Jela (lat. Abies) je vrsta crnogoričnog drveta iz porodice borovki (Pinacaea) i pripada četinjačama. Svi članovi, osim ariša kojem u jesen padaju iglice, su zimzelena i igličasta stabla, a najpoznatiji su ariš, nordijska jela, bor, smreka i cedar. Obuhvaća više od 40 vrsta koje su rasprostranjene na sjevernoj polutci u umjerenom pojasu. Latinsko ime dobila je po glagolu "abire" što znači otići i opisuje njezinu tendenciju rasta u visinu.
Stablo jele može narasti do 60 m i živjeti nekoliko stotina godina. Krošnja je u mlađim godinama piramidalna, ali se u starosti grane na gornjem dijelu šire i vrh postaje ravan. Promjer debla može biti i veći od 2 m. U mladosti je kora glatka i sivkasta, ali kasnije puca i tvori uglaste ljuske. Unutrašnji dio kore ostaje crvenkaste boje s puno smole koja ga prekriva. Grane rastu horizontalno i prekrivene su tamnozelenim iglicama. Pupoljci su karakteristične crvenkaste boje. Iglice su meke i plosnate, a na granama mogu ostati i do 8 godina.
Muški i ženski cvjetovi dozrijevaju na istoj biljci i cvjetaju od travnja do lipnja. Muški cvjetovi su žućkaste do smeđe boje, dok su ženski bijele boje. Češeri dozrijevaju u rujnu i tamnosmeđe su boje. U njima je skrivena crvenkastosmeđa plosnata sjemenka. Korijenski sustav prodire duboko i veoma je raširen te čvrsto drži biljku i pri naletima vjetra.
Jela je rasprostranjena diljem Europe, a u Hrvatskoj postoji i jedna autohtona vrsta. Uz grab i bukvu je drvo koje najčešće viđamo, a uzgojene su i šume od čistog jelinog drva. Najviše raste u brdsko-planinskom području, ali rijetko se nalazi iznad 2.000 m nadmorske visine. Zbog spuštenih grana i glatkih iglica dobro podnosi nanose snijega.
Srodnici
Vrste jela
U svijetu postoji oko 40 vrsta jela, ali iz komercijalnih razloga danas se mogu naći i mnogi kultivari. Miješanjem se dobivaju jele različitih boja i izgleda te izdržljivosti iglica iglica. U nastavku se nalaze neke od najpoznatijih.
Obična jela
Obična jela je najrasprostranjenija vrsta jele. Ima karakterističnu piramidalnu krošnju i otporna je na hladnoću. Uz hrast lužnjak, najčešće je drvo u Hrvatskoj. Uzgaja se zbog ukrašavanja u božićnom razdoblju, ali i zbog kvalitetnog drva za obradu.
Grčka jela
Grčka jela ima izrazito bogatu i gustu piramidalnu krošnju i duže iglice zbog čega joj grane izgledaju veće i raskošnije. Rasprostranjena je na području Grčke, a najviše se sadi kao ukrasno stablo i u parkovima. Otporna je na gradska onečišćenja i sušnu klimu. Brzog je rasta i zahvalna je za uzgoj.
Gorostasna jela
Gorostasna jela svoje ime zahvaljuje visokom rastu. Raste sporo, ali može doseći visine do 84 metra. Najviši primjerci rastu na području SAD-a. Otporna je na niske temperature i ima piramidalnu krošnju. Njezine su iglice prošarane bijelom crtom te se kuhaju za čaj, a unutrašnjost debla se može samljeti i dodavati juhama.
Alžirska jela
Kako joj samo ime kaže, alžirska jela potječe s područja sjeverne Afrike. Poznata je po velikim češerima koji su isprva plavo zelene boje, a kasnije postaju smeđi. Odgovara joj glinasto i duboko tlo te puno sunca. Raste u planinskom području i osjetljiva je na gradsko onečišćenje. Brzo raste i dobro podnosi sušu te je pokazatelj čistog okoliša.
Koloradska jela
Koloradska jela ima mnoštvo kultivara koji se uzgajaju u parkovima i perivojima. Zove se još i dugoigličasta zbog dugih srebrenastih iglica. Izvorno potječe sa Stjenjaka u SAD-u, ali je danas raširena po cijelom svijetu. Brzo raste i otporna je na gradska onečišćenja.
Kavkaska jela
Kavkaska jela dolazi s istoimenog područja, ali zbog lijepog piramidalnog oblika popularna je diljem svijeta kao božićno drvce. Ima nekoliko kultivara čija boja varira od srebrne do zlatnožute. Dobro podnosi niske temperature i brzo raste, a može narasti čak do 80 metara. Najčešće se nalazi u parkovima i perivojima.
Balzmasta jela
Balzmasta jela je ime dobila zbog smole koju proizvodi. Potječe s područja SAD-a i Kanade, a u Europu je stigla u 19. stoljeću. Kao ukrasno drvo se uzgaja u parkovima, ali je i gospodarski značajna. Njezina se smola otapa i koristi se za lijepljenje optičkih instrumenata. Drvo je mekano, ali se koristi za izradu papira.
Španjolska jela
Španjolska jela izvorno potječe s područja Europe, a poznata je po tome da su češeri plavkaste boje i stoje uspravno. Voli toplu i suhu klimu te dosta sunca. Danas se proširila i na područje sjeverne Afrike.
Uzgoj jele
Jela je veoma popularna kultura za uzgoj u javnim ili privatnim parkovima. Također, popularna je božićna dekoracija i potreba za njom je povećana. Donosimo nekoliko savjeta kako ju što pravilnije uzgojiti.
Tlo
Jela nema velike zahtjeve prema tlu, pa joj neće smetati rast na siromašnim tlima. Traži duboka tla kako bi se korijen mogao pravilno razviti. Ne smetaju joj ni kisela tla, a neke vrste mogu uspjeti i na pjeskovitim tlima. Kod uzgoja je potrebno usporediti prirodno stanište vrste s tlom na kojem se sadi. Također, neke vrste ne mogu podnijeti onečišćena tla. Najviše joj odgovaraju vapnenačka i silikatna tla.
Klima
Jela je biljka umjerene klime, pa je rasprostranjena u većem dijelu Europe i Sjeverne Amerike. Pretežno raste na planinskom području, od 1.500 do 2.000 m nadmorske visine. Ovisno o vrsti, može izdržati i sunčana i vruća razdoblja, ali i hladnije temperature do -25°C. Odgovara joj vlažna klima.
Vrijeme sadnje
Jela se sadi u rano proljeće ili ranu jesen. Temperatura klijanja sjemena je 8°C, dok je temperatura tla pogodna za sadnju sadnice iznad 10°C. Najbolje rezultate postiže u proljetnoj sadnji kako bi se korijen imao vremena razviti tijekom toplijeg vremena i pripremiti se za prezimljavanje.
Slaganje kultura
Jela nije zahvalna biljka za plodored. S obzirom na to da se radi o crnogoričnoj vrsti, tvori kiseli humus koji može naštetiti kasnijim kulturama zbog čega se najčešće se na nekom području uzgaja kao monokultura. Ipak, ispod jele može rasti grmlje koje voli hlad kao što su puzajuća smreka ili rododedron, a od cvijeća azeleje i hortenzije, mahovina, aukuba i juka. Ako se sadi u redovima, potrebno je osigurati minimalno 3 m razmaka između svake. Ako jela nema dovoljno prostora, počinje gubiti donje grane te ima ogoljeno i visoko deblo.
Faza mirovanja
Jela miruje u razmaku od prosinca do veljače i tada nema potrebe za hranjivim tvarima ili većom količinom vode. Njezine su grane savitljive, pa će lako podnijeti teret snijega.
Sadnja jele
Jela se sadi planski kod uzgoja za daljnje presađivanje. Iznimno je otporna, jedino treba paziti na odabir vrste ako se sadi u gradskom području. Naime, neke jele, kao što su alžirska i španjolska, ne mogu izdržati gradska onečišćenja.
Sadnja sjemena
Jela se može sijati iz sjemena, ali kao priprema za sadnicu. Naime, sjeme je skriveno u češeru i treba mu dugo vremena dok se ne oslobodi i proklija. Sjeme iz češera mora odstajati minimalno godinu dana na tamnom mjestu kako bi imalo veću klijavost. Najčešće se koristi petogodišnje stratificirano sjeme. Sjeme se sije u sijačicu i nije potrebno paziti na razmak jer će se biljke kasnije prorijediti. Sije se na dubinu 5 - 10 cm i pokriva se zemljom. Klija nakon 14 - 30 dana te je mladi izdanak potrebno ravnomjerno zalijevati.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice potrebno je iskopati odgovarajuću jamu u koju će se položiti biljka. Jama mora biti nekoliko centimetara šira od sadašnjeg korijenskog sustava. U jamu ulijte vodu kako bi se navlažila zemlja, a na dno stavite šljunak koji će služiti kao drenažni sloj. Biljku pokrijte rahlom zemljom i poduprite štapom. Najbolje sadnice za presađivanje stare su minimalno četiri godine. Važno je da su rasle u samostalnom kontejneru i da su iglice zelene i čvrste. Savjetuje se upotreba tretiranih biljki.
Kalemljenje
Jela se može razmnožavati i vegetativno cijepljenjem. Jednogodišnji pup se koristi za cijepljenje na crnogoričnoj podlozi. Podloga nije toliko važna, ali bolje je ako je druga jela koja će moći podnijeti visok rast. Najčešće se tako uzgajaju razni kultivari kako bi se dobile nove boje iglica.
Uzgoj u vrtu
Kod uzgoja na otvorenom, vodite računa o položaju jele. Jela može rasti na zasjenjenom položaju, ali nije dobro da je u blizini vrta s povrćem i začinima. Dobro podnosi blizinu drugog stabla, ali može postati dominantna i onemogućiti rast drugima. Dobro podnosi i posolicu, gradska onečišćenja, dim i prašinu, pa se može saditi u gradskim parkovima i uz more. Ima dubok korijenski sustav i dobro podnosi jak vjetar, pa se može saditi i kao zaštita od vjetra.
Uzgoj u stakleniku
Jela može narasti do 80 m, pa nije kultura koja se uzgaja u stakleniku. U stakleniku se drži u prvoj fazi rasta, kada se u sijaćicama sije sjeme. Sjeme klija na temperaturi već od 8°C, pa se u kontroliranim uvjetima može omogućiti cjelogodišnje klijanje.
Uzgoj u posudama
U posudama se mogu uzgajati kultivari sobne jele koje su niskog rasta. Neki ih koriste i kao živa božićna drvca. Ne voli jako zagrijane prostorije i može gubiti iglice ili imati preveliki razmak između grana. Voli osvijetljena mjesta. Potrebno ju je zalijevati svakih 14 dana, a posuda mora biti dobro drenirana kako bi otekao sav višak vode. Gnoji se tekućim gnojivima tijekom ljetnih mjeseci. Sobna jela sporije raste i ne treba se presađivati svake godine. Kod presađivanja se koristi livadna zemlja pomiješana s glinastom.
Održavanje nasada
Održavanje mladih sadnica sastoji se od navodnjavanja, rahljenja pokrorice i uklanjanje korova. Mladi nasad traži više zalijevanja, pa je dobro koristiti i sustav navodnjavanja "kap po kap". Rahljenje pokorice pomaže u povećanju kisika u zemlji. Košnja korova između jela je mehanička i omogućava dovoljno svjetlosti, sprječava bolesti i gnoji zemlju.
Održavanje i njega
Jela je jedna od najzahvalnijih biljka za održavanje jer je samom konstrukcijom prilagođena teškim uvjetima. Također, ne traži puno njege, pa se uzgaja u gradskim parkovima. U nastavku se nalazi nekoliko savjeta o održavanju.
Zalijevanje
Jela ne podnosi dobro prevelike količine vode, a zahvaljujući dubokom korijenu i smoli može izdržati duže sušno. Svoje potrebe za vodom zadovoljava prirodnim padalinama, a kod uzgoja traži vodu samo kao mlada sadnica dok ne primi korijen. Korijen raste izrazito duboko i crpi podzemnu vodu. Kako bi se spriječilo pucanje tla, ispod jele se može posaditi mahovina ili staviti malč koji zadržava vlagu.
Gnojidba
S obzirom na to da je jela crnogorična biljka, kod prihrane je potrebno koristiti gnojivo namijenjeno za crnogorične biljke. Prije sadnje sadnica, tlo je potrebno pognojiti stajskim gnojivom koje preleži zimu čime ćete dovoljno obogatiti tlo. Gnojivo se dodaje tek drugu godinu nakon sadnje. Nakon 3 godine, biljku nije potrebno gnojiti.
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava sjemenom i vegetativno reznicama. Sjeme je niske klijavosti, pa ga treba stratificirati prije upotrebe. Biljka se u prirodi razmnožava samostalno, otpadanjem češera iz kojih ispadaju sjemenke. Zanimljivo je kako tijekom šumskog požara češeri popucaju i mogu raznijeti sjeme što pomaže kod ponovnog pošumljavanja.
Presađivanje
Jela se presađuje na konačno mjesto tek nakon što se sadnica razvije. Presađivanje se vrši u proljeće kako bi imala dovoljno vremena za razvoj korijena. Presađivanje se vrši ručno, a biljku je potrebno iskopati dok je stara najmanje četiri godine kako bi se lakše izvadio korijen u cijelosti.
Pomlađivanje
Jela se pomlađuje rezidbom starih i suhih grana. Kako bi se održao piramidalni oblik krošnje, mogu se rezati gornje grane koje šire gornji dio krošnje. U proljeće se uklanjaju sve loše i suhe grane, uključujući one koje rastu i u drugom smjeru.
Prorjeđivanje
Nasad jela mora imati minimalno 3 m razmaka između svake biljke i 5 m između redova. Sve biljke koje su na manjem razmaku potencijalno se neće razviti, pa ih je potrebno prorijediti. Biljka se može odsjeći ili presaditi na drugo mjesto dok je mlada.
Rezidba
Jele su dosta osjetljive na nagle promjene temperature, pa im se suše grane. U rano proljeće, prije velikog kolanja sokova, je potrebno orezati sve suhe i bolesne grane kako bi narasle nove i zdrave te krošnja ostala gusta. Nakon rezidbe se rezovi se mogu zaštititi voćarskim voskom.
Bolesti
Iako otporna na onečišćenja i teže uvjete rasta, jela nije otporna na neke bolesti. Donosimo koje su najpoznatije i kako ih se riješiti.
Hrđa iglica
Hrđa iglica je najčešća bolest jela koja uzrokuje ispadanje iglice. Iglice počinju dobivati crvenu boju koja nije znak osušenosti, nego bolesti. Uzrokuje ju gljivica koja se brzo razmnožava u vlažnim uvjetima. Bolest se liječi rezanjem zaraženih grana ili se može zaštititi fungicidom.
Sušenje krune
Sušenje krune karakteristično je za starije biljke. Zbog mogućih oštećenja snijegom ili tučom, tanji i slabiji vrhovi navuku bakterije koje uzrokuju sušenje grana. Takve je vrhove po mogućnosti bolje ukloniti kako se bolesti i bakterije ne bi širile.
Štetnici
Osim bolesti, postoje i neki šumski štetnici koji mogu naštetiti jeli. Potkornjak i moljac su toliko razorni da mogu uzrokovati sušenje cijelog drva.
Jelin moljac igličar
Ovaj moljac napada iglice i važna je prijetnja jeli. Ostavlja jajašca na iglicama iz kojih rastu gusjenice. Gusjenice u jesen buše tunele u iglici i ona poprima blijedu boju. U proljeće izgrizu vršni dio koji posmeđi. Zbog njihove najezde mlada stabla zaostaju u razvoju. Riješiti ih se možete insekticidom.
Jelov krivozub potkornjak
Potkornjak je invazivna vrsta koja se zavlači ispod kore i radi štetu. Jelov potkornjak se prvi put može pojaviti u ožujku kada napada starija stabla jele pretežno u donjem dijelu ispod deblje kore. Radi male kanaliće i njegova se prisutnost može vidjeti po kapanju smole iz rana i pojavom male piljevine. Veća najezda može oštetiti drvo i dovesti do sušenja. Protiv njega se bori rušenjem zaraženog drva i korištenjem insekticida.
Upotreba jele
Jela je biljka karakteristična za područje Gorskog kotara, pa je njezina upotreba na našem području kontinuirana. Donosimo za što se sve može koristiti.
Berba
Svaki dio jele je iskoristiv, pa se bere tijekom cijele godine. Iglice se beru zimi i u rano proljeće, a od njih se kuha čaj. Unutarnji dio, kambrij, se dobiva sječom jele u jesen. Češeri se mogu brati ili sakupljati kada su zreli, smeđi i rastvoreni i suše se na suncu za ukrasne aranžmane. Jela se može rušiti nakon više od 10 godina kako bi se iskoristilo deblo za izradu dasaka i namještaja.
Skladištenje
Pojedini dijelovi jele različito se skladište. Deblo se nakon rušenja reže na manje i tanje dijelove te se suši i može se skladištiti i koristiti godinama. Osušeni češeri traju godinama, a iglice je najbolje iskoristiti svježe.
Kulinarstvo
Jela nije jestiva, ali se neki dijelovi mogu upotrijebiti u kulinarstvu. Iglice jele su bogate vitaminom C i koriste se za čaj. Također, odličan su izvor hranjivih tvari u slučaju da trebate preživjeti. Unutrašnjost jele, kambrij, može se samljeti u fini prah i dodavati brašnu od kojeg se radi kruh.
Gospodarstvo
Jela je gospodarski jako važna zbog drveta. Jelovina je niskokalorično drvo za ogrjev, ali se koristi u mnoge druge svrhe. Drvo je mekano, svijetle boje i lako se obrađuje. Veoma je zapaljivo zbog koncentracije smole, pa se mora premazati zaštitnim lakom. Koristi se za izradu vanjske stolarije, podova i zidnih obloga, zidne i građevinske konstrukcije, ploča i letvica, celuloze i papira.
Medicina
Destilacijom jelovih iglica dobiva se eterično ulje snažnog, ali umirujućeg mirisa. Ulje se koristi kod bolesti dišnog sustava ili za mazanje bolnih mišića.
Zanimljivosti
Jela je važan dio ljudske povijesti. Mnogi sjeverni narodi su je koristili za izradu namještaja, oružja, ali i brodova zbog smolastog drva. Povijest joj je stara, a nalazi govore da je postojala u doba krede. Bila je važna za mnoge religije starih naroda. Druidi su je smatrali svetim drvom, a mnogi su za vrijeme rituala palili iglice. Vjeruje se kako je porijeklom iz sjeverne Europe.
Jela cvjeta, ali njezino cvijeće ima slab miris i nektar je siromašan bjelančevinama, pa ga pčele zaobilaze. Zato sakupljaju medljiku, smolastu tekućinu koja nastaje izlučivanjem biljnih ušiju. Jedna košnica može skupiti 80 kg. Medljika je ukusna, tamnozelene boje i mirisa na smolu.
Foto: FelixMittermeier / Pixabay
Odgovori