Kurkuma (lat. Curcuma longa) je ljekovita zeljasta biljka iz porodice đumbira (Zingiberaceae). Popularan je začin porijeklom iz Južne Azije, gdje se danas uzgaja 90% ove biljke.
Biljka može narasti od 2-2,5 m u visinu i ima karakteristično veliko, kopljasto i jarko zeleno lišće te žute dvospolne cvjetove. Bočno korijenje dugo je 6 cm i prodaje se kao "Curcuma longa", dok se drugi dio korijena, gomoljasto korijenje, prodaje kao "Curcuma rotunda". Oba dijela se suše i prodaje u trgovinama. Kurkuma je specifična zbog svog aromatičnog mirisa i lagano gorkog, zemljastog okusa s notama citrusa. Korijen je svijetložute do žutosmeđe boje.
Glavni spoj koji nalazimo u kurkumi je kurkumin. On je zaslužan za ljekovita svojstva ove biljke. Začin se koristi kao antioksidans te posjeduje antikancerogena, protuupalna i antibakterijska svojstva, stoga je poželjan, kao i đumbir, za uzgoj kod kuće. Dodaje se mnogim jelima, posebno riži, jer osim što je zdrav i ukusan, daje dekorativnu žutu boju.
Vrste kurkume
Poznato je otprilike oko 30 vrsta kurkume. U Indiji se većina kurkume koristi od sušena, a sorta 'Erode' je najbolja i najpopularnija.
Curcuma aromatica
Prva sorta je Curcuma aromatica ili Kasturi Manjal koja je poznata po svom ugodnom mirisu. Biljka je gomoljastog oblika i karakteriziraju je nepravilne, mesnate i guste grane korijena. Ima široku primjenu u grani kozmetike, koristi se kao prirodni kozmetički preparat za nanošenje na kožu. Kurkuma Kasturi bogata je antibakterijskim i antimikrobnim svojstvima. Antibakterijska svojstva pomažu u sprječavanju akni, prištića i mrlja. Štoviše, može se koristiti i kao sredstvo za pilinge. Pasta od Kasturi Manjala i senf ulje je dobar izbor za masažu tijela. Kasturi Manjal se uglavnom izbjegava u kuhanju jer je jako gorkog okusu. Prah napravljen iz korijena ove vrste kurkume može se lako dobiti od bilo kojeg dobavljača biljaka u Indiji, a njegova je boja vrlo bliska uobičajenoj kurkumi koja se koristi za kuhanje.
Curcuma longa
Druga sorta Curcuma longa ili Curry Manjal je popularna u curry prahu i široko se koristi u kulinarstvu. Glavni sastojak većine curry prahova je kurkuma proizvedena od sorte Curcumin longa, a priprema se kuhanjem korijena u vodi, a zatim sušenjem radi dobivanja praha. Vrlo je moćan sastojak koji čini jela šarenim, ukusnim i zdravim. Mnogo je načina na koje se kurkuma koristi za kuhanje i pripremu raznih pića. Curry je najpopularniji na Bliskom Istoku, Aziji i Indijskom potkontinentu, ali cijeli svijet također uživa u ovom začinu.
Curcuma caesia
Ova sorta kurkume poznata je kao Kari Manjal ili Crna kurkuma. Vrlo je rijetka sorta s korijenjem blago crne boje od kojeg se pripremaju razni lijekovi. Biljka se uzgaja na sličan način kao i obična kurkuma, a poput žute kurkume, crna je dostupna i u svježem obliku i u prahu. Korijen ima karakterističan sladak miris zbog prisutnosti esencijalnih ulja.
Coscinium fenestratum
Sorta kurkume poznata kao Mara Manjal ili Tree manjal koja je svojevrsna loza i izuzetno korisna u pripremi nekih vrlo posebnih lijekova. Postoji još samo nekoliko zrelih biljaka ove ljekovite vrste u zapadnim Ghatima. Nedavno istraživanje staništa ove vrste zabilježilo je samo 33 zrele biljke. Berberine, kemikalija koja se dobiva iz biljke, koristi se u modernoj industriji i industriji boja. Drvo širokog spektra antiseptičkih svojstava koristi se za liječenje bolesti jetre, čireva i rana.
Sadnja kurkume
Kurkuma se sadi iz korijena, odnosno rizoma, koje možete pronaći i kupiti u trgovinama. Važno je da korijen nije suh i prestar, nego da ima puno malih izbočina. Rast i razvoj biljke kurkume ovisi o dostupnosti hranjivih tvari, obradi tla, genotipu i okolišnim čimbenicima.
Vrijeme sadnje
Na području Indije, gdje se najviše uzgaja kurkuma, sadnja počinje krajem travnja i traje sve do početka srpnja. Na našem području preporučuje se saditi ju u kasnu zimu, najbolje u veljači. S obzirom na to da je kurkuma tropska biljka, zimi ju je potrebno zaštiti od hladnoće.
Tlo
Kurkuma dobro uspijeva na dreniranim ilovastim tlima, dok teška tla otežavaju rast i razvoj rizoma biljke. Biljka je osjetljiva na povećanu koncentraciju soli u tlu. Optimalni pH tla je u rasponu od 4,3 do 7,5.
Temperatura
Kurkuma zahtjeva temperaturu zraka od 18 do 27°C. Vremenske prilike nemaju značajni utjecaj na biljku u fazi sadnje i rasta, nego samo u vrijeme nicanja. Razvoj i širenje rizoma biljke zaustavlja se na temperaturama ispod 10°C i iznad 40°C.
Uzgoj u teglama
Kurkumu je lako uzgojiti i u teglama. Rizome je potrebno staviti u plastičnu foliju ili vrećicu te ih nekoliko tjedana ostaviti na tamnom mjestu dok biljka ne proklija. Za uzgoj treba uzeti veliku i duboku teglu i do pola napuniti pijeskom i kompostom. Zatim stavite proklijale rizome i zatrpajte istom mješavinom i na kraju zalijte. Važno je posudu s kurkumom staviti na sunčano i toplo mjesto u kući. Kada vanjske temperature pređu 20°C, teglu treba staviti vani u polusjenu.
Uzgoj u vrtu
Kurkuma je tropska biljka kojoj treba posvetiti malo više pažnje. Voli sunčana i topla mjesta. Tlo je potrebno održavati vlažnim, ali korijen nikako ne smije plivati u vodi. Rizomi se sade ukoso, na dubini od otprilike 7 centimetara i potrebno ih je prekriti kompostom. Također je nužno i vlaženje tla dok se ne pojave zeleni izdanci, otprilike 20-45 dana.
Uzgoj u stakleniku
Za uzgoj kurkume u stakleniku, kurkumu je potrebno navodnjavati po potrebi. Održavajte tlo vlažnim, ali ne prevlažnim, a listove jednom ili dvaput dnevno prskajte vodom kako bi joj povećali vlažnost. Ako se tlo u bilo kojem trenutku osuši, to će uvelike utjecati na smanjenje prinosa i žetvu.
Prvih nekoliko dana pružite joj djelomičnu hladovinu kako se nježni listovi ne bi ispržili na suncu. Tijekom ljeta i jeseni nastavite zalijevati kako bi tlo bilo dovoljno vlažno. Nahranite svoje biljke navodnjavanjem svakih nekoliko tjedana kompostom ili primjenjujući gnojivo koje se preporučuje za krumpir ili korijenske usjeve.
Uzgoj kurkume
Ovisno o vašem prostoru sadnje, kurkumu možete držati unutar doma kao kućnu biljku cijelo ljeto ili je premjestiti van nakon što prođe opasnost od mraza i ako je vrijeme dovoljno toplo.
Slaganje kultura
Kurkuma dobro uspijeva u susjedstvu s rižom, šećernom trskom, pamukom i bananom u južnim državama Indije. Također, uzgaja se kao posebna kultura ili se može miješati sa žitaricama, mahunarkama i povrćem.
Zalijevanje
Ono što kurkumi odgovara je vlažan zrak, ali usprkos tome previše vlage može uzrokovati sušenje i opadanje lišća. Nakon pojave cvjetova nije ju potrebno toliko zalijevati.
Gnojidba
Ako su joj listovi požutili ili ako primijetite da se slabo razvija prihranite ju organskim kompostom. Kurkuma reagira na povećanu plodnost, tako što daje veće prinose. Količina gnojiva ovisi o posađenih vrsti, vrsti tla i vremenskim uvjetima koji vladaju. Sve tropske biljke imaju vrijeme mirovanja pa tako i kurkuma. Ono nastupa nakon cvjetanja i traje otprilike mjesec dana. Nakon mirovanja, biljka se prihranjuje tekućim gnojivom i to se naziva faza aktivnog vegetativnog rasta. Najbolje gnojivo za prihranu je NPK.
Razmnožavanje
Kurkuma se razmnožava na dva načina: sjemenom (vrlo rijetko) i dijeljenjem rizoma (najčešće).
Održavanje i njega
Ovu tropsku biljku nije teško uzgajati i održavati iako zahtjeva određenu njegu. Potrebno joj je mnogo sunca i dobro zalijevanje.
Održavanje nasada
Svakih nekoliko dana provjeravajte svoje lonce i nakon što se klice počnu pojavljivati (nicati), premjestite biljku na prozorsku dasku ili pod rasvjetu.
Berba kurkume
Kurkuma je spremna za berbu kada lišće i stabljika poprime smeđu boju i postanu suhi, a to je otprilike sedam do 10 mjeseci nakon sadnje. Izvadite korijene vilicom i dobro otresite tlo sa svoje svježe kurkume. Izrežite stabljike nekoliko centimetara iznad mase rizoma i dobro ih operite.
Skladištenje
Korijeni će ostati svježi u hladnjaku do šest mjeseci u hermetički zatvorenoj vrećici ili posudi. Stavite ih u zamrzivač kako biste duže sačuvali svježinu i hranjiva svojstva. Obavezno izdvojite nekoliko najvećih za presađivanje i ponovni uzgoj.
Bolesti
Mnoge gljivice napadaju korijen kurkume. Potrebno je na vrijeme uočiti opasnosti kako bi se odmah poduzele sve mjere zaštite.
Trulež korijena
Trulež korijena kurkume uglavnom uzrokuje gljivični patogen Pythium graminicolum i P. aphaniderrnatum. U nekim je slučajevima Fusarium solani također odgovoran za ovu bolest. Simptomi se stvaraju i nadzemno i ispod zemlje. Može se primijetiti sušenje lišća po rubovima. Natopljena mjesta u području ovratnika proizvode gljivice. U teškom stanju cijela biljka propada. Gljivična infekcija uzrokuje propadanje korijena i gomolja. Ostali simptomi koji se uočavaju su slabo razvijeni korijeni i manje formiranje rizoma.
Lisne mrlje
Uzročnik bolesti je gljivica Colletotrichum capsici. Na lišću se pojavljuju duguljaste smeđe mrlje sa sivim središtima. Točke su dužine oko 4-5 cm i širine 2-3 cm. U naprednim fazama bolesti pojavljuju se crne točke koje predstavljaju gljivične acervule u koncentričnim prstenovima. Jako iscrpljeno lišće suši se i vene. Okruženi su žutim prstenovima. Na jednom listu može se primijetiti velik broj mrlja i kako bolest napreduje mrlje se proširuju i prekrivaju veći dio lista. Gljiva se prenosi na ljuskama rizoma koji su izvor primarne infekcije tijekom sjetve. Sekundarno širenje je vjetar, voda i druga fizička i biološka sredstva. Bolest se obično pojavljuje u listopadu ili studenom.
Druga vrsta lisnih mrlja, uzrokovana je patogenom Taphrina maculans. Nekoliko mrlja pojavljuje se na obje površine lista, a uglavnom su brojnije na gornjoj površini. Točke promjera 1-2 mm prvo se pojavljuju kao blijedožuta boja koja nije oštro definirana od ostatka tkiva i postaje prljavo žuta, a zatim produbljuju u boju starog zlata. Zaraženi listovi su iskrivljeni, imaju crvenkasto smeđi izgled i postaju žuti mnogo ranije u usporedbi s normalnim.
Suhi korijen
Bolest uzrokuje truljenje korijena i truljenje rizoma što rezultira tipičnom suhom truleži od listopada pa nadalje. Pogođeni rizomi izgledaju mekani i skupljeni, a kasnije se suše i postaju tvrdi. Folijarno žutenje i isušivanje lišća koji su uobičajeni simptomi zrelosti usjeva pokazuju se tijekom listopada i studenog, ali se ne razlikuje od simptoma ove bolesti. Kada se zaraženi rizomi otvore, zaražene zone obično izgledaju kao tamno smeđe mrlje. Patogen je fakultativni parazit i živi kao saprofit na organskoj tvari u tlu nekoliko godina. Širi se iz ranjivih biljaka.
Bakterijsko uvenuće
Brzo venuće i odumiranje cijele biljke bez žutila ili mrlja lišća su karakterističan simptom ove bolesti. Sve grane venu otprilike u isto vrijeme. Kad se stabljika biljke prereže poprečno, kora izgleda tamnija i natopljena vodom. Također, za bolest je karakteristično sluzavo lučenje koje izlazi prilikom pritiska na stabljiku. U kasnijim fazama bolesti, propadanje ispune biljke što može dovesti do šuplje stabljike. Bakterija je posebno razorna na vlažnim tlima pri temperaturama iznad 24°C zato što visoka temperatura tla i vlaga pogoduju razvijanju bolesti.
Štetnici
Štetnici kurkume su nematode i moljci te uzrokuju velike gospodarske i ekonomske štete.
Pamučna korijenska nematoda
Kurkumina korijen-čvor nematoda (Meloidogyne incognita) jedan je od glavnih problema, koji uzrokuje žuči (čvorove) u rizomima i znatne gubitke prinosa. Biljke na koje utječe ova nematoda ima karakteristične nadzemne simptome vodenog i nutritivnog stresa, žutila, uvenuća i zaostajanja biljke u razvoju. Ispod zemlje je primjetno truljenje korijenja, lukovice i gomolji koje je tipičan simptom bolesti. Smrt biljke može nastupiti pri visokoj infestaciji.
Moljac
Moljac Conogethes punctiferalis je najozbiljniji štetnik koji napada kurkumu. Ličinke se unose u pseudosteme i hrane se unutarnjim tkivima. Osušeni središnji izdanak karakterističan je simptom zaraze štetnicima. Odrasla jedinka je srednje veliki moljac sa rasponom krila oko 20 mm. Krila su mu narančasto žute boje s karakterističnim mutnim crnim mrljama. Potpuno odrasle ličinke su svijetlosmeđe boje s rijetkim dlačicama. Kako bi ih se riješili, najučikovitije je prskanje insekticidima (0,1%) u intervalima od 21 dana tijekom srpnja do listopada. Prskanje se mora započeti kada se prvi simptom napada štetnika primijeti na unutarnjem dijelu lista.
Upotreba kurkume
Kurkuma je začin koji ima gorak okus, a najčešće se koristi u azijskoj kuhinji, za aromatiziranje ili bojanje curry praha, senfa, maslaca i sireva. Korijen kurkume također se široko koristi za izradu lijekova. Sadrži kemikaliju žute boje koja se zove kurkumin, a koja se često koristi za bojanje hrane i kozmetike.
Pripravci
Kulinarstvo
Kurkuma se često dodaje jelima, pogotovo jelima s rižom i povrćem. Odličan je začin za voćne salate, proso, kus kus, krumpir, umake, palačinke, kolače i još mnogo toga. Istočnjački narodi također pripravljaju i čaj od kurkume.
Preporučuje se staviti samo pola žličice kurkume u jelo, jer bi u protivnom njezin bogat okus prevladao.
Čaj od kurkume smatra se sigurnim za konzumaciju, a može pomoći ublažiti bol i upalu te ojačati imunološki sustav. Međutim, osobe koje imaju dijabetes ili uzimaju sredstvo za razrjeđivanje krvi trebali bi razgovarati sa svojim liječnikom prije konzumacije.
Medicina
Žlica mljevene kurkume ima 29 kalorija, skoro 1 gram proteina, 2 grama vlakana i 6 grama ugljikohidrata. Sadrži minerale poput mangana, fosfora i kalija. Ljekovita svojstva kurkume mogu poboljšati imunološki sustav, čak i kod osoba s imunološkim poremećajima.
Povijest
Posljednjih godina kurkuma privlači brojne interese zbog svojih prirodnih ljekovitih svojstava, ali se u medicinske svrhe koristi već 4.500 godina.
Analize lonaca i posuđa pronađenih u blizini New Delhija otkrile su ostatke kurkume, đumbira i češnjaka koji datiraju još od 2500. godine prije Krista. Oko 500. godine prije Krista, kurkuma se pojavila kao važan dio ayurvedske medicine.
Zanimljivosti
Kurkuma je prirodni protuotrov za ugrize kraljevske kobre.
Ljudi u Srednjem vijeku nazvali su kurkumu "indijskim šafranom", jer se često koristila kao jeftinija alternativa šafranu.
Pasta od kurkume je kućni lijek za opekline od sunca, a također je sastojak mnogih komercijalnih krema za sunčanje.
U indijskoj kulturi, važnost kurkume nadilazi medicinu. Hinduistička religija kurkumu vidi kao pogodnu i svetu. Postoji tradicija na dan vjenčanja u kojoj mladoženja za vrat mladenke veže vrpcu obojenu žutom kurkumom. Ova vrpca, poznata kao mangala sutra, ukazuje da je žena udana i sposobna voditi domaćinstvo. Tradicija se i dalje nastavlja u hinduističkim zajednicama i uspoređuje se sa zapadnom razmjenom vjenčanih prstenova.
U dijelovima južne Indije komad korijena kurkume nosi se kao amajlija za zaštitu od zlih duhova.
Žuto prirodno bojanje kurkumom stoljećima se koristi za bojanje odjeće i niti. Budističke haljine nalik šafranu obojene su kurkumom. U državama na jugozapadu Indije, djeca oblače odjeću boje kurkume kako bi ju nosila tijekom festivala u Onamu.
Foto: omking36 / Pixabay
Odgovori