Nordijska jela (lat. Abies nordmanniana) spada u porodicu borovki (Pinacaea) i kao i bor, cedar, ariš, jela ili smreka spada u četinjače. Domicilna je vrsta u planinskim područjima južno i istočno od Crnog mora, u Turskoj, Gruziji i Kavkazu.
U prirodnim staništima raste na visinama od 900 - 2.000 m nadmorske visine. S kavkaskom smrekom, a rjeđe i sa srebrnim borom tvori crnogoričnu šumu, a ponegdje raste i u zajednicama s orijentalnom bukvom, zimzelenim kavkaskim šimširom i božikovinom.
Od ostalih četinjača izdvaja se vrlo atraktivnim i upečatljivim izgledom, širim i debljim tamnozelenim iglicama, a rast joj je piramidalan, ponekad i vrlo uzak i dosegne do 35 m visine. Korijenski sustav je vrlo razgranat i snažan. U prirodi stablo može narasti i do 60 m visine dok je prosječna visina stabala uzgojenih u vrtovima oko 15 m. Iglice su debljine 0,5 m, dužine 1,8 - 3,5 cm, a vrhovi najčešće tupi i zarezani pri vrhu. Na izbojima mladih stabala vrhovi iglica mogu biti oštri, a ono što je obilježje ove biljke je da joj iglice ne padaju na zemlju odmah nakon što se osuše.
U mladosti i u srednjoj dobi ima piramidalan oblik, a tek kasnije krošnja poprima zaobljeni oblik. Kora je tamnosive boje kod mladih stabala, plitko ispucala, a s godinama poprima tamniju boju. Pupovi su jajoliki i nisu smolavi. Grane su prekrivene gustim slojevima iglica. Najniže položene grane isprva su uzdignute a kasnije postaju vodoravne. Češeri su dužine 10 - 20 cm a širine 4 - 5 cm. Svaki češer ima 150 - 200 ljuski, a unutar ljuski smještene su sjemenke. Sjemeni češeri se nalaze na kratkim peteljkama iu nezreloj fazi su zeleno-žute boje, a tek kasnije potamne. Peludni češeri su zbijeni, dugi 1 - 2 cm i žućkasti. Pokrovne ljuske na sjemenim češerima strše i zavinute su unatrag. Češeri dozrijevaju tijekom rujna i listopada.
Ova stabla mogu doživjeti veliku starost pa su tako neki primjerci stariji od 500 godina. Dosta sporo raste u prvih 8 - 10 godina. Do 10-te godine visina mu je u prosjeku 120 - 150 cm, a promjer krošnje 80 cm.
Vrste nordijske jele
Postoje dvije temeljne podvrste ove biljke, a to su kavkaska jela i turska jela. Zbog svoje ljepote nordijska jela je omiljena među uzgajivačima pa tako postoje mnoge varijacije koje se mogu dijeliti prema boji iglica ili izbojaka, visini, stoje li grane uspravno ili vise, obliku iglica. Najpoznatiji kultivari su Aurea, Aureospicata, Pendula, Erecta, Brevifolia, Silberspitz.
Kavkaska jela
Kavkaska jela (lat. Abies nordmanniana subsp. Nordmanniana) je najviše zastupljena biljka u Hrvatskoj. S obzirom na svoje domicilno područje na Kavkazu i istoku Antalije voli hladnije temperature te prohladna ljeta s visokim stupnjem vlažnosti. Koristi se kao ukrasno stablo u parkovima i dvorištima i treba dosta prostora da bi neometano rasla. U prirodi naraste i do 60 m visine. Dobro ju je saditi podalje od prometnica.
Turska jela
Turska jela (lat. Abies nordmanniana subsp. Equi-trojani) porijeklo vuče iz sjeverozapadne Turske. Iglice su tamnozelene a na naličju imaju srebrnu nijansu i rastu uspravno. Stablo je uskog i stožastog oblika te raste 20 - 30 m u visinu, i 1,8 - 4 m u širinu. Češeri su dugi 10 - 14,5 cm i ljubičasto su smeđe boje.
Aurea
Mali, spororastući kultivar koji raste 6 - 8 m u visinu i 2 - 3 m u širinu. Krošnja je široka i čunjasta, grane široko pružene i skoro vodoravne. Iglice su duge 2 - 3 cm, a mlade iglice su svijetlo žute boje i tek kasnije potamne. Češeri su veličine do 15 cm, tamnozelene do tamnosmeđe boje. Ima relativno nisku otpornost na niske temperature.
Aureospicata
Ovo je vrlo stari kultivar koji raste oko 3 m u visinu i 1,5 m u širinu. Iglice su u početku svjetlije, a kako biljka stari one potamne i budu zelene boje.
Pendula
Ovaj lijepi kultivar ima spuštene grane i najbolje uspijeva na dobro dreniranim tlima. Iglice su svijetlo zelene boje i mekane su na dodir. Sporo raste pa nakon 10-tak godina dosegne visinu od 2,5 m i širinu krošnje od oko 1 m. Najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima i odličan je izbor za male do srednje velike vrtove. Podnosi hladnoće do -23°C.
Erecta
Bitno obilježje ovog kultivara su grane koje rastu u visinu. Ima tamnozelene iglice, a češeri su dužine oko 15 cm.
Brevifolia
Ovaj stari kultivar uzgojen je u Francuskoj u 19. stoljeću. Ovu sortu karakterizira izuzetno spor rast i gusta zaobljena krošnja. Boja češera je ljubičasta, a iglice u usporedbi s izvornom vrstom nisu tako gusto smještene jedna pored druge.
Silberspitz
Kultivar Silberspitz ima grmolik rast te se više razvija u širinu nego u visinu. Kremasto bijele iglice s vremenom potamne.
Uzgoj nordijske jele
Ovisno o sorti koju ste odabrali treba prilagoditi i način uzgoja. Neki od kultivara su vrlo otporni na niže temperature a drugi, pak, ne toleriraju odveć velike hladnoće. Vrlo je važan i odabir mjesta gdje će nordijska jela biti posađena te treba voditi računa o tome da ima dovoljnu količinu svjetlosti. Patuljaste sorte prikladne su za male i srednje vrtove, dok su visoke sorte prikladne kao ukras trgova i parkova.
Slaganje kultura
Kao i ostale četinjače tako i nordijska jela svojim iglicama tvori kiseli humus koji nije prikladno tlo za stvaranje plodoreda. Uobičajena pH vrijednost tla oko ove biljke je između 3 - 4. Osim toga ako se radi o visokoj sorti, tada kod izbora kultura za sadnju pored nordijske jele treba odabrati one kojima ne smeta zasjenjeni položaj ni kiselo tlo.
Biljke koje imaju toleriranciju na kiselo tlo i minimalnu izloženost sunčevoj svjetlosti su šimšir, puzajuća smreka, mahovina, zvončići, krizanteme, dalije, makovi i jaglaci. Posaditi se mogu i divlje šumske jagode i paprati te grmovi borovnice.
Prilikom sadnji drugih biljaka treba poštivati udaljenost od barem 1,5 m od korijena nordijske jele. Da bi se biljke lakše priviknule na nove uvjete, potrebno je dodati i malo komposta uz poštivanje naprijed navedene udaljenosti od korijena nordijske jele.
S obzirom na to da tlo ispod jela izgleda neplodno i narušava izgled vrta ili dvorišta, kao izbor za sadnju mogu se posaditi tzv. pokrivači tla kao što su hosta, vinca i đurđica ili invazivne biljke žutika, engleski bršljan, glicinija, vrkuta, sikavica, lupina i ivančica ili margareta.
Zalijevanje
U nedostatku sezonskih kiša nordijsku jelu potrebno je redovito zalijevati jer se radi o biljci koja jako voli vlažnost. Najbolje ju je zalijevati 1 - 2 puta tjedno i to do dubine od 20 cm. Zalijevanje treba pojačati u ljeto, pogotovo u prve 2 godine života mlade biljke. Kada pada kiša i zimi treba smanjiti zalijevanje, nekada i sasvim prestati s njime ako su prirodne oborine obilne.
Najvažnije pravilo kod zalijevanja ove biljke je da se uzmu u obzir klimatski uvjeti koji važe na određenom prostoru gdje je biljka posađena. Da bi se zadržala vlaga potrebno je izvršiti malčiranje tresetom, humusom, zdrobljenom korom stabalai piljevinom i to tako da se ovako sačinjeni malč postavi u krug oko jele.
Gnojidba
U prvoj godini nakon sadnje nordijsku jelu nije potrebno gnojiti. Najkasnije s gnojenjem treba započeti oko druge ili treće godine života jele i tada se koriste specijalizirana gnojiva za crnogorične usjeve. Biljke treba gnojiti dva puta godišnje, u proljeće i na jesen. Na nordijskoj jeli lako se vizualno može utvrditi nedostaje li joj određenih hranjivih supstanci. Ako dođe do uvrtanja iglica i usporenog rasta to može ukazivati na manjak fosfora, a pretjerani gubitak iglica ukazuje na manjak kalija.
Stajski gnoj treba izbjegavati zbog koncentracije dušika, a ako se i koristi onda ga treba dozirati samo u manjim količinama.
Razmnožavanje
Nordijska jela se može razmnožavati sjetvom sjemena, reznicama i kalemljenjem. Kod razmnožavanja reznicama sadni materijal se uzima s jednogodišnjih izbojaka koji rastu u gornjem dijelu krošnje i imaju vršni pupoljak. Biljka s koje se uzima reznica mora biti starosti između 4 i 8 godina. Reznice se režu u dužini 10 - 25 cm, a prije sadnje s donjeg dijela reznice, u rasponu 2 - 6 cm, treba ukloniti iglice. Zatim se sade u širu posudu s otvorima za drenažu i to u mješavinu humusa i pijeska i tako uzgajaju na temperaturi od 20°C.
Presađivanje
Ako se radi o mladom stablu, proces presađivanja relativno je jednostavan. Najprije se lopatom napravi krug oko stabla u promjeru 30 cm. U granicama toga kruga kopa se tako da se biljka izvadi s cjelovito sačuvanom zemljanom kuglom koja štiti korijen.
Proces presađivanja odrasle jele je kompliciran te je tu s kopanjem zemlje potrebno započeti mjesecima unaprijed, kako bi eventualno oštećeno korijenje imalo vremena se oporaviti od ozljeda nanesenih tijekom kopanja. Razmak od vanjskog kruga označenog lopatom do stabla trebao bi biti oko 50 cm. Ponekad je potrebno angažirati i veći broj ljudi da bi se odrasla nordijska jela presadila.
Pomlađivanje
Radnje kojima se pomlađuje nordijska jela su uklanjanje odumrlih i bolesnih grana što se najbolje obavlja rezidbom i prorjeđivanjem. Ova biljka ne zahtijeva pretjeranu njegu i vrlo je izdržljiva te je krasi iznimna dugovječnost.
Tlo
Nordijska jela nije zahtjevna što se tiče sastava tla i jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi uspješno rasla je dobra dreniranost tla. Kiselost tla trebala bi biti alkalna ili neutralna, a jako dobar odabir za sadnju ove biljke bit će ilovasto tlo. Tlo u koje je posađena može se dodatno obogatiti stavljanjem organskom malča oko korijenskog sustava biljke pa će i tako hranjivi sastojci prodrijeti u tlo.
Klima
S obzirom na porijeklo ove biljke najviše joj odgovara oštra kontinentalna klima. Nordijska jela voli područja u kojima su ljeta hladnija i vlažnija s temperaturama od 18 - 21°C. Ako su temperature duže vremena iznad 27°C to se može štetno odraziti na rast i razvoj ove biljke. S druge strane, ako su temperature dulje vremena ispod -20°C nordijsku jelu treba zaštiti od smrzavanja.
Sadnja nordijske jele
Prilikom sadnje nordijske jele treba najprije odabrati pogodno mjesto s dovoljno sunčanih sati tijekom dana i zaštićeno od vjetrova. Naime, mlade biljke koje još nemaju razvijen korijenski sustav mogu stradati pod naletima jakog vjetra. Također, potrebno je pripremiti zemljište, iskopati rupu i očistiti područje oko mjesta sadnje od korova i drugih biljaka. Otprilike dva tjedna prije sadnje treba iskopati rupu promjera oko 80 cm.
Vrijeme sadnje
Nordijsku jelu je najbolje saditi u proljeće tijekom travnja ili u rujnu. Sadnja se provodi u proljeće nakon što se snjegovi otope i prođe opasnost od proljetnog mraza koji može štetno djelovati na mlade sadnice. Temperatura mora biti iznad 10°C. Ako se biljka sadi u jesen treba imati dovoljno vremena da se ukorijeni prije dolaska mraza i hladnih dana.
Odabir podloge za sadnju
Kao i svi drugi četinari, odabir podloge za sadnju ovisi o tome želimo li tako uzgojiti biljku višeg ili nižeg rasta. U prvom slučaju podloga će biti matična nordijska jela i to jednogodišnji pup kao osnova za cijepljenje. Podloga može biti i bilo koja druga četinjača iste vrste, a kombiniranjem različitih kultivara bilo kao podloge ili plemke mogu se postići jako zanimljivi rezultati u hortikulturi.
Sadnja sjemena
Za razmnožavanje na ovaj način treba sakupljati nezrele šišarke u jesen i osušiti ih u toploj prostoriji. Tijekom prosinca ili siječnja sjeme se stavlja u otopinu kalijevog permanganata, a nakon toga ispire u čistoj vodi. Zatim se umota u vlažnu krpu i stavi u plastične vrećice koje se nakon toga stavljaju u hladnjak narednih 4 tjedna. Tako obavlja se stratifikacija sjemena.
U ožujku se sjeme sadi u mješavinu vrtne zemlje i pijeska koja mora biti u podjednakim omjerima. Obilno se zalije i stavi na sjenovito mjesto, po mogućnosti zaštićeno folijom. Sjeme bi trebalo niknuti za oko mjesec dana.
Sadnja sadnice
Ako se radi o sadnicama uzgojenim iz sjemena one će biti spremne za sadnju na otvoreno 5 godina nakon što su narasle. Danas je moguće nabaviti već uzgojene sadnice iz ovlaštenih vrtnih centara i to je daleko bolji način jer se radi o biljkama koje su rasle u kontroliranim uvjetima. Sadnice se sade u pripremljene rupe na čijem dnu treba staviti drenažni sloj u debljini od 10 cm, a preostali dio ispuniti mješavinom vrtne zemlje, humusa, treseta i pijeska. Tako posađene sadnice treba sa svih strana dobro zakopati i obilno zaliti vodom.
Uzgoj u vrtu
Mnogi ukrasni kultivari nordijske jele vrlo su omiljene dekorativne biljke u vrtovima. Pravilo je da se u male i srednje vrtove sade patuljaste vrste dok se u velike vrtove mogu saditi i one sorte koje su višeg rasta. Prilikom sadnje biljke u vrt treba joj osigurati dovoljno mjesta jer je njen korijenski sustav vrlo razgranat i velik, ali i voditi računa da je odabrano mjesto zaštićeno od udara vjetra koji može štetno utjecati na mlade nordijske jele.
Uzgoj u stakleniku
Najveći broj nordijskih jela koje se uzgajaju za potrebe tržišta rastu u staklenicima. Uz pravilno osiguranje uvjeta koji su nužni za rast biljke - adekvatne temperature, dovoljne količine vlažnosti i cirkulacije zraka - na ovaj način se mogu uzgojiti sadnice za daljnje potrebe presađivanja na otvorene prostore.
Uzgoj u posudama
Nordijska jela se može uzgajati i u posudama, ali bi je trebalo presaditi na otvoreno nakon što dosegne visinu od oko 2 m. Postoje i razni ukrasni patuljasti kultivari koji se mogu uzgajati u posudama, no i u tom slučaju treba voditi računa o tome da se biljka redovito presađuje nakon što njeno korijenje ispuni zapremninu posude u kojoj je posađena. Posude obavezno moraju imati rupice za drenažu na koju je položen sloj od nekoliko centimetara izlomljenih cigli ili šljunka koji će omogućiti dobro otjecanje vode.
Održavanje i njega
Da bi biljka dobro uspijevala, potrebno joj je osigurati mjesto na kojem će imati dovoljnu količinu svjetlosti. Također, redovno je potrebno zalijevati i čistiti područje oko biljke od korova i drugih biljaka. U ranijoj fazi rasta i razvoja biljku je potrebno zaštiti od vjetra, a tijekom izuzetno niskih temperatura omotati odgovarajućom ceradom ili drugim pokrivačem za zaštitu vanjskog bilja.
Faza mirovanja
Faza mirovanja za ovu biljku nastupa u jesen i traje sve do proljeća. U tom razdoblju zalijevanje treba svesti na minimum isto kao i gnojidbu.
Održavanje nasada
Da bi nasadi bili održavani u sušnim razdobljima treba osigurati redovito zalijevanje, jer ova biljka teško podnosi nedostatak vode. Najbolji način da se prepozna da biljci nedostaje vode jesu iglice koje se počinju sušiti i opadati. Tijekom velikih i dugotrajnih hladnoća biljke posađene na otvoreno treba zaštiti odgovarajućim prekrivačima.
Prorjeđivanje
Glavno obilježje nordijske jele su njene simetrične grane koje biljci daju lijep i dostojanstven izgled. No ponekad, poglavito kod određenih kultivara, dolazi do situacije da pojedine grane iz središnjeg dijela stabla rastu odveć gusto i tada ih je potrebno prorijediti. Tako se postiže da krošnja dobije dovoljno svjetlosti ali i cirkulacije zraka, koja je neophodna da bi se biljka na prirodni način mogla obraniti od određenih štetnika i bolesti.
Rezidba
Nordijska jela ne treba oblikovanje krošnje pa se rezidba kod ove biljke ne obavlja iz tog razloga. Potrebno je jedino povremeno obavljati sanitarnu rezidbu radi uklanjanja osušenih, slomljenih ili bolesnih grana. Najbolje vrijeme za rezidbu je kasna zima ili rano proljeće kada završava faza mirovanja, jer rezidba poduzeta u to vrijeme može potaknuti novi rast. Rezidba se uvijek obavlja za suhog vremena.
Berba
Češeri se prikupljaju u ranu jesen, a ako se biljka komercijalno uzgaja kao božićno drvce sječa se obavlja tijekom prosinca. Sječa stabala za druge namjene, poput izrade namještaja, obavlja se u fazi mirovanja tijekom zimskih mjeseci, jer tada stabla u sebi imaju najmanje vlage. Iglice se skupljaju u jesen i u proljeće.
Skladištenje
Češeri se odlažu na topla i suha mjesta na kojima će sazreti i osušiti se. Iz češera se koriste sjemenke koje se pohranjuju na hladno mjesto radi obavljanja procesa stratifikacije. Iglice je najbolje koristiti svježe.
Ako je jela posječena kao božićno drvce, na odsječenom dijelu potrebno ju je zaštiti odgovarajućom jutenom vrećom koja će održavati vlažnost te staviti u kantu s vodom podalje od izvora topline. Stabla koja su posječena radi daljnje obrade polažu se na suho mjesto, dalje od izravne sunčeve svjetlosti, s dobrom zračnom cirkulacijom i uz odgovarajuću izolaciju od tla, čime se sprječava prodor vlage.
Priprema za sljedeću sezonu
Za vrijeme mirovanja biljka akumulira svoju snagu za sljedeći vegetativni ciklus. Tada je dobro obaviti malčiranje u krugu oko korijena biljaka i to isključivo organskim sastojcima. Tako će nordijska jela imati dovoljnu količinu vlažnosti, ali i biti zaštićena od mraza, posebno ako se radi o mladim biljkama. Tlo je potrebno povremeno prorahliti, ali pritom paziti da korijenje ne bude oštećeno. Sve korove kao i otpalo lišće koje može biti podloga raznim gljivičnim oboljenjima treba ukloniti.
Bolesti
Nordijska jela je otporno stablo koje ponekad može preživjeti i izuzetno niske temperature. Pa ipak, postoje određene bolesti koje je mogu napasti a najčešće su trulež korijena i hrđa.
Trulež korijena
Kao posljedica nedovoljne dreniranosti tla i skupljanja prevelike količine vlage oko korijena može doći do ove bolesti koju uzrokuju patološke gljivice Phytophthora citricola. Iglice promijene boju iz zelene u svjetliju a s vremenom dolazi i do njihovog opadanja kao i klonuća cijele biljke.
Ovu je bolest teško izliječiti, pa je zaražene biljke potrebno iskopati i spaliti. Prevencija protiv ove bolesti je umjereno zalijevanje i to podalje od korjenove kugle.
Hrđa iglica i debla
Hrđa se može razviti kako na iglicama biljke tako i na kori debla. Hrđu borovih iglica uzrokuju gljivice iz roda Coleosporium, a najčešće se javljaju u vrijeme početka vegetativnog ciklusa u proljeće. Iglice s vremenom postaju prošarane smeđim nijansama i otpadaju. Na kori stabla mogu se također razviti lezije koje uzrokuje gljivični parazit Melampsora pinitorqua. On se javlja u kasno proljeće i dovodi do odumiranja izdanaka.
Uzroci ove bolesti mogu biti i zaraze drugih stabala koje su posađene pored nordijske jele, npr. bor ili ribiz. Suzbijaju se odgovarajućim fungicidima, a sve zaražene dijelove biljke treba ukloniti. Također treba voditi računa da je tlo dobro drenirano, jer višak vlažnosti pospješuje ove bolesti.
Štetnici
Pojedini štetnici mogu izazvati ozbiljnije štete na nasadima nordijske jele. To su najčešće biljne uši Dreyfusia nordmannianae, zelene lisne uši i jelov krivozub potkornjak.
Dreyfusia nordmannianae
Ova vrsta biljnih uši napada uglavnom mlada stabla visoka do 1,5 m. Vole svjetlost i toplinu i jako brzo se razmnožavaju u takvim uvjetima. Ličinke ovih štetnika prezimljuju i u proljeće iz njih nastaju mlade ženke koje polažu jaja blizu pupova. Ličinke se hrane mladim iglicama, vrh nordijske jele s vremenom odumire a iglice ispadaju. Na stabljikama se često mogu naći vunasti, pahuljasti tragovi.
Ako je biljka u cijelosti zaražena treba je ukloniti i spaliti. Manja količina ovog štetnika na stablu neće vitalno ugroziti nordijsku jelu i čim dosegne zrelost njena otpornost na ovu vrstu štetnika će narasti.
Zelene lisne uši
Zelene lisne uši (lat. Elatobium abietinum) često se mogu pronaći na nordijskoj jeli. One sišu biljne sokove iz biljke, a s obzirom na to da se često razmnože u velikom broju ugrožavaju i njezin opstanak. Vole tople i vlažne uvjete. Suzbijaju se odgovarajućim insekticidima koje treba aplicirati čim se zaraza pojavi.
Jelov krivozub potkornjak
Iako mu je domaćin obična jela, ovaj štetnik može ugroziti i stablo nordijske jele. Napada uglavnom starija stabla i buši im koru, te formira male kanaliće u stablu iz kojih može curiti smola. Ponekad može dovesti do pogubnih posljedica po čitave nasade. Zaražena stabla treba porušiti i ukloniti te izvršiti tretiranje insekticidima.
Upotreba nordijske jele
Nordijska jela se u prvom redu uzgaja zbog svoje ljepote kao dekorativna biljka u vrtovima i parkovima. Omiljena je i biljka za dekoraciju tijekom božićnih blagdana. Njeno stablo je dosta cijenjeno u drvnoj industriji a iako nije jestiva iz njenih iglica može se napraviti korisno jelovo ulje.
Gospodarstvo
Drvo nordijske jele je niskokalorično i stoga je vrlo pogodno za ogrjev. Osim toga od drva se može izrađivati manji namještaj, instrumenti, parketi, vanjska stolarija. Kao i kod ostalih vrsta jela potrebno ga je prethodno premazati zaštitnim lakom.
Božićni blagdani
Nordijska jela je jedna od omiljenih vrsta za ukrašavanje božićnih drvaca. U tu svrhu uzgajaju se na deseci ovih biljaka koji se zatim sijeku i ukrašavaju u domovima tijekom blagdana. Sve se više napušta praksa sječe jele i sve više se ova lijepa biljka kupuje u kontejnerima pa tako nastavlja živjeti i nakon što blagdani prođu što je i sa stajališta ekologije vrlo pozitivna promjena.
Medicina
Iz iglica nordijske jele može se dobiti jelovo ulje. Ono sadrži tanine, karoten, vitamin C, vitamin E, kamfor, bornil acetat. Može se koristiti i za vanjsku i unutarnju uporabu, a smatra se da pomaže kod bolova u zglobovima, upale grla, sinusitisa, edema te da poboljšava cirkulaciju. Od njega se mogu praviti i vruće kupke za opuštanje i poboljšanje imuniteta cijelog organizma. Alergičari, trudnice i mala djeca ga ne bi smjeli koristiti.
Zanimljivosti
Latinsko ime roda Abises potječe od riječi abire što znači rasti. Time se označava svojstvo ovog velebnog drveta da raste u visinu. Ime vrste nordmanniana dobila je po finskom botaničaru Alexandru Nordmannu (1803. - 1866.) koji ju je prvi otkrio.
Nordijska jela je vrlo dugovječna biljka pa su tako diljem svijeta otkriveni i primjerci stariji od 800 godina. Spada u jedno od najpopularnijih božićnih drvaca zajedno sa srebrnom i običnom smrekom.
Unatoč popularnosti vezanoj uz obilježavanje najvećeg kršćanskog blagdana, u svojem prirodnom staništu i dalje spada u stabilnu populaciju.
Foto: James Gaither / CC
Odgovori