posudu). Može se zalijevati i poškropljavanjem vode po iglicama, ali ga nemojte previše zalijevati. Obavezno je paziti i na vlagu u zraku, tijekom zime, osobito u prostorijama koje se griju. Tijekom ljeta treba ga prihranjivati svaka dva tjedna, a tijekom zime jednom.
Preporučuje ih se prikratiti 10 - 15 cm kako bi se postigao kultivar uspravnog rasta.
Održavanje i njega
Kako biste imali ružmarin koji raste na uspješan i pravilan način važno je odvojiti vrijeme za orezivanje. Treba paziti na bolesti i štetočine koje napadaju ružmarin te ga zaštititi od korova.
Zalijevanje
Ružmarin je potrebno redovno i uravnoteženo zalijevati. Tijekom ljeta, za vrijeme vrućina, preporučeno je zalijevanje jednom do dva puta dnevno. Isto tako, važno je pripaziti da ne pretjerate, jer onda može doći do truljenja korijena odnosno propadanja biljke. Voli vlažan zrak, pa u slučaju nedostatka vlage, možete ga prskati. Prvih tjedan ili dva ružmarinu je potrebno više vode kako bi se dobro ukorijenio u tlo. Nakon toga, ako je ružmarin posađen na otvorenom, kiša će odraditi svoje. Otporan je na sušu, pa će preživjeti i ako ga ne zalijevate dugo vremena. Ružmarinu omogućite dobro drenirano tlo, jer ne voli tla koje se ne isušuju dobro.
Gnojidba
Ova zimzelena biljka ne zahtijeva posebnu gnojidbu. Ako mu date malo humusnog supstrata pri sadnji, to će mu biti dovoljno za dulje vremena. Međutim, tijekom prve godine uzgoja potrebno ga je prihraniti dva puta. Prvi puta u mjesecu travnju, s količinom od 100 do 150 kg/ha dušičnog gnojiva. Drugi puta treba ponoviti isto, već u svibnju. U kasnijim godinama vegetacije, prihrana se obavlja po potrebi (ovisno o tlu), tada treba koristiti mineralno NPK gnojivo (200 kg/ha).
Razmnožavanje
Ružmarin se može razmnožavati na 3 načina: položenicama, reznicama i sjemenom.
Razmnožavanje sjemenom
Razmnožavanje sjemenom je standardna metoda sjetve ružmarina sjemenom direktno u zemlju ili naklijavanjem.
Razmnožavanje položenicama
Razmnožavanja ružmarina položenicama vrši se polaganjem grančica u tlo bez da se odvoji od matične biljke. Prije polaganja u tlo potrebno je s dijela grančice koji će biti položen u zemlju ukloniti sve listiće, a ostatak ostaviti da raste. Grančicu je potrebno učvrstiti u zemlju kako se ne bi dizala te se nastavlja s uobičajenom njegom i zalijevanjem. Tijekom vremena grančica će razviti korijenje koja se rezom može odvojiti od matične biljke i posaditi na drugo mjesto.
Razmnožavanje reznicama (pelcanje)
Najpopularniji i najlakši način razmnožavanja ružmarina je pelcanje (reznicama). Potrebno je odrezati mlađu grančicu ružmarina koja nije do kraja "odrvenila" jer je jednogodišnje grančice lakše odrezati i brže se ukorijenjuju. Stare grančice teže formiraju korijen, i proces ukorijenjivanja je sporiji. Za pelcanje birajte grančice veličine od 8 - 10 cm. Laganim povlačenjem uklonite listiće s donje trećine grančice. Dio bez listića stavite u biostimulator koji će potaknuti brže formiranje korijenja, na primjer rastvor meda.
Tako pripremljenu grančicu stavite u čašicu s vodom i ostavite na sunčanom mjestu da stoji. Svakih 4 - 5 dana promijenite vodu u čašici. Nakon formiranja korijena grančicu možete presaditi na željeno mjesto. Najoptimalnija temperatura pri kojoj se ružmarin ukorijenjuje je 18°C
Presađivanje
Presađivanje ružmarina je jednostavan proces koji se obično vrši u proljeće, prije nego što biljka počne aktivno rasti. U ovom periodu, biljka će lakše podnijeti presađivanje i prilagoditi se novom okruženju. Ako se presađuje u lonac, odabire se veći lonac od trenutnog u kojem je biljka. Ružmarin voli dobru drenažu, pa se preporučuje dodavanje sloja šljunka na dno lonca. Ako se presađuje u vrt, odabire se sunčano i dobro drenirano mjesto.
Prije samog presađivanja, ružmarin je potrebno zaliti nekoliko dana prije kako bi se zemlja malo navlažila i lakše se mogao izvaditi iz starog lonca. Ako se biljka ne želi odvojiti od starog lonca, nježno se protrese kako bi se opustila zemlja oko korijena. Ako se ružmarin presađuje iz vrta, potrebno je iskopati rupu nekoliko centimetara veću od korijenovog sustava biljke.
Zatim se postavlja u novi lonac ili rupu u vrtu, popunjavaju sve praznine oko korijena zemljom i nježno pritisne kako bi se biljka čvrsto postavila. Ako se presađuje u lonac, ne treba stavljati previše zemlje na biljku, kako bi se spriječilo truljenje korijena. Ako se presađuje u vrt, nježno se nabija zemlja oko korijena kako bi se spriječila zračna džepovi.
Nakon presađivanja potrebno ga je obilno zaliti kako bi se zemlja u potpunosti navlažila. U prvim tjednima nakon presađivanja, preporučuje se izbjegavanje prekomjernog zalijevanja kako bi se izbjeglo truljenje korijena.
Pomlađivanje
Ružmarin se pomlađuje pravilnim rezidbom. Rezidba se obično provodi u kasnu zimu ili rano proljeće, prije nego što biljka krene s aktivnim rastom. Za pomlađivanje se obično koristi metoda "reza na drvo" gdje se biljka reže do zdravog, lignificiranog dijela debla kako bi se potaknu rast izdanka iz tog dijela. Također je moguće obaviti prorjeđivanje biljke, odnosno ukloniti starije i oštećene grane kako bi se potaknuo rast novih grana. Važno je napomenuti da se ružmarin ne bi trebao rezati prečesto, jer to može usporiti rast biljke i smanjiti njegovu produktivnost.
Prorjeđivanje
Ružmarin se prorjeđuje kako bi se potaknuo zdraviji rast biljke. Prorjeđivanje se obično provodi u proljeće kada se biljka počinje aktivno razvijati. Kod prorjeđivanja se uklanjaju slabe, deformirane, oštećene ili stare grane kako bi se osiguralo više prostora i svjetla za preostale grane. Prorjeđivanje također pomaže u sprečavanju prekomjernog rasta i omogućuje da se biljka bolje ventilira. Kada se prorijedi, ružmarin će bolje rasti i dati više zdravog i aromatičnog lišća. Važno je napomenuti da se ružmarin ne bi trebao prorjeđivati prečesto, jer to može usporiti rast biljke i smanjiti njezinu produktivnost. Stoga se preporučuje prorjeđivanje na svakih nekoliko godina.
Rezidba
Optimalan odabir za orezivanje ružmarina je rano proljeće, no to naravno ne mora biti baš tada. Oblikovanje je jednostavno, izboje bi trebalo skratiti za dvije trećine njihove dužine, ako ga želite održavati niskim. Ako ga želite držati ao nisku ogradu onda se reže jedna polovina, a za visoku ogradu dovoljno je orezati jednu trećinu.
Zaštita od vjetra
Ružmarin se obično smatra otpornom biljkom koja dobro podnosi sušu i vrućinu. Međutim, mlade biljke koje još nisu dovoljno ukorijenjene i razvijene mogu biti osjetljivije na jake vjetrove koji mogu uzrokovati fizička oštećenja i isušivanje. Stoga, ako je ružmarin tek posađen ili je još uvijek mlad, postavljanje fizičke barijere oko biljke, poput mreže za zaštitu od vjetra ili daske pomoći će u smanjenju učinka vjetra. Također, sadnja ružmarina u skupinama ili u zaštićenim dijelovima vrta može smanjiti izloženost vjetru.
Zaštita preko zime
Ružmarin je biljka koja je obično otporna na hladnoću, ali u ekstremno hladnim uvjetima može doći do oštećenja ili čak smrzavanja. Stoga je pravilna priprema tla ključna. Biljka se sadi u tlo koje je dobro drenirano kako bi se spriječilo nakupljanje vode koja može uzrokovati smrzavanje korijena. Također, ružmarin treba biti posađen na dovoljno sunčanoj poziciji kako bi se maksimizirala njegova sposobnost za apsorpciju sunčeve svjetlosti i topline.
U hladnijim područjima, gdje je moguće smrzavanje korijena uslijed dugotrajnih minusa, dodaje se sloja malča oko baze biljke, što će pomoći u zadržavanju topline i vlage u tlu. Sloj malča trebao bi biti debljine oko 5 - 7 cm.
Također, biljka se može zaštititi od smrzavanja prekrivanjem zaštitnim materijalom kao što su stara plahta ili tkanina koja će omogućiti zadržavanje topline i vlage oko biljke. Materijal treba biti postavljen na biljku tek nakon prvog mraza i mora se pažljivo ukloniti čim se vrijeme poboljša, kako ne bi došlo do prekomjernog zagrijavanja biljke.
Konačno, ako se ružmarin nalazi u posudi, važno je paziti da se posuda ne smrzne. Preporučuje se premjestiti posudu u zatvoreni prostor, gdje će biti zaštićena od smrzavanja. Ako je to nemoguće, posudu se može umotati za dodatni sloj izolacije kako bi se spriječilo smrzavanje korijena.
Bolesti
Ružmarin je dosta jaka biljka koja se može oduprijeti mnogim bolestima i štetnicima. Međutim, biljke koje su iz nekog razloga oslabljene ili pod stresom mogu postati žrtvama određenih problema. Uvjeti tla najčešći je problem koji se javlja kod razvoja ružmarina, iako štetnici i gljivice mogu također ubiti ružmarin. Neki problemi koji se javljaju jesu: stres vode, zimsko ubijanje, gljivične bolesti,...
Stres vode
Nekoliko puta već smo napomenuli kako ružmarin ne podnosi previše vode, te takva tla polako ubijaju biljke ružmarina. Veći je pobornik dobro isušenog tla uz umjerenu vlagu.
Zimsko ubijanje
U slučaju da ružmarin zahvati mraz, to ga može ubiti, međutim zamrzavanje nećete primijetiti sve do proljeća kada temperatura počne rasti. Ovo možete primijetiti po gubljenju boje, sušenju i lomljivosti grančica. Ako postoji koja zdrava grančica, onda sve okolne oštećene ogranke izrežite i biljka će se oporaviti.
Gljivične bolesti
Gljivične bolesti javljaju se uglavnom kada je u pitanu mokro tlo. Javlja se truljenje korijena uzrokovano Phytophthora spp. Stabljike ružmarina postaju žute i isušuju se, a dno stabljike i korijen postaju mekani i stvaraju neugodan miris. Premještanje biljke u ovakvim situacijama može ju spasiti, jedino ako korijen nije u potpunosti oštećen.
Štetnici
Različite vrste štetnika mogu se pojaviti na ružmarinu i oni se tada hrane biljkama ružmarina. Ružmarin se uglavnom uspijeva oporaviti od štetnika, osim ako je zaraza prevelika. Kukci iza sebe ostavljaju bijelu sluz koja podsjeća na pljuvačku.
Ružmarin pošpricajte oštrim mlazom vode da bi skinuli ostatke od kukaca. Možete koristiti i insekticidni sapun. Nekoliko puta dnevno možete poprskati biljke vodom kako bi muhe i njihove ličinke manje dolazile.
Bijelih mušica se možete riješiti i uz pomoć žutih ljepljivih zamki.
Upotreba ružmarina
Ružmarin se može koristiti na puno načina. Kao začinsko bilje, kao miris u ormarima, autima ili bilo gdje drugdje. Veliku korist ima i u liječenju.
Berba
Ovaj zimzeleni grm cvate dva puta godišnje, u travnju i u rujnu. Bere se u drugoj godini uzgoja. Stabljike ružmarina najbolje je brati odnosno rezati odmah ujutro nakon što se rosa osuši i prije nego što dnevna temperatura dosegne svoj maksimum.
Sušenje
Postupak sušenja ružmarina nije zahtjevan ni kompliciran, ali važno je pridržavati se određenih uputa kako bi bilo uspješno. Nakon branja, ružmarin je potrebno oprati i nakon toga ga staviti na papir za pečenje. U hladnjaku bi tako trebao stajati 10-ak dana.
Nakon sušenja, najbolje ga je čuvati u zatvorenim vrećicama ili posudama na hladnom i mračnom mjestu (u kuhinji ili podrumu). Od ružmarina možete praviti i vezene odnosno pletene bukete.
Skladištenje
Kako bi održali okus, miris i korisnost ružmarina važno je pravilno ga skladištiti. Najbolje je čuvati ga na hladnom i tamnom mjestu. U dobro zatvorenoj posudi ili vrećici kako vlaga ne bi mogla doprijeti do njega, jer ona uzrokuje plijesan. Na isti način čuva se i svježe i osušeno bilje, međutim osušeno ima dulji vijek trajanja.
Pripravci
Kulinarstvo
Ružmarinom na razne načine možete začiniti jela koja pripremate. Često se ružmarin koristi i kao eterično ulje. U zapečeni krumpir s maslinovim uljem, možete dodati svježi ružmarin. U obliku začina možete ga koristiti u raznim marinadama, pogotovo u pripremi ribe i mesa.
Mješavina začinskog bilja, Provansalka trava, u svojim sastojcima osim origana, mažurana, vriska ili čubra i timijana ima i ružmarina. Ako volite egzotičnu hranu i mirise, pokušajte spojiti nespojivo. Jabuka i čokolada odlično se slažu s ružmarinom.
Medicina
U slučaju da ste primijetili da imate slabije pamćenje nego prije, postavite ružmarin u prostoriju gdje najviše boravite. Pomaže kod menstrualnih grčeva, glavobolje i uspješno opušta mišiće. Ružmarin smanjuje razinu kortizola (hormon koji se luči tijekom stresa). Ulje ružmarina možete primijeniti kod masaže vlasišta na mjestima gdje vam se kosa prorjeđuje ili je više nema.
Ružmarin je jedan od najvećih prirodnih antioksidanata.
Eterično ulje ružmarina mora se koristiti razrjeđeno (s biljnim uljem). Ulje pomaže kod slabe cirkulacije (može se koristiti u masaži), kod kože sklone aknama i prištićima, prhuti na vlasištu i drugo.
Čaj od ružmarina možete koristiti za mršavljenje, za kosu, za cirkulaciju i drugo.
Zanimljivosti
Tijekom povijesti ružmarin je bio među omiljenim biljkama. Grčki i rimski bogovi bili su njegovi ljubitelji. Čak su ga grčki učenici stavljali na glavu kada su pripremali ispite, jer se tada vjerovalo, a vjeruje se još i danas, da ružmarin potiče pamćenje.
U Engleskoj je ružmarin bio simbol vjernosti, tako je nastao i običaj kićenja odjeće ružmarinom na svadbama. Ružmarin je u starom vijeku bio posvećen grčkoj božici ljepote i ljubavi, Afroditi.
Postoje brojni nazivi za ružmarin, neki od njih su: lucmarin, lusmarin, rabazinja, rosmarin, ruzmarin, zimorod, žmurod, sabor itd.
Možete napraviti i ružmarinovo vino tako da otkinete mladice i potom ih prelijete bijelim vinom. Nakon nekoliko dana procijedite smjesu i dobili ste ružmarinovo vino. Ono stimulira mozak, poboljšava cirkulaciju i rad bubrega. Dobar je lijek za glavobolju.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori