Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je samonikla trajna zeljasta biljka iz porodice lukova (Alliaceae). Srodnik je crvenom luku i češnjaku pa imaju sličan okus, miris i svojstva. Poznat je i pod nazivima zimski bijeli luk, šumski luk, srijemuš i divlji luk.
Iako su svi dijelovi medvjeđeg luka jestivi, od lukovice do zelenih plodova, ipak su najukusniji mladi listovi koje je najbolje brati prije samog formiranja cvjetne stapke.
Podzemni dio medvjeđeg luka čini bijela, uspravna i tanka lukovica koja je obavijena kožicama bijele boje. Iz lukovice raste stabljika koja u presjeku može biti trokutastog ili okruglog oblika, a duga je od 20 - 40 cm. Na njoj rastu dugački, eliptični i na vrhovima šiljasti listovi, koji se kod baze sužavaju u peteljke duge 5 - 20 mm. Cvjetovi medvjeđeg luka su bijele boje i skupljeni su u štitaste cvatove. Dvospolni su, a oblikom podsjećaju na zvjezdice. Plod je tobolac koji sadrži po nekoliko crnih sjemenki.
Sjetva i sadnja
Medvjeđi luk je samonikla biljka koju početkom proljeća možemo pronaći u šumama. Iako ga najčešće odlazimo brati u njegovom prirodnom staništu, medvjeđi luk je moguće uspješno uzgojiti u vrtu. Dakle, ako se odlučite za uzgoj medvjeđeg luka u vlastitom vrtu, šuma je pravo mjesto za skupljanje sjemena. Osim sjemenom, može se razmnožavati i lukovicama.
Lukovice se na proljeće mogu iskopati u šumi i posaditi u vrt, a mogu se i tijekom jeseni posaditi u posude pa uzgajati u zatvorenom prostoru.
No, kad je u pitanju uzgoj iz sjemena, sjeme medvjeđeg luka je najbolje izravno posaditi u vrt. Potrebno je pričekati da sjeme sazre pa ga prije sjetve stratificirati. Sjeme nakon sjetve treba dobro prekriti zemljom i ostaviti ga da tako prezimi. Nakon što se otopi snijeg i nestanu mrazevi, sjeme medvjeđeg luka će proklijati. Biljkama koje niknu kasnije odgovarat će mjesta koja su u potpunom hladu ili u polusjeni
Za uzgoj medvjeđeg luka pogodna su humusom bogata i vlažna tla. Iako mu najbolje odgovaraju polusjenovita mjesta ili hlad, rasti će i na osunčanim pozicijama u vrtu. Odgovara mu dobro drenirano tlo bogato hranivima, a najuspješnije raste u blizini potoka, rijeka i bjelogoričnih šuma.
Uzgoj i održavanje
Medvjeđi luk je odlična biljka za organski uzgoj jer ne zahtijeva gnojidbu ni upotrebu pesticida. Proizvodi se sezonski, što znači da je na tržnicama dostupan samo nekoliko mjeseci. Ne zahtijeva nikakve posebne mjere kada je održavanje u pitanju.
Bolesti i štetnici
Ne postoje značajnije bolesti ni štetnici koji bi mogli napasti medvjeđi luk.
Berba i čuvanje
Vrijeme cvatnje medvjeđeg luka ovisi o području u kojem raste pa tako u planinskim područjima cvjeta do lipnja, a u nizinama od kraja ožujka do svibnja. Lukovice se vade u ljetnim i jesenskim mjesecima, prije nego što sjemenke dozru, jer nadzemni dio biljke vrlo brzo nakon toga izumire.
Ne preporučuje se sušiti ili zamrzavati medvjeđi luk jer on u tom slučaju gubi svoja ljekovita svojstva, a i miris jako brzo ishlapi. Ako ga osušite, medvjeđi luk neće biti ni sličan onom tek ubranom, zato ga treba jesti odmah nakon branja.
No, ako želite sačuvati medvjeđi luk nešto dulje, možete ga konzervirati u ulju ili iskoristiti za pripremu aromatizirane soli. Za kiseljenje se koriste lukovice i neotvoreni cvatovi medvjeđeg luka.
Lukovice se mogu do šest mjeseci sačuvati na isti način na koji se čuva i klasični luk - na suhom i hladnom mjestu.
Medvjeđi luk u kuhinji
U kulinarstvu se upotrebljavaju listovi medvjeđeg luka od kojih se može pripremati svježa salata i sok, te lukovice koje treba koristiti svježe, odmah nakon iskapanja.
Medvjeđi luk se u kuhinji koristi na isti način kao i bijeli ili crveni luk. Najbolja opcija je jesti ga svježeg, pripremljenog na salatu, a mnogi ga zbog intenzivnog okusa i mirisa često dodaju zelenoj salati ili salati od kupusa.
Osim toga, može se dodavati i u umake, juhe ili u pesto. Njegov bogat, ali blag okus najbolje dolazi do izražaja u kombinaciji s njokima ili rižotom. Kuhanjem gubi svoj prepoznatljivi okus i miris pa ga jelima treba dodavati tek pred kraj.
Odličan je za pripremu zdravog i aromatičnog sira, odnosno namaza kojeg možete mazati na kruh u bilo koje doba dana. Namaz se pravi tako da medvjeđi luk jednostavno nasjeckate i pomiješate sa svježim sirom.
Jedini nedostatak medvjeđeg luka je taj što ima jak miris pa je važno napomenuti da se nakon konzumacije ove namirnice nećete moći lako riješiti neugodnog zadaha.
Ljekovita svojstva
Medvjeđi luk je jako ljekovita namirnica, ali je nepravedno zanemaren jer dosta ljudi nije upoznato s njegovim pozitivnim svojstvima. Bogat je vitaminima A i C te niacinom i folnom kiselinom. Zanimljivo je spomenuti da sadrži 14 puta više vitamina C nego limun. Od minerala koje sadrži posebno se ističu magnezij, sumpor i željezo.
Medvjeđi luk pomaže u jačanju imuniteta, čišćenju krvnih žila i crijeva te oporavku jetre. Dobra je namirnica za borbu protiv proljetnog umora te za čišćenje cijelog organizma od toksina. Osim toga, jača srčane mišiće, pomaže kod ateroskleroze te snižava kolesterol i visoki krvni tlak.
Može smiriti kašalj pa se u narodnoj medicini često koristi i za pripremu sirupa. Sirup se priprema tako da se luk nareže na sitne komade, prelije hladnom vodom i ostavi da odstoji preko noći. Tekućina se nakon toga procijedi i umiješa se med pa se sve skupa lagano kuha 15- ak minuta. Dnevno se tri puta uzima po jedna mala žličica sirupa.
Medvjeđi luk pomaže u otklanjaju probavnih smetnji, poboljšava apetit i umiruje upalu sluznice. Budući da ima antivirusno i antibakterijsko djelovanje, može smiriti upalu mokraćnog mjehura te poboljšati rad jetre, bubrega i žuči. Pomaže i kod oboljenja maternice.
Tijekom do sada provedenih kliničkih ispitivanja nisu zabilježene nuspojave izazvane konzumacijom medvjeđeg luka.
Smatra se kako ova biljka pomaže kod problema s nesanicom, vrtoglavicom ili slabim pamćenjem. Koristi se i za zdravlje kože, posebno u liječenju ekcema, dermatitisa, modrica, rana, hematoma i nadražene kože.
Povijest
Latinski naziv za medvjeđi luk dolazi od riječi "ursus" što u prijevodu znači medvjed. Naime, postoji legenda koja kaže kako su medvjedi nakon dugog zimskog sna jeli upravo ovu biljku kako bi izbacili toksine iz tijela i povratili snagu, pa je upravo zbog toga medvjeđi luk zaradio ovaj naziv.
Može se pronaći u šumama Azije i Europe, a u našim područjima raste i u nizinama i u planinskim područjima. Voli vlažna tla i sjenovita staništa, a najčešće ga možemo vidjeti u bukovim šumama.
Ova biljka se upotrebljava više od 5.000 godina, a svojim mirisom podsjeća na nešto blažu verziju češnjaka, što ga razlikuje od drugih sličnih, ali otrovnih šumskih biljaka. Naime, izgledom dosta nalikuje đurđici pa tijekom berbe treba biti oprezan kako ne bi došlo do zabune. Osim đurđici, medvjeđi luk je izgledom sličan i otrovnom mrazovcu i čemerici, stoga ako niste sigurni, radije ga nemojte brati i konzumirati jer biste mogli iskusiti ozbiljne zdravstvene probleme koji na kraju mogu dovesti do fatalnih posljedica.
Glavna razlika između spomenutih otrovnih biljaka i medvjeđeg luka je ta što nijedna od tih otrovnih biljaka nema miris po češnjaku kao što to medvjeđi luk ima, a ostale detalje po kojima možete raspoznati o kojoj je biljci riječ donosimo u nastavku.
Mrazovac ima tamne i deblje listove koji su povezani u krug, dok medvjeđi luk ima mekane listove svijetlo zelene boje i svaki od njih raste zasebno na stapkama. Također, listovi mrazovca su uski, imaju uvijene rubove i svijetlu žilu u sredini. Mrazovac raste na livadama i travnjacima, u vinogradima, voćnjacima, šikarama te u nekim šumama. Njegov gomolj ima smeđu ovojnicu.
Kod đurđice svaki list raste zasebno, a u svim fazama razvoja se uz listove mogu uočiti i pupoljci budućih cvjetova. Đurđica ima duguljaste, eliptične listove i deblji podanak bijele boje, koji raste horizontalno. Đurđice rastu pojedinačno ili u manjim skupinama, a možemo ih pronaći uz robove šuma, u šumama ili u šikarama.
Čemerike imaju mesnati podanak i listove jajastog oblika, uzdužno naborane i sa žilama. Obično rastu na vlažnim livadama ili uz sam rub šuma, pojedinačno ili u skupinama.
Foto: WikimediaImages/Pixabay
Odgovori